AMC. Donedavno su to bila tri slova koja su izazivala poštovanje i duboki naklon prema serijama sa spomenute mreže. Nakon uspjeha tri od tri (Mad Men, Breaking Bad, te prerano otkazani i nikad prežaljeni Rubicon) dovoljan je bio podatak kako mreža razvija seriju i već se našla na listi za gledanje. Međutim, vremena se mijenjaju, ljudi s njima, i uslijedio je crni niz koji je praktički poništio ova navedena tri od tri, jer smo dobili tri nova razočaranja zaredom – The Walking Dead (koji nije razočarao odmah u startu), The Killing (koji je razočarao vrlo brzo nakon starta), i ovaj najsvježiji, Hell on Wheels. Okej, kapa se mora skinuti, sve tri potonje navedene su imale zadovoljovajuće pilote, TWD je čak bio dosta dobar kroz svoju prvu sezonu, The Killing je imao dobrih prvih par epizoda, a Hell On Wheels nakon pilota nije ponudio “nešto više.”
Stoga se čovjek mora, prije svega drugoga, zapitati, što se događa s AMC-je? The Walking Dead u drugoj sezoni razočarao, ali i dalje uz tračke nade, The Killing finalom izvrijeđao gledateljstvo, dok ni Hell on Wheels nije ispunio očekivanja. Treba se najprije oteti dojmu kako ta tri slova, čini se, više neće biti dovoljan poticaj za nadolazeće serije. Možda u tome i leži kvaka kod očekivanja onoga što bi nam Hell on Wheels mogao donijeti?
Da ova serija kojim slučajem ne dolazi s AMC-a, drugačije bi gledali na nju, zasigurno. Ovako, ako nije izvrsna, razočaravajuća je. Iako bih ovdje napravio kompromis pa rekao kako je ovo ipak nešto blaže razočaranje. Sve odlike ostatka AMC-ovih serija su prisutne i u ovoj, atmosfera je izvrsna, pojedini likovi fantastični, njihova karakterizacija i dimenzionalnost pohvalni, međusobni odnosi te razvoj istih funkcioniraju, te su s tehničke strane stvari također besprijekorne. Problem je glavna radnja, odnosno, njezino nepostojanje. Ozbiljno, stavite mi pištolj na čelo i pucajte, ne bih vam znao reći što je ovdje glavna priča. Iz epizode u epizodu serija nas zabavlja sporednim storylineovima, pa je to bilo poput pustolovine igranja Skyrima (ili bilo koje druge RPG igre) gdje biste ostavili glavni quest po strani, a obavljali one sporedne.
To je putovanje kojim ide Hell on Wheels, uz tu i tamo doticanja onoga čime se može smatrati kao glavnom pričom, da bi na kraju sezone bili manje-više tamo gdje smo počeli, a Cullen Bohannon (Anson Mount), središnji lik serije, opet na početku u osvećivanju svoje žene. Dakako, izgradnja pruge napreduje, jedni bivaju unaprijeđeni, drugi umiru, treći počnu ubijati, no tijekom sezone nismo vidjeli ništa što bi se moglo nazvati drastičnim preokretom. Središnji lik je sada postao mamac za lovce na glave, primoran otići, no iako je to stvar za sljedeću sezonu, nekako sumnjam da ćemo ga gledati odvojenog od ostatka društva.
Kad smo već kod centralnog lika… Cullen Bohannon (Anson Mount) je postao jedan od onih čije su minute pojavljivanja dragocjene; bilo da pije u birtiji, uzima živote ljudima na terenu, vodi sasvim obične razgovore ili šefuje crncima koji izgrađuju prugu – fantastičan je. Ima nešto u svakoj njegovoj pojavi, ne priča puno, više je čovjek od djela i ako vam netko ovdje priraste srcu, trebao bi on. Kemija između njega i Lily (Dominique McElligott), glavnog ženskog centralnog lika, ipak je zaustavljena na točki prijeloma, pa je odnos na distanci, no očekujem da će druga sezona to promijeniti.
Šveđanin (Christopher Heyerdahl), koji je zapravo iz Norveške, svojim prvim pojavljivanjem puno je obećavao, činio se kao zanimljiv lik koji će unijeti svježine i premise u sve to, ali malo se pojavljivao tijekom sezone. Uspio je napraviti dosta štete, narod ga nije volio, nije se libio raditi iza leđa, vidjeli smo njegovu opaku i strašnu stranu, ali i kontrast, potpuno suprotnost u posljednjim epizodama sezone kada je molio za milost, u potpunom očaju, na samom dnu. Kad već ne u prvoj, nadam se da ćemo puno više od njega dobiti u drugoj sezoni.
Zanimljivo, Hell on Wheels se tijekom sezone zapravo bavio svime i svačime, ulazio u različita područja, u crkvu i pričama o religiji, jedno vrijeme prateći braću McGinnes sa svojim prezentacijama, zatim kurve i njihove usluge, zatim birtiju i nove pijanske priče, onda pregovaranja, pa indijanska posla, i uza sve to možemo bez ikakvih sumnji i opterećenja reći da smo premalo toga vidjeli.
Kao što ste primijetili, u tekstu se često ponavlja izraz “očekujem u drugoj sezoni.” Upravo zato jer je ovdje puno prilika, puno neiskorištenog potencijala, ali i dalje postoji nada u bolje sutra, i dalje stignu početi iskorištavati potencijal kako bi nova sezona mogla zasjati. AMC-jev izlet u vestern vode je puno obećavao, ali malo toga donio. Možda čak treba više žaliti za neiskorištenim potencijalom, nego nepostojećom glavnom radnjom. U suštini serija nije toliko loša koliko bi se moglo činiti čitajući tekst, a potvrdit će i ocjena, stvar je u tome što ako glavni sastojak slabo funkcionira, dodaci ne mogu previše pomoći.
Vestern drama
Joe Gayton, Tony Gayton
AMC
Anson Mount, Colm Meaney, Common, Dominique McElligott
6. studenog 2011.
Slažem se, glavni problem je ta nejasna glavna priča. Valjda je to ona u kojoj traži tko mu je obitelj ubio. Ipak, meni je serija postala puno bolja u drugom dijelu sezone i ja bih joj, osobno, dala malo višu ocjenu. Jer osim tog problema s glavnom pričom, sve ostalo je, barem meni, zbilja kvalitetno i na visokoj razini, počevši od toga što mi svaki kadar izgleda kao da je s fotografije, a mislim da su jako dobro prenijeli i taj duh vremena nakon rata, obnove, željeznice. To zbilja cijenim :) A priča, a valjda je to dugotrajan projekt – isto kao i izgradnja željeznice :D
serija definitivno ima potencijala biti još bolja. možda su se jednostavno “tražili” kojim putem krenuti, nadam se da su taj puti pronašli ;)
ali atmosfera i fotografija su mi se posebno svidjele. ocjena 70 od mene.