Recenzija: The Killing

Dosad, prateći Serijalu, vjerojatno ste primjetili da smo izuzetno blagonakloni prema AMC-jevim serijama. Ako niste, recimo samo da smo krajem godine među finalnih deset (12, zapravo) serija imali tri njihove (od ukupno četiri), od toga dvije na prva dva mjesta. Mreža koja nas je navukla na oglašivače 60-ih, dilere metamfetamina, špijune i obavještajce te zombije, ovog se puta bavi puno konvencionalnijim i familijarnijim žanrom – kriminalistikom. Ali, baš poput Mad Mena, Breaking Bada, Rubicona i The Walking Deada, žanru pristupa na netipičan i intrigantan način.

Serija je bazirana na danskoj mini-seriji Forbrydelsen (gesundheit), o ubojstvu mlade djevojke (Rosie Larsen) te policijskoj istrazi koja slijedi. Naravno, elementi priče te sam rasplet promijenjeni su, pa nema svrhe u znatiželjnom guglanju u potrazi za informacijama o pravom ubojici. I za razliku od tone tipičnih kriminalističkih serija, priča i slučaj razvijaju se kroz čitavu sezonu, što će sigurno pridonijeti zanimljvosti i uvjerljivosti, no daljnje će epizode pokazati koliko takav koncept za sobom povlači praznog hoda.

Već nakon dvije epizode jasno se raspoznaju tri ključna elementa svih AMC-jevih serija: atmosfera, zanimljivi i razrađeni likovi te vrlo dobri (relativno nepoznati) glumci. Prva epizoda je tipično AMC-jevski spora i pravi momentum dobiva tek na samom kraju epizode, dok je druga mnogo sadržajnija i zanimljivija; i sa aspekta priče, i sa aspekta dubine likova. Kao što priliči ostalim AMC-jevim serijama, nema isforsirane napetosti, umjetnog adrenalina, jurnjave i akcije, a “sporost” je nadoknađena prilično turobnom i melankoličnom atmosferom konstantno kišnog Seattlea.

Priča je troslojna – u fokusu su tri povezane strane, policijski istražitelji, žrtivna obitelj te politika, odnosno stožer gradonačelničkog kandidata. Eventualna četvrta je škola ubijene Rosie Larsen, no uglavnom je vezana uz istragu. Glavna istražiteljica Sarah Linden (Mireille Enos, Bad Love), netipična je televizijska detektivka. Gotovo neprimjetna, neupadljiva, nenametljiva i… normalna. Slučaj je zatječe posljednjeg dana na poslu, kada se zajedno sa tinejdžerskim sinom već sprema prema sunčanoj Kaliforniji, gdje se već nalazi njen budući suprug. No, već pomalo detektivski klišejizirano biva zaokupljena slučajem te, kako on odmiče, odgađa već planirani let. Njen detektivski partner, Stephen Holder, isprva djeluje sumnjivo i bizarno, no već u drugoj epizodi ostavlja sasvim drugačiji dojam samouvjerenosti i snalažljivosti.

Sporijim tempiranjem radnje i razvlačenjem slučaja kroz cijelu sezonu otvara se puno veći prostor za emocionalnu stranu priče, onu žrtvine obitelji. Što nam daje nekoliko teških i tužnih trenutaka kada roditelji saznaju nesretnu sudbinu svoje 17-godišnje kćeri, te je kasnije budu primorani objasniti svojim dvama mlađim sinovima.

Treći aspekt priče je najmanje zanimljiv i zasad nejasan – na vrhuncu političke kampanje za gradonačelnika Seattlea, jedan od kandidata (Darren Richmond) dolazi u središte slučaja kao potencijalni osumnjičenik. Tek ostaje vidjeti kako će se serija baviti tim dijelom priče, jer postoje dvije zamke koje bi bilo vrlo poželjno izbjeći – prejasno isticanje Richmonda kao mogućeg ubojice, te pretjerano koncentriranje na taj dio radnje, ako je ubojica netko sasvim deseti, van njegovog stožera.

AMC je seriju otvorio dvjema epizodama što je bilo vrlo mudro, jer prva epizoda gradi tek ugođaj i obrise radnje, te bi bez sparivanja sa drugom, mnogo jačom i sadržajnijom mogla odbiti dio nestrpljivih gledatelja. Jedine dvije dvojbe koje imam u vezi serije tiču se daljnjeg razvoja serije. Uz spomenuti potencijalni prazni hod u narednim epizodama pomalo me muči potencijal za daljnje sezone. Kojeg… baš i nema? Slučaj ima svoj rok trajanja od 13 epizoda (preslikano u dane u seriji), a centralni lik samo što nije zbrisao u toplije krajeve. No, o tome kad dođe vrijeme, zasad su to tek opservacije, nimalo bitne za uživanje u prvim dvjema epizodama.

The Killing je serijalizirana drama koja će se sasvim sigurno svidjeti ljubiteljima kvalitetnijih, sporije razrađenih i atmosferičnih misterija, no isto tako odbiti gledatelje željne konstantne akcije i napetosti.

Nekoliko usputnih opservacija za kraj:

• Bez obzira koliko je situacija emocionalna, nepristojno je ostaviti osobu sa druge strane linije da čeka u neizvjesnosti.
• “Kako to mislite ‘jedan slučaj u sezoni’?” – CBS-ov čelnik
• Slaba promocija nije naročito utjecala na gledanost. Iako dosta slabija od one The Walking Deada, radi se o drugoj najgledanijoj premijeri neke AMC-jeve serije.
• “Forbrydelsen” u prijevodu znači “Crime”, što je prilično deskriptivan i direktan naziv.
• Rosie Larsen = Laura Palmer. Paralele sa Twin Peaksom su očite, što nije nužno loša stvar.
• Sin glavne detektivke i samohrane majke je pomalo problematični i mušičavi tinejdžer. Nadajmo se da autori ne osjećaju potrebu vraćati se na njegov lik više nego je to potrebno.
• “From the executive producer of Cold Case” Ovo nije baš najbolja referenca koju televizijski autor može imati, no The Killing polako razbija moje predrasude o showrunnerima procedurala kao lijenim nemaštovitim robovima formule svojih serija.