Najbolje serije 2021. godine

Još jedna pandemijska godina je iza nas. Televizijska produkcija stala je s proizvodnjom vrlo kratko prošle godine, ali 2021. ponovno je bila ispunjena golemom količinom sadržaja koju nitko normalan ne može i ne treba konzumirati. Suvišno je spominjati da nismo uspjeli pogledati baš sve što nas je zanimalo, ali kao kolektiv smo možda uspjeli pokriti nešto više od prosječnog gledatelja pojedinca.

Iz godine u godinu sve je teže pratiti što se prikazuje na svim mrežama i servisima, ali to nikad nikome ne bi trebao biti cilj. Praćenje serija i raznog popratnog sadržaja se u današnje vrijeme polako ponovno pretvara u word of mouth preporuke što je trenutno ipak možda bolji način početka konzumiranja sadržaja od beskonačnog surfanja daljinskim upravljačem kroz šarene postere na vašim omiljenim streaming servisima.

Listu nama najdražih serija godine uspjeli smo suziti na 25 serija koje vam možemo preporučiti. Jesu li to najbolje serije godine? Da, naravno, pa piše gore u naslovu da jesu^{ad by google search}. Ali ozbiljno sad, dolje navedeni popis serija je samo popis nama najdražih serija koje smo uspjeli poloviti ove godine i taj popis nikad neće biti savršen i potpun iz razloga koje smo naveli ranije. Je li bilo boljih serija ove godine? Da, možda. Ali mi ih nismo stigli pogledati i nije nam žao uopće jako nam je žao.

Bilo kako bilo, želimo vam sve najbolje u novoj godini; što više dobrih serija sa što manje epizoda. Želimo vam da si nabavite još veće televizore da možete vidjeti sve bore na licima glumaca, želimo vam još brže internet veze da ne bacate jastuke u te lijepe nove televizore kad se za vrijeme napete scene počne okretati loading kotačić na streaming servisu. Želimo da linearni programi produciraju bolji sadržaj (osim RTL-a, od njih ne očekujemo ništa), da možda i njihove serije razmatramo na kraju sljedeće godine. Ali, najviše od svega, želimo vam zdravlja i zabave i da se čitamo i dogodine.

Kao i uvijek — jubilarni trinaesti put.

Ako nam nedostaje neka od preko 50000 godišnje produciranih serija razlozi mogu biti različiti:

• Nismo imali vremena pogledati je. (sori Hacks, Reservation Dogs i The Great)
• Zaostali smo u nekoj od prošlih sezona i nismo uspjeli nadoknaditi.
• Zaostali smo u nekoj od prošlih sezona i nismo imali namjeru nadoknaditi ih.
• Pogledali smo sve sezone do ovogodišnje i nismo stvarno stigli. (sori, PEN15)
• Pogledali smo prve epizode i odustali tamaaaan prije onog dijela kad postane stvarno super.
• Pogledali smo i nije nam se dovoljno svidjelo. (odgovor na pitanje zašto smo zaboravili Squid Game)
• Pogledali smo sve epizode koje je Marvel ove godine ispovraćao na svoj streaming sevis i Disney nam nije dovoljno platio da uvrstimo neku njihovu seriju na listu.
• Pogledali smo i uopće nam se nije svidjelo. (The White Lotus je najveća prevara godine, rekli smo što smo rekli)
• Sjetili smo se tvog komentara da ti je super i namjerno je nismo uvrstili. Da, baš tvog.
• Počeli smo gledati prvu epizodu jedan dan, ali onda je došao susjed s gajbom pive. Na kraju smo se napili i zaboravili na tu seriju.
• Počeli smo gledati prvu epizodu drugi dan, ali onda smo se sjetili da bismo mogli ponovo gledati Star Trek: The Next Generation od početka, uključujući i prve dvije loše sezone. Tako da taj cijeli mjesec nismo ništa drugo gledali.
• Kolektivni ugovor nam garantira mjesec dana godišnjeg odmora, tako da smo tu već došli na četiri mjeseca ukupno.
• Ove godine smo imali nekako puno manje vremena da sjedimo pred televizorom.
• Pretenciozna smo smeća bez ukusa i trebalo bi nam zabraniti sastavljanje ikakvih lista osim one za špeceraj.
• U sveopćoj poplavi serija, nije nam se učinila dovoljno zanimljivom da joj damo šansu.
• Još jedna kalendarska godina bez Peaky Blindersa… Ajoj, baš smo je htjeli ove godine staviti na listu. Uvijek postoji sljedeća godina.

---

25. BRAND NEW CHERRY FLAVOR

Bilo bi zanimljivo vidjeti reakcije Netflixovih šefova kada su Nick Antosca i Lenore Zion došli pokazati kako izgleda adaptacija istoimenog romana Todda Grimsona. Jedna od najbizarnijih serija godine započinje relativno pitomo. Mlada autorica Lisa N. Nova (Rosa Salazar) dolazi u Los Angeles porazgovarati s prekaljenim redateljem Louom Burkeom (Eric Lange) oko režiranja njenog prvijenca. Lou je bio impresioniran njenim kratkim filmom i odlučio joj je dati priliku. Situacija ubrzo zatim postane ružna jer joj je Lou zabio nož u leđa i odlučio dati film u ruke nekom drugom. Ništa neobično, zar ne? E, pa ovdje kreće horor, ali reći bilo što drugo bilo bi previše. U jednakoj mjeri hommage dvama Davidima, Lynchu i Cronenbergu, Brand New Cherry Flavor predvođen sjajnom Rosom Salazar pretvara se u noćnu moru; ova bizarna serija jednako je degutantna koliko i šokantna, groteskna je i vrlo agresivna i ne funkcionira sve savršeno, ali najbolji je dokaz da je hrabrost uvijek na cijeni. Jeziva, teška i prije svega potpuno morbidna serija ima više srca i karaktera od bilo kojeg drloga na većini streaming servisa. “Seks i grad” ovo nije. Ili možda je. Ali ne onako kako ga Carrie Bradshaw vidi. —dš

24. NEVER HAVE I EVER

Devi je malo starija, ali (na sreću gledatelja) ne i puno pametnija u drugoj sezoni Neflixove serije koju potpisuju Mindy Kaling i Lang Fisher. Za one koji nisu pogledali ni prvu sezonu, preporuka svakako može biti potpis koji Kaling ostavlja na većini svojih coming-of-age uradaka. Tako se i Devi u novoj sezoni ne nosi samo s gubitkom koji je prati iz prve sezone, nego i s nizom vrlo teen izazova: odabira između dva dečka ili odnosom s majkom. E da, i John McEnroe je još uvijek tu kao narator – jer zašto ne – koristeći iskustva iz svog života na terenu da nam rastumači nevolje u koje se Devi uvaljuje. Mlada Maitreyi Ramakrishnan ostaje apsolutna zvijezda serije, kreirajući lik Devi tako da podjednako izaziva divljenje i susramlje. U moru sličnih serija koje se spotaknu nakon dobrog početka, Never Have I Ever postaje jasnija, samopouzdanija i još duhovitija. —gpn

23. THE GOOD FIGHT

Već nakon svoje prve epizode bilo je kristalno jasno da The Good Fight neće ni sekunde živjeti u sjeni svoje velike sestre sa CBS-a, nego će još jače udariti na aktualnu problematiku današnjice u kojoj se kao glavna meta našla Trumpova administracija. Prošlogodišnja četvrta sezona nažalost je naglo prekinuta zbog pandemijskih problema, no zato je prva pandemijska epizoda početkom ljeta napravila najbolji presjek kaosa 2020. godine na igranoj televiziji prezentirajući društveni clusterfuck pandemijske panike, rasnih nemira i političkih previranja. Nišan je ove sezone bio usmjeren na razdvojenost po rasnim linijama, raspravljalo se o cancel culture, političkoj korektnosti, ali i sve slabijem povjerenju u institucije. Potonji problem je vrlo kreativno predstavljen kroz priču o izmišljenom sudu u skladištu kopirnice koji vodi karizmatični “sudac” Wackner (a kojeg tumači još karizmatičniji Mandy Patinkin), naposljetku dovodeći čitav koncept do apsurda. Kingovi su se opet usudili propitkivati i zalaziti u kontroverzne, škakljive i, u neku ruku, tabu teme današnjice, i to još oštrije i fokusiranije nego inače. —mv

22. CURB YOUR ENTHUSIASM

“Najbolja sezona Curba u zadnjih deset godina!” bi bio naslov kad bismo radili naslove na ovoj listi. Posljednja baš sjajna sezona Curba bila je osma, ona s Michaelom J. Foxom i “Palestinian Chicken”, siguran sam da se sjećate. A ta se emitirala 2011. Deveta i deseta su bile više miss nego hit, ali svaka sezona Curba ima svoje kvalitete tako da ni te dvije nisu za baciti. Jedanaesta, ova koja se trenutno emitira, je jednostavno sjajna. Nema se tu što puno reći, Curb je Curb, Larry je Larry. IRASSHAIMASE! —dš

21. STARSTRUCK

Starstruck nam je bio rijetko ugodno iznenađenje ove godine. U ovoj romantičnoj komediji, žanru kojeg u zadnje vrijeme i nema previše (a da nije loš Netflixov film), glavna glumica, kreatorica i scenaristica serije Rose Matafeo apsolutno briljira. Glumi Jesse, mladu Novozelanđanku koja trenutno živi u Londonu, balansira dva posla i nema pretjerano jasan cilj u životu u kojem uglavnom uživa. Sve do jedne proslave Nove godine na kojoj se spetlja s Tomom, ne znajući da je on poznata holivudska zvijezda. Kemija između nje i Nikesha Patela, koji glumi Toma, fantastična je, a Tomova ozbiljnost dobro dođe kao kontrast Jesseinoj smušenosti i šašavosti. U standardnom nizu nesporazuma, loših tajminga i klasičnih tropova, Starstruck uspijeva biti poseban upravo zbog specifičnog humora svoje autorice i radujemo se što serija neće stati na ovih prvih šest epizoda, koje su bonbončić. —d

20. WHAT WE DO IN THE SHADOWS

Pitanje koje nikad nismo dobili: Hej Serijala, je li What We Do in The Shadows najsmiješnija serija na televiziji?

Serijala: Da.

Vidimo se sljedeće godine. —dš

19. BETTY

Zašto je HBO morao otkazati Betty? Od cijele riznice serija koju financiraju, sigurni smo da je budžet za Betty bio otprilike kao budžet za kave na Successionu ili Zendayinu frizerku na Euphoriji. I druga sezona ove serije, snimljena u distopijskoj verziji pandemijskog New Yorka, bila je nevjerojatno zabavna i puna života. Cure su zrelije, teme su bile nešto odraslije, ali ona mladenačka iskrenost u punoj je snazi i u drugoj sezoni. Empatiju je važno imati u životu, a korisno je i kad pršti s malih ekrana. RIP Betty, nedostajat ćeš nam. —dš

18. SWEET TOOTH

Ove godine dobili smo nekoliko postapokalipsi, ali nijedna nije bila ovako bajkovito slatka. U ovoj adaptaciji popularnog DC/Vertigo stripa Jeffa Lemirea, dio populacije preminuo je nakon epidemije virusa, a istovremeno su se počela rađati djeca sa životinjskim obilježjima, hibridi, što ih čini metom na koju se svaljuje sva krivnja za virus, a posljedično i mržnja. Naš mali glavni junak je Gus (Christian Convery), desetogodišnjak s jelenjim ušima i rogovima. Gus odrasta s ocem (Will Forte) koji je samo za njega izgradio samoodrživ dom u šumi kako bi ga zaštitio od prilično nemilosrdnog svijeta za djecu poput njega. Nakon što se Gus ipak otisne iz sigurnosti svog šumarka, surovi postapokaliptični svijet gleda kroz znatiželju te dječji optimizam i to je ono što čini ovu seriju posebnom, a drugim likovima iz serije daje poriv da mu pomognu i da ga zaštite. Dok su dijelovi priče u kojima se bavimo likovima izvan Gusovog svijeta nešto lošiji (i odrasliji), uz nas je najviše ostao osjećaj avanturizma u divljinama prirode i Gusov neodoljiv šarm koji, čak i u trenucima potpune tame, daje seriji osjećaj bajke i najveći je razlog zašto ćemo joj se rado vratiti i u drugoj sezoni. —d

17. DICKINSON

Jednom kad se naviknete na čudan miks suvremenosti, povijesti i nadrealizma u Appleovoj Dickinson, nećete joj moći odoljeti. Ove godine smo imali priliku uživati i u drugoj i u trećoj sezoni, u kojima smo se družili sa znatiželjom, seksualnom željom, suočavanjem sa smrti i odrastanjem jedne od američkih najvećih pjesnikinja. Alena Smith satrala je sva očekivanja oko “konzervativne” depikcije njenog života i prikazala ju je kao mladu osobu, koliko god kreativnu i jedinstvenu, kao nekoga od krvi i mesa, a ne nekoga tko je samo bio zatvoren u svojoj sobi cijeli svoj život; kao nekoga tko se želi povezati sa svijetom oko sebe putem svojih riječi i pjesama. Taj kontrast je izričito i prikazan u trećoj sezoni, u epizodi s jednim od najluđih putovanja kroz vrijeme, kad Emily sretne mladu Sylviju Plath koja joj opiše kakvom je povijest pamti.

Ambiciozna serija koja je Dickinsonino pjesništvo učinila dostupnijim modernoj publici mješajući povijest i fantaziju, približila nam je njezin život, probleme i njezine intimne strasti. U drugoj i trećoj sezoni kreativni izbori su smjeliji i odlučniji te je serija odraslija, kao i Emily.

Dickinson je prva počela s modernim referencama i muzikom u seriji koja bi trebala biti smještena u prošlosti, ali ako ćemo suditi po The Great i Bridgertonu koji su slijedili, neće biti zadnja. Nama će zato od svih navedenih biti najdraža. —d

16. THE EXPANSE

Prošle godine ga nije bilo na našoj listi isključivo zato što je prva polovica pete sezone izašla u drugoj polovici prosinca i jednostavno je bilo prekasno za ulazak na listu. Zato sad u 2021. to ispravljamo – peta sezona ove epske svemirske opere koja je svojom kvalitetom pri samom vrhu TV produkcije ne smije se propustiti. Nakon sezona i sezona dizanja tenzija, a i tretiranja ekstremizma kao rubne pojave, frakcija Beltera predvođena karizmatičnim i opasnim vođom započinje rat sa Zemljom koji ima potpuno katastrofalne posljedice. Nevjerojatno je da je Expanse uspio u jednoj sezoni prikazati i globalnu katastrofu s nebrojenim ljudskim žrtvama bez da izgubi emotivnu utemeljenost i obiteljsku dramu Naomi koja se napokon srela sa svojim sinom i imati likove odvojene veći dio sezone, a da to sve skupa uspije. Protomolekula je trenutno bila izvan fokusa priče, oslanjajući se na izvrsno pisanje o odnosima moći, tenzijama u odlučivanju, obiteljima, pohlepi i ustrajnosti. Razlog zašto je Expanse svaku sezonu sve bolji je brilijantnost scenarista (predvođenih autorima samih knjiga i Narenom Shankarom) koji pažljivo grade priču i odnose, nikad ne dopuštajući da nešto bude viška, manjka ili da nema utjecaja na priču ili karakterizaciju — apsolutno svaka scena ima svoju svrhu. Uz sve to, Expanse je i dalje najuspješniji SF u prikazivanju “realne” budućnosti i kako bi u njoj izgledala svemirska svakodnevica čovječanstva. Kad sve na kraju zbrojimo i oduzmemo, ako volite SF, a niste gledali Expanse, ispravite tu grešku. —d

15. EVIL

Uz The Good Fight, bračni par King se ovog ljeta poigrao i nadnaravnim u dugoočekivanoj drugoj sezoni Evila. Kingovi su ove godine odlučili da je dosta golicanja mašte i sugeriranja postojanja zlih sila te su u potpunosti prigrlili sve mogućnosti, no i dalje vrlo vješto balansirajući na vrlo tankoj granici između sna i jave, ne zaboravljajući da su na samom kraju ljudi najveće zlo. Uz već izvrsnog Michaela Emersona, ove se sezone posebno uzdigla Katja Herbers čija je Kristen prolazila kroz nebrojene unutarnje borbe, a Herbers je maestralno oslikavala novu opsjednutu te sebi (i gledateljima) nepoznatu Kristen dok polako silazi s uma. S preseljenjem na Paramount+, Evil je dobio nešto veću slobodu izražavanja da velika pitanja vjere i ljudske egzistencije pametno i kreativno zapakira u primamljive i zarazne horor priče, često ostavljajući gledateljima tek implikacije umjesto eksplicitnih razrješenja. —mv

14. MYTHIC QUEST

Da je druga sezona Mythic Questa bila bolja od prve gotovo je suvišno i reći. Scenaristički snažnija druga sezona dosegla je vrhunac u dvije nevjerojatne epizode sredinom sezone. Fantastična “Backstory” i odmah sljedeća “Peter” bavile su se F. Murray Abrahamovim C.W. Longbottom, likom koji je u prošloj sezoni služio gotovo isključivo samo kao boomer za napucavanje. Predivna “Backstory” humanizirala je C.W.-a i pretvorila ga u tragičnog antijunaka. Sve su se ranije kockice njegove priče posložile u veliki mural njegovog života. Ostatak sezone nosio je odnos Iana (Rob McElhenney) i Poppy (Charlotte Nicdao), a sjajna je bila i cijela sporedna postava. Komedije vrlo često u drugim sezonama pronađu svoj ritam, a ništa drugačije nije bilo i s Mythic Questom. Valjda će i treća biti na ovoj razini. —dš

13. THE GREAT BRITISH BAKE OFF

Sudbina se još jednom narugala Brexitu kad je u 12. sezoni čovječanstvu omiljenog slastičarskog showa kao najjače natjecatelje izdvojila ljude koji engleski govore s teškim europskim naglascima i time nam još jednom ukrala srce. Polufinale i finale ovogodišnjeg The Great British Bake Offa prvo vas emotivno unište, a onda uzdignu poput nekog feniksa od maslaca, brašna i slastičarske kreme u perfektnoj katarzi. Previše dramatično? OK, za one manje osjetljive, ovaj show je i dalje ona lijepa, neopterećena i pozitivna zabava kojoj se vraćamo svake jeseni već 12 godina. Dapače, suci Paul Hollywood i Prue Leith se sad već daju nagovoriti na razna glupiranja, očito pod palicom Noela Fieldinga i Matta Lucasa, i kao da hoće reći: stvarnost je toliko okrutna da se u ovom izmaštanom svijetu odbijamo shvaćati previše ozbiljno. —gpn

12. YELLOWJACKETS

Pad aviona? Preživjela grupa putnika koja se mora snalaziti u divljini jer pomoć ne dolazi? Svaka epizoda je fokusirana na drugi lik i epizode su strukturirane tako da kroz flashbackove polako slažemo dijelove priče? Podsjeća li vas sve to na nešto već viđeno? Nova Showtimeova drama s elementima horora, vrećom misterija i pitanja jedna je od najzanimljivijih serija godine. Yellowjackets prati uspješnu srednjoškolsku žensku nogometnu ekipu koja prilikom pada aviona u devedesetima punih 19 mjeseci ostaje zatočena u divljini. Serija paralelno prati i neke od likova u 2021. godini, a dijelovi slagalice se polako slažu u vrlo uznemirujući mozaik. Christina Ricci i Juliette Lewis kao K-Plus verzija Rizzoli & Isles su divne. Sve se to još uvijek može raspasti kao kula od karata, ali ovih pet-šest epizoda koje nam je Showtime priredio na kraju kalendarske godine intrigantna su egzibicija strpljenja i prikrivanja cjelokupne slike. Hoće li to na kraju biti remek-djelo ili popišani poster pored pisoara u javnom WC-u tek ćemo vidjeti. Yellowjackets zasad imaju našu pažnju. —dš

11. WE ARE LADY PARTS

Teško je izdvojiti jedan glumački performans iz ove sjajne serije o grupi mladih londonskih muslimanki koje osnivaju punk band, ali buntovna liderica benda Saira (Sarah Kameela Impey) i sramežljiva gitaristica Amina (Anjana Vasan) su otkriće. Predivna serija puna duha i humora začinjena je kinetičkom redateljskom energijom Nide Manzoor koja kanalizira Edgara Wrighta u njegovim najboljim danima. Šest kratkih epizoda prve sezone pršte toplinom, empatijom, iskrenošću i dobrotom. Predivna, predivna serija. —dš

10. TED LASSO

Nakon izvrsne prve sezone, bilo je jasno da se na fasadi konstantnog optimizma dobroćudnog naslovnog trenera naziru sve veće pukotine. Jedino pitanje je bilo hoće li se u to mračnije područje zakoračiti u drugoj sezoni i hoće li serija upješno manevrirati karakterizacijom i odnosima kad stvari postanu zamršene i teške. I itekako jest. Druga sezona je bila fokusirana prvotno na odnose očeva i sinova, bilo da se radilo o Tedu, nogometnoj superzvijezdi Samu Obisanyi ili pomoćnom treneru Nateu, bilo da se radilo o dobrome ili lošemu. Ono u čemu je epizodu za epizodom konzistentno bila izvrsna je gradnja konflikata među likovima, sukobljavanjima i katarzi koja im neizbježno slijedi. Hrabar odabir u tome da se ne ponavljaju već viđeni konflikti i priče iz ugodne prve sezone, nego da se ide dublje i sirovije u karakterizaciju i sukobe među likovima, kojima je prva sezona uspješno postavila temelje isplatio se. Ted se morao napokon suočiti s vlastitim problemima umjesto da od njih bježi pokušavajući riješiti probleme svih oko sebe. Nateova spirala prema dolje, prema onomu što on smatra uspjehom i muževnošću, pogonjena manjkom samopouzdanja i gorućom mržnjom prema sebi završila je tako da se odrekao svih ljudi kojima je bilo stalo do njega. Bilo je zanimljivo gledati evoluciju ove serije koja nam je pokazala kako se kvalitetno karakteriziraju likovi, rješavaju sukobi, a pritom serviraju i dobre šale i glupi gegovi. Fantastično. —d

9. MARE OF EASTTOWN

“Doing something great is overrated. Because then people expect that from you all the time. What they don’t realize is you’re just as screwed up as they are.” O sedmodijelnoj HBO-ovoj seriji koja je kod nas ekspresno postala popularna i poznata samo kao Mare naširoko smo pisali u travnju i od tada nam se mišljenje nije promijenilo: krimi priča sa sto twistova koja prati životom ogrubjelu detektivku u njenim privatnim i poslovnim (uglavnom pogrešnim) odlukama i dalje je jedna od najboljih serija koju nam je 2021. servirala. Ostane li limitirana – što bi i trebala! – prisjećat ćemo je se kao krimi biserčića poput onih koje smo mogli gledati u devedesetima ili ranim nultima, s jednom bitnom razlikom: prekaljeni, nepromišljeni, prošlošću opterećeni detektiv je žena. Što ti je napredak. —gpn

8. IT’S A SIN

S početkom godine došla je jedna od emotivno najtežih drama 2021., fokusirana na odrastanje grupe mladih ljudi na samom početku pandemije AIDS-a. Panika, dezinformacije, strah, stigmatizacija — teme su koje Russel T Davies vješto miješa sa svim toplim i ružnim trenutcima života u Londonu 80-tih, a s glavnim junacima prolazimo kroz desetljeće koje ih je formiralo i nanijelo im velike gubitke. It’a a Sin oproštajno je pismo Daviesa njegovim davno izgubljenim prijateljima koji su u mukama podlegli ovoj nemilosrdnoj bolesti te opet daje glas osujećenoj homoseksualnoj manjini koju tijekom njegove mladosti nitko nije štitio. Naprotiv, vijest o bolesti za koju se tad još mislilo da ubija samo homoseksualce, samo je rasplamsala homofobiju te je čak i opravdavala. Ova emotivno snažna i jezivo realna petodijelna priča tako šalje bitnu poruku protiv širenja stigme i diskriminacije, a tajming emitiranja u jeku još jedne pandemije samo pojačava već oštar učinak. —mv

7. DAVE

Ono što je počelo kao šala o penisu… još uvijek je šala o penisu, ali u drugoj je sezoni nešto ipak kompleksnija, a pritom i teža za opisati. Dave je definitivno nešto što još niste vidjeli. Istovremeno je žestoko privilegiran, neurotičan, u strahu od toga da će učiniti nešto što bi štetilo njegovom imidžu i ne primjećuje kako povrjeđuje ljude do kojih mu je stalo, a nekad je sposoban biti pošteno ljudsko biće. U drugoj sezoni se muči s kreativnom blokadom, odnosima koje želi popraviti i standardnim brdom neviđenih glupih situacija u koje se samo on može upetljati. Epizoda s Doja Cat eklatantan je prikaz koliko se ona, kao netko u istoj industriji, mora više truditi i koliko više radi od njega, dok se on osjeća zanemareno i uništi svaku šansu koju ima je dating aplikacija dala. Dave/Lil’ Dicky niže neuspjeh za uspjehom, a s njim ćemo biti na tom putu dok god ovako nijansira krajnje manjkavu osobu oko koje se serija vrti. Njegov hype man GaTa ponovno je svijetla točka sezone, a za sav svoj trud i nerazumijevanje Lil Dickyja bude napokon nagrađen u emotivnom finalu. Dave je fantastično djetinjast i glup, ali istovremeno (samo)kritičan i reflektivan, nudeći nam vulgarne šale i srcedrapajuće trenutke, a dok je Atlanta na pauzi, trenutno je definitivno najbolja serija o svijetu repera. —d

6. THE UNDERGROUND RAILROAD

Barry Jenkins je proveo skoro pola desetljeća radeći na ovaj ili onaj način na The Underground Railroad. Dobitnik Oscara 2017. za najbolji adaptirani scenarij za film Moonlight, Jenkins je ove godine napokon predstavio svoju seriju temeljenu na istoimenom romanu Colsona Whiteheada. U osnovi, ova priča prati mladu ropkinju Coru Randall (nevjerojatna Thuso Mbedu) koja bježi s plantaže u Georgiji koristeći se pritom glasovitom “podzemnom željeznicom”. Povijesna “željeznica” nije bila stvarna željeznica već grupa ljudi, Afroamerikanaca, ali i bijelaca koji su zajedničkim snagama pomagali robovima u bijegu s američkog juga. Osim skloništa, ova mreža ljudi pokušavala je omogućiti bolji život pobjeglim robovima krajem 18. stoljeća.

“Željeznica” u knjizi, a posljedično i u seriji, stvarna je podzemna željeznica odnosno vlak koji prevozi robove putem mračnih podzemnih tunela. Ova miniserija, mješavina raznih stilova i žanrova, uvijek nevjerojatno psihički stresna i fizički mučna, suštinski je najvažnija televizijska lektira godine. The Underground Railroad kroz svojih deset epizoda funkcionira kao kolekcija desetak priča raznih tema i trajanja radnji, ali povezanih istom idejom i senzacionalnim okom Barryja Jenkinsa i njegovog redatelja fotografije Jamesa Laxtona koji su od ove serije napravili mračni, nadrealistični horor. The Underground Railroad nije jednostavno televizijsko štivo, ali važan je trenutak američke televizijske produkcije o jednoj od najvećih crnih mrlja u povijesti Sjedinjenih Američkih Država ispričanoj kroz prizmu magičnog realizma jednog od najboljih filmskih autora današnjice. —dš

5. ONLY MURDERS IN THE BUILDING

Krimi-komedija nije žanr koji se danas viđa često, ali ovaj Huluov šarmantni uradak možda pokrene novi trend. Mješavina humora, misterije i drame predvođena fantastičnim centralnim glumačkim trojcem podsjetila nas je na dane kad smo bili opsjednuti kriminalističkim podcastima i držala nas je u napetosti i neizvjesnosti do samog kraja. Steve Martin i Martin Short sami su po sebi dovoljan poticaj da pogledate ovu lepršavu parodiju mega-fanova krimi-podcastova koji odluče sami riješiti ubojstvo koje se dogodi u Arconiji, elitnoj njujorškoj višekatnici. Dodatak Selene Gomez kao najozbiljnije u njihovom timu iznenađujuće funkcionira dok trojac pokušava snimiti podcast o tome kako rješavaju slučaj. Only Murders in the Building je mješavina više žanrova, misterij pun ludih zapleta i raspleta, ali prije svega ugodno iskustvo gledanja pod dekicom sa šalicom vruće čokolade u kojem smo zaista uživali ove godine. —d

4. MIDNIGHT MASS

Riley: What do you think happens when we die, Erin?

Erin: Speaking for myself?

Riley: Speaking for yourself.

Erin: “Myself. My self. That’s the problem. That’s the whole problem with the whole thing. That word, “self”. That’s not the word. That’s not right, that isn’t… How did I forget that? When did I forget that? The body stops a cell at a time, but the brain keeps firing those neurons. Little lightning bolts, like fireworks inside and I thought I’d despair or feel afraid, but I don’t feel any of that. None of it. Because I’m too busy. I’m too busy in this moment. Remembering. Of course. I remember that every atom in my body was forged in a star. This matter, this body is mostly just empty space after all, and solid matter? It’s just energy vibrating very slowly and there is no me. There never was. The electrons of my body mingle and dance with the electrons of the ground below me and the air I’m no longer breathing. And I remember there is no point where any of that ends and I begin. I remember I am energy. Not memory. Not self.

My name, my personality, my choices, all came after me. I was before them and I will be after, and everything else is pictures, picked up along the way. Fleeting little dreamlets printed on the tissue of my dying brain. And I am the lightning that jumps between. I am the energy firing the neurons, and I’m returning. Just by remembering, I’m returning home. And it’s like a drop of water falling back into the ocean, of which it’s always been a part. All things… a part. All of us, a part. You, me and my little girl, and my mother and my father, everyone’s who’s ever been, every plant, every animal, every atom, every start, every galaxy, all of it. More galaxies in the universe than grains of sand on the beach. And that’s what we’re talking about when we say “God.” The cosmos and its infinite dreams. We are the cosmos dreaming of itself. It’s simply a dream that I think is my life, every time. But I’ll forget this. I always do. I always forget my dreams. But now, in this split-second, in the moment I remember, the instant I remember, I comprehend everything at once. There is no time. There is no death. Life is a dream. It’s a wish. Made again and again and again and again and again and again and on into eternity. And I am all of it. I am everything. I am all. I am that I am.” —Erin Greene (Book VII: Revelation)

3. HOW TO WITH JOHN WILSON

Nakon što se prošle godine prvom sezonom neočekivano, ali apsolutno zasluženo našao među autorima naboljih TV uradaka u kojima smo mogli uživati (a naročito njenim nenadmašnim finalom), John Wilson je možda odlučio biti oprezniji u tome kakve će nam autobiografsko-dokumentarističke priče predstaviti u drugoj sezoni. Ma naravno da nije, jer stupnjeva razdvajanja između pronalaska parkirnog mjesta i čovjeka koji prodaje lijesove oblikovane u oldtajmere kod Wilsona nema puno. Situacije pa i bizarnosti na koje nalilazi na putu da objasni neku sasvim jednostavnu, svakodnevnu pojavu poput ispijanja vina pokazuju zbrčkan, nepredvidljiv, neuredan svijet u kojem živimo. Ono što je u tome brilijantno je čovječan, empatičan i neosuđujući način na koji John Wilson tome pristupa. Remek-djelo. —gpn

2. FOR ALL MANKIND

Kad u posljednjoj epizodi sezone krenu uvodni taktovi Nirvanine “Come As You Are“, sve je manje ili više gotovo. Priča koju su Ronald D. Moore i društvo ispričali u ovih deset epizoda posložila se u savršenu cjelinu nakon koje se trebalo samo dići s kauča i zapljeskati. Pisali smo već o Appleovoj seriji koja se bavi alternativnom povijesti u kojoj Sovjeti prvi slete na Mjesec, događaj koji od tog trenutka mijenja povijest čovječanstva. I nismo bili previše skloni prema njoj nakon tri epizode prve sezone. E, pa i mi možemo priznati da smo bili u krivu. Ostatak prve sezone polako je pomicao središte zbivanja s protagonista na protagonistice — potez koji se ispostavio kao majstorija.

A druga sezona… Remek-djelo. Radnja je skočila nekoliko godina unaprijed u trenutak kada Sovjeti i Amerikanci već imaju dobro uspostavljene baze na Mjesecu. Hladni rat je u punom jeku, a situacija je napeta i nesigurna i na Mjesecu. Naši junaci i junakinje iz prve sezone u potpuno su različitim stadijima života. Neki piju, neki sjede u uredu i sanjaju o povratku na Mjesec, neki su još uvijek u aktivnoj službi, a neki su samo manekeni za NASA-u. Svaka od ovih deset epizoda je uzbudljivo putovanje s obiljem zabave i pregršt simpatičnih i zanimljivih likova, svaki od kojih je ima divne, šarmantne, frustrirajuće, neobične, ružne, lijepe, primamljive i odbojne karakteristike. Svaki od likova iznimno je detaljno scenaristički realiziran, a glumački savršeno odrađen. Jedva čekamo treću sezonu i novi skok u alternativnu budućnost… Odnosno povijest? Ma, znate što mislimo. —dš

1. SUCCESSION

Čekanje se isplatilo. Nakon što se Succession svrstala u red onih koji su zaustavili snimanje stavili pod utjecajem pandemije, dugoočekivana treća sezona vratila nam se silinom šekspirijanske drame koju smo očekivali. Odmetnuti Kendall generator je većine fist pump i wtf trenutaka podjednako, a njegov put prema dolje obilježit će ne samo panično traženje rješenja za zadržavanje obiteljske kontrole nad kompanijom, nego i karakterne promjene koje će proći njegova braća i sestra. Ne i njegov otac, naravno, jer Logan Roy je prekaljeni gad koji ima svoj cilj i on ne uključuje dobrobit vlastite djece, a iznenađujući obrat u posljednjim trenucima sezone pokazat će da pomladak Roy uporište ne treba tražiti ni u drugim starijim članovima obitelji.

Bez ulaska u daljnje opise radnje i moguće spojlere za one koji se tek trebaju osladiti ovom fenomenalnom serijom, treba reći da će blagonakloni gledatelj biti zadovoljan daljnjim razvojem likova u besprizornike kakvi zaista jesu. Connor je još malo odmaknutiji od stvarnosti, Kendall još uronjeniji u svoju ulogu mučenika, Shiv još malo gladnija moći, Roman još malo ovisniji o očevom odobravanju i okretanju ozbiljnih (posebno emotivnih) situacija na zafrkanciju. Očekivano, trofej najkorisnijih igrača opet odnose Tom i Greg, prvi neprekidnim paničarenjem pred mogućim odlaskom u zatvor, drugi šeprtljavim snalaženjem u ovoj trajnoj igri u kojoj se naočigled ništa ne događa, ali se figure konstantno premještaju po ploči. “Do you want to make a deal with the devil?”, kaže Tom, a pakt koji je uslijedio i njegova uloga u raspletu sezone koji je dovodi na novu liticu jedan je od TV trenutaka za pamćenje u 2021.

Mnogi će reći da bi ogromna popularnost koju je serija stekla tijekom posljednjih nekoliko godina mogla natjerati autore da potraže i istaknu fragmente ljudskosti u našim antijunacima, navodeći nas da razvijemo empatiju za njihove probleme; neki će reći da se to već vidi, posebno u drugom dijelu ove sezone. Nama se ipak čini da su svi oni toliko spektakularni, neiskupljivi kontejneri svega najgoreg što kasni kapitalizam donosi da za to nema velike šanse. Ono za što šanse svakako ima je da će se i sljedeća sezona naći negdje na ovoj listi u budućnosti. Možda ne na prvom mjestu, ali hej, ako nešto znamo o obitelji Roy, onda je to da će se svojski potruditi da budu prvi, kojim god sredstvima. —gpn