Recenzija: Fringe, treća sezona

Televizijska sezona polako se bliži svom kraju, a neke od naših najdražih serija već su prošloga tjedna završile i otišle na zaslužene pauze. Justified, koji nam se polako uvlačio pod kožu sve dok se nije pretvorio u jednu od najdražih serija na televiziji, završio je svoju fantastičnu drugu sezonu na FX-u, a Foxov znanstveno-fantastični dragulj Fringe, zatvorio je još jedno poglavlje i svoju vrlo dobru treću sezonu. Da nije bilo zadnjeg bloka epizoda, vrlo dobra treća sezona Fringea možda bi bila i odlična.

Nakon praznine koju je Lost ostavio prošle godine, Fringe se pronašao u situaciji dostojne zamjene, a sezona koja je počela u rujnu 2010. obećavala je da zaboravimo na Jacka, Kate, Sawyera i Lockea i potpuno prigrlimo Waltera, Petera i Oliviju. Prvih desetak epizoda treće sezone Fringea briljirale su predvođene čvrstim, samouvjerenim scenarističkim timom, koji nam je redao odličnu epizodu za epizodom. Dobili smo novi svemir, cijelu jednu dodatnu dimenziju serije sa setom novih/starih likova. Znanstveno-fantastičnu bazu serije oplemenila je sve važnija, sve hrabrija i sve bolja karakterizacija glavnih likova, te zanimljiva tematska nit vodilja sezone, sa “malo vamo, malo tamo” epizodama.

Sezona je funkcionirala kao pravi mali švicarski sat do proljetnog dijela, kada je u već bizarni svijet serije uvedena bizarna ideja soul magnetsa. Anna Torv koja se preporodila u novoj sezoni glumeći dvije vrlo različite Olivije, dobila je novi zadatak, koji je također uspješno položila. Torv se transformirala u Leonarda Nimoya, a Olivia je postala William Bell. Glas, pokreti, facijalne ekspresije, sve je pogodila. No, ta je ideja u epizodama djelovala vrlo neozbiljno i krajnje blesavo, čak i za Fringe, a budući da je Bell već na kraju druge sezone dobio zadovoljavajući ispraćaj, ovo je bilo nepotrebno i nedojmljivo. Tako smo se od Williama Bella dvaput oprostili, a kako je čovjek već u poznim godinama, drugi odlazak je “zaslužio” kao animirana verzija sebe. Nažalost, dotad fantastična sezona počela je lagano pucati po šavovima, a još je gore što se od tog trenutka nije uspjela potpuno ni oporaviti. Predugačak i nepotreban oštri zaokret radnje nije izdržao pod teretom odličnih prethodnih epizoda.

Svejedno, očekivanja za finale bila su velika, bez obzira na šačicu lošijih kasnosezonskih epizoda. “The Day We Died” je trebao biti veliki pay-off na kraju sezone, a ono što smo gledali prošle subote nažalost nije ispunilo gotovo ništa. Epizoda smještena u jednoj mogućoj verziji budućnosti nije imala gotovo nikakve uloge, iako je izgrađeni svijet bio i više nego zanimljiv. Kreativni tim serije prekrasno gradi alternativne svemire, svjetove i likove i po tom pitanju Pinkner, Goldsman i Wyman nisu zakazali. Ali…

Svijet bez gotovo nikakvih uloga u 2026. nabrzaka je objašnjen vremenskih paradoksom od kojeg je mnoge zaboljela glava, a posljednjih pet minuta epizoda bile su vrhunac narativne apokalipse. Peter koji se vratio u svoju sadašnjost, te napravio most između svjetova, izbrisan je iz postojanja, a Observeri koji su nam objasnili što se upravo dogodilo, djelovali su krajnje komično, kao iz nekog lošeg “100 načina kako ne pisati SF priče” priručnika. Malo je toga isplaćeno u samom finalu, a i vrlo je nespretno i nesretno izvedeno.

Prava šteta i gorak okus finala ipak nisu upropastili inače odličnu sezonu serije koja se uspjela oduprijeti otkazivanju u Foxovom terminu smrti petkom. “Olivia”, “The Plateau”, “Marionette”, “Entrada”, “Bloodline” i još nekoliko fantastičnih epizoda ove godine dokazale su koliko Fringe može, ali i koliko se od njega i očekuje i traži. S nestrpljenjem očekujemo četvrtu sezonu i nadamo se da će se greške ispraviti i da će se serija vratiti onome što najbolje radi. Bliske, tople i zanimljive priče u svojoj znanstveno-fantastičnoj bizarnosti, pod plaštom sjajne karakterizacije likova, predivnih i neobičnih svjetova te odlične glume. John Noble i Anna Tory ove su godine prebacili u višu brzinu i prava bi šteta bila ako se njihov trud i zalaganje nekako ne nagradi. Fringe se vjerojatno vraća na jesen, čekanje je dugačko, ali i prijeko potrebno da se neke stvari ponovno poštimaju.