Recenzija: Uspjeh — Prva regionalna HBO serija podigla je letvicu domaćoj produkciji

Hrvatska serija. Sintagma koja često podrazumijeva kolutanje očima, osjećaj mučnine u želucu i opću slabost tijela napaćenog preglumljavanjem i neprirodnom dikcijom. No – produkcija domaćih serija u tome je djelomično sama kriva, s iznimkama koje samo potvrđuju pravilo. Bez mnogo mlaćenja prazne slame, a mlaćenje prazne slame je ono čime se bavimo i čime se volimo baviti — domaće serije u većini slučajeva jednostavno nisu dobre.

Za svaki Počivali u miru ili Bitange i princeze imamo desetak Bumeranga i Ko te šiša. “Morate imati ključ koji radnju povezuje sa stvarnosti i onda ćete dobiti dobar i pozitivan odjek publike”, prije nekoliko godina za Večernji je objašnjavao Nebojša Taraba. Pokušavaju li naše krimi-serije učiniti više nego je potrebno? Zapinju li prilikom kopiranja američkih i britanskih nacrta? Pa o tome bi svakako bilo dobro popričati, ali to je preopsežna tema, pa je ostavljamo za neki drugi put.

Bilo kako bilo, naše drame su posebno pogođene tom neidentificiranom bolešću, dok nešto jeftinija proizvodnja humorističnih serija znači da su zbog zakona brojeva i ponešto uspješnije na snazi svojih scenarista i glumačkih postava. Hibridne, igrano-dokumentarne, serije koje nam uporno guraju na program kao djetetu špinat u usta, publiku traže u ne znam točno kome, a ostale pokušaje ne vrijedi niti spominjati.

Kroz više od devet godina postojanja ovog portala nismo mnogo pisali o domaćim serijama. Ne zato što nam je domaći proizvod posebno odbojan već zato što je rijetko što vrijedno utrošenog vremena. Hrvatska produkcija svodi se tehnički samo na tri naručitelja, a u praksi je to samo HRT koji ima zakonsku dužnost tu i tamo kupiti poneki odvažniji projekt, dok preostale dvije televizije moraju odgovarati svojim oglašivačima i zbog toga svoj program pune jeftinim, lako probavljivim šundom ili potpuno negledljivim smećem. I ne mislim pritom na reality džubre već na “drame” ili “komedije” koje nam se servira u lopatama izravno s najbližeg deponija.

I zato je — kad je prije više od dvije godine domaći HBO najavio da kreće u produkciju originalnog sadržaja – ta vijest bila poput svjetla na kraju (ofarbanog) tunela. Vjerojatno ste već vidjeli zelenu ocjenu na kraju teksta i najvažnije pitanje o Uspjehu već je odgovoreno. Da, konačno imamo dobru seriju koju bez rezerve možemo preporučiti gledateljima.

Krajem 2016. godine HBO Adria je provela First Draft natječaj za autore iz regije koji su domaćoj podružnici kabelskog velikana predali svoje radove, a u travnju 2017. sudjelovali smo na neformalnoj pressici u centru Zagreba kad su pobjednici istoga i objavljeni. Marjan Alčevski bio je jedan od pobjednika sa scenarijem za Uspjeh, tada još pilot kojeg su autor i mreža opisivali kao “gorku odu o Zagrebu” i “krimi-seriji koja donosi mračan uvid u različite strukture današnjeg društva kroz priče običnih ljudi koje je društvo gurnulo preko ruba”. Dakle, neka standardna tema koja je uvijek zanimljiva u televizijskom formatu, a i redovno aktualna obzirom na postojano stanje zagrebačko-hrvatske političko-društvene situacije. Korupcija i kumovanje koji se kroz spiralu s najviše prečke ljestava društvene piramide prelijevaju na dno iste uvijek je u modi.

HBO je naručio šest epizoda (imali smo priliku pogledati cijelu sezonu) koje će biti dostupne za binge na HBO GO-u od 6. siječnja.

Prvo i najvažnije – Uspjeh izgleda fantastično. Pod redateljskom palicom sarajevskog oskarovca Danisa Tanovića i okom njegovog direktora fotografije Erola Zubčevića, Zagreb — ali i domaća serija — nikad nije izgledala bolje. Produkcija je ovdje izvela sjajan posao, a uloženo vrijeme i budžet s malih ekrana kao da vam govore: “Evo, ovako izgleda serija kad se može i hoće.”

Uspjeh je priča o borbi s vjetrenjačama, o pokušajima koje trebamo činiti kako bi nam svima bilo bolje. To je teška serija koja drži ogledalo našem društvu i problemima s kojima se na dnevnoj bazi suočavamo. Četvero potpunih stranaca povezuje događaj koji će obilježiti prvu sezonu i koji pokreće cjelokupnu radnju same serije. Zanimljivo je da se vrtlog događaja opisuje kao “gorka oda” Zagrebu, ali drugačije bojim se nije niti moglo jer se institucionalizirana korupcija ukorjenjuje kao rak u sve pore društva, stoga i ne čudi da se i fiktivna krimi-serija bavi stvarima koje nam se svakodnevno servira s portala i televizora.

Priča prati živote četvero naizgled nepovezanih ljudi. Haris Mujadžević (Uliks Fehmiu) vlasnik je arhitektonskog ureda koji dizajnira i projektira megalomanske zamisli za jednog naručitelja, građevinskog tajkuna Luju Kralja (Borut Veselko), čovjeka s obje ruke duboko u kaljuži mutnih poslova, s poznanicima sumnjivog morala i sumnjivijih investitora projekata. Fehmiu je staložen, ozbiljan, gotovo da svojim ugledom i značajem, a posebno i dubokim glasom, vlastoručno drži jezgru glavne glumačke postave na okupu. Sjajan posao obavlja kao čovjek koji se pokušava bosti s rogatima, ali čak i kad se čini da ima određenu prednost život mu zalijepi šamarčinu i pokaže mu da ipak postoje mnogo jači igrači.

Kristijan Mihletić (Toni Gojanović) i Vinka Čorić (Iva Mihalić) obični su građani; prvi muku muči s nadolazećom ovrhom zbog koje mu prijeti deložacija iz stana, ima bolesnog sina i bori se rukama i nogama s teškom životnom situacijom. Vinka je pak nedavno zaradila promaknuće u svojoj banci, dobro je situirana pripadnica više srednje klase s mužem i djetetom školske dobi. I Mihalić i Gojanović predali su se svojim ulogama, a Gojanović čak ima i nešto dodatnog posla kojeg ne bih sad pokvario prije premijere.

Zadnji kut ovog neobičnog pravokutnika čini Blanka Antić (Tara Thaller), srednjoškolka koja se našla u problemima nakon što se spetljala sa sinom “poznatog poduzetnika”, ali zapravo samo poznatim pripadnikom kriminalnog miljea. Thaller je fantastična u svojoj ulozi; ona je cinična, prosta, svojeglava mlada žena koju nije previše briga što drugi misle o njoj, ali ipak mnogo skriva iza hrabre fasade. Thaller je i vlasnica barem nekoliko komičnih situacija u ovoj ozbiljnoj drami, a poseban spomen zaslužuje finale situacije s “pismom” u trećoj epizodi. Njezine ekspresivne oči, ogromni tamni podočnjaci i sitni trzajevi nosnica praktički su zaslužili vlastito pojavljivanje u glumačkoj postavi na špici.

Odličan posao je ovdje odradio HBO-ov casting jer se u sporednim i epizodnim ulogama pojavljuju puno poznatija glumačka imena i zanimljivo je pratiti interakcije u ovakvim obrnutim ulogama.
Glavni dio postave zaokružuje policijska inspektorica Kalić (Marija Škaričić) koja istražuje jedan slučaj u kojem nema sve informacije. Jedina nespretnost koja se povlačila kroz ovih šest epizoda je ponekad neozbiljna i upitna policijsko-pravosudna praksa, ali i ona tradicionalna boljka formata kad se likovi nalaze baš na mjestima na kojima ih radnja i treba. Oprostit ćemo to sve jer riječ je ipak o sadržaju zabavnog televizijskog karaktera, a ne o simulaciji stvarnog života.

Uspjeh je rijetka odlična domaća serija; detaljno promišljena, s jakim likovima, aktualnom temom i još boljim glumcima. Produkcijski na svjetskoj razini, njezin redatelj je dobitnik Oscara koji je u tri mjeseca na temeljima scenarija Marjana Alčevskog izgradio paralelni, a opet u potpunosti naš Zagreb. Šlageri iz šezdesetih posipani kroz ovih šest epizoda samo dodaju taj posebni zagrebački štih. Kada je Marin Kariž, direktor HBO Adrije, prilikom premijere serije krajem studenog s knedlom u grlu ponosno poručio da je Uspjeh sve ono čemu je zadnjih petnaestak godina postojanja HBO-a na ovim prostorima vodilo… Pa, teško je bilo ostati ravnodušan. To su bili ljudi koji su se kockali i uložili u originalnu produkciju, svjesni da uspjeh (isprike na ovoj igri riječi, znali ste da će prije ili kasnije doći) ne dolazi preko noći.

Ako je prva sezona Uspjeha indicija na koji način će se proizvoditi sadržaj za domaći HBO imamo se svi čemu veseliti.

Prva sezona Uspjeha bit će dostupna u potpunosti pretplatnicima HBO GO-a od 6. siječnja, a od istog datuma emitirat će se na tjednoj bazi na HBO-u.