Recenzija: Igra prijestolja je atipična fantasy drama

U zadnjem članku iz serije “gledali smo Game of Thrones i volimo vam to nabijati na nos” pokušat ću sročiti dojmove prvih dviju epizoda – kao gledatelj koji nije čitao romane Georgea R. R. Martina. Blasfemija, znam. No, isto tako vjerujem da (velika) većina čitatelja, poput mene, nije čitala romane iz serijala “Pjesme leda i vatre”, čija je “Igra prijestolja” tek prvi nastavak u nizu. Zapravo, nadam se da će ovo biti komplementarna recenzija onoj kolege Darija, koji je svoje prve dojmove rezimirao kroz prizmu velikog obožavatelja Martinovih romana.

Povrh toga, fantasy uopće nije “moj” žanr. Nisam obožavatelj fikcionalnih svijetova u kojem dominira magija te nadnaravne sile, a likovi su prečesto prezentirani kroz “epske” crno-bijele bitke ultimativog dobra i zla. I da zaključim uvod nakon kojeg ćete mi psovati užu i širu familiju, nisam ni naročiti obožavatelj “Gospodara prstenova.” Cijenim ga kao epsku filmsku trilogiju, čitao sam dio Hobbita, kao klinac ali inače… not my cup of tea.

Ovo nije vaš tipičan fantasy

Sada, kada sam otjerao 70% čitatelja (parafraziram Charlija Sheena, ionako ste već kliknuli), mogu i početi sa recenzijom. Game of Thrones je svakom pogledu sasvim atipičan fantasy. Nedajte se smesti podužim i jezivim prologom u kojem upoznajemo misteriozne sile, za koje se vjeruje da su tek drevne legende. Ovo je vrlo prizemljena, punokrvna drama, smještena u pseudo-srednjovjekovnom razdoblju. Nema heroja, čarobnjaka, vještica, vilenjaka ni magije (ili se barem ona smatra bapskim pričama), niti je Game of Thrones nalik ijednoj fantasy ekranizaciji koju ste mogli ili trenutno možete gledati na televizji, pa čak i filmu.

Game of Thrones je za fantasy isto što i Battlestar Galactica za SF, The Wire za policijsku dramu, The Sopranos za priču o mafijašima, Deadwood za vestern… Isto koliko je Lost priča o misterioznom otoku. To je kompleksna drama koja leži na intrigantnim likovima, njihovim odnosima i pričama, čiji je žanr tek ljuska koja ga opisuje, ali ne definira. Kao što priliči HBO-u, ovo nije tipičan fantasy primjeren klincima. Nemalo je grafičkih scena nasilja, odrubljivanja glava i velikogruddušnih scena seksa, no posljednje je – za razliku od recimo Starzovih Spartacusa i Camelota, prikladno uklopljeno u službi radnje, pa sise nisu tu samo zato što vesele, već su (dovoljno) bitan dio radnje.

Golem univerzum sa širokom paletom likova

Najvećim problemom prije premijere serije smatrao se golemi univerzum kojeg je Martin stvorio, te njegovo preslikavanje na filmsku vrpcu. Sedam kraljevstva vlada Westerosom, svijetom u kojem se odvija radnja,  na čijem se sjeveru nalazi masivni ledeni Zid dugačak 500 kilometara te 200 metara visok koji štiti kontinent od mračnih sila koje se kriju u hladnim šumama. Prve dvije epizode upoznaju nas sa četirima kućama te, već u samom startu, širokim rasponom likova. Praćenje tih likova mjestimice zna biti komplicirano i zbunjujuće, no radnja se na osnovnoj razini može vrlo dobro pratiti, iako bih svakom Game of Thrones junferu preporučio odličan HBO-ov vodič kroz kuće i lokacije Westerosa. Pomoći će vam kod momenata u kojima ćete pomisliti “čekaj, je li ovo dvoje zbilja u incestualnoj vezi ili sam ja nešto pobrkao?!” No radnja je dobro oslikana i povezana bez korištenja napadnih natuknica, iako povremeno zna biti out of place dijaloga u kojima likovi nezgrapno objašnjavaju pozadinu priče. Osim toga, nema puno vođenja za ručicu, no vi ćete barem imati mogućnost premotavanja (i googlanja), pa me nemojte (puno) psovati ako sam ipak pobrkao neke činjenice iz knjige. Kompleksna priča i velik broj likova odlike su svih velikih (HBO-ovih) drama – mislim da sam se čak više borio sa likovima Boardwalk Empirea, nego Game of Thronesa. Ovdje su barem sortirani po kućama.

Sjajna špica o kojoj je Dario već pisao također doprinosi razumijevanju priče i stavljanju lokacija u kontekst, krećući se po karti Westerosa. Iako je neobično dugačka za modernu televizijsku seriju (danas se špice sve više i više sakate kako bi se uguralo što više reklama), maštovita je i kreativna, a navodno se mijenja iz epizode u epizodu kako radnja napreduje.

Zima stiže u Westeros

Nakon uvodnog prologa, koji daje naslutiti kakve se misteriozne sile kriju sa sjeverne strane ledenog Zida, upoznajemo prvu od četiri kuće kojima se bave prve dvije epizode. Obitelj Stark vlada sjevernim dijelom kontinenta, sa sjedištem u Winterfellu, a na njenom je čelu knez Eddard Stark, častan i plemenit vladar kojeg glumi Sean Bean, fanovima žanra poznat iz “Gospodara prstenova.” Sljedeće kuće koju biste trebali zapamtiti jesu Baratheon i Lannister, iz kojih dolazi trenutni vladar Sedam kraljevstva Westerosa, Robert Baratheon i njegova kraljica Cersei Lannister. Baratheon je pred 17 godina preoteo vlast Aerysu Targaryenu, čija je kuća tada vladala Westerosom; no sada je debeo i star, nesposoban da vodi kraljevstvo. Zbog toga stiže u Winterfell kako bi upražnjeno mjesto preminula kraljeva namjesnika ponudio Eddardu Starku; mjesto za koje kraljičin brat, Ser Jaime Lannister, smatra da pripada njemu. Viserys, jedini živući muški pripadnik kuće Targaryen, sada je prognan na istočni otok Essos, područje slobodno od kraljeve vlasti. Dajući ruku svoje sestre Daenerys Khalu Drogu, vođi Dothrakija, mongololikog ratničkog plemena, namjerava preuzeti Željezno prijestolje na kojem sjedi vladar Westerosa, skovano od mačeva poraženih neprijatelja.

Ovaj rezime osnovne radnje je najbolje što mogu, a da pritom ne otkrijem ništa bitno, jer tu je još mnogo, mnogo detalja. U prve dvije epizode postavljaju se temelji za, kažu mi oni koji su čitali knjige, političke igre između različitih iskvarenih likova kojima je zajednički krajnji cilj – preuzimanje prijestolja. Zima koja stiže je doslovna – hladno razdoblje nakon podužeg ljetnog doba – ali i metaforička – sedamnaest godina mirne vladavine kralja Roberta Baratheona u opasnosti je jer pretendenata na prijestolje ima mnogo. A kralj s razlogom traži pomoć svog bivšeg ratnog druga Eddarda Starka.

HBO ponovo na tronu

Oko ovih obitelji vrti se velik broj likova, od kojih je velika većina sjajno kreirana i odglumljena. A neki nešto manje sjajno. Ili je to “zasluga” nekoliko pomalo plitkih, jednodimenzionalnih i stereotipnih likova, poput podle i manipulativne kraljice Cersei Lannister (Lena Headey, Terminator: TSCC), Viserysa Targaryena i njegove komične izblajhane perike te poneke razmažene i uobražene plavokose prinčadi. No njih uvelike nadjačavaju nastupi poput već spomenutog Seana Beana te Petera Dinklagea; čovjeka za kojeg kažu da je rođen za ulogu patuljka Tyriona Lannistera, koji svoj rast nadoknađuje inteligencijom te ljubavlju prema vinu i kurvama. Njegov je lik svojevrsni humor relief, humoristična nota u inače ozbiljnom djelu. Većina dječjih likova, a posebice mala Arya Stark, vrlo je dobro odabrana, što je jedna od najvećih opasnosti pri planiranju ovako velikih serija. Pogrešan odabir mladog i neformiranog glumca može dugoročno štetiti seriji, no Maisie Williams je pravo otkriće u ulozi razigrane i nestašne, ali bistre Arye. Ističem i Kita Harringtona u ulozi Jona Snowa, izvanbračnog sina Eddarda Starka, koji ima nekoliko vrlo emocionalnih i lijepih scena kroz prve dvije epizode. Posebice onu sa patuljkom Tyrionom, koji je baš poput njega, mrlja svoje obitelji. Jedan zbog niskog rasta te smrti majke pri porodu, drugi zato što simbolizira nevjeru Eddarda Starka svojoj supruzi.

Dario je istaknuo oduševljenje lokacijama koje su vjerno preslikane iz knjige, a ja se samo mogu složiti da serija i sa produkcijske strane izgleda fantastično. Kostimi, lokacije Sjeverne Irske i Malte, setovi… Usto, fantastično je pogledati Game of Thrones na velikom platnu; vrlo rijetko ili nikad to imamo priliku sa televizijskim uratcima, jer televizijski ekrani ili, nedajbože, zasloni monitora nisu dostojni prenijeti epske lokacije Westerosa.

Malo je neumjesno gledati u budućnost već sada, prije prave premijere, no… Serija romana “Pjesma leda i vatre” ima sedam planiranih nastavaka; četiri su napisana, dok peti stiže u srpnju, nakon šest godina čekanja. Martin se nada – ili pretpostavlja – da će HBO treći roman morati razdijeliti na dvije sezone, a četvrti i peti, čija se radnja odvija gotovo paralelno, na tri. To je sedam sezona samo za prvih pet knjiga – u idealnom slučaju. No, nije Martin jedini koji ima problema sa tempom i razmacima između nastavaka. HBO između sezona nerijetko zna imati pauze veće od godine dana. Što će 62-godišnjem piscu svakako pogodovati. Sve u svemu – pod uvjetom da serijal prođe kod publike – pred nama je gotovo desetljeće Zime.

Još uvijek ljubomorni što niste imali prilike gledati dvosatnu pretpremijeru? Gledajte to s druge strane. Vas tek čeka toliko željena i iščekivana prva epizoda, dok smo mi primorani čekati puna dva tjedna do novog nastavka. Zadovoljit ću se repriziranjem epizoda čim izađu. I to je velik kompliment seriji, jer vrlo, vrlo rijetko više puta gledam neku seriju ili epizodu. Sigurno ne tri dana nakon prvog gledanja.

Nekoliko nasumičnih bilješki van konteksta:

• Iako produkcija izgleda izuzetno visoko budžetasto (da, upravo sam izmislio taj epitet), obezglavljivanje iz prologa izgledalo je pomalo jeftino i neuvjerljivo.
• “It is known.” Kad vidite, smijat ćete se. Djeluje kao prst u oko.
• Moglo je bez misterioznih drevnih zmajevih jaja. I očitog sugeriranja DA NEŠTO NIJE U REDU S NJIMA!
• Doggy style je preferirana poza u Westerosu. I šire.
• U zabavnom “sukobu” Georgea R. R. Martina i Damona Lindelofa, showrunnera Losta, koji je započeo Martinovim komentarom “da se boji izvesti Lost na kraju serijala”, u potpunosti sam na Lindelofovoj strani. Jebi se debeli bradonjo, finale Losta bilo je sjajno i prikladno.
• Već otprije razmišljam o usporedbi “starog HBO-a” kojeg čine Sopranosi, The Wire i Deadwood te ovog novog koji sa Tremeom, Boardwalk Empireom i Game of Thronesom (uz nadolazeći Luck) vraća stari sjaj HBO-u kao neprikosnoveni broj jedan televizijske produkcije.
• Guglao sam imena likova apsolutno svaki put kad sam ih spominjao u tekstu. Daenerys. Cersei. Viserys.
• Vjerojatno znate, no prvu epizodu možete pogledati ukoliko ste pretplatnici IPTV i kabelskih usluga poput b.net ili MAXtv-a, čak i ako niste pretplaćeni na regionalni HBO. Ponedjeljak, u 21 sat.
• Molba i napomena: Kako serija (bar mi tako kažu) blisko prati događaje iz knjige, molio bih sve one koji znaju što slijedi da se suzdrže od spoilanja radnje ili komentare barem sročite dovoljno nejasno da neupućenom gledatelju ne otkrivaju što slijedi.