Recenzija: Svi smo mi pomalo Louie

Za netipičnu komediju Louisa CK-a, Louie, često kažu da nije za svakoga. Ja bih, naprotiv, rekao da Louie zapravo jest serija za svakoga, jer se svako od nas povremeno može pronaći u monolozima i razmišljanjima ovog komičara, samo mu trebamo dati malo vremena i naviknuti se na ono što Louis C.K. želi reći.

Louie predstavlja nešto skoro neviđeno, čak i danas kada je televizija napredovala kao vrsta umjetnosti i dobila na relevantnosti od strane publike i kritike, možda čak i više od filma. Naravno, sada se za svaku seriju koja imalo odstupa od uobičajene forme ćemo govori kako je promijenila sve i utabala staze nekoj drugoj seriji, ali ono što Louie čini jedinstvenim je sam Louis C.K. i kanal na kojem se emitira.

FX je Louisu C.K. ukazao veliko povjerenje kada su mu dopustili da snimi seriju u kojoj će tumačiti glavni lik, biti jedini scenarist, samostalno pisati i režirati epizode te ih sam montirati. Razmislite malo koliko je to zahtjevan posao.

Uz to, njegov tip humora nije tako standardan, dosta je “mračan” i često priča o nekim kontroverznim temama kao što su silovanje ili rasizam, nerijetko provocirajući reakciju publike, ali često iskreno iskazuje emocije i ranjivost. Pričaju i drugi komičari o tome, ali Louis često ono što svi mislimo, ali ne govorimo na glas. Iako spada pod komediju, nije to serija čiji je glavni cilj nasmijati publiku.

Moram priznati da sam tek kasnije zavolio seriju i recimo da razumijem zašto su mnogi odustali od nje u startu. Tu je taj razvedeni sredovječni tip, koji na prvom spoju (na koji je došao sa sprovoda) djevojci kaže da mu mlađa  kćer ima vaginalnu infekciju. Nakon lošeg izlaska ona doslovce uskače u helikopter i pobjegne kada je Louie pokuša poljubiti.

Pošto se epizode sastoje od nepovezanih segmenata, u drugom dijelu Louie vodi kćerke na izlet sa školom  i autobus se pokvari u crnačkom kraju, pa odu kući limuzinama. To je to. Nije mi bilo jasno što je točno trebalo biti smiješno. Iz nekog razloga, ipak, nastavio sam gledati prvu sezonu i sa svakom novom epizodom sve više zavoljeo Louieja. Na drugo gledanje, shvatio sam da nije problem u pilotu, već u očekivanjima.

Louie se sastoji od nepovezanih segmenata, koji traju onoliko koliko priča traži. Od kratkih do onih koji zauzimaju cijelu epizodu. U kasnijim sezonama protegnu se na par epizoda. Kontinuitet za Louisa C.K. nije bitan, pa tako on u jednoj sezoni ima brata, a u drugoj dvije sestre, pa mu je žena crnkinja iako su obje kćerke bijele, ili mu je majka u jednoj epizodi gruba, hladna žena, a u drugoj brižna osoba.

Kontinuitet je u prve dvije sezone važan samo onoliko koliko mu odgovara za priču, dok je treća sezona dosta povezanija. Prvo upoznajemo Louijevu djevojku Liz, koja se pojavila u nekoliko epizoda, a pod kraj sezone David Lynch u tri epizode priprema Louieja da preuzme posao voditelja od Davida Lettermana, želeći ublažiti Louijev smisao za humor. Za što se nadam da se u stvarnosti neće dogoditi sa Stephenom Colbertom.

https://www.youtube.com/watch?v=gwUmXT3RJCM

Jedna od najboljih epizoda prve sezone je deveta “Bully”, u kojoj Louie i njegovu djevojku na izlasku davi maloljetni siledžija, a Louie prihvaća ponižavanje samo da bi ga klinac ostavio na miru. Djevojka kaže Louieu da njen um zna da je postupio racionalno, ali je ipak očekivala da se ponese kao muškarac i uzvrati. Povrijeđeni Louie prati nasilnika do njegove kuće kako bi se suočio sa njegovim roditeljima, ali otkrije da je i dječakov otac isti.

Mislim da sam tu shvatio Louisov stil i genijalnost, gdje će nas umjesto jeftinih gegova ili punchlineova na kraju fore očekivati neuobičajena priča, sa krajem kakav nismo očekivali. Epizode Louieja je teško opisati ili objasniti, a još teže ocjeniti. Sve zavisi od toga kako protumačite ono što ste videli i kakvu je reakciju ostavila na vama.

I u novoj, četvrtoj sezoni, Louie je i dalje neobičan, surovo realan i pomalo morbidan. Godinu i pol nije bio na malim ekranima i samo pokazuje koliko mu FX vjeruje kada ga pušta da uzme sezonu pauze kako bi skupio inspiracije za nastavak serije.

Svaka epizoda Louieja djeluje kao naši najgori strahovi kada je u pitanju život, u kojima stvari od loših idu ka gorim, ali na kraju uvijek nađemo način da im se nasmijemo. Njegov život nije sređen, kao što ničiji nije, i nije prezentiran na savršeni sitcomaški način gdje se svi problemi na duhoviti način riješe u 20-ak minuta.

Zato Louie nije ni komedija, ni drama. Louie se razlikuje od epizode do epizode, minuta do minuta, a on samo pokušava da nađe neki red i smisao u tom kaosu. Naravno, često u tome ne uspijeva, pa jednostavno samo slegne ramenima, nasmije se svojim blamažama i ispriča ih publici tokom stand upa. Vraća se kući, bude dobar otac svojim kćerkama te možda tu i tamo masturbira i prejede se pizze ili sladoleda prije spavanja.

Zato smo svi mi pomalo Louie, kao on, tražimo neki red u kaosu, iako možda ništa nije tako komplicirano kako nam djeluje. Kako je rekao čuveni komičar i Loiuisova inspiracija, George Carlin: “Life is not that complicated. You get up, you go to work, eat three meals, you take one good shit and you go back to bed. What’s the fucking mystery?” Ipak, Louie se i dalje bori sa svim što život nosi, a nama ostaje da mu se smijemo ili tugujemo sa njim, ovisno o tome koliko se pronalazimo u njemu.