Danas je prošlo točno deset godina od premijere prve epizode Losta. O samoj seriji je bilo već dosta tekstova (sad već i dosta davno – prije četiri godine) od strane mojih kolega, koji su nemalo puta izrazili svoju ljubav prema njoj.
Ja sam bila nešto drugačiji slučaj. U vremena kad se Lost emitirao svaki tjedan, nisam ga gledala jer sam čula komentare gledatelja kako je serija puna fillera, epizoda u kojima radnja stoji, a to je nešto što me često odbijalo od serija. Mislim da je to bilo nekakvo opće mnijenje (bar ono koje je doprlo do mene), tamo negdje početkom treće sezone, prije nego su Carlton Cuse i Damon Lindelof uopće s mrežom dogovorili neki krajnji datum serije, kad je sve nekako stajalo na mjestu.
Drugi razlog koji me odbio od serije su bili razni komentari koji su mi dali naslutiti kako ne postoji neka unaprijed definirana priča, već da scenaristi više manje smišljaju kako idu dalje, a kako sam u to vrijeme bila oduševljena načinom na koji je jedan Babylon 5 uspio ispričati svoju priču od samog početka, strogo definiranog vremenskog perioda, kroz crte i poglavlja, sumnjala sam kako neka trenutna broadcast serija može uopće znati što radi, a kamoli imati neki plan od početka.
Napokon, nakon malo manje od deset godina od premijere, odlučila sam ipak dati šansu Lostu; prvotno radi toga što je jedna od značajnijih serija dvijetisućitih i svojevrstan pop-kulturni fenomen, uspjela sam cijelu seriju progutati u 6-7 tjedana.
Propustila sam cijeli društveni aspekt redovitog gledanja koji je cijelo vrijeme pratio Lost, komentiranje sa prijateljima i internet ljudima, sklapanje teorija i pokušavanje objašnjavanja misterija, što je vjerojatno bio jedan od većih užitaka u cijelom doživljaju Losta, ali i bolje da jesam. Da nisam imala seriju u komadu i mogućnost da nakon jedne epizode odmah upalim drugu, ne bih ju vjerojatno ni sad gledala. Pokušala sam zamisliti kako je to uopće tada funkcioniralo, a s obzirom na to kako su epizode i sezone završavale i zaključila kako bih odustala vjerojatno zbog količine frustracija i twistova.
Imam dojam da svi zagriženi fanovi Losta (još se nisam odlučila jesam li ja jedan od njih) imaju izraženu mazohističku crtu, iz više razloga.
Prvo, cijela serija je počela kao pustolovni misterij – u prvoj sezoni nije bilo skoro nikakve sada poznate mitologije, ni toliko fantasy elemenata osim smoke monstera i funkcionirala je kao napeta avantura i prvotno psihološka drama (infiltracija nekoga van grupe i postojanje drugih ljudi na otoku su prvobitno funkcionirali kao nešto nepoznato i neobjašnjivo čega se bojimo). Što je priča išla dalje, to je dobivala više misterioznih elemenata koji se do samog kraja nisu ni objašnjavali, već smo ih prihvaćali kao takve jer smo redovno umjesto objašnjenja dobivali nove zaplete i misterije.
Onda smo dobili ‘objašnjenje’ da poanta serije ni nisu misteriji otoka, već likovi koji sve to proživljavaju. I to bih mogla prihvatiti, da sa nekim likovima nije stvarno loše postupano i da nisam dobila dojam da scenaristi baš očito nisu znali što s njima raditi. Počevši od bacanja Kate od jednog do drugog naručja kao njenog jedinog svojstva i općenito dosta slabog tretiranja i karakteriziranja ženskih likova. Pa do Sayida koji je u prvoj sezoni bio najsposobniji član ekipe glavnih likova i lijepe romanse sa Shannon, da bi postao Benov isfenirani interncionalni ubojica, a onda i inficirana osoba bez osjećaja, ili čak Sawyerove naprasite intenzivne ljubavi sa Juliet, svaki put bih se osjetila nekako prevarenom jer bi se ti likovi promijenili bez nekog meni shvatljivog temelja i razloga.
Drugi plan za likove za koje nisu znali kamo dalje s njima je uvijek bio da ih na ovaj ili način ubiju, ali ne prije no bi se za njih vezali, što mi opet ostavlja dojam jeftinog udarca kojim se ciljano tražila emotivna težina (Boone, Shannon, Charlie, Juliet, Charlotte, Daniel…). No i to sam prihvatila, uglavnom zato jer bi epizode likova prije smrti bile prokleto dobre, a i slaba sam na tear-jerkere.
Nakon toga je slijedio poznati jump the shark trenutak, “move the island”, koji je bio toliko sulud i istovremeno savršeno logičan slijed događaja, da je bilo jasno da to više nije ona više ili manje logična serija iz prve sezone, koja ima neku osnovu u realnosti. S tim trenutkom smo dobili i ne previše objašnjena putovanja kroz vrijeme i dio pete sezone u hipi zabavnoj 1977. godini. Iako, sada ako malo razmislim o tome, ne znam zaista zašto, ali bez obzira je bilo stvarno zabavno i donijelo nekoliko izvrsnih epizoda.
Zatim je došla posljednja sezona, u kojoj je najviše toga “objašnjeno” i finale za koje mi je sasvim jasno zašto je toliko polarizirajuće među gledateljima, ma kako ga god shvatili (ne, nisu bili mrtvi cijelo vrijeme) i koje me malo razočaralo. Cijela šesta sezona se može paralelizirati s epizodom “Yi Jeon”, u kojoj nas redatelj vara pokazujući flashback Jina kako trči prema bolnici dok Sun rađa, pokušavajući nas navesti da mislimo da je Jin istovremeno u Seoulu sa svojom ženom. Tako od početka sezone vidimo flash-sidewayse te mislimo kako se radi o nekoj paralelnoj realnosti, sve dok nam finale objasni da to nije realnost, ali naravno ne prije nego nam priredi ekstremno emotivan trenutak za svakog lika posebno.
Neovisno o svemu tome, kao i drugim osobnim zamjerkama koje držim (manje ili više opravdano), ne mogu reći da nisam uživala gledajući. Usprkos svim manama ili zamjerkama (koje vjerojatno ne bih ni imala da mi nije stalo), isplatilo se gledati radi genijalnog Michaela Emersona, radi telefonskog razgovora Desmonda i Penny, radi vožnje VW kombijem, radi “Najvećih hitova”, radi Faradaya, radi nekoliko prekrasno ispričanih priča o likovima. Lost je iznjedrio mnogo zaista posebnih trenutaka, a sve ono okolo toga je ovako i onako samo lijepilo.
Ne bih ni pisala tekst o Lostu da vam ne želim poručiti – ako niste dosad, dajte Lostu šansu.
http://www.moje-vesti.com/specijal-gde-su-danas-glumci-serije-izgubljeni-1-deo/
Ja također nisam gledao zbog gore navedenih razloga a kao stvari stoje ni neću.
Ako je samo do gore navedenih razloga, iz svog iskustva mogu reći da je pozitivnog bilo više nego negativnog, tako da ako imaš vremena… možda nećeš požaliti koliko misliš.
Seriju sam doživio otprilike poput autorice teksta, pogledao sam Lost prije godinu dan doslovce u komadu a trebalo mi je puno vremena i volje da uopće počnem gledati.
Kako imam hrpetine svih raznoraznih programa baš sam sinoć naletio na srpskoj Prvoj plus televiziji na reprizu Losta….emitirali su 5 epizoda za redom (još su na prvoj)….rado sam sve pogledao!
Meni će LOST oduvijek biti savršen primjer bait-and-switch serije … apsolutno nijedna serija do sada nije toliko uporno i neumorno navlačila gledatelje obećanjima koje (kako se na kraju ispostavilo) nikada nije ni namjeravala ispuniti. Čak toliko da je usput uspjela odgojiti i legiju apologeta koji se kunu da njima nikada nije ni stalo do nekakvog smislenog rješenja niti su ga očekivali (riiiiiight…).
No s druge strane, buduće generacije koje se namjeravaju pridružiti Jacku i njegovoj veseloj družbi će sada biti unaprijed informirane da izbaždare svoja očekivanja tako da će definitivno biti u prednosti nad stokom sitnog zuba koju su Abrams i Lindeloff tako uspješno gonili po otoku kroz šest sezona. Forewarned is forearmed ili kako već ide…
Ajd zagrizo budem. Koje razresenje i odgovori su tebi nedostajali?
Ps. Abrams nije radio na seriji nakon pilota osim epizode ili dvije.
Mislim da je problem u tome što je dio gledateljstva, koji nije zadovoljan krajem, mislio da ima pravo na… ne znam točno zapravo što. Pravo na odgovore? Pa sve je manje ili više odgovoreno. Pravo na ispunjena obećanja? Koja točno?
Druga stvar je u tome koliko su ti se odgovori svidjeli ili ne. Pa nije ovo plaća koju si zaradio i koja nije isplaćena. Ovo si uložio vlastito vrijeme potpuno dobrovoljno.
Kakvo pravo?
Dio gledateljstva nije zadovoljan kvalitetom serije. Nije mi žao što sam ju gledao, dapače smatram da se radi o vrlo dobro snimljenoj seriji.
Ali i dalje držim da je kraj sranje i protraćeni potencijal i da je Lindeloff “all setup, no payoff”. Netko takve stvari voli. Netko ne. Zamisli, mišljenja se razlikuju! Ali ako si fan serije, i zadovoljan sentimentalnim drekom koji ti je serviran umjesto završnice… sve pet. Tuđe neuživanje u tome i dalje ne bi trebalo umanjiti tvoj osobni dojam.
Zašto je kraj sapunjavo patetični drek i sranje? Što bi bila kvalitetna završnica?
Pa možda ti budeš zagrizao.. ali ja ne budem. Čak su i scenaristi otvoreno priznali da su radili pod imperativom ‘ubaci samo da je intrigantno, za rješenje se ne brini’. Možda tebe zadovljavaju ova polupečena “rješenja” koja su konačno servirali (i to u DVD dodatku!), ali meni je to kao da gledam intrigantni i zapetljani murder mystery, da bi u zadnjih pet minuta detektiv rekao “Ubojica je… onaj tamo lijevo s cekerom! A sad ajmo svi, group hug!” :P
Mhm. Analogija ti bas ne stima jer slovkane odgovore ne daje ni jedan slican film ni serija, ima nesto i u ostavljanju masti gledatelja. Ali to je osobna stvar, pa te zato pitam opet:
Koje odgovore, na koja pitanja nisi dobio? Stvarno pitam.
I sta stvarno ti mislis da je onaj dvd extra “konacno rjesenje”? Pa potpuno je nebitan i zapravo mutav.
Ajde, sad ja cekam odgovore.
evo ti pa čitaj
http://lmgtfy.com/?q=lost+unanswered+question
Let me google that for you? Zaista? Jesi li ti došao iz 2010. godine kad je to bilo kul i aktualno? Kako se uopće gugla nečiji osobni doživljaj ili mišljenje? Daj link na telepatski gugl onda pls.
Ne kužim što sada pi**diš, pitala je za pitanja dao sam joj link. O čemu briješ, kakav
“telepatski gugl” ili “osobni doživljaj”. Gledao sam seriju
od prvog do zadnjeg dana emitiranja (ne naknadno) i najveće zamjerke još tada
su bile na silno otvaranje novih pitanja/zagonetki a zanemarivanje objašnjenja
prethodnih. Internet je doslovno eksplodirao nakon emitiranja zadnje epizode, zapravo još i nakon predzadnje kada je bilo jasno da će hrpa toga ostati
nedorečeno a i dosta onog što je objašnjeno ili nema smisla ili su na brzinu
nešto smrljali pod pritiskom fanova. I sad mi ova gore mrtva-hladna napiše
navedi jedno pitanje koje je ostalo neodgovoreno. Pa sami scenaristi su rekli
da ne mora sve biti objašnjeno i odgovoreno tako da uopće nije sporno da li ima
neodgovorenih pitanja ili ne. Da se razumijemo, i dan danas tvrdim da su meni
osobno prve dvije sezone losta nešto najbolje što sam gledao i preporuka svima
da pogledaju seriju ali nakon treće sezone (desio se onaj famozni štrajk
scenarista koji je pokopao i neke druge serije hint: Heroes) Lost vozi
nizbrdo i završava sa ljigavim krajem. Daleko od toga da nije bilo dobrih i
odličnih epizoda u kasnijim sezonama ali je MOJ (da naglasim) dojam a i velike većine
fanova da su sve smišljali u “letu” pa je ispalo kako je ispalo.
Lindelof je napravio sličnu pi**ariju i sa filmom Prometheus i očito mu je to
modus operandi što se da zaključiti i po Leftoversima mada nju nisam gledao
(zaključujem po komentarima).Generalno, fanovima avanture i misterije kasne sezone i završetak losta su lošiji dio serije dok fanovima drametina i sapuničarenja gdje je glavno pitanje s kim će Kate završiti se kraj svidjeo. Ne osuđujem ni jedne ni druge ali ja spadam u prvu kategoriju i sam završetak losta mi je ljigav i bez veze.
10/10 logika.
Osim što se Leftoversi ne bave misterijom.
I ‘ajmo malo lakšim tonom.
Molim citirati onda cijelu rečenicu a ne vaditi iz konteksta.
Ne znam čime se bave Leftoversi ali piše da su misterija.
The Leftovers
(2014– )
TV Series
–
60 min
–
Drama
|
Fantasy
|
Mystery
izvor IMDB
Teoretski ga mozes etiketirati i SF-om, ali misterija nije poanta serije, nije bitna i bilo kakva usporedba sa Lostom staje nakon imena i prezimena showrunnera.
Aldobro. Ako ce te interesirati, bit ce tokom dana recenzija.
Pa u tome i je poanta. U lostu su misterij i avantura bili izrazito zastupljeni u prve dvije sezone da bi se to s vremenom razvodnilo i postalo sve više i više dramljenje. Za leftovers neznam ali mi se taj Lindelof toliko zamjerio pogotovo još i nakon što je istu foru prodao u prometheusa, doduše sa manje drame ali hrpom neodgovorenih pitanja. Ali, veselim se recenziji leftoversa možda mu dam novu šansu.
U čemu je poanta? Jesi uopće pročitao tekst na koji odgovaraš? “Bilo kakva usporedba s Lostom prestaje nakon imena i prezimena showrunnera”. Znači da sličnosti nema, čemu onda daljnje udaranje mrtvog konja na podu.
Okej, ali zasto ti sad padobraniras u raspravu podvaljujuci mi glupe
linkove, kad razgovaram s drugom osobom, a ne Google-om?
Ti stvarno ocekujes da svaka slicna serija da decidiran odgovor na svako
pitanje i misteriju? Mislim da je sve *bitno* bilo odgovoreno makar je
ostalo dosta “pitanja” neodgovorenih. Ali kojih bitnih? Zasto je Kate
viđala konja? Od kuda Hurley-u nadimak?
Gle, fakat mi se ne da više gubiti vrijeme na rasprave o lostu. Na lost sam potrošio vremena i vremena a sve osim gledanja samog losta je uludo potrtošeno. Tebi je Lost super serija i smatraš da je sve u seriji savršeno dok meni nije. Nema smisla dalje raspravljati jer ćemo se složiti samo u jednom a to je da se ne slažemo.
Haha.
Koji vrag si onda ulijetao u raspravu ako ti se… ne raspravlja?
Dobro da je JackIsBack uletio za malo sam poceo gledati ali izgleda da se radi o teskoj sapunjari sa puno toga ne odgovorenog.
Razumjem i one kojima se serija svidjela i meni tesko padaju negativni komentari za neku seriju koja mi je vrh.
Nije ništa neodgovoreno, a ako je neka napiše što.
“Tebi je Lost super serija i smatraš da je sve u seriji savršeno dok meni nije.” – otkud vadiš te apsolute da mi je znati…
Ne znam zašto je većini hejtera argument kako se serija smišljala u letu. Pa i Breaking Bad se smišljao u letu pa je ispalo kako je ispalo.
Još si napisao kako je u početku Lost bila serija o misterijama. Krivo! Misterije su naknadno ubačene a u prvom planu su bili likovi što se vidi po načinu kako su pojedine likove obrađivali kroz flash backove. I sam Abrams je rekao da je u početku seriju zamislio kao priču o preživljavanju na otoku, bez nadnaravnih misterija. Ali je pitanje da li bi serija postala takav hit da ih nije bilo. Na kraju, ipak se zbog tih misterija mi ovdje svađamo nakon 10 godina :-)
Misterije su NAKNADNO ubačene? Srsly?
Srsly, serija je u početku zamišljena kao križanac Castaway filma i reality serije Survivor. Tek su kasnije u produkciji dodani nadrealni elementi. Naravno, kad se serija počela snimati misterije su već bile uključene.
Where did the nickname “Hurley” come from?
O, ne. Kako ću preživjeti bez ove informacije.
Under the Dome još nema obnove za 3. sezonu? Neće je valjda otkazat? Inače odustao sam od serije početkom 2. sezone.
Najbolja serija zadnjih 20 g.
Niti ja nisam gledao od početka nego sam je primijetio na polovini druge sezone.
Uhvatio priključak..te nastavio pratiti.
9/10
ovo je najbolja serija ikad!!! pogledao sam vec 6 puta sve sezone!! i ove zime cu pogledati 7mi put cijelu seriju!! :) koliko mi je odlicna! sa svakim sljedecim gledanjem uvijek otkrijem nesto novo sto nisam otkrio prosli put :)
Odlična serija, odličan osvrt, sjedi 5 djevojko
Prije Losta definitivno Fringe. Serija koja počinje kao klasična FBI krimi priča kroz sezone postaje jedna od najboljih (ako ne i najbolja) SF serija svih vremena. A Lost je trakavica za malo jači stomak.