Najbolje serije 2015. godine — ostalih trideset

Nakon što je svaki kritičar s blogom koji čita petnaestero ljudi objavio svoju top listu, u popisivanje najboljih televizijskih serija godine krećemo i mi, pred svojih šestanestero dragih čitatelja. Do zadnjeg dana gledali smo potencijalne kandidate, nadoknađivali propušteno i do pred sat vremena preslagivali poredak, svađali se oko izbora, gotovo doslovce izvlačili imena serija iz šešira, dodjeljujući im poredak.

Rezultat je popis od čak četrdeset serija, uz još barem toliko kandidata ispisanih u tablici, ostavljenih u koloni zaglavlja naslovljenog “ne stane”. Ponavljamo to svake godine u uvodniku teksta, serija ima k’o blata, k’o obrata u bitci za 76 mandata, k’o Hanžekovićevih ovrha, k’o stranaca u svlačionici podno Maksimirske 128, k’o korumpiranih čelnika FIFA-e, k’o milijuna u Disneyjevoj Star Wars kasici-prasici, k’o adaptacija, remakeova i rebootova, k’o Lost apologeta i Lindelofovih hejtera.

Crta je negdje trebala biti povučena, a povučena je ispod desetog i četrdesetog mjesta. Pa tko živ, tko mrtav. Deset serija više nego lani, trideset više nego u prvom izboru 2009. godine. Čini nam se da je to skoro, otprilike proporcionalno povećanju broja dobrih, vrlo dobrih i odličnih serija u šestogodišnjem razmaku, kao i medija koji ih danas produciraju.

Baš kao što će buduću Vladu činiti tim stručnjaka, tako je naš tim eksperata odabrao najbolje od ove televizijske godine, ili bar najbolje od onoga što je gledao. Koalicija HDZ-MOST zapljeskala je danas u Saboru izborom predsjednika Hrvatskog državnog sabora i aplaudirala smjelosti Serijalinog izbora za najbolje serije 2015. godine. Tomislav Karamarko, Božo Petrov i društvo još dugo su saborskim hodnicima na trgu Sv. Marka raspravljali zašto naš tim nije prepoznao kvalitete luksemburških drama o kojima su slušali na briselskom simpoziju prošlog rujna. Nažalost, mjesta za sve nije bilo.

»  Deset najboljih serija 2015. godine

Evo što smo posebno voljeli gledati u 2015. godini, a sada već možete naslutiti što je završilo među najboljih deset — idući članak slijedi uskoro!

Better Call Saul

Instant formula za uspjeh, spin-off jedne od najpopularnijih, najhvaljenijih serija proteklog desetljeća te lansirna rampa u obliku najgledanije serije televizije. Uz pomoć Breaking Bada i The Walking Deada, mogao je biti upola lošiji i svejedno bi uspio, što ne umanjuje uspjeh i priznanje Vinceu Gilliganu i kompaniji. Neki će cinično reći da taj spin-off uopće nije bio potreban, no Better Call Saul je s jedne strane vlastita serija potpuno neovisna o svom prethodniku (tehnički sljedbenika, ako ćemo po vremenu radnje) i ne upada u zamku pretjeranog oslanjanja na popularniji original, dok s druge strane nagrađuje vjerne gledatelje izvornika sitnim i ne-toliko-sitnim referencama. Neka poznata lica posuđena su iz originala, a kada Mike u šestoj epizodi zavapi “I broke my boy”, Saul se počinje potvrđivati kao jedna od najboljih novih serija godine.

BoJack Horseman

Egzistencijalistička melankolija, depresija i tjeskoba utjelovljena u obliku animiranog antropomorfnog konja alkoholičara je u svojoj drugoj sezoni pokupila fantastične kritike i pohvale sa svih strana. Nakon vrlo dobre prve sezone, u drugoj je zaronila još dublje u strahove i žaljenja svih likova; naslovni BoJack (Will Arnett) nije riješio nijedan problem time što je dobio ulogu u svom filmu iz snova, Diane (Alison Brie) prolazi kroz ubitačnu krizu identiteta, a Princess Carolyn (Amy Sedaris) traži sreću u ljubavi s osobom koju čini dvoje djece u velikom kaputu. Oštroumna satira Hollywooda propituje apsurdnost 24-satnog ciklusa vijesti, prirodu slave i televizije te pravi paralele između improvizirane komedije i scijentologije. U svijetu BoJacka Horsemana kokoši jedu kokoši, a J.D. Salinger vodi svoj kviz znanja slavnih iz ‘Hollywooa’, sve dok nekadašnja TV zvijezda pokušava otupiti svoju bol hektolitrama alkohola, droge i lakih žena. A pritom biva i jedna od najiskrenijih i najemotivnijih čuda koja su se ove godine mogla vidjeti na televiziji.

Broad City

Kaotična, nepredvidiva i uvijek svježa, Broad City je i u svojoj drugoj sezoni hiperbolirana komedija koja slavi prijateljstvo Abbi (Jacobson) i Illane (Glazer), ujedno i autorica serije. U njihovom prikazu, ulice New Yorka su žive, mase prolaznika imaju svoj identitet, put do najboljih torbi lažnjaka uključuje povez preko očiju i prijevoz kombijem, a Whole Foods je obećana zemlja ako si omamljen nakon vađenja umnjaka. Broad City je nešto potpuno drugačije i bizarnije od uobičajenoga, ali i nešto s čim se lako možemo poistovijetiti . Jacobson i Glazer se ne ustručavaju od isprobavanja svakakvih novih i ludih stvari, dosad neviđenih na televiziji, tako da epizoda u kojoj Abbi napokon “uhvati” svog zgodnog susjeda za kojim odavno pati lako postane priča o penetraciji muškaraca i traženja zamjenskog dilda. No, ono radi čega ćemo Broad City gledati još (nadamo se) godinama na Comedy Centralu je veza Abbi i Illane i radost koja iz nje proizlazi, a koja je naprosto magična.

Casual

Lukav je taj Hulu – prve najave i promotivne slike svojih serija objave nekoliko tjedana prije emitiranja, a onda ljude obore s nogu. Ovog smo ljeta uživali u brutalno smiješnoj komediji Difficult People, čiji je duo Billy Eichner/Julie Klausner konkurirao najboljim komičarima na televiziji, a onda su nas jesenas upoznali s Casual. Ova tiha, emotivna, ali vrlo kompleksna dramedija o bratu i sestri koji u svojim tridesetima žive zajedno i pokušavaju složiti svoje živote da se uklope u moderne norme dala nam je nekoliko izuzetnih glumačkih nastupa, među kojima definitivno treba istaknuti Michaelu Watkins. Gledali smo je vrlo kratko u SNL-u, potom u Trophy Wife na ABC-u, no ni jedna ni druga serija nisu joj dali dovoljnu platformu da uistinu pokaže svoje glumačke mišiće. U ulozi Valerie Meyers, svježe razvedene žene koja otkriva sebe i “čari” neozbiljnih veza u tridesetim godinama, Watkins je apsolutno zablistala.

Catastrophe

Ako volite You’re the Worst, ali radije biste da je u tom odnosu ženski dio para s britanskog govornog područja, a tip Amerikanac – ovo je serija za vas. Usput, imate i vrlo bizarne prohtjeve. U maniri tipičnoj za britansku televiziju, dobivamo samo šest epizoda u sezoni, ali potpuno atipično za njih – umjesto razmaka od godine i pol, dobili smo dvije sezone unutar kalendarske godine. Još jedna anti-romantična komedija o disfunkcionalnim odnosima u vezi dvoje ljudi, izvrnuti rom-com klišeji, prljav britanski humor te povremeno tužni zapleti. Iako eksplicitna i necenzurirana, ova komedija je često draga, dirljiva i simpatična u odnosu dvoje glavnih likova koji započinju suživot nakon što seks za jednu noć postane obaveza za cijeli život.

Daredevil

Prva Netflixova serija iz Marvelovog svemira adaptacija je stripa o slijepom odvjetniku Mattu Murdocku (Charlie Cox) koji se po noći pretvara u maskiranog osvetnika koji koristi svoja superosjetila kako bi “vidio” okolinu tokom borbi. Moglo je to ispasti tako loše, da smo svakog dana zahvalni što su ga se uhvatili Drew Goddard i Stephen DeKnight i postavili ton za ostale serije koje slijede. Daredevil se istaknuo svojom mračnom atmosferom, prekrasno koreografiranom i režiranom akcijom i nasiljem kojeg ima na lopate. Vincent D’Onofrio predstavio nam je jednog od fascinantnijih dobro zaokruženih negativaca, istovremeno hladnog i brutalnog nasilnika i osjećajnog ljubavnika koji cijeni umjetnost, te tako preispitivajući tanku liniju između heroja i zlikovca uz samog naslovnog junaka. Vizualno prekrasna i tematski bogata, nadamo se da će tako nastaviti i kad su autorsku palicu preuzeli Doug Petrie i Marco Ramirez, koji su radili kao scenaristi u prvoj sezoni.

Deutschland 83

Jedna od najneobičnijih serija na listi, osim što je jedina njemačka serija koji smo ikada stavili na listu, nije neobična uopće. Radnja ove špijunske serije o vremenu hladnoga rata i zategnutih odnosa istočne i zapadne Njemačke nije toliko zabrinuta potpuno realističnim prikazima i odnosima koliko pričom koja je napeta, zabavna i graniči sa šundom. Glavni junak serije u konstantnom je stanju da ga se otkrije kao špijuna, a odličan soundtrack krasna je glazbena podloga ove jako dobre serije. Deutschalnd 83 diči se odličnom produkcijom, nostalgičnom atmosferom bez neke pretjerane patetike, napetim tempom i zabavnom pričom. Dokaz je da Europljani ne moraju na listama prisutstvovati samo turobnim, depresivnim skandinavskim trilerima (Bron, Killing…) ili turobnim i depresivnim francuskim serijama o nemrtvima (Les Revenants).

Doctor Who

Deveta sezona moderne inkarnacije Doctora Who, peta pod kontroverznim vodstvom Stevena Moffata i druga s Peterom Capaldijem u ulozi Doktora za seriju s takvim stažem djeluje nevjerojatno svježe. Moffat je osvježio strukturu vrativši se praksi originalne serije korištenjem cliffhangera i višedijelnih epizoda, a dok većim dijelom svog trajanja sezona nije rezultirala iznimno pamtljivim epizodama, sve su redom bile odlične avanture (osim možda devete epizode). No, poslije tragične desete epizode došla je jedanaesta, “Heaven Sent”. Epizoda koja lakoćom ulazi u panteon najboljih epizoda Doctora Who, intimna dekonstrukcija Doktorove osobnosti s trijumfalnim završetkom i maestralnim Capaldijevim performansom. Finale je nakon takvog uvoda moralo većini biti razočaravajuće, no uz to što je poslužilo kao odličan oproštaj od dugogodišnje suputnice, otvorilo je ponovno beskonačne mogućnosti za nove priče koje bi, ako nastave biti sjajne kao ovih devet dosadašnjih sezona, bez problema mogli pratiti zauvijek. Ili barem dok Doctor Who ne postane obavezna osnovnoškolska lektira.

Fortitude

Psihološki krimi-triler koji spremno zakorača u područje horora, usprkos izvrsnoj produkciji i intrigantnoj misteriji ove je godine nažalost prošao malo zapaženo. Ako ste ju ove godine iz nekog razloga preskočili, imate još vremena da pohvatate svih dvanaest epizoda i uživate u pravoj zimi, bjelini ledenjaka i atmosferi u koju je prelako potpuno uroniti. Spora uvertira u radnju možda je neke odbila, ali za ljubitelje napetog pripovijedanja prekrasnih vizuala će se naći razlog za gledanje; uz dodatak twinpeaksovske čudnosti i malo pulpy zabave. Uz sve to, glumački ansambl je nevjerojatno jak: Stanley Tucci je izvrstan kao što jest i inače, baš kao što su i Michael Gambon, Sofie Gråbøl i Christopher Eccleston. Nemojte se zavarati ako vam Fortitude zvuči slično brojnim serijama prije njega o ubojstvima u malim mirnim mjestima, ispod te površine se krije nešto zaista jedinstveno.

Game of Thrones

Godina u kojoj je Igra prijestolja dobila Emmy za najbolju dramsku seriju sezone, realno, nije bila baš najbolja godina ove serije. Čak su dvije epizode nominirane među pet mogućih mjesta za dramsku režiju, plus jedan scenarij – a među čak njima nije “ona” famozna osma epizoda, jedna od najspektakularnijih i najnapetijih u serijalu. Teško je nakon pet sezona odijeliti popularnost i stvarnu kvalitetu serije, ima u argumentima ‘protiv’ čak i te note hipsteraja, odbijanja priznanja seriji jer je toliko globalno popularna. Game of Thrones više nije “nov” te je izgubio na svojoj nepredvidivosti od prve sezone, ali je i dalje ambiciozni televizijski spektakl sa nizom sjajnih glumaca, najopsežnija televizijska produkcija, u čiju se napetost i šokantnost i dalje možete pouzdati. D.B. Weiss i David Benioff nisu promašili stepenicu ni sada, kada im je ponestalo materijala iz Martinovih romana, a u sezoni koja slijedi još su više prepušteni sabi samima, pa će šesta sezona biti njihov najveći ispit do sada.

Halt and Catch Fire

Znate zašto ne hejtamo zombije na AMC-u? (Sada ih je duplo više, trebali bi biti još više iritirani.) Zato što ti zombiji predstavljaju mehaničku ventilaciju, a Halt and Catch Fire je umirući pacijent u ovoj vrlo lošoj medicinskoj metafori. Baš kao što Game of Thrones financira slabo gledane dragulje na HBO-u (Leftovers treća sezona!!1). Halt je doslovno “haltao” svoju grandioznost u drugoj sezoni i fokus priče prebacio iz velike tvrtke u puno intimnije okruženje, što je omogućilo puno kvalitetniji razvoj likova. Na stranu šarmantni Lee Pace — Mackenzie Davis i Scoot McNairy bili su divota za gledati iz epizode u epizodu, a naše najdraže (ili top-dva!) kompjuteraše gledat ćemo i u trećoj sezoni, što nas čini vrlo, vrlo sretnim.

Jane the Virgin

Kad je CW prije godinu i pol dana najavio svoju novu seriju Jane the Virgin kao remake istoimene telenovele, mnogi su bili sumnjičavi, cinični i podrugljivi, a nikome nije ni padalo na pamet da će baš ta serija osvojiti srca kritičara i publike. Ono što smo dobili je bila zabavna, nepredvidljiva i energična serija s pametnim humorom, zavodljivim pripovjedačem i šarmantnom glumačkom postavom koja nam i u svojoj drugoj sezoni pruža istovremeno nezaboravne, smiješne i šokantne trenutke. No, to nije isključivo romantična komedija koja parodira žanr telenovela, ona istovremeno prikazuje obiteljsku dramu i svakodnevni život kroz sočne zaplete i nezamislive preokrete. Gina Rodriguez je i dalje izvrsna kao Jane, a pridružuje joj se široki ansambl likova koji na kraju svaki ima svoju točno određenu i nezanemarivu ulogu.

Jessica Jones

Ako smo imali neke manje ili veće rezerve ususret Netflixovom Daredevilu, u uspjeh sljedeće Marvelove serije bili smo uvjereni od početka. Možda je to zbog već poznatih odličnih glavnih glumaca, uzbudljivih teasera ili superherojske tematike, no sa sigurnošću mogu reći da je najveći utjecaj imala psihološka drama prisutna u seriji. Za razliku od također hvaljenog Daredevila, koji se naveliko oslanjao na nasilje i kriminal, Jessica Jones prikazuje unutrašnje dvojbe, posljedice kontrole uma i psihološkog mučenja što je čini puno napetijom i ozbiljnijom od ostalih serija u Marvelovom univerzumu. Krysten Ritter i David Tennant briljiraju u svojim performansama predstavljajući publici nešto manje poznate likove, Jessicu Jones i Kilgravea, na vrlo mračan i misteriozan način. Kako su epizode napredovale, tako je glavna priča sve više dolazila do izražaja te se gradila do vrhunca u osmoj i devetoj epizodi nakon kojeg je većina likova pronašla svoju svrhu i odlično se uklopila u finalnu slagalicu.

Justified

Uvijek ‘tu negdje’, serija koju smo u drugoj sezoni imali među završnih deset, lani je ispala sa popisa. Uvjetno rečeno najlošija sezona malo je poljuljala povjerenje da autorska ekipa može dostojno završiti seriju, no ako je sumnji uopće bilo – finalna sezona potpuno nas je razuvjerila. Dosad najbolja još od te famozne druge. Sam Elliott i Garret Dillahunt bili su sjajan guest casting na koji smo navikli kroz prve četiri sezone, teško nam je uopće iz glave izdvojiti neki drugi dvojac koji bi toliko odgovarao vesternovskom štihu serije. Finale je fino zaokružilo i zatvorilo priču – dobili smo finalni okršaj Raylana i Boyda, prijeteće riječi, potezanje pištolja i kraj priče o dvojici suparnika koji su “zajedno kopali ugljen”, kako kaže Raylan u posljednjim linijama serije.

Kingdom

Kao što je američki nogomet bio za Friday Night Lights, to je MMA borba za Kingdom. Ova sjajna, slabo gledana serija, fantastična je drama o ljudima koji su se, slučajno ili namjerno, našli u svijetu krvi, znoja, oktogona i suza. Svijet MMA nas zanima podjednako kao što smo znali pravila footballa kada smo počeli pratiti FNL, ali kada je gradivno tkivo serije dobro kao što je to ovdje – potpuno je svejedno što vas krvave borbe ne zanimaju. Navijat ćete za likove ovako i onako. Uz nekoliko sjajnih glumačkih izvedbi (Grillo, Lauria i Jonas), posebno se ističu neurotični Jay Kulina kroz odličnog Jonathana Tuckera i dvije jako dobre ženske izvedbe kroz Kiele Sanchez i Joannu Going.

Last Week Tonight with John Oliver

Rastajući se od The Daily Showa, preuzimajući novi angažman, sada na HBO-u, John Oliver je lako mogao kopirati formulu svog mentora Jona Stewarta. Srećom, Oliver je Last Week Tonight učinio svojim i drugačijim, ne nužno boljim ili lošijim. Oliver u pravilu ne “šara” po dnevno-političkim temama, već minimalno polovicu epizode posvećuje temi tjedna u kojoj poprilično ozbiljno pristupa problematici. Naravno pritom ismijavajući aktere priče, ali radeći i nešto što bi se moglo nazvati ozbiljnim novinarskim poslom. Odlično je i kako se ograđuje od tog termina – “ako zbijate šale na temu životinja, to ne znači da ste zoolog”. Semantika, ali Oliver jest novinar, samo sa poprilično dobrim smislom za humor. Pristran, opredijeljenog mišljenja i strastven, ali često bolji u svom poslu od onih kojima to zvanje piše na ugovoru o radu, možda i diplomi.

Louie

Peta sezona Louieja je, marihuane radi, ove godine bila nešto kraća, a možda su iz istog razloga i epizode ove godine bile strukturirane više kao nezavisni dijelovi nego serijalizirana priča, čemu je težio u prošloj sezoni. Usprkos tomu, Louis CK uspjeva uskladiti različite dijelove serije, od stand-upa, do naizgled nepovezanih vinjeta koje naprvu djeluju slučajno i nasumično, da bi povezanim gledanjem dobile dublje tematsko značenje unutar cjeline. Uz to, svaka priča dovoljno je zanimljiva da bi mogla funkcionirati i samostalno. I ove godine je C.K. iskoristio mnoštvo autobiografskih elemenata kao inspiraciju, počevši od noćne more koju je imao sa sedam godina, priče o policajcu koji je izgubio pištolj, do svakodnevne paranoje kako neće stići na zahod. Louie se već postavio kao jedna od najboljih i najhrabrijih komedija televizije, a i u ovoj sezoni je njen autor uspio kroz nesreću svog televizijskog alter ega izokrenuti svoje vlastite (i naše) predrasude.

Master of None

Krajem godine Netflix je izbacio Master of None, komediju Aziza Ansarija i Alana Yanga, s Ansarijem u glavnoj ulozi 32-godišnjeg glumca koji traži uspjeh u privatnom i profesionalnom životu. Seriju koja je vrlo lako mogla biti niz “specijalnih” epizoda, koje propovjednički obrađuju listu “ozbiljnih” tema poput odnosa s roditeljima, rasizma, feminizma, starosti i dugoročnih veza. Istina je da pojedine epizode imaju upravo te teme u fokusu, no prezentirane na jedan topli, šarmantan, vrlo osoban i iskren način, koji vas zgrabi i razoruža empatijom ako ne odmah u prvoj epizodi, već u drugoj svakako. Ovaj kratak deset-epizodni dragulj u isto vrijeme je duboko osoban i univerzalan, lepršav i dirljiv, i jedno od najgodnijih iznenađenja među novim serijama ove godine.

Nathan For You

Nathan Fielder, čovjek koji je završio jednu od boljih kanadskih poslovnih škola, s vrlo dobrim ocjenama, vratio se u trećoj sezoni na Comedy Central kako bi pomogao posrnulim poduzetnicima. Kao i početkom druge sezone, Fielder je ovaj put sve podigao za stepenicu više, a u finalu sezonu dobili smo jednu eksperimentalnu epizodu (koliko god se nešto njegovo može zvati eksperimentalno), koja je jedan od vrhunaca televizije ove godine. Fielderove sulude ideje su nevjerojatne u postupku začetka, a još nevjerojatnije prilikom izvedbe. Nathan For You je i ove godine najneobičnija zvijer na televiziji, a najbolje od svega je što ne znamo koliko će poremećena biti četvrta sezona.

Orange Is the New Black

Pročitaj još

Daredevil: Born Again stiže u ožujku na Disney+, trailer procurio

Ženska kaznionica Litchfield i u trećoj sezoni nastavlja biti pozornica toplih priča plejade različitih likova, produbljujući nam povezanost s već znanim zatvorenicama i zatvorskim čuvarima uz upoznavanje s nekolicinom novih. Piper je još uvijek nazivno glavni lik, ali odavno je prestala biti najzanimljiviji, iako joj je ova sezona dala prilično neočekivano dobru priču. Još manje očekivano, čak i neke nekad naporne likove ili antagoniste uspjeli su učiniti suosjećajnima — Soso i Pensatucky najbolji su primjeri, dok titulu najtužnije priče odnosi upravitelj Joe Caputo. Orange Is the New Black u trećoj sezoni kombinacijom komedije i tople karakterne drame svoj vrhunac dobiva u zadnjih dvadesetak minuta finala, savršeno dirljivoj sekvenci kojom kulminiraju svi osjećaji građeni kroz prethodnih trinaest odličnih epizoda, uz to ostavljajući na samom kraju neizvjesnom budućih događaja u seriji.

Parks and Recreation

Oproštajna, sedma sezona priredila je lijep, sretni završetak dragim nam dugogodišnjim poznanicima iz fiktivnog Pawneeja prikazavši ih prvo u bliskoj, zatim nakratko i njihovoj dalekoj budućnosti. Možda nije bila njen kreativni vrh, no barem jedna epizoda (“Ron and Leslie”) među vrhuncima je serije, dok su avanture Leslie Knope i njene družine, njen beskonačni optimizam, predanost i volja jedinstvena pojava na televiziji. Njihova se sjajna realiziranost i vrhunski rad Amy Poehler ne hvale dovoljno — jer za takvo dostignuće teško je i naći dovoljno dobre pohvale. Ne možemo ni zaboraviti da su nam Parks and Recreation dali jednog Rona Swansona, upoznali nas s komičnošću Chrisa Pratta i sedam godina stvarali jednu neobičnu obitelj s univerzalnom porukom da ništa nije nemoguće uz malo dobre volje i par dobrih ljudi uz sebe. I zbog svega toga uvijek će se pamtiti u televizijskoj povijesti.

Shameless

Svake godine trubimo jedno te isto za Shameless, i ove godine neće biti ništa drukčije. Nema te serije na televiziji koja može nabacati toliko apsurdnih zapleta i svejedno ostaviti dojam brutalne realnosti života u siromašnoj čikaškoj četvrti. Peta je sezona bila nešto laganija u usporedbi s četvrtom, koja je amplificirala dramu do maksimuma. Fionine impulzivne odluke u ljubavnom životu, Lipove “dogodovštine” na faksu i poljuljani brak Veronice i Kevina sve su redom priče koje su, iako zabavne i zanimljive, ostale u sjeni  Ianove i Mickeyeve priče. Ljubavna priča koja se protivi svim televizijskim normama i klišejima LGBT veza ponovno se ove godine istaknula ne samo zbog toga, već zbog toga i što je nastavila isticati važnost mentalnog zdravlja i osvještavanja ljudi oko stigmi koje psihičke bolesti nose sa sobom. Dodatni plus scenaristima za lik Biance, mlade doktorice s inoperabilnim rakom gušterače, zahvaljujući kojoj smo dobili najiskreniju i najhumaniju verziju Franka Gallaghera dosad. Shameless — s nestrpljenjem iščekujemo tvoj skorašnji povratak.

Silicon Valley

Teško je započeti ovaj kratki tekst, a da odmah ne spomenemo Russa Hannemana u briljantnoj izvedbi Chrisa Diamantopoulosa. Kada bi radili odabir najboljih scena televizijske godine ona sa vratima automobila bila bi na samom vrhu. Silicon Valley se emitirao pred pola godine, ali još uvijek na redovnoj bazi referenciramo i tres commas club i kako se trebaju otvarati vrata od auta. HBO-ova komedija u drugoj sezoni naučila je i ispravila greškice iz prve sezone, a cjelokupna priča djelovala je samouvjereno, ispolirano i neustrašivo. Silicon Valley jedna je od najboljih klasičnih humorističnih serija, a samom činjenicom da se emitira na kabelskom divu koji nam je zadnjih godina prodavao dramice u polusatnom trajanju — očito je i da njima samima nedostaje ovakva, punokrvna komedija.

The Affair

Prošlogodišnja prva sezona impresionirala nas je neuobičajenim formatom i dovoljno zanimljivom misterijom koja je nadišla već poznatu, uobičajenu temu preljuba, a druga sezona nije posustajala u dodavanju novih elemenata takvoj priči. Broj perspektiva proširen je s dvije na četiri, pa je tako The Affair prikazao poglede na svijet, ne samo ljubavnika Noah i Alison, već i njihovih (bivših) supružnika Helen i Colea. Dok se prva sezona više fokusirala na tajnovitost i romantičnost ljubavne veze, druga je sezona uzela u obzir međusobnu interakciju okoline i takve ljubavi koja je za posljedicu stvorila dvije jednako zanimljive priče u kojima se isprepliću životi raznih drugih likova – od roditelja, djece i prijatelja do uže i šire obitelji.

The Jinx

Nakon svjetske popularnosti podcasta Serial, u 2015. godini pažnju javnosti oteo je drugi dokumentarni format o istinitim zločinima – šestodijelna HBO-va serija Andrewa Jareckog, The Jinx: The Life and Deaths of Robert Durst, za koju se materijal prikupljao godinama. Misterij nikad razjašnjenih ubojstava pao je doduše u drugi plan, kad glavni osumnjičenik djeluje nemoguće poremećeno. Iza sitnih crnih očiju sociopata kao da leži svo zlo svijeta, toliko uljuljkano u koljevci bogatstva, moći i privilegija da si dopusti mumljati u bradu kako ih je sve pobio, a sve ove godine prolazi nekažnjeno. Paralelne priče o odrastanju i životu člana multimilijarderske obitelji Durst koja će učiniti sve kako bi obiteljsko ime ostalo neokaljano, te vidna neslaganja u opisima tijeka događaja koji su prethodili nestanku njegove prve žene te daljnjim vrlo nasilnim i neobjašnjenim zločinima savršeno su se nadopunjavale, a gledatelje ostavljale u napetoj nevjerici.

The Knick

The Knick je ona serija koja je uvijek prva ispod crte. Svi govore kako je Clive Owen odličan u njoj, svi prepoznaju fantastičnu režiju Stevena Soderbergha, svi hvale napetu i kompleksnu radnju, ali baš nikako da zaista dobije onu univerzalnu hvalu i prepoznatljivost koju uživaju neke druge serije. Što je žalosno. Prezasićenost serijama, možda? “Peak TV” je termin koji se po raznim tekstovima i kolumnama provlači već godinu-dvije, i činjenica je da nas televizija bombardira kvalitetnim serijama sa svih strana. Neizbježni rezultat toga jest upravo da će neke serije koje zaslužuju priznanje biti zakinute. The Knick bi prije pet godina bio u top 10 serija posvuda, uvjereni smo. Vragolije liječnika i kirurga njujorške bolnice na početku 20. stoljeća — pokušaji izliječenja sifilisa indukcijom hipertermije zarazom pacijenta uzročnikom malarije, terapija hipnozom za izliječenje ovisnosti, vađenje zubi kao sijela psihijatrijske bolesti — bile su jednako fascinantne za gledati koliko i ljigave. Usput, Cleary i Harriet — ogromni, glasni, irski vozač kola hitne pomoći i bivša časna sestra — najbolji dvojac na televiziji.

Togetherness

Tiha, ali emotivno jaka humoristična drama braće Duplass, Marka (The League) i Jaya (Transparent) bavi se vezama između ljudi, ali i o tome kako one slabe zajedno s međusobnim razumijevanjem. Dražestan osmeroepizodni prikaz mlade obitelji i centralnog para u polaganoj dezintagraciji dok traže ono što zapravo traže u životu uspijeva biti topao i ne osuđujuć, dok istovremeno prikazuje i spone prijateljstva koje traju cijeli život. Uz izvrsnog nenametljivog Marka Duplassa, tihi očaj Melanie Lynskey i nemoguće simpatičnog Stevea Zissisa, Amanda Peet je prilično uvjerljiva kao osoba koja je mrtva iznutra. Druga sezona HBO-ovog Togethernessa je bila već potvrđena od strane HBO-a nakon samo tri epizode, na oduševljenje svih (sedmero) fanova indie-komedija braće Duplass, a nakon razarajućeg finala ove godine i mi ju jedva čekamo.

Unbreakable Kimmy Schmidt

Peeno Noir. “I’ve got a title, a beat and an attitude. As long as it rhymes, everything will be fines.” Trebamo li još što dodati? Osim što je kriminalno da Titus Burgess nije dobio Emmy za sporednog glumca u humorističnoj seriji, bilo bi kriminalno da ne istaknemo kompletnu glumačku postavu ove realno najveće feel-good serije 2015. godine. Uz fantastičnu Ellie Kemper i već spomenutog Burgessa, Jane Krakowski i Carol Kane podignuli su materijal kreatora Tine Fey i Roberta Carlocka (već uhodanog dvojca iz voljenog nam 30 Rocka) na novu razinu. Priča o dobronamjernoj i naivnoj djevojci koja nakon godina zatočeništva u bunkeru kao članica kulta započinje svoj novi život u New Yorku osvojila nas je u prvih pet minuta, a ostatak smo sezone progutali u rekordnom roku. NBC je od Unbreakable Kimmy Schmidt dignuo ruke — da bi nakon nepunih godinu dana pokušao nešto stvoriti od stilski sličnih, no kvalitetom nekoliko svjetlosnih godina udaljenih sitcoma — a Netflix je samo uzvratio s “Hvala na poklonu.” Kao i ostatak svijeta. “THEY ALIVE, DAMMIT!”

Veep

Veep je u svoju četvrtu sezonu ušao nakon što su krajem prošle uzdrmali situaciju neočekivanim imenovanjem Seline Meyer za predsjednicu, koristeći ju sada za pronalaske novih vrhunaca ove već odlične komedije, uključujući i sjajno eksperimentiranje formom u epizodi strukturiranoj kao televizijski prijenos svjedočenja pred Senatom. Glumačka ekipa na čelu s Juliom Louis-Dreyfuss nastavlja briljirati svojom komičnošću prikazivanja nesposobnih javnih službenika. U drugom dijelu sezone standardnoj ekipi pridružio se Hugh Laurie, pomalo ju i zasjenivši svojom svježom prisutnošću. Jedinstveni satirični stil Armanda Ianuccija čini se ključnim za seriju pa je pomalo zabrinjavajuće kako će ona izgledati sljedeće godine kada on više neće sudjelovati u njenom razvoju, no što god bilo u petoj sezoni, četvrta je konstantno bila smiješna i često okrutno realna, potpuno zaslužujući svoje mjesto na ovoj listi.

You’re the Worst

I da je druga sezona bila najgora druga sezona neke serije ikad, zbog zadnje tri minute sve bi se isplatilo. Mračnija i ozbiljnija druga sezona bavila se temama kojima se rijetko koja humoristična serija bavi, ali uz sve tonalne promjene You’re the Worst je ove godine bio još i bolji nego u prvoj. Da je svijet pošten, Aya Cash i Chris Geere kupali bi se u nagradama i gledalo bi ih više od deset ljudi, no kao što već znamo — zajebano se oslanjati na poštenje. Bez obzira na nedostatak nagrada i skromno gledateljstvo – FX (barem zasad) vjeruje u Stephena Falka i kritičarske pohvale, pa ćemo You’re the Worst gledati i sljedeće godine. Teško je izdvojiti nešto, ali kad sam već spomenuo zadnje tri minute, trenutak kada je Jimmy vratio cigaretu Gretchen, a Gretchen uzvratila Jimmyju onaj “I love you” — sve je bilo savršeno bar na kratko.