Već preko deset godina Serijala operira na ovom malom internetskom prostoru; s obzirom na to da smo krenuli na samom kraju proteklog, odradili smo jedno puno desetljeće televizije. I dok od samih početaka portala razmišljamo napraviti listu naših najdražih serija svih vremena — što godine idu dalje, taj pothvat je sve kompliciraniji. Bit će valjda i to jednog dana, neka ovo bude jedna vrsta probne vožnje.

Ovo je naš presjek najboljih serija proteklog desetljeća; desetljeća u kojem smo na kraju svake godine revno i pomalo opsesivno sastavljali godišnje liste — skupilo se njih 63 samo gledajući izbor deset najboljih, a gotovo 200 uzimajući u obzir šire popise.

Stavili bismo vam ovdje i onaj naš standardni godišnji disclaimer o tome zašto nema vaše omiljene serije – jer nam se nije dovoljno svidjela, jer nam se nije uopće svidjela, jer smo jednostavno zaboravili, jer vam namjerno želimo dignuti živac, jer… ali nema smisla. Ovo je desetljeće u kojem je televizija hiperproducirala sadržaj, u kojem su na scenu stupili streaming servisi te brzo na stranu potisnuli konvencionalne televizijske produkcije. Desetljeće u kojem je samo iz Amerike pristizalo preko 400 serija godišnje, kamoli iz ostatka svijeta.

Zato je ovo naš potpuno nepotpun izbor od točno i okruglo 93 serije za koje smatramo da su obilježile proteklih deset godina.

---

Deset najboljih serija proteklog desetljeća

   1     The Leftovers

Nakon što je nezasluženo maltretiran poslije finala Losta — Damon Lindelof je neko vrijeme mirovao. Zaslužio je; šest godina je s Carltonom Cuseom vodio najvažniju seriju dvijetisućitih, a svaki njihov korak bio je praćen enormnom količinom zainteresiranosti publike. I onda se 2014. vratio. Za HBO je odlučio adaptirati roman Toma Perrotte koji prati jednu malu zajednicu tri godine nakon što je neobjašnjivo nestalo 2 posto globalne populacije. Kad su iscrpili radnju romana, Lindelof i Perrotta napisali su još dvije čarobne sezone televizije. Bezvremena treća sezona nadnaravno je iskustvo kakvo se rijetko viđa na malim ekranima. Ovo je priča koja će vas ostaviti uništenima na najbolji mogući način i nakon koje skoro nijedna druga serija neće biti dovoljno dobra. A takvih je samo šačica u desetljeću.

   2     Breaking Bad

Od podcijenjene, marginalne serije do televizijskog fenomena i jedne od najhvaljenijih, najpopularnijih, najnagrađivanijih serija u povijesti televizije — unutar šest godina, unutar pet sezona. Tijekom svog emitiranja serija je uživala svojevrsnu auru nedodirljivosti poput nijedne druge serije, bila obožavana među publikom i kritikom – s razlogom. Bryan Cranston i Aaron Paul bili su fantastični; Vince Gilligan i scenaristička ekipa uspijevali su nemoguće i seriju priveli kraju bez otezanja, praktički na vrhuncu, a Michael Slovis dao je seriji zaigran vizualni identitet. Tri sezone upale su u prošlo desetljeće, upravo one koje su proslavile seriju.

   3     Mad Men

Prošlo je ravno mjesec dana od famoznog cut to black finala Sopranosa kad je dotad potpuno nebitna mreža AMC predstavila izravnog nasljednika, Mad Men. Prve tri sezone serije svoje su odradile krajem prošlog desetljeća, ali većina serije ipak je emitirana u “desetima”. Svašta smo o Mad Men napisali tijekom godina i nećemo se sad ponavljati, ali ako niste pogledali ovu seriju propustili ste golemi dio televizijske povijesti. Matthew Weiner i društvo nikada nisu bili miljenici široke publike, kao prethodna serija s liste, ali stvorili su televizijsko remek-djelo.

   4     Rectify

Tiha, samozatajna serija za neke će možda biti nešto teže štivo zbog svog sporog tempa radnje i zadržavanja u trenucima u kojima se naizgled ništa ne dešava. Nemojte da vas to zavara; svaki trenutak ove serije nešto je posebno. Introspektivna drama prati čovjeka koji je 20 godina čekao smrtnu kaznu; osuđen na ubojstvo te oslobođen zbog novih dokaza. Sada na slobodi, teško se snalazi u novom svijetu, polako zacijeljuje i pronalazi vlastitu vrijednost. Empatija koju u nama izaziva apsolutno svaki lik, kao i činjenica da svakog od njih možemo u potpunosti razumjeti, govori da se radi o iznimnom uratku koji izlaže potpuno ogoljene osjećaje.

   5     Parks and Recreation

Malo je bilo tako savršenih ansambla prošlog desetljeća — ne samo humorističnih — kakav su imali Parksi. Njihova sjajna realiziranost i vrhunski rad Amy Poehler nisu dovoljno nahvaljeni — jer za takvo dostignuće teško je i naći dovoljno dobre pohvale. Ne možemo ni zaboraviti da su nam Parks and Recreation dali jednog Rona Swansona, upoznali nas s komičnošću Chrisa Pratta i sedam godina stvarali neobičnu obitelj s univerzalnom porukom da ništa nije nemoguće kad imate malo dobre volje i nekoliko dobrih ljudi uz sebe.

   6     Fleabag

Samo je dvanaest epizoda bilo potrebno Phoebe Waller-Bridge da ispriča jednu od najboljih televizijskih priča proteklog desetljeća. Jedinstvena, baš kao i njena autorica, ova serija potvrdila je da melankolične i sjetne “komedije” udaraju ravno u srce.

   7     The Americans

The Americans su kao povijesna i obiteljska drama cijeli svoj vijek balansirali između dvije glavne teme – špijunaže i braka – te ih vješto ispreplitali svake sezone do zajedničkog vrhunca. Kad je krenula 2013. godine, priča o dvoje KGB-ovih špijuna, Phillipu (Matthew Rhys) i Elizabeth Jennings (Keri Russell), infiltriranih u američko društvo odmah nam je zapela za oko i iz godine u godinu postajala sve bolja, napetija i jasnija u svom naumu dok je jurila prema završnici. Jedna od najboljih dramskih serija proteklog desetljeća, iako često prokleto zapostavljena.

   8     BoJack Horseman

BoJack sigurno nije prvi crtani lik koji se mučio s problemima ovisnosti — o alkoholu, drogama, odobravanju okoline, svejedno – ali je definitivno lik koji je to napravio najiskrenije i najdirljivije. Lako smo prešli preko činjenice da konji razgovaraju s ljudima, mačkama ili psima i da je taj šareni svijet u skoro apsurdnom kontrapunktu s problemima s kojima su se BoJack i prijatelji suočavali, ali nećemo lako prijeći preko one predzadnje epizode finalne sezone koja nam je priuštila neke od najtežih, ali i najkatarzičnijih dvadesetak minuta moderne televizije.

   9     Twin Peaks: The Return

Kad su David Lynch i Mark Frost objavili da se vraćaju one žvake koje smo voljeli — malo tko je ostao ravnodušan. Prošlo je ipak više od 25 godina otkako je Lynch linčao u svijetu Twin Peaksa. Kako će to izgledati? Tko se sve vraća? Hoćemo li stvarno dobiti nastavak serije ili još poneki prequel? I onda je konačno stigao taj 21. svibnja 2017. Ništa na televiziji nije bilo slično povratku Twin Peaksa na male ekrane. Dok tipkamo ova slova trnci nas prolaze kad se sjetimo ovacija u Cannesu i emocija koje je osamnaest tjedana u 2017. godini Lyncheva serija izazvala. I ona osma epizoda. Nevjerojatno, nezaboravno i spektakularno.

   10     Halt and Catch Fire

Pjesme i serije ponekad postanu neodvojive jedne od drugih. I danas, nekoliko godina nakon finala AMC-jeve četverosezonske drame o ljudima koji su stvarali računala u osamdesetima, svaki put kad zasvira “Solsbury Hill” teško je ne rastegnuti osmijeh preko lica. Figure protagonista serije počinju nam se stvarati ispred očiju, a završnih deset minuta serije vrte nam se u glavama kao uspomena iz vlastitih života. Jedna od najboljih drama “desetih” prošla je ispod radara za vrijeme emitiranja, ali nikad nije loše vrijeme da otkrijete sve njene čari. Fantastična serija koja je iz sezone u sezonu iznenađivala, oduševljavala i vrlo često tjerala na rub suza.

---

Klasici

Niz serija koje su ravnopravno konkurirale za gore izbrojanih deset najboljih pa slobodno smatrajte da dijele deseto ili jedanaesto mjesto.

Atlanta

Svestran je taj Donald Glover — upoznali smo ga kao Abedovog najboljeg prijatelja u Communityju, paralelno fura rap alter-ego Childish Gambino, a kreirao je i ovu nadrealnu komičnu dramu. Gledajući Atlantu, jasno vam je da se Glover ne boji riskirati kako bi na što bolje prikazao poteškoće modernog života te odnosa s obitelji, prijateljima i ljubavnicima, bilo iz perspektive Earna, majke njegovog djeteta ili njegovog bratića.

Better Call Saul

O Breaking Bad je dovoljno napisano i rečeno, a njegov nasljednik jedan je od televizijskih spin-offova s ponajvećim bremenom očekivanja. Možda je u početku (kad je najavljen) djelovao kao nepotreban, ali Saul se dokazao kao vlastita serija, makar se pomalo potpomognuo likovima iz originala. Baš kao i njegov izvornik, i Better Call Saul raste iz sezone u sezonu, kako Jimmy McGill sve više postaje Saul Goodman, a serija sve mračnija.

Fargo

Ovo nije imalo nikakve šanse biti dobro. Televizijski remake hvaljenog i veoma voljenog klasika braće Coen iz devedesetih s pričom koja je završila unutar ta dva sata? Kako točno napraviti seriju iz toga? Pa, evo — FX i Noah Hawley su uspjeli. I to kako. Tri potpuno različite i karakteristične inačice serije bile su dragulj svake televizijske sezone u kojoj se Fargo emitirao. Zato nam i ova odgoda četvrte sezone baš teško pada, ali znamo da će se itekako isplatiti.

Hannibal

Bryan Fuller se prihvatio još jedne adaptacije romana Thomasa Harrisa te napravio seriju koja se našla na krivom mjestu u krivo vrijeme. Napravio je seriju koja bi u doba streaming servisa, na Netflixu ili nekom konkurentu, manje patila zbog svog stila, suptilnosti, krvavosti i eksplicitnosti. Umjesto pomahnitalog serijskog ubojice, Mads Mikkelsen prikazao je Hannibala Lectera kao poprilično suzdržanog i uglađenog doktora, koji svejedno uspjeva uvjeriti i daje naslutiti kako se ispod finih odijela krije čudovište. Jedna od vizualno najupečatljivijih serija proteklog desetljeća i prava je šteta što Fuller nije dobio priliku dovršiti svoj dizajn do kraja. Slaba gledanost i neprilagođenost formatu javne televizije zaustavili su ga na trećoj sezoni.

Justified

*prste slažemo u oblik pištolja*
*bang*
Timothy Olyphant i njegov pogled ispod šešira nisu nas osvojili odmah u prvoj epizodi, no ona druga sezona te gostujuća Margo Martindale spadaju na uži popis najboljih sezona televizije u proteklom desetljeću. Raylan Givens i Boyd Crowder (sjajni Walton Goggins) ganjali su se u šest sezona, taman da ne bude ni previše, ni premalo. Neo-western smješten u uvijek atmosferičnom (i zatucanom) američkom jugu dao je Olyphantu još jednu priliku da nas zabavlja nošenjem šešira i pištolja.

Orange Is the New Black

Jedna od prvih Netflixovih vlastitih serija, svojedobno vrlo razvikana i popularna, s vremenom je nekako skliznula iz centra televizijske pažnje. I u boljim, i u lošijim sezonama, nepromijenjen je ostao spektar osjećaja i empatije kojim vas ova serija može obaviti, prema životima, karakterima i sudbinama tih žena.

Rick and Morty

Dan Harmon je s Communityjem gurnuo format igrane televizije do samih granica, a ponekad i preko toga. Konceptualna, uvrnuta serija bila je takva primarno zahvaljujući njemu, a potom je za Ricka i Mortyja pronašao podjednako poremećenog para u Justinu Roilandu. Kao i Community, Rick & Morty je krcat pop-kulturnim referencama, zaigran, neobuzdan i zabavan. Ovaj rif na Emmetta Browna i Martyja McFlyja mnogo je više od samo blesave eksplicitne zabave ubijanja intergalaktičkih štetočina i spašavanja svjetova; on posjeduje i blisku duhovnu notu srednjoškolskih ljubavi, obiteljskih prepirki i gubitaka voljenih.

Treme

Jedno desetljeće, tri serije Davida Simona na našoj listi. Dvije godine nakon što su završili The Wire, Eric Overmyer i Simon predstavili su seriju o uraganom razrušenom New Orleansu. I opet smo se saživjeli s nekim tamo američkim gradom. Čovjeku koji nije pogledao ni minute možda je najpametnije reći kako uopće nisu bitni ni mjesto radnje, ni uragan Katrina, ni siromaštvo, ni New Orleans kao grad tradicije, glazbe i karnevala. Bitni su samo likovi. Oni će vam postati dio obitelji.

Veep

Seinfeld je završio 1998. godine i tada je Elaine Benes postala definirajuća uloga u karijeri Julie Louis-Dreyfus. Sve do početka ovog desetljeća, kad je Armando Iannucci servirao jednu od definirajućih humorističnih serija u HBO-ovoj povijesti i Juliji dao ulogu Seline Meyer, koja je lani nakon sedam sezona otišla u televizijsku povijest. Veep smo obožavali od početka emitiranja, obožavali smo ju i tijekom posljednje dvije sezone, kad je apsurdni, karikiran svijet Washingtona postao sasvim realna varijacija na Trumpovsku temu.

The Deuce

Serija Davida Simona. Više od toga nije ni potrebno reći. No ‘ajde. Svojom istovremenom raskoši i intimom, prikazom neizvjesnosti, nepravednosti i fragilnosti ljudskog života, udisanjem života u još jedan lokalitet u specifičnom periodu modernog čovječanstva, The Deuce nas je kroz tri godine prikazivanja svaki put iznova oduševljavao. Rangirati serije Davida Simona je kao da birate koje vam je dijete najdraže. The Wire nam je najdraži, naravno. Ali The Deuce je isto savršen.

---

Kratkovječni klasici

Mini-serije, prerano otkazani miljenici i kratkovječni Britanac. Serije koje stignete pogledati u jednom vikendu, ako još niste.

11.22.63.

Adaptacije djela Stephena Kinga baš su uvijek u modi. Plodonosi autor u svojoj karijeri napisao je stotinjak romana, a adaptacije njegovih djela nećemo ni brojati. Huluova uzbudljiva avantura u šezdesetima dovoljno je napeta i srčana da je možemo ugurati u gornji dom Kingovih ekranizacija.

Chernobyl

Game of Thrones je završio, a HBO se suočavao sa prijetnjama otkazivanja pretplate — no, pomalo neočekivano, pojavila se mini-serija o sovjetskoj nuklearnoj katastrofi. I odjednom preuzela televizijski diskurs. Mučna serija evocirala je sjećanja na tragediju koja je mogla biti daleko veća, okupirala nas je pet tjedana, tjerala prema Wikipediji i Googleu, fascinirala i naježila.

Luck

David Milch jedan je od tri Davida zlatnog doba HBO-ovih drama (Simon — The Wire, Chase — The Sopranos te njegov Deadwood), ali nažalost i autodestruktivan ovisnik. Deadwood je njegovo remek-djelo, ali Luck je bila serija za njegovu dušu. Tip koji je prokockao preko 100 milijuna dolara na utrke konja, napravio je seriju o… degeneričnim ovisnicima o kocki i utrkama konja. Tragičnom ironijom sudbine, HBO je bio primoran otkazati seriju nakon što su tri konja uginula na setu tokom snimanja. Luck je u startu bila dosta nepristupačna serija za koju je trebalo imati strpljenja, ali vrlo brzo svi elementi sjedaju na mjesto.

Rubicon

Prva AMC-jeva serija bila je Mad Men. Druga Breaking Bad, a treća Rubicon. Nažalost, ova posljednja se i najkraće zadržala na programu, ali bilo je teško očekivati da će gledatelji uspjeti poloviti što se točno događa u seriji u kojoj likovi većinu vremena čitaju papire u sobama. James Badge Dale igrao je voditelja nekakvog obavještajnog odjela koji je pratio prijetnje nacionalnoj sigurnosti. Pravi triler o raznoraznim zavjerama, mutnim igračima, sumnnjivim likovima i neobičnim kolegama. I Michael Cristofer kao Truxton Spangler. Potpuno isti lik odigrao je i u Mr. Robotu.

Show Me a Hero

U proteklih jedanaest godina samo smo se jednom u potpunosti složili koja serija zaslužuje broj 1 na kraju godine. Bilo je tu natezanja i nagovaranja, povlačenja za rukav, uplata na račun, dogovaranja iza leđa, noževa u leđa i ostalih leđa. Ali 2015. netko je rekao “a Show Me A Hero?”, a svi ostali su potvrdno uzvratili “… pa da. Da.”. David Simon i scenaristički kolega William F. Zorzi napravili su sjajan posao dramatiziranja rasno motiviranih nemira i podjela, a za dobru mjeru tu je i Oscar Isaac kao mladi gradonačelnik koji se probija kroz cijelu tu gungulu.

Terriers

Televizija je autorski medij, a čitatelji koji nas prate preko desetljeća znaju imena koja kod nas imaju veliki respekt. Ted Griffin i Shawn Ryan (The Shield) su autori, a u scenarističkoj sobi sjedio je i Tim Minear (Angel, Firefly) i… nakon pilota pisali smo kako su napravili generičnu, bezveznu seriju. I onda smo nakon prve (i jedine) sezone priznali: “Terriersi, pokoj im duši, genijalna su serija.” Nimalo pretenciozna ili epska high-concept televizija, nimalo trivijalno odrađeni procedural po “kratkim uputama kako zakačiti gledatelje i zgrnuti lovu”, nego samo odlična dvanaestsatna priča s glavom, repom i fantastičnom izvedbom svega onog između.

The Pacific

Mlađi brat Združene braće pratio je pacifički teatar Drugog svjetskog rata. Dok je Band of Brothers donio prilično linearno iskustvo gledanja, Pacific je kaotično skakutao između likova i mjesta radnje. Bilo je iscrpljujuće, nepredvidljivo, nestabilno, sumorno i nimalo lako probaviti. TV lektira.

Utopia

Malo tko ima muda napraviti epizodu televizije kao Dennis Kelly. Ona premijera druge sezone i dalje stoji kao testament autorskom umijeću i hrabrosti mreže koja je uopće dopustila prikazivanje projekta u kojem jedan od likova bez trunčice grižnje savjesti pištoljem samo pokosi dječicu u školi. “Where is Jessica Hyde?” jedna je od najupečatljivijih rečenica televizijskog desetljeća.

Watchmen

Neke stvari se ne diraju jer su savršene takve kakve jesu. U teoriji, naravno. Bezvremenski Mooreov grafički roman iz osamdesetih jedno je od takvih djela. Od samog izdavanja koketiralo se s potencijalnim adaptacijama, dugo vremena sve je upućivalo na HBO i seriju od desetak epizoda. No, 2009. Zack Snyder (#DontReleaseTheSnyderCut) je predstavio svoju viziju koja… se nije baš razlikovala od tabela u romanu. Sve je to na filmu bilo lijepo snimljeno, ali nedostajalo je… nešto. Nije imalo duše. Zato smo bili oduševljeni kad je HBO objavio da će naručiti novi pokušaj, ovaj put iz pera Damona Lindelofa. I hvala dragom kaosu što nismo dobili još jednu 1:1 adaptaciju stripa. Na samom kraju desetljeća Watchmen je stigao, obavio što je trebao i otišao u povijest.

---

Sjajne, usprkos manama

Serije koje su imale svojih uspona i padova, boljih i lošijih sezona, ali uglavnom konzistentno bile među najboljim serijama televizije.

American Crime Story

Ryan Murphy je ovog desetljeća bez sumnje bio autor nekolicine najboljih, ali i nekih od najgorih serija i ekranizacija. Antologijski American Crime Story sa svoje dvije sezone spada u sam vrh njegove filmografije jer nas uvijek iznova uspije iznenaditi kvalitetom provokativno napisanog, upečatljivo izrežiranog i besprijekorno odglumljenog sadržaja. Iako teatralan i napadan, Murphy svojim radovima odgovara na davno postavljena pitanja, ukazujući pritom na aktualne društvene probleme.

Boardwalk Empire

Svojevrsna crna ovca HBO-a, serija najavljivana kao projekt Martina Scoreseseja koji će zatvoriti rupu nastalu krajem Sopranosa, nikada u potpunosti nije opravdala previsoko postavljena očekivanja. No, ta očekivanja su bila stvarno visoka. Uvijek stepenicu do veličine elitnih serija, ova raskošna povijesna drama ponekad je patila od vlastite ambicioznosti i širine. No, visoke ambicije nerijetko je i ispunjavala, prateći život Nuckyja Thompsona, neprikosnovenog vladara Atlantic Cityja, čovjeka koji je u isto vrijeme i političar i gangster. Zajedno s čitavom paletom živopisnih protagonista, od gangstera, švercera i plaćenih ubojica do prostitutki i političara, svakako je bila jedna od ambicioznijih u desetljeću.

Doctor Who

Vladavinu Russella T. Daviesa i Davida Tennanta iz druge polovice dvijetisućitih je bilo teško nadmašiti, ali ovo desetljeće je uvjerljivo preuzeo Steven Moffat koji je timey-wimey priču zaista digao na višu razinu. Dobili smo dva nova Doktora — Matta Smitha i Petera Capaldija — ali i prvu ženu u ulozi Doktora Jodie Whittaker. Koncept serije je samo jedan od razloga što je ovog desetljeća Doktor proslavio svoj pedeseti rođendan, a vjerujemo da ćemo ga pratiti još puno desetljeća dok nas na kraju ne nadživi.

Fringe

X-Files za 21. stoljeće nije počeo sjajno. Prvi dio prve sezone nije imao bogznakako zanimljive monster of the weekove, a mitologijski dio bio je usidren predugačim i presporim epizodama. I onda se dogodila ta 14. epizoda i sve se promijenilo u samo jednoj sceni. Trnci svaki put. Ok, dobro da. Ta scena se odvila kasno u “nultima”, ali nećemo sad cijepati dlake.

Maniac

Poput poligona za pozornost o problemima mentalnog zdravlja, iz svakog kadra ove čudesne serije pršti maštovitost i ljubav prema projektu koji neće biti baš za svakoga. I ne mora biti za svakoga. U jednu ruku nevjerojatno pretenciozna serija, a u drugu Justin Theroux ima lošu periku i napravu za masturbaciju oko struka. Svaka epizoda je priča za sebe, a žanrovi, tonovi, dinamika i atmosfera kroz koju ova mini-serija prolazi zbilja su nešto novo i drugačije na televizijskom pejzažu. I to je nešto što treba cijeniti i poštovati.

Mr. Robot

U nekim trenucima prve sezone Esmailov Mr. Robot se činio kao da ga ama baš ništa ne može zaustaviti. Revolucionarna drama sa sjajnim Ramijem Malekom u glavnoj ulozi djelovala je neumoljivo, a njen rast popularnosti bio je munjevit. Oduševljenje je ponešto splasnulo mlakom i nepotrebno spetljanom drugom sezonom, ali zato su treća i četvrta opet stvari vratile na svoje mjesto. Mr. Robot je bio serija koju nismo nužno željeli, ali bila je ona koju smo trebali u prošlom desetljeću.

Peaky Blinders

Nanijeli smo veliku nepravdu prema ovoj seriji tijekom godina, dugo je odgađali pogledati, što smo konačno ispravili tek nedavno. Prateći ponovni rast političkih tenzija nakon Velikog rata, ekonomske promjene te uspon fašizma i komunizma u Europi, Peakyji kroz doslovnu dimnu zavjesu uspijevaju sve to ispričati kroz oči bande sačinjene od mladih ljudi koji se još uvijek nisu oporavili od strahota rata.

Pose

Ne samo da je Pose fantastičan po tome što je dobar komad postave iza kamere, no i gotovo čitavu glumačku postavu ispunio LGBT glumcima – i to dominantno transrodnim glumcima, što je najveća zastupljenost te manjine za jednu holivudsku seriju ikad – već je plasirao još jednu izvrsnu seriju. Pose se bavi klasičnim obiteljskim problemima koje smo već viđali u brojnim serijama. Bavi se i problemima njujorške LGBT populacije osamdesetih – prostituiranjem, HIV epidemijom, siromaštvom i sličnima. No, Pose rijetko koga otvorenog srca ostavlja ravnodušnim.

Silicon Valley

HBO je sa Silicon Valleyem servirao izvrstan presjek svakodnevice u tehnološki najbogatijoj dolini svijeta, i to bez izleta ili selidbe u mainstream. Pametno napisana priča naprednim algoritamskim tehnikama nije imala ni scenu praznog hoda te je prikazala avanturu života genijalnih mladih ljudi koja je, na njihovu žalost, ali na sreću čovječanstva, završila epskim neuspjehom i važnom lekcijom. Falit ćete nam! Always blue!

The Good Wife

The Good Wife je uspijevala uz proceduralne epizode i serijaliziranu priču biti također i prekrasno, intimno proučavanje ljudske prirode, ambicija i međuljudskih odnosa.  Moć, politika, seks i mutna poslovna etika nisu nikad bili privlačniji, a ako uzmemo u obzir format serije, mrežu i granice unutar kojih se nalazila, biti uz bok kabelskim rivalima s mnogo više slobode.

Transparent

Jedna od prvih Amazonovih originalnih serija je bila topla obiteljska drama Transparent koja je svojom provokativnom premisom pružila uvid u intimne probleme obitelji Pfefferman preslikavajući ih u kontekst društva u cjelini. Iako je u međuvremenu uprljan seksualnim skandalima, Transparent nipošto ne smije biti zaboravljen jer je sporim tempom i laganim koracima dostavio jasnu i glasnu poruku o stanju transrodnih osoba.

---

Aktualni, potencijalni klasici

Nekoliko aktualnih serija koje su tek u začetku ili blizu kreativnog vrhunca, a mogli bismo ih uskoro smatrati televizijskim klasicima.

Mindhunter

Vjerojatno najbolja Netflixova serija trenutno se nalazi u limbu. Streaming videoteka je nije otkazala, ali potencijalna treća sezona je toliko daleko od realizacije da je David Fincher, izvršni producent i showrunner, oslobodio sve glumce iz njihovih ugovora. Nešto slabija druga sezona potvrdila je delikatnost izrade ovako kompliciranog projekta, a kad sve glave nisu 100 posto investirane ne želimo ofrlja rješenja. Predivno atmosferičan, nevjerojatno mračan i toliko neodoljiv, Mindhunter je appointment viewing.

My Brilliant Friend

O tome kakav je svijet Elena Ferrante osmislila za prijateljice Lilu i Lenú već smo pisali, a s krajem druge sezone živimo u iščekivanju novih obroka koje će nam autori ove hiperrealistične priče servirati. Daleko je njihov život od bajke; bliži je mori koju prekidaju kratki predasi u kojima se naše junakinje ponekad usude ponadati da će život za njih ipak donijeti neke bolje stvari. Ne nadamo se sretnom završetku, ali nastavljamo gledati, jer privlačnost ove fascinantno snimljene i u do detalja osmišljene priče leži u kolektivnom, još uvijek friškom sjećanju na baš taj neprivlačan Mediteran kakav je nekad bio.

Succession

Brza i dinamična priča vas lako zaokuplja već u prvom epizodama, iako je isprva pomalo teško prihvatiti da u seriji ne postoji apsolutno nijedan simpatičan, pozitivan, drag, suosjećanja vrijedan lik. Što je ok, s obzirom na to da je ovo serija o milijarderskom obiteljskom imperiju izgrađenom na temeljima beskrupuloznosti, laži, prevare i kriminala, a njeni glavni akteri nemilosrdni i gramzivi pater familias te razmaženo leglo sinova i kćeri koji vrebaju na njegovo prijestolje. Nema tu ni antijunaka niti ikog tko je napisan da biste navijali za njega. Ova crnohumorna drama podsjetit će vas na radove Armanda Iannuccija poput Veepa ili The Thick of It, samo u jednosatnom, “dramskijem” formatu. 

The Crown

Prateći život kraljice Elizabete II kroz pet desetodijelnih sezona, početne dvije su u svom centru imale impresivnu Claire Foy, dok ju je u trećoj naslijedila krasna Olivia Colman. Ako se zaista želite diviti onome što vam se servira na ekranu, upalite Netflix i divite se raskoši The Crowna i predivnoj režiji koja ostavlja bez daha kroz punih deset sati materijala. Povijest je ovdje istinita, a intima fiktivna, no sve skupa iznimno kvalitetno i očaravajuće. Ova visokobužetna drama stalno koketira sa sapuničastim temama, ali nikad ne prelazi prag neukusa, a ne sumnjamo da će istim stopama nastaviti i u finalne dvije sezone.

The Expanse

Dvijetisućite su imale Battlestar Galacticu, mi sad imamo The Expanse. Televizija u svakom razdoblju treba i mora imati neku veliku svemirsku SF operu. Ono što mnogi zaboravljaju jest da ta dva slova, “S” i “F”, nisu toliko esencijalna. U svim najboljim SF-ovima ona su sekundarna dobroj, ljudskoj priči da bi bez obzira na pozadinu u kojoj se serija odvija — ona bila dovoljno zanimljiva i važna.

The Good Fight

Po mnogočemu još i bolja od The Good Wife — na The Good Fight je CBS Kingovima dao slobodne ruke da rade što hoće izvan zastarjelih restrikcija broadcast mreže. Christine Baranski je apsolutna boginja i zaslužuje sve što je uspjela izgraditi.

---

Simpatični favoriti

Televizijski comfort food i serije koje su nas uvijek znale oraspoložiti u teškim trenucima.

Adventure Time

O Adventure Timeu bi se mogle napisati knjige, a u jednoj ili dvije rečenice teško je objasniti kako je ova fantastična serija iz epizode u epizodu, u samo deset minuta, objašnjavala značenje života, egzistencije, svemira, ljubavi, prijateljstva, tuge — svega.

Bob’s Burgers

Relativno mala, neugledna i ni približno razvikana komedija kao neki hitovi Setha MacFarlanea s kojima su Bobovi hamburgeri dijelili dom. Bob’s Burgers pokazuje da animirani humor može proći i bez namjerno kontroverznih, uvredljivih i napadnih fora. Simpatični i dragi likovi, uvrnuti humor s nerijetkim apsurdnim i potpuno uvrnutim situacijama te s ponajboljim dječjim likovima na televiziji.

Brooklyn Nine-Nine

Michael Schur je u posljednjih petnaestak godina bio jedan od glavnih scenarista ili autora na čak četiri sjajne komedije — The Office, Parks and Recreation, The Good Place te, eto, Brooklyn Nine-Nine. Sve one dijele jednu bitnu zajedničku karakteristiku — sjajne, široke ansable, s hrpom simpatičnih, dragih, zabavnih, pamtljivih likova, a takav je bio i Brooklyn.

Crazy Ex-Girlfriend

Ova ludo ambiciozna muzička komedija na jedinstveno vedar i empatičan način istražuje ozbiljne osobne teme i ruši sva žanrovska očekivanja. Da najtamniji trenuci, prožeti empatijom i težinom, u jednoj prividno šašavoj i zafrkantskoj seriji mogu biti balansirani s muzičkim numerama o prvom penisu koji je neka djevojka ikad vidjela ili nečemu što se ne može protumačiti drugačije nego kao aluzija odlaska na zahod – i to tako da sve skupa funkcionira – ne bi bilo moguće u bilo kojoj drugoj seriji.

Happy Endings

Humoristične serije ponajviše ovise o kemiji glumačke postave. Unazad zadnjih deset godina malo koja je imala ovako fantastičnu šestorku. Bilo bi baš lijepo kad bi ABC vratio Happy Endings i ugasio neka od smeća koja im danas krase raspored.

It’s Always Sunny In Philadelphia

Da smo radili popis najboljih serija nultih godina, ekipa iz Philadelphije bi bila i na toj listi najboljih serija. Apsolutno je nevjerojatno da neka serija već četrnaest sezona uspijeva ostati zabavna, relevantna i svake godine nekako drugačija. Pogotovo ako se sjetimo da su pilot snimili za parsto dolara, a onda nekako uvukli Dannyja DeVita u cijelu priču.

Jane the Virgin

Jane the Virgin nas je pet godina konzistentno nasmijavala, uveseljavala i tješila da ovaj svijet i nije toliko loše mjesto. Jennie Snyder Urman stvorila je omiljenu nam televizijsku obitelj, obitelj Villanueva, a njen prikaz odnosa između majki i kćeri, baka i unuka nema premca u dubini, iskrenosti i ljubavi s kojom je to radila. Ekscentrični stil serije, ispunjen nadnaravnim fantazijama, a okrunjen metanaracijom latino ljubavnika nedostajat će nam jednako kao i realne reakcije likova na potpuno sulude telenovelaste zaplete koje su usidrile dramu u našoj stvarnosti i srcima.

Key and Peele

Komičarski dvojac Key & Peele, odnosno Keegan-Michael Key i Jordan Peele, vodili su chapelleovski skeč show koji se bavio pop-kulturom, crnačkom kulturom, aktualnim događanjima i jednostavno potpuno blesavim, urnebesnim skečevima.

Master of None

Rijetko što je bilo savršeno kao dvadeset Netflixovih epizoda autorske komedije Aziza Ansarija i Alana Yanga Master of None. Ova beskonačno simpatična i duhovita serija ostavila je svoj trag na televizijskom krajoliku desetljeća, ali nažalost ne samo zbog njene kvalitete. Aziz Ansari je početkom 2018. optužen za seksualno uznemiravanje tako da je serija pala u drugi plan. No, za razliku od Louisa C.K.-a, Aziz je poduzeo korake koji nisu bili samo šuplji (i šupčinski) postupci manipulativnog govnara.

Parenthood

Jason Katims jedan je od šačice Serijalinih idola. Nakon što je završio Friday Night Lights — jedan od stupova našeg televizijskog oltara — napravio je još jednu emotivnu, toplu obiteljsku seriju. Ovog puta fokusiranu na veliku, šarenu, disfunkcionalnu obitelj. Volite li prizemljene i emocionalne karakterne drame, Parenthood je izvrsna serija. U biti, svaka serija koja koristi The National za glazbenu podlogu u montažama mora biti odlična.

The Good Place

Bezbroj puta je The Good Place tijekom svoje četiri sezone promijenio, izbacio ili naglavačke izokrenuo svoj narativ, a u isto vrijeme zadržao svoju etičku premisu i, najbitnije, beskonačnu toplinu i šarm te dragost koju osjećamo prema glavnim likovima. Svaka epizoda balansirala je apsurdne gegove i bombardiranje one-linerima, s filozofskim citatima i emocionalnom dramom, sve to u nizu šašavih situacija.

The Magicians

Malo što je u prošlom desetljeću na televiziji bilo zabavno kao Syfyjevi Magicians, iako nije počelo baš sjajno. Adaptacija poznatih, ali ne baš jako cijenjenih knjiga Leva Grossmana bila je izgubljena na početku, kruto ugurana u granice predloška. Od druge sezone kreativni tim odlučio se osloboditi lisica kojima su bili vezani, a fantastična glumačka postava zablistala je punim sjajem.

You’re the Worst

Ako ste se ikada zapitali kako dvoje asocijalnih, toksičnih ljudi može funkcionirati zajedno i unatoč svim svojim manama naposljetku prihvatiti jedno drugo, odgovor na vaše pitanje leži u ovoj serijici. Odlično je kombinirala tipičnih američkih vrijednosti s britanskim humorom, dok je istovremeno pobliže prikazivala kakve posljedice mentalne bolesti poput depresije i PTSP-a mogu imati na ljubavnu vezu i zajednički život.

---

Mnogima prošle ispod radara

Podcijenjene serije koje se rijetko provlače u internetskim raspravama o najboljim serijama desetljeća, no imaju svoju privrženu publiku. Nas također.

Better Things

Život Sam Fox i njenih triju kćeri kaotičan je i kompliciran, ali Pamela Adlon se uspješno bavi onim najvažnijim trenucima, pokazujući nam iskrene i ogoljene odnose pune smijeha i suza. Razlika između Better Things i ostalih toplih serija koje se bave obiteljima je u onom vidljivom celofanu u koji su lagano upakirane neke slične serije. Ovdje nema tragova “holivudske” empatije. Better Things svojom ekscentričnosti, iskrenosti i ljudskim trenucima – bili oni lijepi ili ružni – svaki put udari u trbuh.

Adresirat ćemo usput slona u prostoriji, pritom ne misleći na njegovu težinu: Louis C.K. Godinama su kružile optužbe da je seksualno zlostavljao svoje suradnice i kolegice komičarke, koje su sve potvrdile i sam ih je priznao 2017. godine. Louis je godinama svoj materijal temeljio na riskantnom i provokativnom humoru koji uključuje seksualnost, muško-ženske odnose, seksizam, rasizam i razne druge –izme. Pritom je bio samokritičan, šalio se na svoj račun i prikazivao se svjesnim problema s kojima se susreću žene i pripadnici manjina. Kad se ispostavilo je crni humor zapravo bila crna stvarnost, Louis se (neadekvatno) ispričao i povukao u osamu. Manje od godine dana potom, vratio na scenu kao da se ništa nije dogodilo, ne osvrćući se na sramotne postupke, čak ih ismijavajući. Idolizirali smo ga. Išli smo do Češke radi njegovog nastupa. Njegovu web-seriju Horace & Pete proglasili smo najboljom serijom 2016. godine, a da nije bilo ovih događaja, Louie bismo smatrali jednom od najboljih serija proteklog desetljeća. No, dajući im to priznanje, osjećali bismo da ga podupiremo i ne osuđujemo, a to ne namjeravamo. Better Things je serija u čijem je nastajanju pomogao, no Pamela Adlon je taj primarni kreativni kotač i njeno glavno lice te smo je stoga odlučili ostaviti usprkos svemu.

Broad City

Kaotična, nepredvidiva i uvijek svježa, Broad City je hiperbolirana komedija koja slavi prijateljstvo Abbi (Jacobson) i Illane (Glazer), ujedno i autorica serije. Iskrenost i izravnost u pristupu prema temi tijela i seksa nemojte zamijeniti za zahodski humor. Jednom kad se prebacite u njihovu izgrađenu realnost, u kojoj su djevojke kraljice, jedino logično mjesto za prenošenje trave vagina, a obući pseći hoodie se čini normalnom idejom, cijenit ćete svjež humor ove serije, kao i nemoguće dobro sklopljen kontinuitet u tom kaotičnom svijetu.

Catastrophe

Još jedna antiromantična komedija o disfunkcionalnim odnosima u vezi dvoje ljudi, izvrnuti rom-com klišeji, prljav britanski humor te povremeno tužni zapleti. Iako eksplicitna i necenzurirana, ova komedija je često draga, dirljiva i simpatična u odnosu dvoje glavnih likova koji započinju suživot nakon što seks za jednu noć postane obaveza za cijeli život.

Enlightened

Komična drama koja nas je podsjetila da usprkos nagradama i hvalospjevima kritike, HBO također otkazuje serije. Amy Jelicoe (Laura Dern) bila je jedan od najtežih likova televizije, a njena pravednička narav utapa se u moru vlastite sebičnosti i manjka samosvjesti. Kompleksnost serije i njena poruka nekim gledateljima mogli bi ostati debelo u sjeni nimalo simpatičnog glavnog lika, no ispod površine se krije vrlo iskrena i duboka priča koja traži strpljivost i pažnju.

Lodge 49

Kad nekome opisujemo Lodge 49 početak je gotovo uvijek isti. “Gle, to je serija u kojoj se ništa ne događa…” i onda ljudi odmahnu rukom i odustanu. Kroz dvije sezone na AMC-ju Lodge 49 bio je drugačiji od svega ostalog na televiziji, a kad godišnje imate tisuće novih serija — isticati se je neizmjerno bitno. A radnja? Pa bila je tu neka priča o kvazi-masonskoj loži, tajnama njenih članova, obiteljskim odnosima, ali najljepše je bilo kad smo sjedili za šankom i čavrljali s prijateljima o ničemu.

Men of a Certain Age

Zanemarena i ignorirana tada, prije deset godina, kamoli ne sada. Rijetko tko će je se sjetiti ; bajkeri, mafijaši i dileri su u njeno vrijeme žarili i palili, a tri depresivna srednjovječna frajera nisu baš neki selling point serije, makar oni bili Ray Romano, Scott Bakula i Andre Braugher. Tiha, povučena, crnohumorna, lijepa serija.

Nathan For You

Nathan For You je jedna od onih stvari o kojoj bi se mogle ispisati stranice i stranice teksta, baveći se samo pitanjem – što je ta serija zapravo? Tehnički opis bio bi docu-reality, no to ni blizu ne prenosi koliko je uvrnutih pola sata tjedno stvarao Nathan Fielder, uvjeravajući naivne vlasnike malih obrta u ideje toliko sulude da ne možete povjerovati da će ih itko uzeti kao “poslovni savjet”. Nathan For You nas je istovremeno nasmijavao do suza i ukazivao na inherentnu ljudskost svakoga od nas, kako god se izvana prikazivali.

Outlander

Vojna doktorica Claire Randall Fraser je propala kroz vrijeme u Škotsku sredinom 18. stoljeća te sebe i publiku odvela na nezamislivo putovanje kroz prekrasan škotski krajolik, famozne ulice Pariza, plavetnilo Atlantskog oceana te same začetke američke revolucije. Ronald D. Moore nam je dao romantičnu fantastičnu dramu kojoj uspijeva propitkivati rodom nametnute društvene uloge u više razdoblja, uvjerljivo oslikati traume koje ostavljaju proživljene strahote, pa i kad je žrtva seksualnog zlostavljanja muškarac, a sve to uz napete zaplete, politička previranja i dolazeće revolucije usred kojih se glavni likovi uvijek nađu.

Patriot

Ova nevjerojatno melankolična serija o depresivnom obavještajnom agentu kojem ništa ne polazi za rukom užasno je sjetna balada o stalnoj borbi čuvanja mentalnog zdravlja. Jedna od onih koju je teško započeti, ali još teže pustiti kad vam uđe ispod kože. Kupio nas je isječak iz prve sezone, kad naš protagonist usret dupkom punog kafića započinje folk pjesmu o ubojstvima koja je počinio.

Samurai Jack

Kadje prvi put emitian, Samurai Jack je ostao nedovršen. Zato je pravo malo čudo da su ga Cartoon Network i Genndy Tartakovsky uskrsnuli za deset završnih epizoda početkom 2017. I bilo je predivno. Uzbudljivo je gledati pošteno zasluženi povratak, a epilog je lijepo pospremio sve konce koji su nas držali uz Jacka nakon svih ovih godina. U desetljeću prepunom važnih televizijskih uskrsnuća — Samurai Jack je bio među najboljima.

The Fades

Dobitnik BAFTA-ine nagrade za najbolju televizijsku dramu 2012. godine. Jack Thorne (Skins) autor je jedne od najboljih BBC-jevih serija desetljaća za koju je rijetko tko čuo. Nadnaravna drama od šest epizoda pratila je mladića koji može vidjeti duhove mrtvih (Fades) koji ne mogu krenuti dalje. Priča se krajem prve sezone otvorila i dala nam samo mali pogled u budućnost, ali BBC je rekao “Ne!” i spustio je sjekiru na vrat ove mlade drame. Šteta.

This is England

BAFTA-om nagrađeni istoimeni film Shanea Meadowsa iz 2006. godine priča je o jednoj britanskoj generaciji. Njegovi televizijski nastavci kroz proteklo desetljeće bili su susreti sa starim prijateljima. Brutalna, teška i briljantna drama osvojila je srca publike, a zbilja se ne bismo bunili kad bi Meadows u svakom desetljeću posjetio svoje likove i ponudio nam nove priče iz njihovih života.

---

Izvan engleskog govornog područja

Serije koje smo utrpali u skupinu jedinog zajedničkog nazivnika: “nisu iz SAD-a ili Velike Britanije.”

Borgen

Ali kako su ovi Danci odlučili “ajmo mi sad praviti dobre serije”… pa to je jedna od najboljih odluka na prijelazu desetljeća. Borgen, politička drama u tri sezone s fenomenalnom Sidse Babett Knudsen kao premijerkom Brigitte Nyborg, osvojila je i najprestižniju televizijsku nagradu — Peabody. Brilijantno, sveobuhvatno i neponovljivo. Čak su i Amerikanci odustali od remakea.

Broen

(Ne)dvojbeno najvažnija europska serija u “desetima” ujedno je i najbolja “policijska” serija desetljeća. Policijska u navodnicima jer ona je toliko više od toga. Ova kompleksna i nevjerojatno raskošna drama priča je o ponajviše njezinoj glavnoj junakinji, a potom i svima ostalima; vrhunski snimljena, napeta i bogata detaljima. Saga Noren je vjerojatno najbolji televizijski lik zadnjih deset godina. Svima koji nisu pogledali — ne znamo što čekate.

Dark

Nevjerojatan je nivo na kojem operira Dark. Ova matematička jednadžba od serije zadivljujuće detaljno analizira svaki prokleti pokret likova na ekranu, a nijedna sekunda ni kadar nisu umetnuti slučajno. Šokantno je kako sve sjeda na svoje mjesto do te mjere da u nekim trenucima morate zaustaviti epizodu i početi pljeskati vlastitom televizoru kao poremećena budala. Nadamo se da će i završna sezona ispuniti velika očekivanja ove fascinantne mozgalice.

Deutschland 83/86

Njemačka verzija Americans, odnosno prikaza Hladnog rata i tenzijama Istoka i Zapada. Dobitnica Peabodyja i međunarodnog Emmyja — nama je ova serija bila nešto bliža od sukoba Rusa i Amera. Odličan soundtrack također.

Les Revenantes

Francuska nadnaravna drama o ljudima koji se vraćaju iz mrtvih sredinom desetljeća zaokupljala je maštu gledatelja i izvan granica zemlje produkcije, a njena popularnost iznjedrila je i američku verziju koja joj nije bila ni do koljena.

Midnight Diner: Tokyo Stories

Bilo je mnogo serija i dokumentarnih emisija o hrani u prošlom desetljeću, ali Midnight Diner je bio jedinstven. Zalogajnica koja se otvara u ponoć, bezimeni vlasnik koji će svojim gostima napraviti sve što žele ako ima namirnica i autentične, ali univerzalne priče posjetitelja koji posjećuju lokal bilo je čarobno gledati.

Terrace House

Rijetki reality format na listi ujedno je i najneobičnija emisija o ničemu. Grupica mlađih Japanaca živi zajedno u kući, tri muške i tri ženske osobe odlaze na posao, kuhaju, pospremaju, razgovaraju i (umjereno) se zabavljaju. Za razliku od sličnih zapadnjačkih emisija ovdje nema svađa, dernjave i razbijanja. Najveće razmirica u nekoliko sezona emsije je slučaj “krađe mesa” iz frižidera. Jedinstven pogled u ponešto drugačiju kulturu življenja.

---

Sjajne na vrhuncu, izgubile se putem

Nekoliko serija koje bismo pamtili u boljem svijetlu da su imale koju sezonu manje. Ipak, na svojim kreativnim vrhuncima bile su najbolje što je televizija nudila u to vrijeme.

Archer

Hiperbolirana parodija Jamesa Bonda i svih ostalih superšpijunskih filmova, prepuna sirovog, jeftinog i bezobraznog te genijalnog opservacijskog humora. Na granici dobrog ukusa balansira jednako dobro kao pijani biciklist po pločniku, s hrpom popkulturih referenci koje je teško poloviti na prvo gledanje, a često su i prilično opskurne. Sada na pragu jedanaeste sezone pomalo zaboravljen, ali svojedobno nas je oduševljavao.

Black Mirror

Charlie Brooker je čovjek divno poremećenog uma, a Black Mirror divno poremećena serija kakvoj nije bilo ravne kad se pojavila u prosincu 2011. godine. Tri fascinantne priče godišnje bavile su se spekulativnom fikcijom i našim tehnostrahovima, posuđujući neke futurističke aspekte tehnologije i njihovim smještanjem u svijet današnjice. Brilijantna satira i društveni komentar današnjeg svijeta ovisnog o tehnologiji prikazan kroz paralelne verzije stvarnosti. Nakon dvije sezone, Black Mirror je iz svog britanskog doma preselio na globalni Netflix i nakon toga tek šačicu puta podsjetio koliko genijalan može biti.

Community

Na vrhuncu, Community je možda bio najbolja komedija na televiziji. Njegovom slojevitom, pametnom, meta, ambicioznom, dvosmislenom humoru nitko nije mogao parirati. Fanatična publika, mizerna gledanost, odlazak glavnog autora, otkazivanje, oživljavanje na Yahoou za koji su ljudi zaboravili postoji kao internetska tražilica, kamoli televizijski servis… I na kraju završetak nakon šest sezona, bez filma. Bizaran put jedne divno bizarne serije.

Girls

Najveće priznanje ove serije jest da je usprkos svim groznim ljudima koji su prodefirali kroz nju u šest godina ona i dalje sjajna. Savršene prve dvije malo su pokvarile bauljajuće kasnije sezone, ali ova serija i dalje stoji kao testament kreativnom odjelu, ponajviše njenoj autorici Leni Dunham. Da, Girls je iz tjedna u tjedan varirao kvalitetom od “užasa” do “najrelevantnije serije desetljeća”, ali drago nam je što smo se šest sezona družili s djevojkama iz New Yorka. Pa makar se ne slagali s njima u svemu.

Homeland

Upravo paralelno s objavom ovog članka, Homeland završava svoje osmosezonsko putovanje, koje bismo mnogo bolje pamtili da je bilo barem dvije trećine kraće. Materijala je ionako bilo samo za jednu sezonu, i da je tu stalo pamtili bismo ga kao sofisticiranijeg brata daleko glasnijem i pompoznijem 24. Claire Danes, Damian Lewis, Mandy Patinkin i društvo bili su gušt gledati i u nekim narednim sezonama, ali nijedna nije bila toliko napeta, koncizna i dobra kao ona prva.

---

Popularne i osporavane

Popularne serije koje su na svom vrhuncu bile sjajne, koje smo u nekom dijelu njihovog vijeka obožavali, no koje su nas izgubile kao gledatelje negdje putem…

Downton Abbey

Najpoznatija sapunjara desetljeća mogla se pohvaliti nevjerojatnom reputacijom sredinom “desetih”. Nakon fantastične druge sezone mi smo je čak ugurali i među pet najboljih serija 2011. Kasnije se sve to malčice razvodnilo, ali na svom vrhuncu Downton je uživao zapanjujuću naklonost publike.

Game of Thrones

Ne preostaje mnogo napisati što već nije bilo napisano o Igri prijestolja, posebice njenoj groznoj završnici u osmoj sezoni. Neće ni ovih nekoliko rečenica to promijeniti, stoga ostaje zabilješka da se radilo grandioznoj, ambicioznoj, megapopularnoj, ponekad zbilja sjajnoj seriji. Seriji koja je dobar dio svog naslijeđa upropastila u samo šest završnih epizoda.

House of Cards

Nije tajna da ne volimo House of Cards. Odnosno, da smo je voljeli mrziti. Pompozna, pretenciona sapunjara čiji su autori i glavni glumac mislili da imaju puno više reći o američkoj i svjetskoj politici. Nisu nam čak toliko smetale njene mane, nismo toliko slijepi na njene kvalitete; više nas smeta njena samodopadnost i krinka ozbiljne drametine, iako ona to nije.

Sherlock

Katastrofalna zadnja sezona Moffatovog i Gattisovog Sherlocka presudila je da se serija ipak nađe u ovoj kategoriji, a ne u jednoj od gornjih. Na svom vrhuncu Sherlock je briljirao, a ranije sezone praktički su bile televizijski event godine. Benedict Cumberbatch stvorio je ime na ovoj seriji, a Moffatov pristup ovom prožvakanom liku i temi učinili su više nego se to itko mogao i nadati. Tko visoko leti nisko i pada, što je nažalost potvrdila i ovogodišnja adaptacija Dracule koja je sjajno počela, ali otišla s tihim prdcem u vjetar.

Stranger Things

Kad se pojavila, Stranger Things je savršeno evocirala sjećanja na pop-kulturu osamdesetih, koja je i nas same odgajala. Djela Stephena Kinga, Stevena Spielberga, Johna Carpentera i Davida Lyncha ubačena su blender, a prva sezona instantno nas je vratila u djetinjstvo, zabavila i razdragala. Tog ljeta 2016. godine Stranger Things bila je glavna televizijska fascinacija, a iduće sezone nisu uspijevale ponovo pogoditi taj hype i zeitgeist.

The Walking Dead

Da se razumijemo, The Walking Dead je ovdje jer je obilježila televizijsko desetljeće popularnošću kao najgledanija kabelska serija ikada. Pilot je bio odličan, jedan od najdražih nam otkako gledamo televiziju, nakon čega je serija vrlo brzo postala zamorna, s povremenim ponovnim bljeskovima napetosti. Tamo negdje od četvrte sezone, za nas je samo… postojala. Negdje u televizijskom bespuću, iako je svaki tjedan prilačila milijune zombie-gledatelja.

---

Trebale su biti mini-serije

Niz serija koje bismo, da su stale na jednoj sezoni ili bile mini-serije, smatrali nedvojbeno nekima od najboljih u desetljeću.

Handmaid’s Tale

Prva sezona Hulove adaptacije distopijskog romana Margaret Atwood apsolutno je nevjerojatan niz epizoda. Otrježnjavajuć je to poziv na buđenje i osvještavanje na to da je svijet onakav kakvoga napravimo i da je osobna odgovornost svakoga od nas pojedinačno. I onda ta prva sezona završava. Da je tu stalo bilo bi dovoljno. No, Hulu je snimio i drugu i treću s četvrtom u pripremi za jesen. I nije da su te kasnije sezone loše (jer nisu), ali gledati The Handmaid’s Tale nije jednostavno. Užasno je teško. Drugačije nije ni moglo naravno, ali praznina nakon svake epizode ove serije ponekad je previše iscrpljujuća.

Killing Eve

Britanska kriminalistička igra mačke i miša između sjajnih Sandre Oh i Jodie Comer akcijska je avantura, psihološki triler, crnohumorna drama… Sve je to u jednu cjelinu povezala Phoebe Waller-Bridge (Fleabag), showrunnerica prve sezone. I dalje zabavna druga sezona, ipak je pomalo redundantna, prenapadna i ponavlja se, a bez Waller-Bridge nema ono kreativno ljepilo koje povezuje sve te naizgled nespojive elemente.

True Detective

Zbog antologijskog koncepta možemo se praviti da postoji samo prva sezona i pamtiti je kao opčinjujuću misteriju koju na svojim leđima nose Matthew McConaughey i Woody Harrelson. Bio je to glavni televizijski fenomen sada već davne 2014. godine, a naredna zbivanja, kreativni i produkcijski problemi, kašnjenja, odugovlačenja te mlake iduće dvije sezone bacaju sjenu na ono što je Nic Pizzolatto napravio u svom debiju.

Top of the Lake

Top of the Lake je senzibilitetom upravo ono što biste očekivali od Sundancea, kanala koji je nastao na temeljima istoimenog festivala nezavisnog filma. Vrlo atmosferična, tempom vrlo spora — studiozna je vjerojatno prigodnija riječ — kriminalistička misterija koja se polako, ali pametno odmotava kroz sedam sati trajanja, dok hipnotičku atmosferu i vizuale upotpunjuje prekrasna novozelandska brdovita zabit. “Feministički Twin Peaks.”