Najbolje serije 2022. godine

Čak je i John Landgraf, predsjednik FX-a i čovjek koji je skovao naziv ove televizijske hiperprodukcije (“Peak TV”), ove godine priznao da je bio u krivu. Nakon djelomičnog oporavka od kašnjenja snimanja zbog pandemije koronavirusa, Landgraf je u lipnju ustvrdio da će 2022. biti “Peak of Peak TV”. Njegovi zaposlenici su izbrojali čak 357 serija koje su se emitirale na američkim kanalima i streaming servisima od siječnja do lipnja ove godine. Besmisleno je više pokušavati praviti se da to netko uopće može pogledati, ali zato smo mi ovdje da vam, kao i svake godine, predstavimo listu serija koje smo mi ove godine pogledali i koje su nam bile zanimljive. Čak i kao kolektiv nemoguće nam je sažeti stotine (možda i tisuće) serija u koherentnu listu, ali baš kao i svaka druga lista koju ćete pročitati ovoga prosinca i naša će biti nesavršena.

I ove godine smo propustili mnogo toga, ali osim 25 nama najdražih serija predstavit ćemo vam i popis preostalih serija koje su bile na pojedinačnim listama, ali nisu uspjele skupiti dovoljno bodova da pređu prag tog 25. mjesta. Ova golema količina televizijskog programa je dobrim dijelom drlog kroz koji se trebalo probiti da iz njega ispadne ono najbolje što smo uspjeli pogledati ove godine. Sve veća količina serija nažalost ne znači i veću kvalitetu — čak obrnuto, kvaliteta se srozala unazad zadnjih pet-šest godina, možda ponajviše dolaskom Netflixa i njihovih jeftinih proizvoda, a bome se ni Disney ne može pohvaliti kvalitetom projekata iz svojih IP-jeva.

Jedna od najzanimljivijih činjenica ove godine je i potpuni izostanak najpopularnije HBO-ove serije koju je tjedno pratilo desetak milijuna gledatelja, House of the Dragon. Spinoff “Igre prijestolja” nije bio ni na jednoj listi, što možemo pripisati i ne previše hrabroj i zanimljivoj prvoj sezoni te serije. HotD je imao svoje trenutke, ali većinu prve sezone serija je provela ponavljajući korake svog starijeg brata, a nije pomogla ni činjenica da je iz tjedna u tjedan frustrirala nevjerojatno lošim osvjetljenjem zbog kojeg je pola svih epizoda bilo jednostavno premračno za gledanje. I da, znamo kalibrirati svoje televizore. Stavite svjetla na svoje setove, snimate zabavnu seriju, a ne dokumentarac iz srednjeg vijeka. Izostanak s liste doživjela je i najskuplja serija svih vremena, Amazonova The Lord of the Rings: The Rings of Power koja je dočekana na nož prije nego se uopće pojavila na Primeovom sučelju. HBO je ove godine predstavio i drugu sezonu svoje antologijske drame The White Lotus koju smo prošle godine prozvali jednom od najvećih prevara godine. Mike White je ovaj put isklesao bolju sezonu koja nam se svidjela nešto više od prošlogodišnjih dogodovština na Havajima. Ali možda je to samo do lokalpatriotizma, jer su Mediteran i Palermo ipak bliži srcima od Havaja. Nekoliko zbilja sjajnih glumačkih performansa, ali na kraju pomalo isprazno i usiljeno. Bilo kako bilo, The White Lotus je i dalje najbolji podsjetnik da je Mike White napravio jednu od najboljih serija na HBO-u posljednjih deset godina — Enlightened.

Apple polako, ali sigurno kvalitetom dostiže svoje konkurente i bit će jako zanimljivo vidjeti što se tamo kuha za sljedeću godinu. HBO bi napokon mogao imati pravog konkurenta. Netflix je pak podijelio četvrtu sezonu Stranger Things na dva nejednaka dijela, koja su svejedno bila prilično naporna zbog dužine epizoda. Rezanje je dobra stvar, ekipa. Ne mora sve trajati dva sata. Na AMC-ju je nakon šest sezona završio Better Call Saul koji od početka nije imao nikakvo pravo biti bar jednako dobar kao svoj stariji brat, a u mnogim srcima bio je čak i bolji. Predivni Bob Odenkirk i Rhea Seehorn će nam jako nedostajati.

Jedan od najgorih trendova zadnjih godina nastavlja se i u budućnosti, a to su goleme pauze između sezona. Sjećate li se kako su pauze od svibnja do rujna bile predugačke između dviju sezona? Pepperidge farms remembers. No, kako god.

Kao i obično — jubilarni četrnaesti put. Naš tradicionalni disklejmer.

Ako nam nedostaje neka od preko 50 000 godišnje produciranih serija razlozi mogu biti različiti:

• Nismo imali vremena pogledati je.
• Zaostali smo u nekoj od prošlih sezona i nismo uspjeli nadoknaditi.
• Zaostali smo u nekoj od prošlih sezona i nismo imali namjeru nadoknaditi ih.
• Pogledali smo sve sezone do ovogodišnje i nismo stvarno stigli.
• Pogledali smo prve epizode i odustali tamaaaan prije onog dijela kad postane stvarno super.
• Pogledali smo i nije nam se dovoljno svidjelo.
• Pogledali smo sve epizode koje je Marvel ove godine ispovraćao na svoj streaming servis i Disney nam nije dovoljno platio da uvrstimo neku njihovu seriju na listu.
• Pogledali smo i uopće nam se nije svidjelo.
• Sjetili smo se tvog komentara da ti je super i namjerno je nismo uvrstili. Da, baš tvog.
• Počeli smo gledati prvu epizodu jedan dan, ali onda je došao susjed s gajbom pive. Na kraju smo se napili i zaboravili na tu seriju.
• Počeli smo gledati prvu epizodu drugi dan, ali onda smo se sjetili da bismo mogli ponovo gledati Friday Night Lights od početka. Tako da taj cijeli mjesec nismo ništa drugo gledali.
• Kolektivni ugovor nam garantira mjesec dana godišnjeg odmora, tako da smo tu već došli na četiri mjeseca ukupno.
• Ove godine smo imali nekako puno manje vremena da sjedimo pred televizorom.
• Zaspali smo pred televizorom baš kad smo upalili Yellowstone. Sori, Kevine Costneru.
• Pretenciozna smo smeća bez ukusa i trebalo bi nam zabraniti sastavljanje ikakvih lista osim one za špeceraj.
• U sveopćoj poplavi serija, nije nam se učinila dovoljno zanimljivom da joj damo šansu.
• A gdje su Peaky Blinders, čovječe?

---

46.–50. Moonhaven, She-Hulk, Single Drunk Female, Only Murders in the Building, Never Have I Ever

41.–45. The Responder, What We Do in the Shadows, The Afterparty, Winning Time, Ms. Marvel

36.–40. Minx, Evil, Interview With the Vampire, The Sandman, Fleishman is in Trouble

31.–35. Karen Pirie, Our Flag Means Death, Conversations With Friends, Dark Winds, Starstruck

26–30. Better Call Saul, Under The Banner of Heaven, Reservation Dogs, Better Things, Hacks

25. Barry

Ako ćemo iskreno, Barry je trebao završiti nakon prve sezone i nitko se ne bi previše žalio. No, Bill Hader i njegova ekipa uspjeli su iz vrlo jednostavne premise s vrlo limitiranim životnim vijekom izvući jednu od najdepresivnijih komedija na televiziji. Treća sezona došla je na HBO nakon dugačke pauze, ali pritom nije izgubila ni djelić britkosti. Poseban hajlajt sezone bila je i nevjerojatna šesta epizoda (“710N”) radi koje smo sjedili doslovno na rubu stolca. Barry će se vratiti sljedeće godine u posljednjoj sezoni koja obećava još stresa i grčeva u želucu. Naravno da se veselimo.–dš

24. High School

Heh, tko bi rekao da će jedna od najboljih serija godine biti ovaj draguljčić temeljen na memoarima popularnog kanadskog indie sastava Tegan and Sara. Clea DuVall i sestre Quin uspjele su stvoriti smirenu, samozatajnu seriju o odrastanju u smrznutoj kanadskoj pripizdini, a da to ne uključuje sav eksces jedne HBO-ove Euphorije. Zamislite, serija o mladim ljudima može biti sjajna i bez droge, prostitucije, dilera, ubojstava i silovanja. Sestre Gilliland, Railey i Seazynn, preuzele su uloge Tegan i Sare i kroz osam epizoda prve sezone vješto prenijele kako je to bilo odrastati u devedesetima negdje drugdje. Ova coming-of-age serija najviše podsjeća na nikad prežaljenu ABC-jevu My So-Called Life i raznih borbi naše Angele Chase s društvenim normama i tinejdžerstvom u predgrađu Pittsburgha.–dš

Kako je dobro što danas studenti mogu dobiti ruku pomoći preko pisca eseja za unajmljivanje na papertyper.net. Zajedno sa njima, studentima je mnogo lakše da uče i dobijaju visoke ocene iz engleskog, bilo da je u pitanju škola ili fakultet.

23. Star Trek: Strange New Worlds

Iako sam je, nažalost, često znao upotrebiti u internetskim raspravama kao mlađi, što sam stariji to mi je sve izlizanija i gluplja fraza “pravi Star Trek“. Jako prepotentno zvuči. Radije ovako: Strange New Worlds je najbliže originalnoj seriji i Picardovom The Next Generationu što se franšiza približila u posljednjih 30 godina. Kak’ se kaže, for better of for worse, Alex Kurtzman oblikuje Star Trek od 2009. godine, otkako je J.J. Abrams s njim adaptirao upravo originalnu seriju za veliko platno. Trilogija filmova potencirala je bombastičnost, spektakl i blještavilo, a Discovery i Picard konstruirani su nekom patološkom potrebom da se iz epizode u epizodu, iz sezone u sezonu pokušava nadmašiti svaki prethodni obrat. Kurtzmanu ipak treba priznati da je pod njegovim vodstvom, evo, izašao i Strange New Worlds, nastao iz zapravo najboljih elemenata njegovog de facto spin-offa, Discoveryja. Među glavnim boljkama prethodnih “nu-trekova” bio je nedostatak interesantnih likova, dok ih SNW ima… pa gotovo svakog člana postave. Lijepi je to homage originalnoj seriji, bez da mu reference budu oslonac, već služe kao zabavni nod starim fanovima koji prate. Franšiza se vratila “formuli” koja je funkcionirala ranije – istraživanje novih svjetova, hrabro koračanje tamo gdje nitko prije nije. Deset epizoda, deset istraživačkih misija, putovanja u nepoznato i popratne avanture. Bez dosadnih sezonskih arcova i novih kataklizmičkih svemirskih prijetnji iz sezone u sezonu. Zabavno, dinamično, srčano i nostalgično. P.S. obavezno gledajte i Lower Decks.—kv

22. Upright

Tim Minchin nam je 2019. pružio pravo iznenađenje prvom sezonom, kad su se Meg i Lucky upoznali i zajedno prešli put preko cijele Australije, a u drugoj sezoni je Upright zadržao emotivnu srž koja ga je učinila posebnom. Prošle su četiri godine, Meg je sad već starija maloljetnica, a Lucky je napokon uspio i postao popularni glazbenik (poznat do te razine da mu papparazzi prave probleme). Nakon što mu se Meg pojavi na pragu, zajedno krenu tražiti njenu majku u Cairns, ovaj put koristeći cijeli dijapazon prijevoznih sredstava i nalazeći se ponovno u nevjerojatno blentavim situacijama. Lucky dobije strijelu u prsa, Meg svako malo povraća u najnezgodnijim trenucima, a na kraju završe u hippie komuni s prizvucima kulta. No, sva šašavost koju prožive nije toliko ni bitna, kao što na kraju nije ni bila bitna u prvoj sezoni. Lucky i Meg su dvoje sjebanih ljudi koji se međusobno trebaju i koliko god se svađaju, bolji su kad su zajedno. Tim Minchin i Millie Alcock imaju fantastičnu kemiju i užitak ih je gledati zajedno na ekranu. Upright je ponovno uspio prodrijeti kroz sve defenzivne mehanizme i glumljenje šupaka, i donio nam melankoličnu priču o likovima do kojih nam je stalo.–d   

21. Heartstopper

Ovako izgledaju leptirići u trbuhu, upravo poput animiranog lišća na povjetarcu koje proleti pored nasmijanih i zaljubljenih lica Nicka, Charlieja i njihovih školskih kolega! Potpuno neodoljiva Netflixova serijica za mlade tinejdžere oborila nas je s nogu ovog travnja svojom nevjerojatnom toplinom i srdačnošću. Priča o dvojici dječaka, Nicku i Charlieju, nastala je kroz niz grafičkih romana britanske spisateljice Alice Oseman te prati razvoj njihovog isprva neočekivanog prijateljstva koje je možda čak i započelo kao ljubav na prvi pogled. U osam prekratkih, ali prekrasno estetski režiranih epizoda (koje lako možete rewatchati u jednom sjedenju primjerice pet puta godišnje) vidimo idealiziranu tinejdžersku ljubavnu priču kroz oči nesigurnih, anksioznih i uplašenih školaraca opterećenih pitanjima prihvaćenosti i odobrenja.

No, iako je specijalno napravljena za mlade, Heartstopper je osvojila srca svih dobnih skupina koje dosad nisu imale priliku uživati u ovako jednostavnim, ali bliskim pričama. Heartstopper je — konačno — optimistična LGBT priča sa sretnim krajem koji će vam ispuniti dušu i prava rijetkost na televiziji, pogotovo za mladu publiku. Iskrena nam je želja da ovakve i slične serije konačno dobiju svoj momentum i pokažu kako nije sve sivo, crno ni bijelo, nego često narančasto, plavo, žuto, tirkizno, ali i roza. I u tome je ljepota svega. Ovo je televizijska bajka koja je bila prijeko potrebna ove godine!–mv

20. Derry Girls

Imam otprilike godina koliko i junakinje ove male, ali vrlo voljene serije koja je u 2022. doživjela treću i konačnu sezonu. Možda sam zato i pristrana prema njoj, jer njihova iskustva su i moja iskustva – pubertet u devedesetima obilježen sukobima i ratovima koji kao da se događaju u pozadini svakodnevnih pretencioznih izjava i idiotskih odluka onih koji misle da su najpametniji svijetu, kako to već ide s tinejdžerima. Umjesto da zauzme depresivnu poziciju temeljenu na dramatičnim događanjima u Sjevernoj Irskoj u to vrijeme, ovaj je TV kolačić napravljen od pop hitova i “Cluelessom” inspirirane mode, podjednako nostalgičan, optimističan i urnebesno smiješan. Dok smo se u prve dvije sezone bavili tipično mladenačkim temama kojima je sukob tek u pozadini, treća i posljednja sezona pokazuje koliko protagonistice postaju svjesnije ozbiljnosti trenutka i kojem odrastaju, odluka koje moraju donijeti za svoju budućnost i teškoća koje nosi život. Samo 45-minutno finale uredno povezuje sve konce koje je sezona otvorila i, prikazom glasovanja na referendumu i mirovnog sporazuma koje im obilježava punoljetstvo, zatvara ovo i otvara novo poglavlje za djevojke iz Derryja. Uostalom, i Martin Scorsese ih voli, tko smo mi da proturječimo?–gpn

19. Abbott Elementary

Ova godina nam je donijela jednu od najboljih workplace komedija u zadnje vrijeme te pokazala da network televizija još uvijek ima pokoji as u svom rukavu. Mjesto radnje je javna osnovna škola u Philadelphiji čiji nastavnici daju apsolutno sve od sebe da bi djeci uljepšali đačke dane, usprkos manjku financijskih sredstava, lošim plaćama i još lošijoj infrastrukturi. Autorica serije Quinta Brunson ujedno je i glavna junakinja Janine, izrazito motivirana mlada učiteljica koja predvodi mješovitu grupu nastavnika — od starih veterana kao što je Barbara (savršena Sheryl Lee Ralph koja je u rujnu za ovu ulogu nagrađena Emmyjem) do mladih kolega poput novopridošlice Gregoryja, razigranog Jacoba i opasne Melisse. Šećer na kraju je neponovljiva ravnateljica Ava, koja utjelovljuje sve što je trulo u školskom sustavu, ali vas ni pod koju cijenu neće ostaviti ravnodušnima, i to u itekako pozitivnom smislu.

Ono što čini ovaj mockumentary posebnim je (nažalost) poistovjećivanje s mukama kroz koje ovi krasni nastavnici prolaze kako bi učenicima prenijeli znanje, a da se ne osjećaju drugačijima i manje vrijednima od svojih vršnjaka u bolje opremljenim školama. Abbott time jako dobro balansira realistične i ozbiljne probleme školskog sustava (u SAD-u, ali itekako i šire) klasičnim mockumentary humorom, toplim zrelim dijalozima i jednostavno savršenim Avinim one-linerima.–mv

18. Andor

Nakon nekoliko serija proizašlih iz korporativne Disneyjeve mašinerije, napokon smo dočekali nešto što se ne oslanja na nostalgiju i voljene likove iz Star Wars serijala, bacajući easter eggove u najgoroj Marvelovoj maniri, a škrtareći na sadržaju do kojeg bi nam moglo biti stalo. Andor nas je oduševio jer je davanje potpuno odriješenih ruku Tonyju Gilroyu pokazalo kako je moguće uzeti svijet koji nam je poznat, a da ga prikaže toliko drugačije, svježe i stvarnije nego dosad. Svijet koji čine nebrojeni zvjezdani sustavi dosad se činio manjim, ali u Andoru smo napokon mogli vidjeti kako može biti bogat i slojevit. No, ono što je ovu seriju učinilo posebnom je prikaz pronalaženja nove svrhe u susretu s nepravdom, fašizmom i brutalnosti birokracije. Niz epizoda iz imperijskog zatvora jednostavno je fantastičan, a uz fantastičnu Fionu Shaw, Andy Serkis je zablistao u jednoj od najupečatljivijih uloga karijere.

Kad smo čuli da se radi prequel o Cassianu Andoru, liku iz Rougue Onea, nismo znali zašto bi nam bilo stalo. Drago nam je da smo bili u krivu.–d

17. Tokyo Vice

Premda je Michael Mann režirao samo premijernu epizodu, njegov potpis se osjeti na upečatljivom vizualnom prosedeu ove kriminalističke serije. Kritike su mahom hvalile sugestivnu atmosferu i frenetični prikaz japanskog velegrada s kraja devedesetih, dok se kao mana isticao beskrvni protagonist u izvedbi Ansela Elgorta. Nakon odgledane sezone ostaje dojam da je taj nedostatak karakterizacije glavnog junaka bio donekle i namjera J.T. Rogersa, autora serije. Elgortov Jake Adelstein temelji se na stvarnoj osobi, prvom stranom novinaru u velikoj japanskoj redakciji, no u seriji je on tek nešto više od zamjene za gledatelja. Količina pogrešnih odluka koje Adelstein donese do kraja prve sezone može iznervirati ponekog gledatelja, no istodobno postiže i dva druga dramaturški očigledno važnija cilja – prikaz potpunog preplavljivanja novom sredinom i kulturom te pružanje mogućnosti Kenu Watanabeu da impresionira autoritetom kojim utjelovljuje detektivsku očinsku figuru zbunjenog glavnog junaka. Čini se da je prva sezona tek setup za nešto puno veće, a ostaje pitanje koliko će trenutno iznimno turbulentni HBO imati strpljenja za takvo široko građenje priče.–kr

16. We Own This City

Svaki put kad David Simon ima nekakvu seriju to je jedan od hajlajtova televizijske godine. Nije bilo drugačije ni ovaj put. Temeljena na istoimenoj knjizi novinara Justina Fentona, Simonova serija opet nas vraća u Baltimore nakon svih ovih godina. Od završetka Žice nadali smo se da se nešto promijenilo, ali rijetko je to tako. Simon i George Pelecanos ovaj put isprepliću radnju kroz šest epizoda i vode nas kroz stvarni slučaj policijske korupcije s fantastičnim Jonom Bernthalom u glavnoj ulozi, a ova miniserija instantno postaje televizijska lektira. Divna, slojevita i nezaboravna serija. Nemojte reći da vas nismo upozorili kad je za pet godina pronađete negdje na Maxovom sučelju. Ako je u međuvremenu ne maknu, jasno.–dš

15. Slow Horses

Serija koja je imala dvije sezone unutar jedne godine! Kakva revolucija s Applea. Na kabelskoj televiziji, a već godinama i na streamingu pauze između dviju sezona serije su bolno predugačke do te mjere da se rijetko tko uopće sjeća tko su likovi, što su radili i gdje smo stali s pričom. Sve rjeđi “previously on” segmenti polako postaju artefakt nekog drugog, ljepšeg vremena televizijske povijesti. Bilo kako bilo, Apple je ove godine predstavio prvu (i drugu!) sezonu svoje serije temeljene na špijunskom serijalu romana Micka Herrona “Slough House.”

Gary Oldman (Jackson Lamb) u glavnoj ulozi predvodi družinu špijunskih izopćenika, tzv. naslovnih “sporih konja”, ekipe kojoj MI5 dodjeljuje najdosadnije poslove koje agencija treba obaviti. Zamislite Jamesa Bonda, ali starog, smrdljivog, neobrijanog, s rupama na čarapama, kako dolazi na posao u 10:30, ispunjava Excel tablice i čita Reddit većinu vremena. Naravno, ponešto uzbuđenja ipak ima, ali to ćete morati otkriti sami jer ovu seriju zbilja ne treba propustiti ako ste fanovi špijunskog žanra. Odličan glavni performans Garyja Oldmana koji predvodi miks mlađe i starije ekipe koja zajedno funkcionira gotovo besprijekorno. Iznimno zanimljiva, zabavna i uzbudljiva mala serija koja je obnovljena i za treću i četvrtu sezonu.–dš

14. Industry

Nakon što je prva sezona ispucala sve klišeje i nakon što smo se dobrano načekali do premijere novih epizoda, HBO-ova drama Industry u drugoj sezoni vratila se vrlo usredotočeno. Pandemija je uvrštena u samu priču, a plošni likovi iz prošle sezone koji su se drogirali, pili i jebali sad rade to isto, ali znamo i razloge zašto. Karikaturalni likovi postali su pravi, dinamični ljudi s unutarnjim borbama i motivacijom. Scenaristi su uspjeli zaokružiti glavne likove do te mjere da je gotovo svaka osoba na ekranu jednako zanimljiva. Do samog kraja sezone nismo znali što će se dogoditi, a to uzbuđenje neznanja činilo je svaku tjednu epizodu još posebnijom. Treća sezona je već najavljena i zbilja se nadamo da ćemo se još malo duže družiti s Yasmin, Harper, Robertom i drugima jer je finale opet izokrenulo cijelu priču naglavce.–dš

13. For All Mankind

Alternativna povijest utrke za svemir nas je oduševila i u trećoj sezoni, kad je čovječanstvo sredinom devedesetih stupilo na Mars. Neki od najdražih likova su nas možda napustili, neki likovi čije odrastanje pratimo od prve sezone su postali astronauti (kozmonauti je još uvijek bolja riječ), ali nosivi stup serije je i dalje legendarni Ed Baldwin (Joel Kinnaman). Kroz jako zanimljivo pitanje kako svemir istražuju privatne korporacije koje vode naizgled šarmantni i magnetizirajući poduzetnici nasuprot državnih misija, i u ovoj sezoni smo se bavili odnosima Rusije i Amerike koji su naizgled izašli iz Hladnog rata, ali ništa nije onako jednostavno kako se čini. Ovo je trenutno jedan od najuzbudljivijih SF-ova na televiziji i jedini odmaknut alternativnom poviješću, ali se odvija u svejedno vrlo poznatom svijetu. Uz epsku svemirsku akciju i dalje nudi i šarmantne i zanimljive likove te uvjerljive intimne drame. Koliko god se alternativni svijet činio drugačijim i razvijenijim, društveni problemi su na kraju i dalje isti ili slični, a svaki lik kroz sezonu dobio je dobro razrađenu priču kroz koju se to odražava. Ono što For All Mankind čini posebnim je nada za boljom budućnosti koju inspirira.–d  

12. This is Going to Hurt

Sedmodijelna BBC-jeva drama ni sekunde ne okoliša – samo ime vam unaprijed govori da će iskustvo gledanja biti bolno. Ovo je “Hitna služba” na steroidima. No ajmo korak nazad: adaptacija istoimenih crnohumornih memoara mladog liječnika Adama Kaya (preporuka i za knjigu) bavi se ne samo njegovim iskustvima rada na ginekološkoj hitnoj u sustavu javnog zdravstva i svime što takvom izraubanom i podbudžetiranom sustavu pripada (izgleda da u Engleskoj nije ništa puno bolje nego kod nas), nego nam servira cijelu lepezu vrlo sirovih ljudskih karakteristika koje nismo skloni na prvu povezivati s liječnicima ili barem njihovim filmskim ili TV prikazima (na drugu jesmo, naravno). Fenomenalni Ben Whishaw utjelovljuje Adama koji je, unatoč dobrim namjerama i želji da se bavi nečim plemenitim, također sebičan, egoističan i neiskren do mjere u kojoj izaziva vrlo ozbiljne posljedice po sebe, pacijente i kolege. Sirovost i ogoljenost se rasteže od prikaza mentalnih stanja likova preko materijalne situacije bolnice i odjela do obilnih količina krvi i neprekidne boli. Istovremeno osvježavajuće, bolno, duhovito i katarzično.–gpn

11. The Dropout

Priča kaže da je Jennifer Lawrence, koju su htjeli za glavnu ulogu u filmskoj adaptaciji slučaja Elizabeth Holmes Adama McKaya, kad je vidjela izvedbu Amande Seyfried u “The Dropout” odustala od angažmana i rekla otprilike “nema potrebe da ovo ponavljamo, ona je rasturila”. I stvarno, najstvarnije jest. Vjerojatno se ne trebamo previše zadržavamo na radnji s obzirom na to da se radi o jednom od najpraćenijih slučajeva financijske prevare teške milijarde dolara ikad. Fokus je ionako na priličnoj fascinantnoj pojavi same Holmes koja je prikupila goleme količine novaca za projekt unaprijed osuđen na propast i svoje ulagače prilično dugo uspijevala zavaravati. Ako ste gledali neki od dokumentaraca koji su već snimljeni o ovoj priči ili barem imali prilike vidjeti Holmes u nekom od javnih nastupa, onda će vam već u prvih 10 minuta serije biti jasno koliko je Seyfried superiorna u ulozi osobe potpuno lišene emocionalne inteligencije koja želi uspjeti po svaku cijenu. Tehničkih zamjerki na ovu osmodijelnu seriju ima, ali sve redom blijede u usporedbi.–gpn

10. Somebody Somewhere

Kad govorimo o “malim” serijama, onda kompleksnost premise i pretpostavljeno financijsko ulaganje u njenu produkciju nisu jedini kriteriji. Tada govorimo uglavnom o serijama koje se prije svega bave osobnim temama i malim svjetovima u kojima živimo. Ova je lista okupila prilično takvih serija ove godine. Ne znam je li pandemija ponukala autore da se više bave takvim pričama ili je u pitanju neki drugi trend; manje je važno kad su rezultat serije poput Somebody Somewhere. Autorsko i donekle autobiografsko djelo komičarke Bridget Everet prati Sam, koja se zbog sestrine bolesti vraća iz velikog grada u rodnu kanzašku provinciju. Boreći se s njenim gubitkom i pokušavajući se ponovo uklopiti u zajednicu iz koje je davno otišla, Sam stvara neočekivana prijateljstva. Ukratko. Nadugo bi se tu dalo raspravljati o plejadi likova koji iz epizode u epizodu otvaraju Sam nove vidike, sve usmjerene na vraćanje sitnog optimizma životu u sredinama koje ne nude šaku “nebo je granica” iskustava, ali ni ne ograničavaju onoliko koliko je Sam mislila. Iako sve ovo zvuči jako sentimentalno, cijela je priča zapravo vrlo praktična, svakodnevna u isječcima života kojima se bavi. Ojačani naučenim iz ovog malog svemira, veselimo se novoj sezoni.–gpn

9. Irma Vep

Jedno od najvećih pozitivnih iznenađenja godine, HBO-ova Irma Vep, ujedno je i jedna od najneobičnijih serija godine. Temeljena na istoimenom filmu iz 1996. s Maggie Cheung u glavnoj ulozi, HBO-ova miniserija prati Miru Harberg (Alicia Wikander), glumicu koja dolazi u Pariz snimiti remake sedmosatnog nijemog francuskog filma s početka 20. stoljeća, Les Vampires. Kroz osam epizoda serija vas uvodi sve dublje u svoj kaotičan svijet, a metareference probijaju četvrti, peti i šesti zid, ponekad i sasvim doslovno. Fantastična Wikander nosi seriju koja konstantno pleše na rubu potpunog cirkusa. Odvažno, bizarno i očaravajuće. Dajte još ovakvih stvari na televiziji, samo da je autentično i osebujno kao Irma Vep.–dš

8. The Good Fight

Trinaest godina vladavine Christine Baranski i njene karizmatične Diane Lockhart po čikaškim odvjetničkim uredima i sudovima Cook Countyja, na žalost svih prisutnih, došlo je svome eksplozivnome kraju. Michelle i Robert King su time zaokružili svoj Good univerzum u kojem su iz sezone u sezonu pokušavali (i fenomenalno uspijevali) biti u toku s aktualnim političkim zbivanjima, previranjima i promjenama na vlasti. The Good Fight je s vremenom postajala sve oštrija u svojom satiri američkog sudstva i političke scene, te u zadnje dvije sezone čak prelazila u apsurd, ali samouvjereno plešući na rubu između stvarnosti i surealizma.

Rijetko je naći ovako kvalitetnu dramu — uzemljenu u stvarnosti — a koja se ne ustručava tako genijalno i inteligentno kritizirati, ismijavati, ali i provocirati velike političke grupacije (na obje strane spektra), utjecajne korporacije i moderne tehnologije. U svojoj finalnoj sezoni, Diane se okrenula analiziranju svog života i budućnosti, dok je u pozadini tutnjao ulični rat potpaljen sve većim podjelama po rasnim i ideološkim linijama u američkom društvu. Odlični Andre Braugher bio je novi izazov za firmu i Liz Reddick, koja je zajedno s Diane odlučila da se ipak isplati boriti za svoja uvjerenja, makar se to često činilo kao borba protiv vjetrenjača. Usput smo se pozdravili i od Elsbeth Tascioni, Davida Leeja i Elija Golda, a nevjerojatno zarazna uvodna špica se pokazala kao savršen foreshadowing za kulminaciju u finalnoj epizodi.–mv

7. My Brilliant Friend

O ovoj smo seriji napisali već dosta redaka, uključujući i uvid u prve dvije epizode treće sezone ranije ove godine, koja pokriva zrelo doba genijalnih prijateljica opisano u trećoj knjizi Napuljske tetralogije. Osim novih smjerova kojima su krenuli životi obiju žena, početak tog doba otkriva nove pukotine u odnosu Lile i Lenu, koji se, unatoč zamjeranjima i nerazumijevanju, ne raspada, možda samo povremeno zamire. Obje su u tom vremenu koncentrirane na vlastite živote. Dok Lila pokušava preživjeti u Napulju, gazeći pritom i vlastite principe, Lenu gradi malo karijeru, malo obitelj u Milanu. Njihov komplicirani odnos se čini kao nešto što ovdje igra pozadinsku ulogu, ali trenuci u kojem se sastaju pokazuju koliko je on veliki pokretač njihovih života. Ako dosad niste gledali ovu seriju ili ste je kroz vrijeme malo zapustili, Genijalna prijateljica je i dalje fascinirajuće, sveobuhvatno iskustvo koje nam daje za pravo vjerovati da će se zadržati na našim listama sve do svog kraja (posljednja, četvrta sezona trebala bi biti emitirana u proljeće 2023.).–gpn

6. Atlanta

U najboljoj maniri Larryja Davida (“napravit ćemo nove epizode kad nam se budu radile nove epizode”), Donalda Glovera i njegovo društvo iz Atlante trebalo je pričekati četiri godine. Doduše, dobili smo dvije nove sezone ove godine — rijetkost u današnje vrijeme. Proljetna sezona alternirala je između dogodovština u Europi i stand-alone epizoda čije su teme i ideje bile svakojake, ali opet suštinski u duhu serije. Opisivana kao “Twin Peaks s rapperima”, Atlanta se nije libila ozbiljnih diskusija i velikih poruka, a da je sve to svejedno bilo upakirano u sjajan televizijski paket. Četvrta sezona označila je i oproštaj od Earna, Paper Boija, Vanesse i Dariusa i naravno da je bilo emotivno i teško. Uopće ne treba spominjati pojedinačne trenutke i epizode jer je svaka bila priča za sebe, ali sedma i osma epizoda četvrte sezone (“Snipe Hunt” i “The Goof Who Sat By The Door”) ostat će nam u sjećanju kao lijepe uspomene. Doviđenja Atlanta i hvala na svemu. Možda se i vidimo za 25 godina kad ona žvakaća guma opet bude u modi ili nešto slično.–dš

5. Severance

Dok je Black Mirror još uvijek na hiatusu, Apple se pobrinuo da čak i u ovim volatilnim vremenima ne budemo zakinuti za svježu dozu distopije. Severance je kao psihološki triler, kroz devet fenomenalno režiranih epizoda pod vodstvom Bena Stillera, uspio napraviti kratku studiju ljudske prirode u kombinaciji s korporativnim pritiskom i kontrolom. Sezona je predivno gradila napetost polako otkrivajući detalje o bizarnim uredskim pravilima, deističkom štovanju Lumonovog osnivača Kiera Eagana te privatnim životima samih likova, nikad ne otkrivajući previše, a uvijek taman dovoljno da nas drži zaintrigiranima i zbunjenima. Gledatelji zajedno s Inniejima smišljaju teorije o vanjskom svijetu, korak po korak doznaju što se krije u Lumonovom labirintu beskonačnih bijelo-zelenih hodnika te kako pobjeći iz naizgled vječnog ciklusa neinspirativnog kapitalističkog zatvora. Adam Scott i Britt Lower predvode sjajnu glumačku postavu te dovode izvrsno strukturiranu prvu sezonu do kulminacije u finalnom satu koji nas je svake minute držao napetima i prikovanima za ekran.–mv

4. The Bear

Kako to izgleda kad se vojnička stega kuhinje high end restorana preseli u mali obiteljski biznis (i zašto) tema je ove besprijekorne osmodijelne studije restoranske kulture, disfunkcionalnih odnosa i mentalnog zdravlja. The Bear je vjerojatno serija o kojoj se ove godine najviše pričalo i pisalo. Bez složenog koncepta, ovo je serija koja u svakom trenutku zna što hoće, koji arcovi i stranputice imaju smisla, a da pritom ne slijedi nikakvu zadanu šprancu. Atmosfera koju kreira, negdje u širokom rasponu između surovosti i topline, podsjeća na dalmatinske krajeve u kojima te najviše vole oni koji te mogu najgore izvrijeđati i oni koji će te najgore pritisnuti. Nije to neobično s obzirom na talijansko podrijetlo koje vuku (i prisvajaju) neki od glavnih likova. No ona je ipak više od toga donoseći melting pot porijekla, perspektiva i motivacija članova ovog tima od kojih baš svaki pridonosi osjećaju životnosti i autentičnosti priče koja se odvija. Glavni pak Carmy (Jeremy Allen White) tihi je kreativac savršen u svojoj apsolutnoj nesavršenosti, koja ne gasi želju da ostavi trag najbolje što zna. Napisana minimalistički i precizno, izvedena emotivno vrlo iskreno, ovo je serija koju ne biste trebali preskočiti.–gpn

3. Pachinko

Adaptacija istoimene knjige Min Jin Lee emotivna je priča o posljedicama japanskog kolonijalizma koja se proteže od početka 20. stoljeća, ispričana kroz tri generacije obitelji koju predvodi Sunja Kim. Prateći seriju skačemo kroz vrijeme i generacije, tako da samo u prvoj sezoni vidjeli samo djelić priče, s najvećim fokusom na Sunju (Minha Kim) i njeno djetinjstvo na ribarnici u Busanu kao i odlazak iz Koreje i težak život imigranta u Japanu. Više od pola stoljeća kasnije, njen unuk Solomon (Jin Ha) radi kao bankar u Americi te dolazi u Japan pomoći s realizacijom nekretninskog projekta koji koči jedna mala kućica u vlasništvu starije Korejke, što posebno razveseli njegovog oca Mozesa (Soji Arai), vlasnika pachinko igraonice. Komplicirana povijest japansko-korejskih odnosa i diskriminacija Korejaca u Japanu, koja i danas obilježava ta društva, provlači se kroz svaku prizmu i perspektivu narativa. Prelijepi setovi, kostimografija, a ponajviše fantastična glumačka postava predvođena Kim i Ha vode nas kroz razne životne teškoće i snažne trenutke ljudske ustrajnosti i otpornosti. Showrunnerica Soo Hugh uspjela je na uvjerljiv i ambiciozan način ispričati intimne i rezonantne priče koje jedva čekamo pratiti i u drugoj sezoni.–d

2. The Rehearsal

The Rehearsal je serija o kojoj je jako teško pisati jer opis njene premise ne može uopće prenijeti to što je Nathan Fielder izveo s njom. Radi se o jedinstveno ambicioznom djelu koje propitkuje same postavke toga što je televizija – i da, znamo kako to zvuči. Metadokumentarac u kojem Nathan Fielder provodi pokuse društvenih situacija kako bi njegovi sudionici mogli testirati kako će izvesti neki težak razgovor ili se snaći u određenoj situaciji, a pritom koristi pažljivo složene setove koji kopiraju stvarne lokacije, prikuplja informacije o osobama na najnevjerojatnije načine i angažira profesionalne glumce, nakon postavljanja premise postaje nešto drugo. Premise i kulise postaju sve složenije, a Nathan radi pokuse za sve više situacija kako bi se osjećao sigurnije i zadržao kontrolu. Nismo sigurni da je činjenica da je Nathan Fielder komičar u Rehearsalu imalo bitna, makar su neke situacije i likovi urnebesni. Nismo ni sigurni da je to što gledamo zapravo on, a ne lik kojeg glumi, a koji se zove Nathan Fielder, makar kroz epizode bivamo uvučeni i u njegovo odrastanje i (stvarnu?) obitelj. Ako ste prethodno bili fanovi Nathan For You, možda ste uspjeli popratiti kako se njegova umjetnost razvijala kroz godine, a moguće da je i u epizodi Smokers Allowed dobio začetak ideje za Rehearsal.

Koliko god je Rehearsal teško definirati, radi se o nevjerojatnom djelu koje je izazvalo mnoštvo diskusija, analiza pa i osuda, a posljednja epizoda je mnogima bio tup udarac u želudac. Radi li se o kritici Nathana Fieldera kao poremećenog umjetnika ili televizijske industrije na koju je on postavio reflektor – prosudite sami, ali Rehearsal je nešto što se ne propušta.–d

1. Station Eleven

Na početku malo spojlera. Prvo su se mimoišli u velikoj dvorani “Muzeja civilizacije” dok je doktor gledao u poster za predstavu. Nekoliko scena kasnije, s walkie-talkieja je glas rekao da je doktor otišao već ranije tog dana. Ovdje sam se već ozbiljno zabrinuo. I onda je samo deset minuta prije kraja posljednje epizode serije Kirsten (Mackenzie Davis) polako skrenula pogled, a s ekrana je počeo svirati soundtrack Dana Romera i suze su same krenule niz obraze. Najljepša scena ove godine, vjerojatno i najemotivniji televizijski trenutak posljednje dvije pandemijske godine, samo je učvrstio Station Eleven kao najbolju seriju 2022. na našoj listi. Početkom godine HBO je emitirao svega tri epizode jer je serija svoju premijeru imala krajem 2021., kad smo odlučili pričekati kraj priče kako bismo je uvrstili na listu.

Temeljena na istoimenom romanu Emily St. John Mandel iz 2014., ovo je priča o životima ljudi prije, nakon i za vrijeme smrtonosne pandemije koja se emitirala istovremeno kada je jedna takva uzimala živote i u stvarnom svijetu. Patrick Somerville (The Leftovers, Maniac) i njegov tim napravili su nezaboravnu seriju o ljepoti i toplini ljudskih veza i prijateljstava za vrijeme najgoreg trenutka u povijesti čovječanstva. I dok je stvarni život pokazivao svoju ružnu stranu, Station Eleven je otkrivao koliko je malo potrebno za pomoći nekome u nevolji. Deset predivnih epizoda ispričanih kroz različite prizme šačice glavnih likova, s radnjom koja obuhvaća nekoliko vremenskih perioda i koja kao takva nikad nije predstavljala teret svojim gledateljima nego je uvijek izražavala vjeru da će sve ipak biti u redu. Sjajna glumačka postava predvođena je Mackenzie Davis, mladom Matildom Lawler i Himeshom Patelom, koji je zaslužio nominaciju za Emmy na ovogodišnjoj dodjeli. Najbolje što je 2022. ponudila.–dš

(tekstove pisali: Gorana, Djevojka, Krešimir, Karlo, Mihailo i Dario.)