Fringe: Serija koja je prevarila sudbinu – serijala.com
Trenutno čitaš
Fringe: Serija koja je prevarila sudbinu

Fringe: Serija koja je prevarila sudbinu

Bila je ovo prva subota u posljednjih nekoliko godina koja mi je prošla bez obaveznog jutarnjeg rituala gledanja Fringea (ili, tokom nepodnošljivih pauza u emitiranju, isčekivanja novih epizoda).

Fringe je (pret)prošli tjedan zauvijek zatvorio most prema svojim univerzumima, i dirljive riječi kojima se Walter oprostio od Petera rezonirale su i metatekstualno:

“The time we had together, we stole. I cheated fate to be with you. And we shouldn’t have had that time together, but we did. And I wouldn’t change it for the world.”

Bila je jesen dvijetisuće i osme godine kada je premijerno prikazan pilot, s vjetrom u leđima Lostovog povratka s kreativnog dna te uz najave Whedonove nove serije nakon pet godina na istoj mreži; fanovi žanra puno su očekivali. Naravno, niti jedna od ove dvije činjenice nije realno imala puno veze s očekivanjima — žanr i Foxov eksperiment s duljim, pedeset-minutnim epizodama te polupreklapajuća fanovska skupina bile su jedine poveznice s Dollhouseom, a od početka se znalo da će Abrams, kao i kod Losta, kreativnu kontrolu predati drugom showrunneru: u ovom slučaju, Jeffu Pinkneru koji je prethodno radio na Aliasu i (do tada) Lostu te J.H. Wymanu koji osim Keen Eddiea nije imao interesantnijih radova u životopisu. No, bez obzira na to, Abramsovo ime uvijek, makar podsvjesno, vuče neka očekivanja uz seriju: veliko srce, velike mindfuckove i situacije veće od života.

fringe-season-5-walter

Uzevši to u obzir, započelo je prilično razočaravajuće: pilot je bio jednostavno — u redu — no, osim simpatičnih ekscentričnosti Waltera Bishopa i površne zanimljivosti bizarnih i u pravilu odvratnih slučajeva, nije postojalo nikakvo sidro za zakačiti se. Činilo se kao ništa više od tipičnog procedurala sa gadnim mutacijama umjesto klasičnih ubojstava i razbojstava. I sami producenti na čelu s Abramsom izjavljivali su kako se žele maknuti od serijaliziranosti Losta i imati zatvorene proceduralne slučajeve svaki tjedan, eventualno s natruhama neke veće priče u svakoj. Situaciji dodatno nije išlo u korist što se Anna Torv u glavnoj ulozi činila drvena kao stup, a Joshua Jackson kao da želi odraditi posao i pobjeći negdje (vjerojatno se sakrivati od preostalih fanova Dawson’s Creeka). Sam Jeff Pinkner kasnije je rekao kako su imali fantastične teasere, ali rasplet bi bio prebrz i prečist. Iako su vrlo rano i detaljno isplanirali mitologiju i bitne točke globalne priče koju su željeli ispričati (što je retrospektivno prilično očito — uz pojavljivanje ambera u trećoj i Observer beacona u četvrtoj epizodi), neka generalna suzdržanost bila je očita.

No, vrlo brzo stvari su se počele mijenjati. Kako je Abrams rekao, počeli su slušati što im serija govori i voditi se osjećajem i instinktom. I kako su u početku solidne Nielsenove brojke polako padale, gotovo obrnuto proporcionalno rasla je kvaliteta. Za posljednje dvije (ili tri) sezone doslovno vrijedi izjava kako je vrijeme koje je dobila — ukradeno.

fringe-1

Fringe je od proceduralnog mišunga X-Filesa, Twin Peaksa, Altered Statesa i Twilight Zonea postao topla intimna priča o genijalnom znanstveniku koji je zbog svog ponosa i arogancije činio vrlo upitne pokuse, o ocu koji je za život svog sina bio voljan riskirati svo postojanje; o slomljenom čovjeku koji je tražio put do iskupljenja. Priča o dvoje ljudi čija je ljubav bila veća od postojanja i naposlijetku, ali ne najmanje bitno, epizodne priče, iako gotovo uvijek proceduralne, isto tako gotovo uvijek krasno su ispitivale teme poput identiteta, ljudskosti i utjecaja znanosti i tehnologije na njih te neizbježnog pitanja “što nas čini ljudima”.

Možda zvuči otrcano, ponekad je i bilo, no kad god je bilo bitno, ponekad kada bi i na papiru djelovalo otrcanim, bilo je izvedeno fantastično i to isključivo zaslugama autora, producenata i glumaca.

Jedino što je od onog planiranog ostalo jest potpuna suprotnost Lostu — i u smislu reakcije mainstreama i priče koja je na potpuno drugačiji način bila veća od života i slijeda događaja koji ovdje nisu bili zacrtani u kamenu, već su timelineovi i grananja u njima bili vrlo fluidni; no u oba slučaja pojedini izbor načina storytellinga imao je svoj smisao i u konačnici ta komplementarnost ih baš čini lijepim parom serija (za imati na polici).

fringe-2

No, usporedbe su manje bitne. Fringe odlično stoji samostalno, a posljednjih nekoliko godina i pomalo usamljeno kao predstavnik SF-a na televiziji. Potpuno usamljeno, ako ćemo računati *dobar SF*. Eh sad, mnogi (a pod mnogi mislim na zagrižene SF-fanboye) se neće složiti što znači “dobar SF” i što znači “SF” i prigovarati kako je znanost u seriji bila prilično neutemeljena iako su se povlačili kroz nju znanstveni termini kojima se (kao) pokušavalo mitologiju serije postaviti “na rub” mogućih događaja i takvima nemam što drugo reći osim: jebite se. I, koga briga?

Nije mi nikada bio jasan takav stav; pogotovo kada je dolazio od fanova Star Treka (a takvi su često najglasniji) — nije poanta SF-a fikcionaliziranje znanstvenih radova, već pričanje dobre priče. A SF je samo podloga, samo platno koje autorima omogućava veću slobodu i neizmjerne mogućnosti za priče o ljudima; o tome tko smo i kako ti drugi i drugačiji svjetovi utječu na nas, kamo nas mogu odvesti ili kao komentar na sadašnjost. A u tome je Fringe potpuno uspio. Način na koji nas je vodio kroz paralelne i alternativne svjetove i vremenske tokove bio ponekad strašan, ponekad odvratan, često dirljiv, a gotovo uvijek fantastičan. I ne bih ga mijenjao za ništa na svijetu.

38 komentara
  • Slažem se s tobom, SF ne mora nužno imati uporište u nauci da bude dobar ili zabavan.
    Whedona si ubacio s razlogom ili si ga zamijenio s Abramsom?

    • Samo zbog činjenice da je i Dollhouse (kojeg se malo tko danas sjeća) imao premijeru iste sezone, i isto tako produljene epizode – malo je čudna bila rečenica, mda.

        • još malo mrtvolike elize dushku? neb’ fala. jedini put kad je Dollhouse počeo valjati je kad im je počelo gorjeti pod nogama pa su ajde, još htjeli ispričati priču. prva filler sezona možda bolje da nije postojala.

        • dollhouse? to je nešto najužasnije što vidjeh, DOISTA! ne može se ni usporediti sa fringe! s tim da sam od sredine odflipala do kraja jer je bilo naprosto negledljivo.

  • Lijepo napisano! Fringe sam poceo gledati slucajno. Slomo sam bedrenu kost i zavrsio 3 mjeseca u gipsu. Frend mi je dionio vanjski hard s par serija i filmova i preporucio Fringe. Prve dvije sezone sam odgledao valjda u 4 dana! :) Imala je uspone i padove, bolje i losije epizode, ali u globalu vrlo draga serija. Bez ikakvog razmisljanja međ 10 najdrazih serija ikad! I bas dobro sto su dobili pola sezona da epski zavrse pricu! Zanima me koliko cemo cekati na novi ”dobar” SF! :)

    • Dugo dugo dugo, jedino syfy snima SF serije koje su jeftine i jedva dobiju 1 sezonu, veće tv jednostavno više nesnimaju SF seije…(za mene vampiri i ostala stvorenja nisu SF…)

  • Lijep in memoriam, ali neznam…, uz najbolju volju i veliku ljubav prema seriji (u njezine prve 3 sezone), nakon finala treće sezone (“The Day We Died”) koji je nsoio epsku težinu svršetka i povezao skoro sve loose ends (osim pitanja identiteta i svrhe Promatrača, za koje bi u retrospektivi, umjetnički i pripovjedno i bilo bolje da su ostali tajanstveni i nedefinirani), bilo mi je sve teže voljeti i pratiti seriju; i činilo mi se da kvaliteta naočigled propada – četvrta sezona mi je bila vrlo mlaka nakon navedenog prethodne, a peta mi je pak krajnje dno, najviše zbog neuvjerljive orvelijanštine (konceptualno, produkcijski – kao loša holodeck epizoda Star treka) i zbrzanog, bode-oči nelogičnog čušpajza sa fizikalnim i kvazifizikalnim zakonitostima vremena i prostora (čak i vlastitima, postavljenima ranije u seriji), a ponajviše što epizode više nisu rađene kao zasebne, potpune cjeline s natruhom nekog nadređenog chilling storylinea nego je cijela sezona djelovala kao jedna preduga, dosadna rastegnuta scavanger-hunt epizoda u kojoj se samo traga za nekim šarafima, maticama, VHS kazetama, dijelovima auta, kamenčićima…
    Negdje se izgubio vjetar i poanta.
    Drago mi je da je gotovo.

    • Hm, sad mi ispada malo blesavo jer nisam ranije odgovorio, a upravo je el hefe objavio i sequel članka tak da, o četvrtoj sam i tamo rekao podosta… a peta, da taj scavanger hunt je bio manje-više bezveze i (kak je Dan Fienberg rekao, mehanički) – da je umjesto sezone bio dvosatni film vjerojatno bi bilo bolje.

      Za čušpajz sa zakonitostima vremena i prostora ne bih se složio – pa i na kraju treće je bio paradoks (kad budući Walter pošalje onaj stroj u prehistoriju), a tu je i činjenica da se Peter vratio u postojanje zbog ljubavi tak da mislim da su te zakonitosti vrrrlo široke i labave

      • Imaš pravo, – općenito je u djelima fikcije glupo inzistirati na bilo kakvim zakonitostima, makar i samonametnutima, jer je jedino važno da priča funkcionira. That said, ovo sam bio istaknuo samo zbog toga što mi je iskočilo u prvi plan, prije priče (možda baš zato jer je priča slabo držala vodu kroz sezonu, pa nije bilo teško da je nelogičnost zasjeni) – Činjenica jest da kod fikcije uvijek treba postojati taj ‘willing suspense of disbelief’ i zato su strašno glupa ona geekovska trančiranja neke (naročito SF) serije ili filma, oko toga ‘što je realno/nerealno’, ‘što je moguće ili nemoguće’, ali tu se negdje zapravo testira snaga te priče – bilo kakve nelogičnosti ili plain old bedastoće vrlo rado progutamo ako je riječ o dobroj, napetoj priči (evo recimo, prilog toj tezi – nisam se ni sjetio tog momenta kojeg spominješ o Walterovom slanju uređaja u prethistoriju u 3. sezoni, jer je priča u toj sezoni bila izrazito jaka, a nije naročito ni smetao taj ‘nemogući’ odnosno fantastičan Peterov povratak u 4. zbog same emotivne snage) – čim se pripovijest razrijedi ili oslabi – sve te mane iskaču u prvi plan.

    • Slažem se. Petu sezonu sam više otrpio nego odgledao.

      Mislim nekako bih i podnio stupidnost radnje – iznebuha nekakav orwellizam, nekoć intrigantni observeri su sad ne samo negativci već najgluplji “inteligentni” negativci ikad koji iako se mogu slobodno kretati kroz prostor i vrijeme te sa gotovo 100%-tnom preciznošću predvidjeti gdje će se tko naći u kojem trenutku eto mjesecima ne uspijevaju uhvatiti bjegunce koji se čak niti ne trude skrivati…ali ono što me je dotuklo jest da niti jedna epizoda više nije bila Fringe. Svaka epizoda uz minimalne prepravke mogla je imati potpuno druge likove. Olivia je gotovo cijelu sezonu potpuno neiskorištena (u jednoj epizodi joj valjda iz krajnjeg očaja uvale da vozi šleper (!)), Walter i Peter su dobili nekakve plitke character arc-ove koji su izresetirani malne čim su se pojavili, gotovo sve epizode su se svodile na “otkopaj novu traku i onda obavi random quest”, a svako malo radnja bi se ukopala u mjestu dok likovi ne obave nekakav srcedrapateljni dijalog i meni usput počupaju ono malo što mi je ostalo od živaca rezerviranih za dovršetak Fringe-a.

      Jedino što im se mora priznati je dobar pokušaj – malo koja serija dobije šansu za “završnicu” i onda se odluči na totalni preokret radnje… ali ni to niti respekt prema seriji u najboljim danima ne može sakriti činjenicu da je zadnja sezona dosadno, trulo i gotovo negledljivo smeće. LOST je možda razočarao time što nije otkrio ništa (osim toga da ni stvoritelji serije nisu imali pojma što žele reći) ali barem je do zadnje epizode bio zabavan i intrigantan… peta sezona Fringe-a je savršeno propustljiva i gledljiva samo uz stalno druženje sa “Fast Forward” gumbom.

  • Taman zaboravim da se zavrsilo i onda naletim na ovakav neki clanak i opet padnem u bedak. Predivno napisano. Svima ce nam faliti :(

  • Mene je baš peta sezona nervirala s tim klišeiziranim “we must avenge Etta” rečenicama i rastegnutom ljubavnom pričom Petera i Olivie. Kapetan Windmark mi je bio najdraži lik.

  • Ne znam dal se netko sjeca jedne od naj WTF scena ikad u serijama opcenito… bilo je to negdje pocetkom druge sezone, mislim. Netko, Nina Sharp mislim, izlazi iz sudnice ili tako necega, Broyles je ceka na stepenicama (ili je bilo obrnuto, nisam siguran) i onda se njih dvoje zazvale, onako popravo, s jezicima i sve. I koji vrag je to trebalo predstavljati? Nikad prije nisu dali nikakve naznake da su oni u vezi ili tako nesto, cak ni nekih flertovanja medju njima nije bilo. I nikad poslije takodjer nije bilo ni najmanje ljubavne price ili tako neceg izmedju njih dvoje. I da ne spominjem da si njih dvoje totalno ne pasu i da je ta scena bila prilicno odvratna. Prosle su oko tri i pol godine od tog trenutka i dan danas mi nije jasno sta je ta scena trebala predstavljati

    • Čak se i u magli sjećam tog trenutka, ali nisam sad siguran je li to bilo baš neko “žvaljenje” već neki poljubac. Tko zna u kojem je to timelineu bilo tako da se autori automatski mogu distancirati od toga :)

      Vjerujem da nisu baš kod svih stvari imali točno definiran smjer u kojem će ići pa su možda htjeli napraviti neku romansu od njih dvoje i na kraju – odustali.

    • Naj WTF scena u serijama ikad? Ozbiljno? Ako ćemo “WTF” u tom smislu, onda mi prvo Heroesi kao kompletna serija padaju na pamet.
      A ovo konkretno je oKRamxII dobro odgovorio (dodao bih samo, to je bio prvi timeline)

      • Heroesi jesu zbrckani i puni glupih scena, al nema ni jedne scene koja tolko odskace od svega ostalog, oni su dosljedni u svojoj nedosljednosti :)
        A zamisli da gledas npr. Breaking Bad i onda iz cista mira, bez ikakvih nagovijesti Walter Jr. zazvali sestru od Skylar. I onda u ostatku serije nema ni rijeci vise o tome. Scena koju sam spomenuo je u rangu toga (samo jos odvratnija)… prije nje nema nikakve nagovijesti tako necega i poslije nje nema vise nikakvih posljedica ni spominjanja toga ni ikakve ljubavne price izmedju Nine i Broylessa. Ta scena uzasno iskace i nema nikakve veze s ostatkom fringea.

        • Ne vidim zašto je to tak nevjerojatno – ljudi rade skupa, sami su… možda su izašli triput i skužili da si ne pašu… i ne znam, smiješno mi je i što ti je to bilo toliko odvratno i što te toliko bode u oči.

  • Kao što sam rekao i u prošlom postu vezanom uz Fringe, nedostajati će mi jako ova serija i drago mi je da kako ste napisali ovakav jedan članak…

    Kad se već spominje LOST, mislim da je Fringe svojim krajem uspio “izazvati Lost efekt” s obzirom da sam baš gledao na internetu hrpu razno-raznih teorija vezano za timelineove, vremensko putovanje i sam onaj završni paradoks.

    Dobra je stvar kod putovanja vremenom što u fikciji to uvijek možeš zakomplicirati do te mjere da rješenje vjerojatno ni ne postoji, a opet u naravi nam je doći do točnog rješenja kao što je.

    Volio bih baš pročitati jesu li autori što konkretno rekli u vezi toga, dali hintove, što već…

  • Prema komentarima vidim da se 5. sezona nije baš svidjela svima. No oko jednog se svi slažemo, ona je svakako sezona koja je razdijelila fanove. Meni osobno je prva bila gledljiva, ali ništa posebno. Gledati nove slučajeve (Nekad zanimljive, nekad ne) iz epizode u epizodu mi je postalo dosadno, ali vidi se da su tamo pred kraj već počeli stvarati dublju mitologiju. Onda dolaze 2. i 3. sezona koje su fantastične. Ono…. jednostavno vrh! Puno bolji flow i uglađeniji storyline koji iz epizode u epizodu tjera da gledate dalje. Puno su više uključili paralelne svemire u samu priču nego ranije i to im je dalo priliku za mnoštvo zanimljivih stvari. I bome su ju iskoristili. Počeli su ozbiljno zalaziti u ljudski psihu i što je sve netko spreman učiniti za voljene. I rješili su se tog ogavnog 50-minutnog timinga. Onda je došla 4. sezona koja je počela dobro, ali sam sredinom sezone uočio da im polako ponestaje ideja. Vratili su se šabloni sa novim slučajevima pa su čak i Williama Bella vratili što je bilo nepotrebno. No, bilo je sve to nužno za 5. sezonu koja je meni osobno vratila uzbudljivost u seriju.

    Na kraju bih to mogao sumerizirati ovako: 2<=3<5<4<1 Serija je imala uspona i padova, neke stvari su mi bile malo kilave i upitne, neke su rasturale maksimalno. No sve u svemu, Fringe mi je svakako među Top 10 serija.

  • Šteta zbog loše 4. sezone. Inače, jedna od najomiljenijih mi serija uopće. Srećom, sve su na HDD-u pa mogu krenuti na putovanje ispočetka kad go zaželim.

  • Fringe je serija koja je puno obećavala prve dvi sezone, daleko je od “dobrog SF-a”, na kraju se pretvorila u bljuvotinu, ni sami scenaristi nisu znali u kojem smjeru da idu. Nažalost u nedostatku kvalitetnih SF serija Fringe ima tu sreću šta se našao jedini,a ljudima su očito pali standardi i apetiti…

    • Zašto? Prve dvije? Pa tek u trećoj je realizirala sav potencijal. I rekao bih da je prilično očito u kojem (generalnom) smjeru su producenti išli od početka.

      I što bi onda bila kvalitetna SF serija? Makar, Fringe je i glupo nazivati samo “kvalitetnim SF-om” jer je to kvalitetna serija, a ne samo SF.

      • Battlestar Galactica nova, kraj je (barem meni) bio nešto potpuno neočekivano. BSG je uostalom bio kvalitetna serija, SF na stranu, likovi su imali dubinu a i specijalni efekti su bili odlični (zoom in/out mi je osobno bila novost). Također, kroz čitave četiri sezone održana je ista razina kvalitete koju je Fringe rijetko dostizao zbog već ranije navedenih mana.

        • Zoomove (i ostatak efekata) je radio Zoic, koji je to isto prvi put radio na Fireflyju – što ne znači da nisu bili još i bolji nego u Firelfyu, upravo suprotno.

          Možda nisam pozvan komentirati sve, jer sam prestao gledati na kraju druge – prvi dio sezone bio mi je JEBEN, a nakon Pegasusa (valjda?) i nakon toga one epizode sa Number Six koju su tamo silovali konstantno mi je sve nekak počinjalo padati i postajalo dosadno… i nakon finala S2 nikak da catchupam (ali budem jednog dana, iz opće kulture). No, ljudi su se prilično žalili na kraj i bogove i anđele (SF na stranu, jel).

          “Likovi imaju dubinu” – tak ne volim taj izraz – no, hoćeš reći da u Fringeu nemaju?

          I (ne znam jesi li ista osoba kao i Bozzom) tek je BSG bio serija u kojem Moore i ekipa KURCA nisu znali kamo idu (što, opet, nije uopće loše, odnosno ne mora biti).

          U svakom slučaju, vrlo su različite serije*, no mislim da kvalitetom nisu toliko daleko – možda se samo ukusi gledatelja ne poklapaju.

          *makar i BSG ima tu zanimljivost promatranja likova koji isto izgledaju, ali su različite osobe

    • Ne slažem se s ovim za “bljuvotinu”, a pogotovo ovo da scenaristi nisu znali gdje idu, na kraju se samo pokazalo koliko su neke epizode za koje bi rekao da su “filler” imale dobre poveznice.

      No s ovim drugim (u nedostatku kvalitetnih SF serija) bi se čak i složio, iako kao što moj imenjak kaže da Fringe nije samo SF. No činjenica je kako danas ima malo dobrih SF-ova pa vjerojatno kriteriji s vremenom malo i “padnu”, Fringe je došao u idealnom trenutku praktički.

      Vrijeme će sigurno pokazati kako će Fringe nedostajati televiziji, bez ikakve sumnje serija s manama, ali s nekim prednostima koje su na kraju i prevladale da ju učine pa možda sad već i kultnom serijom.

  • Evo cijeli tjedan pokušavam pogledati barem jednu epizodu do kraja ali me jednostavno ne drži.

  • Eto kad naletiš slučajno na članak, sad moram krenuti ispočetka gledati. Dobro si opisao sve što je Fringe bio i što je. Podsjetio si me ne na događaje koji su se dogodili u seriji nego na taj osjećaj kad jedva čekaš nove epizodu, kad čuvaš epizode da bi mogao napraviti mini maraton. Ne zavaravam se da je serija najbolja ikad, ali kod određenog broja gledatelja, kojem pripadam, stvorena je emocionalna povezanost, a to je odlika dobrih serija.

Odgovori

Serijala je online magazin posvećen aktualnim i popularnim televizijskim serijama, kritici i novostima.

© 2009-2023 Serijala.com, sva prava pridržana

ISSN 2459-5861