Recenzija: Nemojte slijediti The Following

Sve više poznatih glumaca polako ali sigurno prebacuje se iz filmskih blockbustera u atraktivne i skupo producirane TV serije. Svatko ima svoje razloge. Ne sjećam se sad već dugo kada sam pogledao neki dobar američki filmić, ali sam zato pogledao podosta odličnih tv serija. The Following nije jedna od njih.

Ideja nije loša. Serija koja se bavi kultovima i serijskim ubojicama jedna je od nekoliko takvih trenutno na televiziji – od Dextera i Criminal Mindsa, pa do friških Bates Motela i Hannibala. Sama ideja fasciniranosti ili čak opsesivne zaljubljenosti u osobu koja je oduzela nečiji život, da bi na taj način uvećala svoju vrijednost ili važnost, je grozna, no ionako živimo u slomljenom svijetu. Ameri su svoju fascinaciju serijskim ubojicama pretvorili i u dio pop kulture te sada – kraj već spomenutih serija – se čini da psihopati sljedeća trendi okupacija masa, nakon što su vampiri i vampiruše te vukodlaci i vukodlakuše iskoristili (i još drže) prvi dio milenija. Slučajno ili ne, autor serije Kevin Williamson na televiziju je doveo upravo vampire u CW-ovim The Vampire Diaries.

Radnja serije bi recimo trebala biti komplicirana, ali nije. Serijski ubojica Joe Caroll (James Purefoy) osam godina planirao je savršenu osvetu koja će ujedno biti nastavak njegovo prethodno objavljene knjige. Iz zatvora maksimalne sigurnosti organizirao je kult svojih sljedbenika koji će mu u tome pomoći. Bivši FBI agent Ryan Hardy (Kevin Bacon) je čovjek koji je Joe Carolla strpao u zatvor prije osam godina, a sada je ponovno upleten u kompliciranu osvetu koju je serijski ubojica/vođa kulta spremio. Danas je slomljen čovjek sa pregršt vlastitih problema, alkoholičar i samotnjak. Claire Matthews (Natalie Zea) je bivša supruga Joea Caroll, koja se nakon što tijekom prve istrage i njegovog uhićenja romantično poveže s Ryanom. Osam godina, kasnije Joe Caroll ima spremnu osvetu i za nju. Prvo pomoću sljedbenika svojeg kulta otme njihovog sina jedinca Joeya Matthewsa (Kyle Catlett). Nakon toga je pokuša ubiti (pogađate preko jednog od svojih sljedbenika). A kasnije se odluči da ipak želi da se njegova obitelj ponovno ujedini. Dosta neodlučno za jednog karizmatičnog vođu kulta.

Serija je prepuna nevjerojatno nerealnih i naivnih zapleta i raspleta. Svaki pokušaj da se razradi bilo koji od likova u seriji prvi je direktni pokazatelj da je serija površno napravljena. Policija je nevjerojatno naivna i nespretna. FBI isto, ako ne i više. (Slijedi nekoliko spoilera, pa ćete možda htjeti preskočiti nastavak ovog odjeljka.) Od situacije poput otmice sina, otmice Claire Matthews, a ponajviše bijeg ekipe koje je nakon što je otela sina iz obiteljskog doma prepunog lokalne policije i FBI agenata sakrila Joeya na seoskom imanju u drugoj saveznoj državi. Tu se troje mladih zbunjenih (seksualno zbunjenih, također) mladih ljudi koji su glavni akteri u otmici izvuče iz kuće koja je opkoljena sa vojskom specijalaca, FBI agenata i lokalne policije na način da bi se većina meksičko/turskih sapunica posramile.

Jedna od mnogih stvari koje u seriji koje nemaju baš previše smisla je način na kojim se pokušava dočarati moć i veličina kulta kojeg je Joe Caroll stvorio. Kao prvo, čovjek koji se zove Joe ne može biti vođa kulta. Da se kojim slučajem zove Konstantin Saramanga ili Flipper Dervish sama radnja imala bi malo više smisla. Kao drugo odabir glumca koji portretira serijskog ubojicu/vođu kulta je pogrešan jer čovjek nema ni zrnca karizme. Njegovo ljigavo cerekanje i englesko mumljanje može proći kod nekoliko naivnih britanskih domaćica i to je još dosta nategnuto. Kevin Bacon je zapravo dobro odabran kao iritantan bivši agent koji se ne slaže sa kolegama. Iako i dalje ne mislim da, odnosno njegovo ime, popravljaju gledanost serije. Način na koji Ryan Hardy rješava zagonetke pomalo podsjeća na onog debeljuškastog modrog Batmana iz šezdesetih koji pet trivijalnih stvari spoji u nekakav čvrsti dokaz. Nadasve glamurozno. Površna je i fascinacija autora sa rimantičnim gotičarima i napadno silovanje referencama na djela Edgara Allana Poea. Možda su ipak mogli inzistirati na malo alternativnijoj literarnoj inspiraciji kad su već inzistirali na alternativnoj i modernijoj glazbenoj pozadini.

Nekakva konačna ocjena serije je negativna ili loša. Veoma sam strastveno zamrzio seriju, ali ne sa željom da je gledam dalje. Ne zanima me što će se dogoditi sa loše odabranim glumcima ili što će sljedeće napisati grupa profesionalnih amatera. Ja sam seriji dao šansu. Izgubio sam osam puta po četrdeset pet minuta života pokušavajući kupiti ono što oni prodaju, ali ne mogu kupiti glupost, ako je valuta moje vrijeme. I nije mi žao.