Imao sam čitav tekst napisan. Mjesec i pol dana ranije, nakon premijere osme sezone, pisao sam bilješke prije gostovanja na N1 televiziji i pričao uglavnom pozitivno o seriji. Stvari koje ne bih stigao prokomentirati u sedam minuta razgovora mogle su završiti u pisanom obliku. Prokomentirali bi naslijeđe serije, njen fenomen, popularnost, utjecaj na pop-kulturu, kako je bila više od knjiga i televizije… Samo šest epizoda kasnije, finalna slika i naslijeđe serije čine se daleko negativnije. Završetak priče okrenuo je dobar dio gledatelja kontra dvojca autora, Davida Benioffa i Daniela Bretta Weissa, do mjere da je unutar tjedan dana nakon finala milijun i pol ‘fanova’ potpisalo peticiju koja moli HBO da novi scenaristi iznova napišu sezonu. Koristim navodnike, jer online peticije su jedan od blesavijih internetskih koncepata, a dobar dio reakcija djetinjast, ishitren i povodljiv. No, možda ipak nešto radiš krivo kada se kolektivno mišljenje okrene protiv tebe nakon samo sedam i nešto sati emitiranog materijala.
Benoiff i Weiss su željeli da se nakon finala o epizodi koju su sami napisali i režirali priča u kontekstu, “je li to A ili A+ kraj, kao što je to bio slučaj sa Breaking Badom“. George R.R. Martin je nakon kraja Losta rekao kako se nadao da Damon Lindelof ima nešto dobro u rukavu za kraj serije, a na kraju se osjećao prevareno kada je priča došla do završetka. Teško je ne primijetiti ironiju u raspletu ovih događanja. Reakcije na završetak je teško uopće nazvati podijeljenima: konverzacija nakon epizoda nekako se okrenula ka ismijavanju i podrugivanju, a pozitivne kritike na epilog serije prilično su rijetke. Možda nam je percepcija reakcija publike izobličena praćenjem pulsa gledateljstva na društvenim mrežama, gdje komentari često budu reakcionarni. Kao i sa politikom te izborima: kritičari i pljuvači su glasni, no kontrolira li tiha većina i ovdje rezultate. Je li od Reddita, 9gaga i Facebooka odsječen prosječni gledatelj, zatvoren u svoj krug prijatelja, sasvim zadovoljan nedvojbeno impresivnim vizualnim spektaklom?
Priča već par sezona djeluje kao na fast–forwardu, kao da Benioff i Weiss odrađuju posao i žele završiti sagu što prije, kako bi se mogli pripremiti za idući, još unosniji i veći angažman: novu Star Wars trilogiju, čiji im je scenarij povjeren. Za posljednje dvije sezone uzeli su samo trinaest epizoda, a nismo se jednom zapitali “kako oni to misle završiti”, obzirom na broj otvorenih paralelnih priča koje je trebalo privesti svom kraju.
Martinu još uvijek ne možemo u potpunosti na nos nabiti komentare o sjebavanju kraja, obzirom da on još uvijek ima priliku svoju priču privesti kraju. Istovremeno, teško je ne biti ciničan i skeptičan oko vjerojatnosti da se to uopće dogodi, obzirom na njegov tempo, razne druge projekte, prokrastinaciju, praćenje NFL-a… Nedvojbeno, ovo je Martinov kraj, manje ili više onako kako se dogodio, no sam kraj kao takav nije najveći problem. Benioff i Weiss su dobili natuknice o likovima i događajima, a oni su ovu sezonu odradili otprilike tako. Po natuknicama, mehanički, površno. Uzeli su točku gdje serija završava i onda krenuli unatraške.
Rezultat je kolekcija raspleta koji samo služe da se radnja dovede do sljedeće točke. Rezultat je sezona koja je iznevjerila svoje likove koji se nisu ponašali u skladu s onime kako su prikazani u ranijim sezonama, rezultat su zaboravljene priče podmetnute pod tepih bez epiloga, rezultat je razočaranje fanova raspletom kako je skončala njihova voljena prijestolonasljednica po kojoj su djeci davali imena.
Gledate li komentare Benioffa i Weissa nakon epizoda, teško je ne primijetiti antipatičnu dozu bahatosti i samouvjerenosti u njihovim dekonstrukcijama epizoda. Među njima je i famozno “While Dany kind of forgot” objašnjenje zašto je Euron uspio flotom od par desetaka brodova iz zasjede zaskočiti Dany i nightkingovski precizno skinuti Rheagala.
Sam kraj kao takav je zapravo… u redu. Ne razmišljate li previše, ne zamarate li se previše propitkivanjem kako smo došli do njega. Ulazak u dekonstrukciju svih događanja neizbježno vodi pronalaženju rupa, nelogičnosti, besmisla – ali nekako tonalno… u redu je.
Nijednu seriju ne bi trebao definirati njen kraj. Seinfeld, Sopranosi, Battlestar Galactica, Lost, How I Met Your Mother, Dexter… Redom serije čija su finala navukla veću ili manju količinu bijesa fanova. Među njima ima serija čiji se pad već osjetio u ranijim sezonama (HIMYM, Dexter), ima serija koje su negativne reakcije doživjele tek u samoj završnici (Sopranos, Seinfeld).
Na stranu sprdnja na račun posljednje sezone, ovo je serija koja je u svojim najboljim trenucima bila nešto s čime se ništa drugo na televiziji – tada i do tada – nije moglo usporediti. Ovo je serija koju smo svojedobno nagradili mjestom među najboljih deset serija godine. Ovo je serija koja je svake godine među našim čitateljima izabrana kao najpopularnija. Ovo je serija koja je u petoj, šestoj i sedmoj sezoni osvajala Emmy za najbolju dramsku seriju sezone, doseg tim značajniji kad znate koliko osušeni i smežurani glasači Akademije ne percipiraju žanrovske serije.
Ne treba zaboraviti kako je serija šokirala odrubljivanjem glave u prvoj sezoni, pogubljivanjem obitelji u trećoj, raznim bitkama koje su potpomognute HBO-ovim budžetom i serijinom popularnoću bile sve grandioznije kako su sezone odmicale. Uz izuzetak nekih priča sa slijepim ulicama, bila je to serija epskog opsega, sa visokim ulozima, intrigantne mitologije, šokantnim obratima, hrabrim potezima, natprirodnim elementima, sjajno odabranim glumcima, odlične scenografije…
Kako god okrenete, posljednjih osam godina u društvu, na poslu, u školi, na faksu niste mogli zaobići temu serije. Kako znate da netko nije gledao Game of Thrones? Kao i sa vegetarijancima i, ne trebate pitati, reći će vam sami. Možda najpopularnija watercooler serija zbog koje su se mnogi budili u pet ujutro, ne bi li pogledali epizodu na vrijeme i diskutirali sa prijateljima i kolegama. Nema Reddita, Facebooka, Twittera ili Instagrama prije gledanja epizode – internet is dark and full of spoilers.
Slično kao i sa Lostom, internet i post-epizodna diskusija bili su bitan dio doživljaja gledanja serije. Životni ciklus epizode trajao je duže od tog jednog sata trajanja tjedno – upravo su najodaniji fanovi ti koji su stvarali dodatni sadržaj, razvijali diskusije, nagađanja, teoretiziranja i predviđanja. Te iste fanove autori su nažalost uspjeli okrenuti protiv sebe i iskusili obje strane medalje: hvalospjeve i lovorike u prvih pet-šest sezona te blato u zadnje dvije.
HBO sada mora pronaći novu zlatnu koku. Nije to mreža koja će na kraju sezone podvući crtu, analizirati gledanost i zbrojiti prihode te ako je na dnu Excel tablice broj sa negativnim predznakom, otkazati seriju. Njima je često bitno ono nešto nemjerljivo, a to je prestiž. Ali taj prestiž netko treba financirati. Prije Igre prijestolja je to bio True Blood, a nasljednika zasad na vidiku nema. Neće to biti Lindelofovi Watchmeni, a Westworld u dvije sezone nije pokazao da ima takav kapacitet. Da, isti taj Game of Thrones je u prvim sezonama bio slabije gledan od True Bloodovih posljednjih sezona, ali je bio prlično iščekivan od začetka, popularan od samog starta, a s vremenom samo rastao. Fear of missing out i word of mouth su odradili svoje.
Chernobyl je uspio zadržati pretplatnike na mjesec dana i nekako tiho, ali eksplozivno preuzeo televizijski diskurz. Mini-serija je u pet epizoda napeto, dirljivo i pažljivo ispričala priču o najvećoj nuklearnoj katastrofi u povijesti, o njoj se također pričalo na kavama i po hodnicima, no ona je došla i prošla.
Amazon već ima u vidu nasljednika, ali i Disney. Sljedeća velika serija trebala bi opet biti adaptacija epske sage – Star Wars franšiza će pokušati pokrenuti novu streaming platformu Mickey Mouseovog konglomerata, dok je internetski gigant Amazon već alocirao milijardu dolara za produkciju prvih dviju sezona televizijskog dodatka Lord of the Rings sage. Samo za autorska prava potrošili su 250 milijuna, a toliki je budžet Peter Jackson imao za svoju filmsku trilogiju. Neće biti direktna adaptacija Tolkienovih knjiga, već smještena nešto ranije u tom svijetu.
Osim toga, nismo gotovi ni sa svijetom leda i vatre. HBO je već pred par godina počeo razvijati nekoliko projekata te se na poslijetku odlučio za prequel smješten 5000 godina prije događaja u Igri prijestolja.
Bez brige, televizija će prije ili kasnije naći svog nasljednika, sljedeću veliku seriju. Našla ju je nakon Twin Peaksa, Sopranosa, nakon Losta, nakon Breaking Bada…
Slažem se sa većinom recenzije. Meni je zadnja sezona ok. Krajevi serija su uvijek na udaru kritike. Trebalo je spomeniti i da je serija imala ogromnu gledanost. Samo zadnju ep. je gledalo 20 miljuna ljudi, što je za plačeni kanal fenomenalna gledanost.
Meni je čak zadnja sezona u redu.
Iskreno, kraj ove serije je itekako dobar i smislen završetak… Zaslužena pljuska suvremenom narcizmu…