Upozorenje: tekst uključuje spoilere
Nedavno završena treća sezona hvaljene humoristične serije “Komičari” (Max) nastavlja propitivati generacijski, svjetonazorski i profesionalni jaz svojih protagonistica, veteranske stand up komičarke Deborah Vance (Jean Smart) i njene, silom prilika asistentice i scenaristice Ave Daniels (Hannah Einbinder). Treća sezona odvija se dvije godine nakon događaja iz prethodne, a nakon kulminacije konflikta i razdvajanja, obje junakinje naizgled cvjetaju. Zahvaljujući uspjehu stand-up specijala koji je sažeo njenu životnu priču, Deborah uživa nikad viđenu količinu popularnosti i poštovanja, dok je Ava producentica i scenaristica na političko-satiričnom talk showu podosta nalik na Last Week Tonight with John Oliver. Obje su formalno sretne, ali očekivano nemirne. Kad se slučajno sretnu u hotelskom liftu, počinje obnova suradnje, ovog puta posvećene skoro nemogućem cilju — dobivanju voditeljskog mjesta u late night showu, poziciji zloglasnoj po zastupljenosti žena.
Ovo je kratki kostur sezone, ali on ne hvata niz tema i metatema obrađen u ovih osam epizoda. Smart i Einsbinder su dobile brojne pohvale i nagrade za svoje uloge. Obje utjelovljuju svojevrsne avatare generacijskih stereotipa s kojima se scenaristi spretno poigravaju. Uz njih glavni izvor humora u seriji predstavljaju brojni satirični momenti na račun (ne)holivudskog načina života, a njihov uspjeh na sreću ili na žalost ipak podosta ovisi o tome koliko ste upućeni u suvremeni društveni i popkulturni diskus. U tom smislu, unatoč svim vrlinama i glumačkim bravurama ponajprije Jean Smart, ovo je prije svega serija namijenjena odražavanju trenutka i teško je pretpostaviti kako će izdržati test vremena.
Gledano iz aktualne perspektive ranih 2020.-ih, “Komičari” uspijevaju tamo gdje jako puno suvremenih komedija pada, jer scenaristi ne pripovijedaju kroz pogled samo jednog lika. Serija staru temu generacijskog sukoba obrađuje humanizirajući obje strane. Deborah i Ava su neprekidno u krivu, koliko su u pravu. Njihova slojevita dinamika predstavlja srce serije, jer iako utjelovljuju generacijske stereotipe, njihov odnos nije nimalo stereotipan ni jednostavan, a glavni razlog je to što su spremne učiti i sagledati tuđu perspektivu.
Nigdje taj pristup nije očitiji od finala treće sezone u kojem studenti sveučilišta na kojem Deborah treba primiti počasnu diplomu otkriju niz problematičnih šala iz njenih nekadašnjih nastupa i pokrenu postupak “otkazivanja”. Umjesto prikazivanja Deborah kao “bešćutne bumerice” ili studenata i Ave kao preosjetljive privilegirane balavurdije, “Komičari” adresiraju temu najneočekivanijim dramatskim riješenjem — smirenim dijalogom. Serija u tom trenutku zapravo pretpostavlja ono što bi se i trebalo pretpostaviti ako želimo da ova civilizacija preživi — unatoč ogromnoj polarizaciji, ljudi su sposobni prihvatiti jedni druge jednom kad urlanje utihne. U jednoj od najbriljantnijih scena cijele serije Deborah pasivno-agresivno izjavljuje “nikad se nemoj ispričavati za šalu”, a na to Ava samo pita “zašto”. Deborah na to zapravo nema odgovor, već jednostavno perpetuira desetljetne komičarske dogme koje su postale štaka za loš i prvoloptaški humor (šale prikazane u isječcima klipova namjerno su prvoloptaške, pretjerano vezane za period i jednostavno predvidljive). U nedavno objavljenoj knjizi “Outrageous“, Kliph Nestoroff obrađuje povijest kulturnih ratova u showbizzu od pedesetih naovamo i postavlja tezu da se komedija od početka dvadesetog stoljeća oslanjala na ideju “da se više ne smijete šaliti s nekom temom”, koristeći tu ideju otvorene ili prekrivene cenzure kao manje ili više efektnu marketinšku strategiju. Ricky Gervais ili Dave Chappelle se u novim setovima oslanjaju na transfobni humor na jednak način na koji se fiktivna Deborah Vance u spomenutim klipovima šali na račun muslimana nakon napada 11. rujna ili slučaja Anite Hill. To je humor najnižeg mogućeg nazivnika koji služi ponižavanju onih koje se percipira drugačijima/manje vrijednima dok se slušatelj i autor osjećaju bolje ili superiornije. To ne znači da je cenzuriranje ispravna reakcija. Zabrana obično izazove kontraefekt i postane bedž časti za “cenzuriranog”. Humor zapravo najbolje funkcionira na istim principima na kojima funkcionira i dijalog — onda kad se uključi i druga/suprotstavljena perspektiva. Upravo je to osnovna pretpostavka “Komičara” — uspostavljanje dijaloga s nekim s kim zapravo nemaš previše dodirnih točaka. U tom smislu, premda će se serija gotovo sigurno nastaviti do navodno originalno zacrtanih pet sezona, s finalom treće sezone postignut je svojevrsni puni krug. Ava koja je izgubila posao zbog nesmotrenog tvita u pilot epizodi spriječila je jednim jednostavnim pitanjem da se slična sudbina ponovi za Deborah. Bez obzira na kojoj se strani ideološkog, klasnog ili generacijskog rascjepa nalazili, empatija, a ne upiranje prstom u tuđu neispravnost je jedino rješenje. To što nitko ne može niti posve ispravan čini stvari kompliciranijim, ali i istinski ljudskima.
Sve tri sezone serije dostupne su na Maxu.
9 epizoda,ne 8