Recenzija: Euphoria — nevjerojatna Zendaya predvodi drugu sezonu HBO-ove uspješnice

Zbog kašnjenja uzrokovanih pandemijom koronavirusa druga sezona HBO-ove Euphorije nije imala jednostavan put povratka na male ekrane. U vrijeme kad je snimanje na drugoj sezoni trebalo započeti, većina svijeta zaključala se u svoje domove i čekala upute kako dalje sa svojim životima. Nesigurna budućnost televizijske produkcije ipak je osigurala dva pandemijska specijala koji su se emitirali na prijelazu iz 2020. u 2021. Više od dvije godine od završetka prve sezone, napokon je stiglo vrijeme za emitiranje novih epizoda. Dvogodišnja pauza prilično je duga kad je riječ o mladim glumcima i glumicama koji bi trebali igrati srednjoškolce, ali nije nešto što je uzrokovalo velike probleme za ljude koji su mjesecima danonoćno radili pridržavajući se rigoroznih mjera opreza i očuvanja zdravlja svih ispred i iza kamera nove sezone.

A kamera je svakako nešto čime se produkcijski tim ove godine izuzetno ponosi. Čak toliko da su uspjeli u naslovnu špicu ugurati da je druga sezona snimljena na Kodakovovu Vision3 i filmsku vrpcu Ektachrome. Nakon što je većina prve sezone snimljena digitalno, produkcijski tim je u pauzi odlučio prijeći na analogne kamere ArriCam 35mm čiji je konačni rezultat na ekranu apsolutno nevjerojatan. Vizualno druga sezona serije izgleda spektakularno. Scene su obasjane zlatnim neprirodnim sjajem koji komplementira nešto hladniji plavkasti ton, boje su isprane, ali opet dovoljno zasićene, slika je zrnastija sa svim nesavršenostima koje filmska vrpca donosi. Scene su prepune zamagljenih svilenkastih odbljesaka, mekane i često okupane neonskom svjetlošću. “Spektakularno” je preslaba riječ; Euphoria izgleda kao ništa drugo na televiziji. Sve to dodaje dodatni šarm i senzibilitet događajima na ekranu.

Uz paket novih epizoda (HBO nam je ovaj put dostavio sedam epizoda druge sezone***) stigla je i tradicionalna molba da se ne otkriva previše detalja priče, ali i embargo na recenzije zaključan s danom emitiranja premijere. Nekakva uobičajena praksa naučila nas je da je ovako kasni embargo gotovo uvijek povezan s činjenicom da mreža i/ili produkcija nije baš sretna s konačnim rezultatom, što iz perspektive vrlo hvaljene serije koja je pauzirala više od dvije godine još više zbunjuje. Pogotovo jer su nove epizode stvarno dobre.

*** epizode su ovaj put stigle izuzetno kasno na vrata kritičara (samo nekoliko dana prije premijere), američki mediji i suština novinarskih prepiski na Twitteru uperili su prst prema autoru serije Samu Levinsonu koji navodno ima neprijateljski odnos s novinarima. Ne želimo se previše baviti razlozima zašto je tako, ali željeli bismo pohvaliti naše kontakte u HBO-u i WarnerMediji koji su bili izuzetno profesionalni, velikodušni i strpljivi za sve naše upite tijekom proteklih tjedana.

Nakon izrazito napetog prologa, premijera druge sezone uvlači nas u novogodišnji tulum u kojem polako prolazimo kroz sve važne likove iz prošlosti. Razni kaotični prijelazi popraćeni glasnim glazbenim hitovima miješaju se sa sporijim scenama čiju atmosferu potpiruju upečatljivi instrumentalni odjeci. Divno je kako se serija igra glazbom i koliko ona doprinosi ugođaju, koreografiji i kompoziciji scena i epizoda. Pomalo je iznenađujuće koliko su hitova iz osamdesetih i devedesetih ugurali u prvih nekoliko epizoda, ali svaki od njih djeluje pomno biran za ono što se događa na ekranu.

Radnja se nastavlja nakon drugog specijala i još uvijek se bavimo isprepletenim životima ljudi iz East Highlanda, na čelu s Rue (Zendaya) koja se i dalje bori s problemom ovisnosti i balansiranjem s vanjskim i unutarnjim pritiscima koje joj život nosi. Epizode su i dalje popraćene nepouzdanom naracijom glavne (anti)junakinje koja pada sve dublje u ponor. Prošle je godine bilo zanimljivo vidjeti koliko je priča izgledala drugačije iz Julesine (Hunter Schafer) perspektive, ali u drugoj sezoni se opet vraćamo Rue čiju verziju događaja treba držati na određenoj distanci. Sporedni likovi koji prošle sezone nisu dobili previše prostora ovaj put su puno detaljnije realizirani. Lexi (Maude Apatow) i Fezco (Angus Cloud) osobiti su dobitnici ove sezone u smislu pojavljivanja na ekranu. Epizode prve sezone bile su vše koncentrirane na individualne likove, dok je nova sezona oslobođena tih ograničenja – epizode prezentiraju kontinuiranu radnju koja nije uvjetovana jednim likom po epizodi. I tako sve mnogo bolje funkcionira. Osim što je svjetlo reflektora upereno u one koji ga nisu imali prošle sezone, serija predstavlja i neke nove likove koju ulaze u živote naših starih junaka. Jedan od njih je i Elliot (Dominic Fike), koji će uvesti malo nemira u već ionako zategnute odnose između Rue i Jules.

Euphoria je u drugoj sezoni mračnija, hrabrija, ali i iznenađujuće duhovitija s obzirom na teme koje obrađuje. Posebno je važno spomenuti fantastičnu petu epizodu i nestvarno impresivnu Zendayu koja će sasvim sigurno odnijeti Emmy i ove godine zbog zadivljujuće tour-de-force izvedbe koja će malo koga ostaviti ravnodušnim. Prvih petnaest minuta epizode je vjerojatno najbolji televizijski glumački performans u zadnjih nekoliko godina. Pripremite se.

Sve u svemu, epizode je vrijedilo čekati bez obzira što neki njihovi dijelovi ipak ostavljaju određeni melodramatični okus u ustima, ali to valjda tako mora biti kada se radnja bavi životima tinejdžera. Euphoria će zasluženo biti glavni televizijski događaj prvog dijela godine.

Euphoria (“Euforija”) će biti dostupna od ponedjeljka, 10. siječnja na HBO GO-u, a istog dana u 20:00 emitirat će se na linearnom HBO kanalu. Sedam epizoda druge sezone za recenziju ustupio nam je HBO Adria.