The Killing: Mea Culpa

Početkom sezone, nakon prvih dviju epizoda, The Killing sam prilično nahvalio i dao joj visoku ocjenu. Sada, odgledavši čitavu sezonu, osjećam određenu obavezu napisati dijametralno suprotan komentar. Ako ste zbog moje preporuke potrošili 13 sati na The Killing, ispričavam se. Ako još niste – nemojte. Ako svejedno namjeravate – možda je najbolje da preskočite recenziju jer sadrži spoilere praktički čitave radnje.

Pošto imam hrpu zamjerki, počet ću sa pozitivnim dijelom. A to je onaj dio o kojem sam pisao u prvoj recenziji – sjajna produkcija, sjajni glumci i sjajna atmosfera. Serija je tokom čitave sezone imala odličan, turoban ugođaj, iako su mnogi prigovarali što je kišilo u gotovo svakoj epizodi. Kaže Wikipedija, Seattle u prosjeku godišnje ima 150 kišnih dana – čisto trivijalan podatak, samo da znate. Mireille Enos (Sarah Linden) i Joel Kinnaman (Stephen Holder) te Michelle Forbes i Brent Sexton (roditelji ubijene Rosie) sjajni su glumci. Njihovi likovi, s druge strane, nisu sjajno osmišljeni i šteta je što su dobili nedovoljno razrađene likove za bolje iskazivanje talenta. No, sve nakon inicijalnih triju epizoda išlo je prema dolje, uz naznake poboljšanja potkraj sezone, da bi finale pokazalo jedan ogromni srednji prst gledateljima.

Autorica serije, Veena Sud, ulaskom u sezonu, rekla je da na početku serije nisu imali definiranog ubojicu, već tokom sezone “radili po sluhu.” Komentar, nažalost, nisam primjetio tada, no posljedice tog pristupa jasno se vide kada sagledamo čitavu sezonu kao cjelinu.

Iako je većina kritičara i publike (po onom što sam polovio na Twitteru i paušalnim skrolanjem po temama na Redditu) bijesna jer finale nije otkrilo ubojicu Rosie Larsen, za mene je to tek sporedna stvar jer događaji koji su vodili do finalne scene – uopće nemaju veze sa zdravim razumom.

No shvatit ću frustraciju uskraćivanjem razrješenja, jer serija je do kraja pokopala gotovo sve adute zbog koje se u početku moglo uživati u njoj. Reklamirana je kao whodunnit misterija, sa taglineom “Tko je ubio Rosie Larsen” na posteru, a AMC je usto imao zgodan sajt gdje su gledatelji iz tjedna u tjedan mogli pogađati tko je ubojica, sa najvećim sumnjivcima prikazanim na grafikonu. Mislim da su gledatelji s pravom očekivali odgovor na kraju, iako osobno ne smatram da je serija bila obavezna to učiniti – da je smisleno realizirana. Kraj samo djeluje kao posljednji red herring serije koja se specijalizirala za takvu retoriku i pogrešno navođenje gledatelja.

Serija je tokom sezone napravila nekoliko šokantnih twistova i red herringa, sugerirajući očite sumnjivce, sa naizgled bezizlaznim situacijama, da bi ih u samom počku iduće epizode u potpunosti pogazila. Praktički je moguće pogledati prve dvije epizode, te nakon toga skočiti na posljednje tri i ne bi vam falilo previše detalja, a ni razvoja likova.

• Kris Echols, tinejdžer i prvi sumnjivac, sa onom seks-vrpcom? Nebitno za slučaj.
• Pola sezone traženja dokaza protiv učitelja Benneta? Nebitno.
• Linden pronalazi majicu kakvu je Rosie imala kao dokaz protiv Benneta? LOL, ne, druga muslimanska klinka imala je istu.
• Linden i Holder nalaze potencijalno mjesto gdje je Rosie bila zatočena, FBI ulijeće i uhićuje ih? Nebitno, riješeno u prve dvije minute iduće epizode.
• Richmond na kraju pretposljednje epizode prijeteći stoji na vratima, priječi izlaz Linden iz mračne sobe? Linden oprezno prolazi kraj Richmonda i napušta njegov stan.

Nakon svega toga, serija na kraju izvodi ultimativni idiotski twist, nadajući se da će gledatelji skupljati čeljust s poda, pitajući se “kako li će se sad ispetljati iz zamke?” Holder namješta dokaz protiv vijećnika Richmonda te ulazi u sumnjiv automobil, a Belko (kojeg su izvukli iz guzice u zadnjoj epizodi) prilazi uhićenom Richmondu, poteže pištolj i… kraj. Nakon svih laži i navođenja gledatelja na krivi smjer, kako itko može biti šokiran takvim krajem? To je ona priča o dječaku koji je previše puta vikao “Vuk!” Osim što je debilan i besmislen, šokantan kraj je tu zbog šoka radi.  Koja je poanta tog twista sa (potencijalnim) ubojstvom? Je li ikog bilo briga za Belka? Je li serija okarakterizirala njegov lik tako da bi nas trebalo biti briga za njega? Ne, već je u zadnjoj epizodi usput ubačen dijalog između njega i Terry (sestre Mitch Larsen) koja mu kaže da ipak treba obitelji – iako ga je dotad smatrala ljigavim čudakom. Je li koga bilo briga za Richmonda? Nakon 13 epizoda njegove kampanje, nakon što se ispostavilo da je poremećen i nestabilan, iako vjerojatno nevin – ne. Richmond je bio preočit izbor za sumnjivca, i slažem se da nije on smio biti ubojica. Iako je pretposljednja epizoda svim mogućim prstima upirala na njega, sa golemim crvenim neonskim znakom iznad glave na kojem piše “KRIV JE!”

A Holder? Čitavu sezonu nismo dobili smislen razvoj odnosa njega i Linden, da bi tek pred kraj, u jedanaestoj epizodi, dobili vrlo dobru bottle epizodu i nekoliko lijepih momenata zbližavanja dvaju detektiva. Mnogo je ljudi bilo frustrirano tom epizodom, jer se slučaj nije pomakao ni za milimentar, no jedina moja zamjerka je tajming. I kao sa Belkom, kada su u zadnji čas pokušali senzibilizirati gledatelja prema njemu, tako je i ta, jedanaesta epizoda, ubačena naknadno, kako bi što više zavoljeli Holdera, čak se suosjećali s njime. Sve to kako bi šok u finalnoj epizodi bio čim veći. A kolikog uopće smisla ima Holderov prelazak na tamnu stranu, nakon što smo ga čitave sezone gledali frustriranog jer nitko ne šljivi pola posto njegov doprinos slučaju? Nikakvog. Možda je potkupljen negdje kasnije? Ne. Krajem pretposljednje epizode Holder nastoji uvjeriti prostitutku iz Beau Soleil kluba da uperi prst u Richmonda. Ona bježi, kasnije ga zove iz govornice te – nestaje. Holder dolazi do govornice, vidi slušalicu kako visi, diže pogled i sa zapanjenim izrazom lica, uz napetu i brzu glazbu u pozadini ugleda red postera Richmodove kampanje. I onda već u sljedećoj epizodi podmeće lažne dokaze Richmodu, sjeda u automobil kojem vidimo tek suvozačko mjesto i van kadra kamere govori vozaču – “past će”, misleći na Richmonda. Dakle, ponovo je gledatelj naveden da misli jedno, da bi mu se brže-bolje kasnije povukao tepih ispod nogu i pljunulo u lice. Čisti šok-moment, bez ikakve podloge u likovima. Užasno frustrirajuće.

Finala se ne rade na principu ubacivanja najšokantnijeg i najnevjerojatnijeg mogućeg twista u stilu “BOOM – DEAL WITH IT!” Figure za to moraju biti posložene davno prije toga. Breaking Bad je završio sa uperenim pištoljem nakon čega je uslijedio cut to black, kraj sezone. No Jesse je u tu situaciju došao nakon tri godine razvoja njegovog lika i taj potez nije bio samo prazni šok, nego logičan emocionalan slijed prethodnih događaja. The Killing me podsjeća na onih par početnih epizoda Eventa koje sam uspio odgledati. Bla bla bla epizoda, ŠOKANTAN KRAJ!, druga epizoda – jednostavan rasplet, bla bla bla… Ponovi. Manipulativno i lijeno, jer serija je bila predvidivo nepredvidiva.

Ovo nisu jedini primjeri lošeg scenarija i katastrofalnog upravljanja pričom, evo nekoliko možda manje bitnih, ali jednako frustrirajućih:

• Bennet je milimetar do uhićenja za grozno ubojstvo, svejedno ne govori policiji da skriva (drugu) djevojčicu od odvratnog vjerskog rituala (koji bi ga oslobodio sumnje).
• Holder i Linden tek nakon desetak dana slučaja pretražuju računalo ubijene Rosie (!!) te provjeravaju razinu goriva i kilometražu automobila u kojem je nađena. Sjajan detektivski posao!
• Stan Larsen kupuje kuću, ne govori svojoj supruzi Mitch. Žena saznaje za prazan račun, žena ne plaća jamčevinu za svog supruga, žena napušta svog supruga, suprug ne govori ženi da joj je kupio prokletu kuću!
• Vlasnik benzinske stanice hladno odgovara “Da, vidio sam crni automobil zatamnjenih stakala u kojem je nepoznata djevojka vikala upomoć. Ne, nisam ništa poduzeo.” Pa da, nije on jebeni Batman. I vrh vrhova:
• Stan susreće trudnu suprugu Benneta Ahmeda, kojeg je nasmrt prebio, ona nema pojma tko je on. Ozbiljno? Čovjeku je ubijena kćer, nakon toga joj je gotovo ubio supruga, predao se policiji i završio u zatvoru. Je li ona kojim slučajem Amiš? Gdje ta žena živi? (Usput lijep primjer koliko potraćenog potencijala je serija imala u glumcima – Brent Sexton i trenutak kada govori da ima troje djece. Fantastičan Sextonov rad.)
• Zašto je baš Linden dobila poziv da nema više kamera na mostu (i baš fino slučajno kad su se zatvorila vrata zrakoplova), ako je Holder bio taj koji je zatražio snimku? Još gore – Holder zatražuje snimku nadzorne kamere, iako zna da Richmond nije bio tamo – i podmeće lažni dokaz?! Ovo ima smisla jedino ako baš žarko želi da ga se ulovi za namještanje slučaja.
• AV Club u svojoj recenziji ima još hrpu nelogičnosti, “posudio” – khm prisjetio – sam se tek nekoliko najbitnijih ovdje.

Na kraju svega ne razumijem zašto je AMC naručio drugu sezonu serije sa istom autoricom na čelu? Jesu li slijepi prema problemima ili jednostavno shvaćaju da bi publika bila vrlo bijesna na mrežu da je otklazala seriju nakon ovakvog finala. Usput, kad spominjem autoricu Veenu Sud, u intervjuu nakon finala, sa HitFixovim kritičarem Alanom Sepinwallom, izjavila je da uopće ne vidi probleme – dapače, uspoređuje seriju sa Mad Menom i Breaking Badom, što je uvreda za Matthewa Weinera i Vincea Gilligana, autore spomenutih serija. Sud inzistira da je Killing originalna serija koja razbija formulu (Koju formulu? Više nije slučaj, već pogrešni trag tjedna?) te napominje da nigdje nije bilo izričito rečeno da će slučaj biti riješen krajem sezone. Doduše, najvljuje razrješenje u drugoj sezoni, ali zašto bi joj itko vjerovao? Ili zašto bi itko nastavio gledati seriju koja na taj način manipulira gledateljima?

AMC je ovom serijom unišio brand mreže koja donosi serije sa pametnim autorima na čelu, ciljajući možda manju, profinjeniju publiku kojoj ne smetaju spore i atmosferične serije. Nakon užasnog Killinga, otkazanog vrlo dobrog Rubicona i The Walking Deada koji iako vrlo dobar, nije do kraja ispunio potencijal pilota – je li nepošteno pitati se jesu li Mad Men i Breaking Bad bili tek puka sreća, zgoditak na lutriji što su uspjeli dovući dva genijalna autora? Vjerojatno je. Ali trenutno se ne mogu oteti takvom dojmu.

Ocjena? Bez posljednje epizode, seriji bih dao 65-70. Finale srozava ocjenu minimalno za trećinu – a to je 45-50. A pošto na kraju svega ovog imam jako malo sentimenta prema seriji, zaokružujem na dolje i to je to. Što više razmišljam o finalu, to me više frustrira…

U svakom me slučaju zanima što vi mislite i je li još netko bio ovoliko frustriran finalom te čitavom serijom? I kako opravdavate idiotizme koje su autori servirali? Samo molim vas, nemojte reći “wow, super su zakomplicirali, ovo nisam očekivao.” Iako je ocjena gledatelja sa strane uglavnom dovoljan barometar vašeg mišljenja, ubacujem i jednostavnu anketu samo sa dva moguća odgova – jeste li zadovoljni ili razočarani finalom?

 Loading ...