Pred ravno pedeset godina, 8. rujna 1966. godine, emitirana je prva epizoda Star Treka — serije danas kolokvijalno nazivane kao originalne serije. Malo toga je nagovještalo kasniji uspjeh — serija je bila cijenjena, isticana kao po mnogočemu pionirska i “ispred svog vremena”, no bio je to problematičan početak jednog od najvećih pop kulturnih fenomena. Prije nego li će postaviti temelje pet desetljeća živahne franšise, originalna serija nekoliko je puta bila na rubu otkazivanja, tri godine se provlačila ispod radara, da bi uspjeh pronašla u godinama nakon emitiranja.
Danas iščekujemo šestu seriju pod vodstvom Bryana Fullera, a povodom obljetnice izdvajamo deset (i još četrdeset) najboljih epizoda franšize, kojima ćete lagano ubiti vrijeme do siječnja iduće godine i prve epizode Star Treka: Discovery.
1. The City On the Edge of Forever (Star Trek)
Originalna serija često je ignorirana i otpisivana među novijim generacijama jer, istina, teško se uživjeti u SF seriju snimanu pred pola stoljeća, sa gumenim vanzemaljcima, kartonskim setovima i podrapanom Kirkovom uniformom. Da, neke episode danas je pregazilo vrijeme, no one najbolje su i dalje klasici znanstvene fantastike.
The City On The Edge Of Forever je jedna od njih. Epizode koje se bave putovanjem kroz vrijeme česta su tematika ne samo Star Treka, već i znanstvene fantastike općenito — nezahvalna tema podložna prekompliciranim zapletima i jednostavnim “reset button” raspletima radnje, no ova je ostaje kao jedna od najboljih SF epizoda televizije općenito. Kirk i kompanija putuju u tridesete, gdje moraju spasiti poludjelog McCoyja, a James T. u međuvremenu pronalazi ljubav života. Naravno, jer kakva bi to misija bila kada Kirk ne bi pao na neku mještanku. No, ova je prožeta vremenskim paradoksima i teškim žrtvama, a i danas slovi kao jedna od najboljih u povijesti franšize.
Šteta je što se uz nju vuče i podosta kontroverze te sukob između začetnika Star Treka, Genea Roddenberryja te kultnog SF pisca Harlana Ellisona, koji je potpisan kao autor epizode, no čiji je scenarij Roddenberry podosta izmijenio. Sukob koji je trajao, nećete vjerovati, do sudske nagodbe 2009. godine.
2. The Best of Both Worlds (The Next Generation)
Legendaran je završetak prvog dijela ove dvodijelne epizode, kojom je završila treća sezona: “I am Locutus of Borg. Resistance is futile. Your life, as it has been, is over. From this time forward, you will service – us.” I potom Rikerova odlučna naredba… Asimilirani kapetan Picard koji šalje prijetnju ostatku Enterprisea ostaje i kao jedan od najvećih, najboljih televizijskih cliffhangera kojima su se završavale sezone, a gledateljstvo ostavljalo u napetoj neizvjesnosti čitavo ljeto.
Borg je u Voyageru postao prćija kapetanice Janeway, no i dalje slovi kao jedan od najupečatljivijih neprijatelja Federacije u svih šest Star Trek serija. Prijeteća vrsta, zastrašujući kolektiv predstavljen je u drugoj sezoni i epizodi “Q Who?”, gdje Q pokazuje Picardu da ga u neistraženom svemiru čekaju daleko veće opasnosti od onih koje je dosad sreo.
Pokojni Michael Piller te je sezone preuzeo showrunnerske serije koja je tek oko treće sezone počela poprimati prave obrise kultne serije kakvom je ostala do danas, a kasnije je pomagao u razvoju idućih dviju serija, Deep Space Ninea i Voyagera.
3. The Inner Light (The Next Generation)
Klasična epizoda Star Treka koja utjelovljuje ono što je danas pomalo pretenciozno reći, da je Star Trek često pronicljiva, duboka znanstvena faktastika. Epizoda smještena daleko od svemirskih putovanja, blještavila futurističkog Enterprisea, pa čak i njegove posade. Samo Picard koji proživljava ispunjen, dugačak i miran obiteljski život potpuno različit onog u odori Zvjezdane flote – život za kojim je ponekad čeznuo i žalio.
U epizodi, Enterprise susreće nepoznatu sondu koja pogađa Picarda energetskom zrakom. Onesvještava se i kasnije budi na primitivnom planetu pogođenom sušom, koja će s vremenom uništiti civilizaciju na njemu. Pred kraj svog života (i epizode), Picard promatra lansiranje rakete koja nosi sondu s početka priče – način kojim je ta civilizacija osigurala da ne bude zaboravljena nakon njenog uništenja.
4. In the Pale Moonlight (Deep Space Nine)
Još jedna epizoda koja se prvenstveno fokusirala na kapetana serije. Deep Space Nine je, više nego ijedna druga serija do Enterprisea, prikazala svoje likove kao nesavršene ljude s nijansama sive, sa moralnim dvojbama običnog čovjeka. Bliži se kraj pretposljednje sezone serije, Federacija je u teškoj poziciji u sa Dominijem, a kapetan Sisko nastoji uvući dosad neutralne Romulance na svoju stranu, što bi moglo okrenuti smjer rata.
No, čini to lažiranjem dokaza, podmetanjem krivnje Dominiju, uz nekoliko nevinih žrtava. Deep Space Nine se odmaknuo od portretiranja Federacije kao čisto bijele, moralno superiorne organizacije, koja pod pritiskom rata mora povlačiti ružne i neželjene poteze. Tako se i Sisko kroz epizodu bori sa svojim osjećajem moralnosti naspram većeg cilja, spašavanja sudbine milijarda ljudi.
5. Balance of Terror (Star Trek)
Epizoda koja predstavlja jedne od najupečatljivijih negativaca Star Treka – Romulance. Klingonci i Romulanci su svojevrsni odjeci – ne crno bijeli, već slojeviti i promišljeni – zemalja s kojima je Amerika imala zategnute odnose u šezdesetima, sedamdesetima i kasnije – Sovjeta i Kineza.
Znanstveno fantastični spin na filmove s podmorničkim bitkama, konkretno “The Enemy Below” iz 1957. godine, epizoda je dvoboj dvaju kapetana svojih brodova u kojoj se dvije vrste i organizacije susreću stoljeće nakon višegodišnjih i često spominjanih, ali nikad ekraniziranih Romulanskih ratova.
Taktičko nadmudrivanje, istraživanje i kritika predrasuda i ksenofobije, sugestija da sukobljene strane mogu imati časne osobe na suprotnim strana — poražen i suočen smrću, romulanski zapovjednik na potkraj epizode Kirku priznaje da bi ga u nekom drugom životu mogao smatrati prijateljem.
Mark Lendard ovdje glumi romulanskog zapovjednika, dok će samo godinu dana kasnije glumiti Spockovog oca Sareka (“Journey to Babel”), te istu ulogu ponoviti u četiri filma te dvije episode The Next Generationa.
6. Chain of Command (The Next Generation)
Prije Kardashianaca bili su Kardasijanci, koji će Patricka Stewarta dovesti do jednog najboljih performansa u seriji, a njegovog kapetana Picarda do samih granica izdržljivosti, mentalne i fizičke. Nakon neuspjele misije, Picard postaje ratni zarobljenik u rukama kardasijanaca, čiji ga gul Marded ispituje i zlostavlja u epizodi čiji su odjeci aktualni i danas.
Famozna linija iz epizode – “There. Are. Four. Lights.” – jedna je od najpoznatijih u čitavom Star Treku, a često i citirana šire, no najupečatljivija je finalna Picardova scena u kojoj priznaje kako je bio grozno blizu slamanja i priznanja da je možda iza gula Mardeda bilo pet svjetala.
7. Yesterday’s Enterprise (The Next Generation)
Vulkanska (a i trekovska) mantra kaže da potrebe većine nadilaze potrebe potrebe jednog, a tom etičkom dvojbom (i, opet, putovanjem kroz vrijeme) bavi se ova epizoda. Iz procjepa u proctor-vremenu izlazi Enterprise 1701-C, prethodnik Picardovog imenjaka, a isti čas Enterpriseova stvarnost se mijenja. Istraživački brod u taj tren postaje ratni, bez da je posada trepnula okom, tek Guinan naslućuje da nešto nije u redu.
S vremenom Picardu pomaže da shvati kako se nalaze u alternativnoj sadašnjosti, onoj gdje je Federacija na gubitničkoj strani teškog rata sa Klingoncima. Suočeni sa neizbježnim porazom, shvaćaju da je jedini način povratka u “pravu”, miroljubivu stvarnost poslati Enterprise-C natrag u svoje vrijeme – i sigurnu smrt. Uz sve moralne i ljudske dvojbe koje dolaze s tom idejom.
8. The Visitor (Deep Space Nine)
Još jedna time-travel epizoda na vrhu liste, a bit će još nekolicina takvih u preostalih četrdesetak unosa. Za razliku od ostalih serija, Deep Space Nine je bio prilično fokusiran u svojoj priči o stanici, planetu i galaktičkom ratu; no dvadeset i dvije epizode godišnje daju vremena i za nemali broj “samostojećih” epizoda u predahu od ratovanja. “The Visitor” je tipična epizoda Star Treka, alegorijska, intimna i dirljiva.
Nije bitno kako [umetni inverzije, crvotočine, energetske zrake ovdje], ali u jednom trenutku Sisko nestaje pred očma svog sina Jakea, da bi se nakratko pojavio nekoliko sati kasnije, nestao, te se ponovo povremeno pojavljivao slijedećih nekoliko godina. Shrvan gubitkom, Jake posvećuje svoj život pronalaženju svog oca, napušta i riskira sve ne bi li ga ponovo pronašao. Naposlijetku, jasno, uspijeva – te odnos oca i sina iz svega toga izlazi čvršći i prisniji, no Sisko iz događaja ujedno izlazi s teškom spoznajom koliko će nedostajati svom sinu ukoliko ne preživi rat koji je pred vratima.
9. The Trouble with Tribbles (Star Trek)
Kroz pedeset godina, Star Trek je miješao tematske epizode – filozofske prodike, svemirske avanture, međuzvjezdani konflikti… te, nerijetko, jednostavno zabavne karakterne epizode. “The Trouble with Tribbles” spada među posljednje — gotovo među komedije. Klasična epizoda, kao i scena Kirka koji otvara vrata, a gomila malih dlakavih Tribbleova ga zatrpava odozgo. Ali nije samo ideja o plišanim ježevima kao vanzemaljskoj vrsti izvor komedije u epizodi koja nikada ne prelazi granicu parodije, već interakcije Enterpriseove posade čija je kemija i interakcija funkcionira savršeno. I hej, tu je barska tučnjava sa Klingoncima.
Deep Space Nine će kasnije snimiti svoju podjednako zabavnu fan-service epizodu u kojoj Sisko i ekipa putuju kroz vrijeme i susreću se sa Kirkovom posadom, pružajući paralelnu dozu nostalgije i komedije.
10. Sacrifice of Angels (Deep Space Nine)
Finalna epizoda šestodijelnog arca s početka šeste sezone možda je više subjektivni izbor za posljednji unos na listi deset najboljih epizoda serijala – nije to nužno epitom klasične epizode Star Treka – no nije ni Deep Space Nine bio klasični Trek. Serija se pomalo odvojila od franšize mračnijim pristupom sa mnogo više konflikata, serijaliziranom pričom i protagonistima koji nisu nužno uvijek bili nepogrešive moralne vertikale.
Najbolja svemirska bitka u dosadašnjih pet serijala je “Operation: Return”, Siskov i Federacijin pokušaj vraćanja stanice Deep Space Nine, koju su krajem pete sezone okupirali Dominij i Kardasijanci, time započevši Dominijske ratove. Današnjim generacijama CGI devedesetih neće izgledati bogznakako spektakularno, no emocionalne note, uzbuđenje i napetost epiloga ključnog niza epizoda serije odlično stoje i danas, gotovo dvadeset godina kasnije.
I još četrdeset vrijednih ponovnog gledanja:
Star Trek
Space Seed (1×22)
Errand of Mercy (1×26)
Amok Time (2×01)
Mirror, Mirror (2×04)
The Doomsday Machine (2×06)
The Next Generation
The Measure of a Man (2×09)
Q Who (2×16)
Deja Q (3×13)
Family (4×02)
Redemption (4×26)
Darmok (5×02)
Unification (5×07-08)
Cause and Effect (5×18)
Tapestry (6×15)
Starship Mine (6×18)
Parallels (7×11)
All Good Things… (7×25-26)
Deep Space Nine
Duet (1×18)
Necessary Evil (2×08)
The Die Is Cast (3×21)
The Way of the Warrior (4×01)
Homefront / Paradise Lost (4×10-11)
Trials and Tribble-Ations (5×06)
In Purgatory’s Shadow / By Inferno’s Light (5×14-15)
Magnificent Ferengi (5×20)
Call to Arms (5×26)
Favor the Bold (6×05)
The Siege of AR-558 (7×08)
Voyager
Scorpion (3×26-4×01)
Year of Hell (4×08-09)
Message in a Bottle (4×14)
Living Witness (4×23)
Timeless (5×06)
Relativity (5×24)
Equinox (5×26-6×01)
Blink of an Eye (6×12)
Enterprise
Twilight (3×08)
Azati Prime (3×18)
Countdown / Zero Hour (3×23-24)
In A Mirror, Darkly (4×18-19)
Volin sve trekove osin originalne jbg.. Ali deep space nine je najbolje sta su ikad napravili u fransizi po meni
odličnoooo!!!
Upravo ponovo gledam Voyager ispočetka, i iznenadila sam se koliko je Janeway manje antipatična kad se gleda s određenim odmakom. Zapravo mi ni nije pretjerano jasna antipatija koju sam imala od prije, Voyager je sasvim OK i ima velik broj prilično jakih epizoda. Naravno, Picard će mi zauvijek ostati najdraži kapetan, ali… Voyager se uspijeva popeti prilično visoko u rangu omiljenog Star Treka.
Jučer na HRT bio drugi dio Chain of Command!