Star Trek: The Next Generation i Deep Space Nine. Ovako na prvu, padaju mi na pamet kao dobri primjeri serija kojima je trebalo dosta vremena da postanu stvarno dobre. Meni najdraži Trek, DS9, postao je odličan tamo u trećoj sezoni. To je četrdeset i šest epizoda. Ima hrpa drugih primjera serija kojima je trebalo malo više vremena da dosegnu odličnost po kojoj ih pamtimo. Pogotovo znanstveno fantastičnih, kojima treba više vremena za izgradnju mitologije i slaganje kockica. Babylon 5, Buffy, Farscape, Doctor Who, X-Files i Fringe često su spominjani drugi primjeri.
Od SF-ova i SF-olikih serija, Lost je u pilotu već bio gotovo potpuno izgrađen, ali Fringe i Person of Interestnisu. Kada su to postale, navodno u drugoj sezoni, imale su dvadesetak epizoda iza sebe. Svaka. Možda vam se ne čini tako, ali dvadeset epizoda je punkurac. Ako ne gledate puno aktualnih stvari, ne djeluje toliko puno, ali ugurati 20 epizoda uz još skoro toliko tjednih epizoda aktualnih serija… To je dvaput po punkurac epizoda. Dvapunkurac.
Fringe, Person of Interest, The Bridge, The Mindy Project. Aktualne ili friškije serije koje sam škartao pri početku i kasnije nisam stizao nadoknaditi, a neki generalni konsenzus kaže da su postale stvarno dobre. Justified, Parks and Recreation, Happy Endings, Enlightened, Arrow. Serije kojima sam se vraćao nakon slabijih početaka i nije mi žao. Čak je i famozni Breaking Bad imao prvu sezonu koja se ne može mjeriti sa drugom i onime što je slijedilo. Ali često je teško pronaći vremena i volje vratiti se na problematični početak, a epizode idu.
The Good Wife — redovito na listama najboljih serija godine od svoje prve epizode, no serija koju — osim pilota — do lani nisam gledao. Iz razno-raznih razloga. Pogledao sam pilot još jednom te krenuo sa finalem treće sezone i nastavio dalje. Nisam požalio, dapače, drago mi je. Nekad je i to rješenje, iako će me se Marko odreći zbog tog mišljenja. Ali između ne gledanja uopće i uskakanja bosonog u aktualnu sezonu — a znam da The Good Wife u suprotnom ne bih nikada pogledao — ova druga opcija nije toliko loša.
Postane bolje, prekasno
Navodno su sada bolji postali Marvel’s Agents of S.H.I.E.L.D., a Todd VanDerWerff sa Vox.com-a, prije AV Cluba, kaže da je The Walking Dead nikad bolji u sada petoj sezoni. Možda. Vjerojatno se u to neću uvjeriti jer 1) za S.H.I.E.L.D. — dvadeset epizoda prosječnosti je duplo više punkurac nego dvadeset odličnih epizoda, 2) za The Walking Dead — prevari me jednom, sam sam si kriv, prevari me tri puta, ne nasjedam više na tu foru — s The Walking Deadom sam završio prošle sezone, nakon par prethodnih odustajanja i “postalo je bolje” (iako na kraju druge sezone i početkom treće stvarno je).
Poanta je — jedna epizoda, pogotovo pilot, možda je premalo za konačan sud*, ali danas je druga sezona za velik broj gledatelja prekasno da serija postane “bolja” ili “odlična”. Kada sam gledao TNG i DS9 imao sam puno više slobodnog vremena i puno manje serija na radaru, a televizijski pejzaž je bio puno, puno siromašniji tada.
* Zapravo, uz dodatak jedne do dvije epizode, mislim da je to sasvim reprezentativan uzorak da procjenimo je li serija za nas i postoji li neka naznaka potencijala da postane bolje. Prožvakana je to tema i da, nije idealno; i da, vidimo iz brojnih primjera, loše serije postaju odlične nakon desetaka epizoda. Nekad i prekasno.
Pritisak je na autorima danas puno veći da odmah, od samog starta, stvore blizu-potpuno izgrađenu seriju sa dobrim likovima, interesantnom pričom i daju nam dovoljno razloga za gledanje narednih epizoda.
Jer jednom kada izgubiš gledatelja, teško je to povjerenje vratiti.
Potrebno je dosta nagovaranja prijatelja i tekstova kritičara, i na kraju krajeva — vremena. Jason Lynch sa AdWeeka posebno izdvaja dvije serije: The Bridge, kojeg je ove sezone Alan Sepinwall sa HitFixa proglasio “najboljom serijom koju ne gledate” i S.H.I.E.L.D., koji je drugim filmom o Kapetanu Americi potkraj prve sezone našao svoju svrhu te se postavlja pitanje čemu prijašnjih 15+ epizoda, kada se znalo da će serija otići u drugom smjeru nakon tog filma. The Bridge je nedavno otkazan zbog loše gledanosti, a Š.T.I.T.-ovci se bore sa lošom gledanošću koja je nakon prošlosezonskog pilota drastično opala.
Naravno, sve ovisi o navikama gledatelja — za one koji gledaju seriju po seriju sve ovo i nema puno smisla.
Desetljeće promjena
Kada je HBO emitirao Oz, a potom The Sopranos, pred više od 15 godina, kritičari su imali materijal sa pet nacionalnih mreža i nešto sitno. Sada svako malo nova mreža ili streaming platforma kreće sa svojim originalnim serijama, postojeće šire sadržaj i postaju bolje u tome. Došli smo do trenutka kada profesionalni kritičari — ljudi kojima je i posao i hobi gledati serije i pisati o njima — ne mogu sami pogledati sve što valja, sve što se nudi i sve što bi željeli na televiziji. Kamoli mi ovdje na Serijali, kojima je to samo hobi. Filmove da ne spominjemo.
Jednostavno, ima previše dobrih serija da bi se gledatelji vraćali onima koje su ostavili. Pogotovo posljednjih par godina. Pred samo deset godina Amerika je imala pet većih mreža te 40-ak serija na kabelskim programima. Samo američka televizija danas broji 350-ak serija kroz različite medije, tvrdi šef FX-a, John Landgraf. Dodajte tu Britance, ostale Europćane te, za one znatiželjnije, ponekog Australca ili Azijata. Zašto bi se itko, onda, uz tolik izbor zajebavao sa prosječnim serijama koje trenutno ne ispunjavaju svoj potencijal, na povjerenje i lijepe oči, kada ima već sada toliko provjereno dobrih stvari?
Pomalo se bojim naše godišnje liste najboljih serija jer znam da će nam faliti još nekoliko sigurno dobrih, koje jednostavno nismo stigli pogledati. I jebiga, bit će tako. Nismo pogledali sve, nitko nije, niti možemo.
Televizija se mijenja i nastavit će to i dalje, težeći prema digitalnim izvorima. Internet će postati primarni medij distribucije, jednom kada ovi u marketingu otkriju kako jednako naplatiti gledatelja uživo, kao i onog koji epizodu gleda na iPadu pet dana kasnije. Netflix je tu, Amazon se snalazi, Hulu je tu bio prije njih, Yahoo i Playstation dolaze, a Microsoft se najavio, pa (barem privremeno) odustao. I bit će sjajno, praktično, uzbudljivo i nikad bolje. Samo ako nećemo imati sedam set-top boxeva kraj televizora.
Zlatno doba, “zlatno doba” te postoji li “previše dobrih serija”?
Pogledajte samo nedjelju, večer za “premium televiziju”. Ove jeseni tu su bili Boardwalk Empire, The Good Wife, The Affair, Homeland, Downton Abbey, The Walking Dead, The Strain, Brooklyn Nine-Nine, Bob’s Burgers… I novak WGN sa svojom dramom Manhattan. Navodno dobrom. Ne znam za vas, meni treba ostatak tjedna samo da polovim nedjeljne epizode.
Nakon kraja Breaking Bada, Andy Greenwald sa Grantlanda proglasio je kraj “zlatne ere”, a trenutnu nazvao “vremenom zombija”, vremenom spin-offova i remakeova. Onda je došao True Detective i svi su postali opčinjeni novim televizijskim fenomenom i sjajnim Matthewom McConaugheyjem.
“Zlatnih doba” televizije ima još od onog izvornog tokom šezdesetih, a možda je najznačajnije ono HBO-ovo zlatno doba, era paralelnog emitiranja The Wirea, Sopranosa i Deadwooda. Triju serija koje se najčešće spominju kao najbolje svih vremena, etalona s kojim se dalje uspoređuje svaka nova “najbolja serija ikad”.
U narednih deset godina televizija je tek par puta dosegla taj trojac i danas vjerojatno nema serije koju biste mogli postaviti bok-uz-bok njima. Odnosno, ima jedna, ali privodi se kraju. Ne, nije Hell on Wheels.
Ali zato ima čitav niz odličnih-ako-ne-genijalnih serija sloj ispod “najboljih ikad”. Puno. Dovoljno. I onda lopate jako dobrih. Nikad više nego danas, nego ove godine. Barem trideset, vidjet ćete.
