Recenzija: Severance — Mentalna slagalica u kapitalističkoj distopiji

U posljednje dvije godine velik broj uredskih poslova preseljen je online, konferencijske sale zamijenjene su grupnim chatovima i video sastancima, a neinspirativni uredski prostori premješteni su u naše domove. Velik broj radnika tako se počeo nositi sa sve većim teretom i sve više postavljenim radnim ciljevima, što je naposljetku dovelo do vala samorefleksije i propitkivanja našeg položaja u današnjem kapitalističkom sustavu.

Fokus se vrlo brzo premjestio sa „što ja mogu ponuditi svojem poslodavcu?“ na „što poslodavac treba ponuditi meni?“. Služim li samo za ispunjavanje kvote ili moj život ima viši smisao? Zaslužuje li taj posao nas i sve što smo spremni žrtvovati za njega, ako išta uopće? Pandemija je time, u neku ruku, utjecala na promjenu mentalnog sklopa, veću brigu o vlastitom dostojanstvu, mentalnom zdravlju te naposljetku masovni val otkaza zbog nezadovoljstva radnim uvjetima i balansom slobodnog i radnog vremena. Počinjemo se više okretati vlastitim potrebama i shvaćati da ne postojimo samo da bismo služili nekoj velebnoj mašineriji, nego da sustav, kakav god da je, mora zaslužiti nas i biti stvoren za naše potrebe.

Ali, ovo najprije zahtjeva spoznavanje vlastitih želja i ciljeva, što nas dovodi do prve rečenice u ovogodišnjoj Appleovoj seriji: Tko si ti? Ove tri jednostavne riječi poslužile su kao izvrstan foreshadowing za predstavljanje etičkih dilema koje iz serije možemo iščitati. No, najprije nekoliko riječi o radnji.

Severance je smješten u prostorije Lumon Industries, misteriozne utjecajne korporacije zaslužne za razvijanje revolucionarnog medicinskog zahvata kojim tvrtka razdvaja svijest svojih zaposlenika. Naime, pojedinci koji se odluče za ovakav zahvat (prikladno nazvan severance procedure), pristaju da im se ugradi čip u mozgu koji se aktivira dolaskom na posao, a isključi odlaskom s posla. Pomoću njega, na poslu nemate sjećanja na svoj privatni život i svijet izvan radnog mjesta, dok napuštanjem zgrade napuštate i sva sjećanja na posao koji obavljate. Vaš um, vaša svijest i vaša memorija su podijeljeni — rascijepljeni na dva dijela — kojima pristupate ovisno o tome nalazite li se na poslu ili ne.

Ovim izrazito moralno mutnim postupkom svaka osoba u svojoj svijesti stvara dvije inačice sebe. Jedna inačica, zvana Outie, pristala je na ovaj postupak, živi u vanjskom svijetu i svaki dan dolazi na posao bez znanja što zapravo radi tamo. Zna samo da se prijavljuje u 9 i odjavljuje u 17. S druge strane, na poslu se aktivira druga inačica, zvana Innie, koja nije svjesna ničega drugog osim posla koji radi. Njen cijeli život i svrha je obavljanje zadataka unutar firme, čime zarađuje novac za vanjsku sebe, te ne poznaje ništa izvan mjehurića u kojem se nalazi. Ne doživljavaju san, ali osjete efekte sna, kao i njegov nedostatak.

U središtu ove priče nalaze se četiri zaposlenika Lumon Industries – Mark, Helly, Dylan i Irving – koji su svjesno pristali na ovaj zahvat te kroz prvu sezonu pratimo njihovu radnu dinamiku te „misteriozni i važan posao“ koji obavljaju na tzv. severed floor svoje firme na odjelu Macrodata Refinement. Cijelu sezonu gledamo kroz Markovu (Adam Scott) perspektivu, prateći njegovu svakodnevicu, od buđenja, iznošenja smeća i odlaska na posao, kao i aktivnosti na poslu koje obavlja njegov Innie, do povratak kući u svoj mračni depresivni kutak postojanja.

Mark već duže vrijeme odbija prihvatiti smrt svoje žene, što je ostavilo snažan utisak na njegovoj svakodnevici, društvenom životu, ali i na (bivšem) poslu. Kako vrijeme prolazi, postaje sve teže zamutiti probleme i sjećanja koji mu se neprestano motaju po glavi, a jedini izlaz je naći način kako da barem na 8 sati dnevno zaboravi svu unutarnju bol i dozvoli si živjeti. No, za to je bilo potrebno nešto jače i trajnije, zbog čega se odlučuje podvrgnuti proceduri severance, usprkos masovnoj društvenoj osudi.

Na samom početku serije, Mark S. je promoviran u šefa odjela Macrodata Refinement te je zadužen za orijentaciju nove zaposlenice Helly R. (Britt Lower) koja već u startu pokazuje tvrdoglavu i buntovnu prirodu. Dok kroz lik Marka otkrivamo isprane boje vanjskog svijeta, kroz lik Helly upoznajemo snažne vizualne kontraste unutar firme sačinjene od labirinta bijelo-zelenih hodnika osvjetljenih fluorescentnim svjetlima te orvelovske kazne za neposlušne zaposlenike. S druge strane, jedan od poslušnijih kolega je Irving B. (John Turturro) čiji nas lik uvodi u mitologiju Lumon Industries, centriranu oko deistički idealiziranog osnivača Kiera Eagana. Dylan G. (Zach Cherry) zaokružuje uredsku ekipu kao comic relief.

Na dubljoj razini, Severance istražuje jedan od kapitalističkih ideala. U svrhu maksimiziranja produktivnosti, san svake firme je imati radnika koje je na poslu u potpunosti fokusiran samo na radne zadatke, bez vanjskih utjecaja, privatnih problema i smetnji. Radnik koji je stvoren samo za taj posao, obavlja ga bez greške i maksimalno mu je predan. No, ako se podignemo na psihološku razinu zaposlenika, to zahtjeva kompletno predavanje vlastite individualnosti u zamjenu za radnu produktivnost, postavljanje i shvaćanje samog sebe samo kao kotačića u stroju kojem neupitno služiš. Ovo se usko povezuje s Marxovom teorijom o otuđenju, gdje je sam radnik otuđen od rezultata svoga rada, slično kao što Lumonovi zaposlenici ne znaju svrhu svoga posla, bilo da su Outie ili Innie.

Appleova serija tako briljantno razrađuje navedenu tematiku argumentirajući da usprkos proceduri koja kirurški precizno stvara radnike čiji je cijeli život samo mjehurić firme u kojoj se nalaze, maksimalnu produktivnost nije moguće postići jer sama individua Innie ne može biti u potpunosti izdvojena od svoje vanjske verzije.

Ovome se može pristupiti i s druge strane. Kako bi Lumon Industries prisilio neposlušne Innieje da prate strogo postavljena pravila, koriste se orvelovske metode psihološkog mučenja i ispiranja mozga, što je jedan od razloga masovne društvene osude ove kompanije. No, kažnjavanje zaposlenika unutar firme se opravdava time da su sami zaposlenici dobrovoljno pristali podvrgnuti se severance proceduri te su time pristali i na pravila i kazne koje ih sljeduju, iako zapravo osoba koja je kažnjavana i osoba koje je pristala na potencijalno kažnjavanje nisu ista osoba, samo dijele isto tijelo.

Ovaj posljednji argument nas dovodi do pitanja što nas definira kao osobu. Definira li nas naše tijelo, fizičko postojanje i masa koju zauzimamo u prostoru? Ili osobu definiraju njene intrinzične osobine, sjećanja, naša svijest i razmišljanja? Ako je riječ o potonjem, severance procedura ne razdvaja samo poslovna i privatna sjećanja, nego razdvaja i našu ličnost, ono što nas čini osobom, teoretski stvarajući dvije osobe u istom tijelu.

Zanimljivo je primijetiti da su te dvije osobe (Outie i Innie) povezane, tj. da ovise jedna o drugoj, što im je slično, a što zajedničko. O ovome se može pročitati poprilično zanimljiva interpretacija s Reddita (koja sadrži i spoilere za drugu polovicu sezone) o povezivanju Freudove podjele uma na id, ego i superego s ključnim konceptima unutar serije. Naime, teorija je da Innies predstavljaju id, komponentu osobnosti baziranu na instinktu te zadovoljavanju osnovnih potreba, želja i žudnji. Id, kao i Innies, se ponaša kao dijete koje nema osjećaja za pravila i moral, tvrdoglavo je i žudi za odobrenjem drugih jer ne poznaje dobro i loše.

Tu se nadovezuje ego, zadužen za kontroliranje ida i donošenje odluka baziranih na sjećanjima i iskustvu. Ego se ovdje može protumačiti kao Outie verzija osobe koja se svjesno podvrgnula severance proceduri te praktički kontrolira svoju Innie verziju kroz vanjsko odlučivanje. Outie uvijek ima zadnju riječ i ako jednog dana odluči da više nikad neće otići na posao, njegova Innie verzija zauvijek prestaje postojati. U konačnici, cijelu priču zaokružuje superego, koji u univerzumu serije predstavlja sama kompanija Lumon Industries, uređena oko štovanja svog osnivača Kiera Eagana, sa strogo posloženim pravilima, nagradama i kaznama.

Tijekom devet fenomenalno režiranih epizoda pod vodstvom Bena Stillera, vidimo kako se sve prethodno predstavljene komponente spajaju u zajedničku nit, kulminirajući u izvrsno odrađenom finalnom satu (u međuvremenu nominiranom za Emmy za najbolju režiju i scenarij). Napeta glazbena podloga dodatno produbljuje jezu Lumonovih beskonačnih hodnika i uvrnutih misterija.

Jedna od bitnih poruka serije je da čovjek osjeti da je odvojen, da nije cjelovit, što kroz perspektivu Innies vidimo kroz konstanta pitanja i maštanja o svom vanjskom životu. Iako su u teoriji svedeni na goli id te su neprestano pod kontrolom Lumona i svog vanjskog sebe, njihove verzije unutar firme neprestano teže sjedinjavanju sa svojom outijevskom polovicom. Prezentiraju žudnju za većim ciljevima, smislom života i otkrivanju svijeta koji je zaklonjen od njih.

Tu se vraćamo i na prvu rečenicu iz serije: Tko si ti? Jesi li samo dio mašinerije kojoj služiš bez pitanja? Ili je tvoj život tvoja obitelj, prijatelji i sjećanja koje si sakupio tijekom života? Ili je možda pitanje egzistencije skriveno u kombiniranju svega navedenog čemu žudi vodeća četvorka sa severed kata? Severance se jako dobro poigrava sa svim tim pitanjima, dovodeći egzistencijalizam u vezu s našim položajem u kapitalističkom sustavu te pokazuje kako ono što je u teoriji utopija za društvo, zapravo distopija za individualca.