Tjedni top 3 uz kroniku AMC-jevog pada
Kao što je na glas razmišljao prošli tjedan, Dario je zbrisao na more, a meni fino ostavio da se bakćem sa još jednim nezanimljivim ljetnim tjednom. E, pa neda (sic) mi se. Idemo to riješimo na brzaka, kronikom pada nekad bezgrešnog AMC-a i skraćenom listom:
1. The Killing
Bilo je to u travnju davne 2011. godine, AMC je uživao u komplimentima kritike i relativno brzo postao hit mreža kakti’ poznata po finjak serijama, do tada bez pogrešnog koraka. Lako se sad smijati, ali stvarno je tada izgledalo tako. Mad Men i Breaking Bad bili su, a ostali do sada, sjajne serije koje zaslužuju skoro svaki kompliment i nagradu koje su dobile ili će dobiti. Imali su i kratkovječni, ali odlični Rubicon koji su rijetki gledali. Pa su ga, jebiga, otkazali. Krenuo je The Walking Dead stvarno jebenim pilotom, i nešto manje jebenim ostatkom kratke sezone. Ali je obećavao. I onda je još debitirao The Killing.
U prvim epizodama zbilja dobra, atmosferična krim-misterija odličnih likova i glumaca. Ispalo je kasnije, šuplje priče, iako je sve ono što je valjalo na početku (stil, likovi, glumci) valjalo i dalje. Ako mene pitate, finale je bilo govno, a druga polovica sezone kilava, priča puna praznog hoda, nepotrebnih slijepih ulica. S druge strane, znam da ima ljudi koji nisu vidjeli ništa sporno u tom kraju, a voljeli su i naredne sezone. I to je, jasno, okej — čak su i daljnje kritike bile dosta dobre. Ne bih znao iz prve ruke, nije mi se dalo nastaviti (fora je tagline na posteru četvte sezone i gornjoj slici). Uglavnom, nakon što je AMC par puta otkazao i vratio seriju, sada je preselila na Netflix, koji će četvrtu sezonu istovariti u jednom danu, prvog kolovoza. Šest epizoda, ovaj put navodno finalnih. Ako ništa drugo, falit će mi prilike za jeftine punny naslove.
2. Hell on Wheels
Nakon Killinga, prva sljedeća AMC-jeva serija bila je Hell on Wheels, western koji je također povjeren autoru bez bitnog prethodnog televizijskog iskustva. Možda (vjerojatno) opečeni pregovorima sa Matthewom Weinerom (Mad Men) i Frankom Darabontom (The Walking Dead) koji su tražili da se njihov uspjeh (nagrade i gledanost) vrednuje u valutnoj protuvrijednosti, AMC je naredne serije davao neiskusnim autorima, a Emmyje novim serijama nije privukao. Hell on Wheels je početkom prve sezone bio… u redu, recimo. Opet, ima ljudi koji će je hvaliti (u biti, to je točno za svaku seriju, pa ne znam zašto se ograđujem), ali ne mnogo vatrenih zagovornika, niti ikakvog odjeka. Serija jednostavno… postoji. Sada kreće četvrta sezona, ali ako još niste — gledajte radije jednu od najboljih serija ikada, Deadwood. Nema na čemu.
3. Halt & Catch Fire
Flash-forward par godina u budućnost. AMC je ostao bez Breaking Bada, i Mad Mene očajnički razvlače i ostaje im još samo sedam epizoda, a nakon idućeg Emmy ciklusa ostat će bez serije koja može privući nagradu-dvije. Ujedno i bez prestiža. Gledao sam prvih par epizoda, a ostatak čeka bolje dane (#nedamise). Neću reći da je loše (iako Dario hoće, a gledao je sve do sada), ali nije ni dobro. Posebno je komično loš sam kraj druge epizode u kojoj ljigavi protagonist (Lee Pace, tko bi nakon Pushing Daisies rekao da ću ga mrziti) “otkriva” priču o svom tužnom djetinjstvu. Rastrgane košulje. Mokar. Dario kaže da ne valja (ni) dalje, AV Club tvrdi da postaje bolje, a čak se i Alan Sepinwall pozitivno osvrnuo na seriju. Pa vi vidite.
