Where No Man Has Gone Before
Sve je počelo, moglo bi se reći, sasvim uobičajeno. Gene Roddenberry (1921.-1991.), rođeni teksašanin odgojen i školovan u Kaliforniji, od malih je nogu bio suočen s rasnim problemima, netolerancijom i šovinizmom. No, ta će činjenica postati bitna malo kasnije. U međuvremenu, 1964. godine otkazana mu je serija The Lieutenant. U televizijskim poslovima do tada je bio već deset godina i uglavnom je pisao za serije policijske tematike (u vrijeme rata bio je u zrakoplovstvu kao pilot, a kasnije je novac za preživljavanje zarađivao u policiji Los Angelesa, radeći i paralelno na scenarijima za televizijske serije). U znanstvenoj fantastici okušao se već 1956. godine sa serijom Chevron Hall of Stars, koja je doživjela samo četiri epizode. Od 1960. radio je na konceptu serije koju je nazvao Star Trek. Svoju ideju ponudio je MGM-u (koji je snimao The Lieutenant), no oni su je odbili. Godine 1964. koncept je otkupio Desilu studio koji ju je ponudio CBS-u. CBS ju je također odbio zbog serije Lost in Space. Naposljetku ju je prihvatio NBC, iako su isprva mislili kako nema dovoljno publike koja će prihvatiti seriju s takvim konceptom.
Stoga je NBC od Roddenberryja tražio tri priče, a jednu od njih bi naručio za pilot epizodu. Od ponuđenih, odabrali su onu pod nazivom The Cage. Nakon toga, Roddenberry je trebao osmisliti Star Trek svijet, kako bi razvio priču na kojoj će temeljiti kasnije cijelu seriju. Razvoj je trajao do kraja rujna iste godine te je tada dostavljen konačni scenarij po kojemu je pilot na kraju i snimljen. Jeffrey Hunter glumio je kapetana Pikea, Leonard Nimoy znanstvenog časnika Spocka, Majel Barrett prvu časnicu, Number One, a brodskog liječnika Phillipa Boycea iskusni John Hoyt.
Pilot je konačno NBC-jevim čelnicima prikazan u veljači 1965. te im se u principu svidio. Zapravo, svidjelo im se što je izgledalo sve dosta realistično, iako se radilo o znanstveno-fantastičnoj seriji, ali i zbog činjenice da su u njega već utrošili 630,000 dolara, čime je The Cage postao do tada najskupljim pilotom, pa bi ukidanje bilo izrazito neprofitabilno. Ipak, čelnici NBC-a smatrali su da bi ovakav pilot privukao određenu, ali ipak manju skupinu gledatelja te da je seriji potrebno više akcije i avanture. Nisu bili impresionirani ženom kao prvom časnicom, iako je Barrett kasnije tvrdila kako se NBC-ju nije svidjelo što je u vezi s Roddenberryjem, te su smatrali da zbog toga ima tako veliku ulogu, a njemu su naložili da bira između Number One i Mr. Spocka. Također, Shatner je u Star Trek Memories napisao kako je njen lik bio odviše iritantan čak i ženskoj publici na probnom prikazivanju te da se smatralo kako se previše pokušava uklopiti u muško društvo na mostu (prisjetite se samo Tashe Yar). Ostale zamjerke su išle na račun odviše erotskih scena, a Spock im je djelovao pomalo “sotonskim”, te sveukupna priča prekompliciranom za masovnu publiku toga vremena. Utrošeni novac je presudio te su naručili novi pilot.
Cijeli glumački postav iz prvog pilota, osim Leonarda Nimoyja, je izmijenjen (a Majel Barrett više nije bila Number One, već medicinska sestra Chapel). Jeffrey Hunter je odbio ulogu kapetana, a William Shatner je, nakon što su Lloyd Bridges i Jack Lord odbili, prihvatio glumiti novog kapetana Jamesa R. Kirka, kasnije preimenovanog u Jamesa T. Kirka. Paul Fix je utjelovio glavnog brodskog liječnika Marka Pipera, James Doohan glavnog strojara Scotta, George Takei brodskog fizičara Sulua. U drugom pilotu pojavili su se još i Lloyd Haynes kao komunikacijski časnik i Andrea Dromm kao pobočnica Smith. U seriji će kao stalni likovi od navedenih ostati Shatner, Doohan i Takei. Za drugi pilot dorađeni su dodatno setovi, specijalni efekti, kao i dizajn broda. NBC je prihvatio pilot i prva sezona serije Star Trek bila je naručena za televizijsku sezonu 1966./1967.
Pripreme za novu sezonu počele su početkom 1966., setovi su opet dorađeni, uniforme promijenjene, neki likovi zamijenjeni (novi glavni brodski liječnik postao je Leonard McCoy, kojeg je utjelovio DeForest Kelley, a Nichelle Nichols komunikacijska časnica Uhura. Pobočnica Smith je zamijenila pobočnicu Janice Rand, tj. glumica Grace Lee Whitney, dok Sulu više nije fizičar, već kormilar). Za prvu epizodu koja će biti emitirana 26. rujna 1966., NBC je izabrao The Man Trap.
1 Općeniti podaci iz ovog poglavlja preuzeti sa stranice Memory Alpha.
Tomorrow is Yesterday
Američko društvo i kultura 1950-ih obilježeni su poslijeratnim “strahom”. U povijesti to je razdoblje poznato i pod nazivom “Second Red Scare”, odnosno vrijeme obilježeno tenzijama i nepovjerenjem prema bivšem savezniku u Drugom svjetskom ratu, Sovjetskom Savezu. Taj je strah izazvan brojnim vanjskopolitičkim krizama i razvijan zahvaljujući nekolicini konzervativnih političara koji su vrlo brzo proglasili vlastite “križarske pohode” na komuniste u američkom društvu. Pod takvim uvjetima televizija 1950-ih godina nije, iako smatrana modernim čudom u tehnološkom smislu, predstavljala suvremena načela liberalizma. Televizijske serije i emisije, od straha prema konzervativnim gledateljima sadržavale su često naivne, a gotovo uvijek suzdržane poruke, izbjegavajući bilo kakve kontroverze. No, 1960-ih se godina takvo stanje, nestankom McCarthyja i njegovih sljedbenika, polako mijenja.
Ta je promjena neizravno omogućila i pokretanje jednog, iako u svojoj suštini jednostavnog i ponekad simplificiranog, ali ipak vidnog liberalizma koji se očituje u televizijskom programu 1960-ih godina. Roddenberry je u jednoj od ključnih i najburnijih era američke povijesti odlučio svoju viziju dobre i pozitivne budućnosti predstaviti američkim gledateljima kao određenu utjehu u neizvjesnim trenucima, ali i moralnu društvenu opomenu. Dakako, niti 1960-ih nisu vladali idealni uvjeti na televizijskim mrežama; već je napomenuto kako je Roddenberry mjesecima čekao da jedna od mreža prihvati scenarij, te da u konačnici nije prihvaćeno da “drugi u zapovjednoj liniji” bude žena. Međutim, Roddenberry je izborio pobjedu na dugoj razini – iza imena jednog od glavnih pisaca i tvorca serije, D. C. Fontana, krije se žena. Fontana, kao i drugi pisci, primjerice Gene L. Coon, Jerome Bixby ili David Gerrold, svojim su pričama Roddenberryjevoj viziji davali dodatnu oštrinu, namjerno birajući pritom vrlo smislene i bogate alegorijske prikaze njihova vremena.
Allan W. Austin (“The Limits of Star Trek’s Final Frontier”, u: Space and Time: Essays on Visions of History in Science Fiction and Fantasy Television, 2010.) zaključuje kako su s jedne strane liberalni pristup i poruka serije pomogli u prihvaćanju promjena kod dijela publike koje su se događale u 1960-ima, dok je s druge strane direktno ukazala na ograničenost liberalnih pokreta 1960-ih, čije je obilježje ipak bilo traženje kompromisa. Austin također ističe kako u čitavoj seriji ipak dominiraju hladnoratovski pogledi i problemi, gurajući pitanja roda i rase u drugi red i tako omogućujući daljnju simplifikaciju problema. Ako se ostavi “naknadna pamet” sa strane, lako je zaključiti kako kontekst u kojem nastaje Roddenberryjev Star Trek nikako nije bio previše pogodan za izlaganje radikalnih i potpuno otvorenih liberalnih stavova.
Is There in Truth No Beauty?
Star Trek je nesumnjivo ostavio ogroman utjecaj na tadašnju publiku, ali i publiku koja je tek dolazila i koja će tek doći, a dokumentarni film How William Shatner Changed the World (2005.) pokazuje i pokušava vrlo jasnim primjerima objasniti koliko je velik utjecaj Star Treka bio na znanost i društvo općenito.
Iako će u daljnjem članku naglasak biti stavljen na jedan aspekt povezanosti svijeta Star Treka i političke i društvene situacije, treba istaknuti da refleksije sovjetsko-američkih odnosa i politike 1960-ih godina nisu jedina tema serije, niti brojni autori, književni kritičari, povjesničari, antropolozi i drugi znanstvenici jedino taj segment u seriji iščitavaju. Tako Star Trek simbolizira i ambivalentnost američke liberalne demokracije, njeno naivno razumijevanje problema društva i društvenih skupina toga vremena. Poznati “prvi televizijski međurasni poljubac” Kirka i tamnopute Uhure u epizodi Plato’s Stepchildren (TOS, S3E12) ustvari je kompromis sa NBC-jem, kako piše povjesničar Star Treka Daniel Bernardi. Kirk je prisilno stavljen u situaciju da poljubi Uhuru, njegovi protivnici uživaju upravljajući njime, dok se on pun gnjeva i bijesa opire. Ipak, obuzet nadčovječnom silom, on se približava Uhurinim usnama, dolazi na milimetarsku blizinu, kada kamera radi rez. Prvi poljubac je impliciran, nastao je ustvari u glavama gledatelja.
I odnosi prema drugim rasama ponekad su simplificirani i samo površno liberalni. Primjedba kako Sulu ili Uhura služe kao uski stereotipi koji nikada nisu u fokusu priča, dakako stoji. No, općenito gledano ipak predstavljaju male korake, pomake. Sam je Martin Luther King potakao Nichelle Nichols da ne odustaje od svoje uloge Uhure. Moguće je nadalje u seriji proučavati odnose prema nacionalizmu, patriotizmu, religiji, prema 20. stoljeću – koje je za njih “povijest”, povijesnim epohama Zemlje i Sjedinjenih Država općenito, kao i viđenja prava i pravde, položaja i uloge žena, itd. Međutim, same okolnosti i poante koje tvorci serije žele istaknuti u pravilu su vezane uz američku realnost i politiku sredine 1960-ih godina. Pojmovi kao što su ravnoteža sila, miroljubiva koegzistencija, detant itd. čine integralne dijelove pojedinih priča koje uglavnom uključuju odnose Federacije i Klingonaca, pružajući američkoj publici priliku da preko alegorijskih prikaza bolje razumiju, ali i preispitaju njihovo značenje. Kako bi ovaj članak ipak zadržao neki omjer, ograničit ću se na jednu od navedenih: prenošenje političkih odnosa sa Zemlje iz 1960-ih u Svemir 23. stoljeća.
Te su tri sezone serije po mnogočemu bile prekretnice u pristupu znanstveno-fantastičnim tematikama i najjasniji prikaz vizije kakvu je njihov tvorac, Gene Roddenberry, imao. Most Enterprisea ustvari reflektira koliko se toga promijenilo i ujedno koliko je toga ostalo isto u budućnosti. Kasnije će se u seriji ekipi priključiti i lik Pavela Chekova (Walter Koenig). Poruka gledateljima jasno je naznačena: mir na Zemlji moguć je samo jedinstvom i demokratskim režimom, koji će s vremenom inkorporirati i jednako tretirati čak i Ruse, odnosno Sovjete. Iako je do 1991. godine u nekoliko epizoda originalne serije, kao i filmova i nove serije The Next Generation (1987.-1994.) spomenut Sovjetski Savez (odnosno autori nisu predvidjeli njegov raspad koji se dogodio 1991. godine), Chekov simbolizira upravo spomenutu integraciju Zemlje i određenu evoluciju svih dijelova svijeta u jednu demokratičnu zajednicu čiji je simbol i Zvjezdana flota.
Svjetska situacija prenesena je tako u svemir, stvarajući od nepoznatih planeta zemlje Trećeg svijeta, od sektora i kvadranata geopolitičko-strateške sfere interesa, a od tzv. “Neutralne zone” doslovno dogovorenu Željeznu zavjesu. Iako se Klingonci danas smatraju “glavnom” izvanzemaljskom vrstom koja se pojavljuje u Star Treku, u originalnom serijalu pojavljuju se od ukupno sedamdeset i devet epizoda u svega sedam. Kako bi zato odnos glavnih junaka serije prema svojim neprijateljima prikazali u što jasnijem svijetlu, tvorcima serije je poslužilo niz analogija koje su pomagale da, u kontekstu 1960-ih godina, gledateljima bude oslikan odnos tadašnjeg SSSR-a i Sjedinjenih Država. Hladnoratovski odnosi vjerno su preneseni u vrijeme i radnju serije; u prvoj epizodi u kojoj se pojavljuju Klingonci (Errand of Mercy, TOS, S1E27) gledateljima se doduše naglašava da je Zvjezdana flota u ratu s njima, ali upravo u onakvom ratu kakvog bi se u 1960-ima vrlo lako percipiralo: bez direktnih sukoba, uz niz kriza i konfrontacije na stranim teritorijima. Klingonci su u njoj gotovo pa izjednačeni s percepcijom Sovjeta; oni su, baš kao i Zvjezdana flota (Sjedinjene Države) slabo upoznati s običajima, kulturom i sustavima razmišljanja stanovnika Organije. Unutar četrdesetak minuta prikazane su gotovo sve kategorije za koje stručnjaci tvrde da čine nacionalne slike odnosno tzv. imagologije: prikazani su i opći i specifični ciljevi protivnika, funkcije neprijateljskih preferenci (npr. vojna tehnologija), jedinstvo vlade (koja je očito povezana s vojnom aristokracijom), stil pregovaranja i vjerojatna strategija (koja je u odnosu na Federaciju ili samog Kirka uvijek za jedan stupanj agresivnija). Slika koju tako gledatelji dobivaju o Klingoncima gotovo je identična onoj koju je Hans-Erich Volkmann opisao nakon svojeg istraživanja u Hamburgu 1966./1967. godine uz pomoć njemačkih petnaestogodišnjaka o Rusima (Sovjetima). Oni su zamišljani kao “primitivni, jednostavni, vrlo nasilni (…), okrutni, opaki, nehumani (…), pohlepni, šturi” te “najsnažniji, ali i najbrutalniji u ratovima.”
U nadolazećim epizodama serijala još jasnije se aludira na odnose Sjedinjenih Država i Sovjetskog saveza. Epizoda nazvana A Private Little War (TOS, S2E16) izuzetno aludira na geopolitičke odnose u Aziji 1960-ih godina. Kirk je pred odlukom treba li prekršiti Prvu zapovijed i ostvariti “ravnotežu sila” (Balance of power) ili okrenuti leđa i prepustiti planet novonastaloj situaciji, odnosno Klingoncima. Epizoda A Private Little War vjerno replicira problematiku hladnog rata. Pod utjecajem liberalnih pokreta također se u pojedinim epizodama serije pojavljuje diskretno izjednačavanje Klingonaca i Federacije, koje se događalo oko 1968. godine i u Sjedinjenim Državama, kada su kritičari Vijetnamskog rata upozoravali da između dvije supersile i nema toliko velikih razlika, a na SSSR prestali gledati kao na čisto zlo. S druge strane, međusobno nepovjerenje i djelovanje obavještajnih službi demonstrirano je u špijunskoj epizodi The Trouble with Tribbles (TOS, S2E13), u kojoj Klingonci čine sve kako bi sabotirali kolonizaciju federacijskog planeta Sherman, stvarajući tako incident koji je gotovo doveo do usijanja.
Poznati uvod u seriju Space: the final frontier – otvoreno se nadovezuje na Kennedyjev New Frontier, kao i na općenitu percepciju američkog “frontiera”. Tvorci Star Treka gledateljima tijekom čitave serije daju tek neprecizne naznake kako je Zemlja postala potpuno pacificirani planet koji je ujedinjen, kako se čini, upravo američkim elementima liberalizma, demokracije i multikulturalizma. Svemir je tako ostao posljednja granica u želji za opći napredak i – kako to serija stalno naglašava – uvođenje ostalih vrsta i planeta u Federaciju koja je vrhunac mogućeg političkog razvitka. Međutim, Kirkova Federacija, alegorija za Sjedinjene Države, nikako nije prikazana jednostrano: ona, baš kao i Sjedinjene Države 1960-ih, ima problema na raznim područjima pa ipak stoji vrlo blizu “savršenstvu”.
U Errand of Mercy Klingonce, za razliku od svih ostalih filmskih nastavaka i serijala Star Treka, predstavljaju kao tehnički naprednu vrstu. Sukladno je to dakako s natjecanjem SAD-a i SSSR-a u tehnologiji i svemirskoj utrci. Štoviše, prema mišljenju Paula A. Cantora, tehnološki balans između Federacije i Klingonaca je zapravo umirujuća poruka gledateljima kako američka svemirska tehnologija može parirati sovjetskoj bez poteškoća. Podsjetimo li se da je svemirska utrka, u vrijeme emitiranja Star Treka dosezala svoj vrhunac, ali da prva značajna pobjeda Amerikanaca stiže tek 1968. godine (u vrijeme emitiranja posljednje sezone Zvjezdanih staza) s “čovjekom na Mjesecu”, vrlo je jasno da je takvo pitanje kod gledatelja postojalo. Nikada kasnije Klingonci neće biti prikazani na taj način; više će se isticati njihova primitivnost i jednostavnost, a manje vojna ingenioznost i tehnička naprednost na istom području kao u toj epizodi. No, nije sve ostalo na Klingoncima.
U jednoj od prvih epizoda serijala nazvanoj Balance of Terror (TOS, S1E08) gledatelji se upoznaju s tajanstvenim neprijateljem Federacije – Romulancima. Prema nekim autorima ti su Romulanci napravljeni po predodžbi Kine, koja je kao komunistička zemlja predstavljala neprijateljsku ideologiju Sjedinjenim Državama, ali za razliku od SSSR-a bila kudikamo manje poznati suparnik. Odnosi Romulanca i Vulkanca, njihovih dalekih rođaka, pritom bi mogli biti uspoređeni s odnosom SAD-a prema Kini i Japanu. Rasno percipirani kao “slični,” i u epizodi Balance of Terror pojavljuju se problemi rasne zadrtosti, prema kojima se mržnja prema Romulancima prenosi na (nedužne) Vulkance. Međutim, ako se detaljnije analizira druga epizoda u kojoj se pojavljuju Romulanci, uočit će se ustvari slična tema kao i u epizodama s Klingoncima. The Enterprise Incident (TOS, S3E04) prikazuje Federaciju u tipičnoj špijunskoj misiji kojoj je glavni zadatak krađa romulanske tehnologije – uređaja za skrivanje brodova. Radi se ustvari o tehnologiji na kojoj su američki znanstvenici radili još od 1950-ih godina, a 1970-ih i 1980-ih ti su napori urodili plodom, kada je uspostavljena tzv. “stealth” ili “LO” tehnologija. Romulanci se u toj epizodi čine istovjetni Klingoncima u njihovoj esenciji jer su prikazani kao suparnik koji je u stalnim tenzijama s Federacijom. Stoga se čini da je, barem u okvirima originalne serije, Romulansko Carstvo samo drugačija alegorija za istu temu.
Serijal Star Trek tako je u 1960-ima otvarao provokativna pitanja na vrlo smion i pritajen način, postavljajući svoje protagoniste unutar zakona, političkih odnosa i doktrina koje su funkcionirale u hladnoratovskom svijetu 1960-ih godina.
Let That Be Your Last Battlefield
Star Trek je doživio tri sezone. NBC ga je htio ukinuti već nakon druge sezone, no zbog brojnih protesta (točnije više od 100.000 pisama koje je NBC zaprimio) ipak su dopustili snimanje treće sezone, dok Kirkovo objašnjenje misije Enterprisea vrlo otvoreno naznačuje kako je bilo planirano pet sezona. Glavni “krivac” bila je, kao i uvijek, gledanost. Star Trek svoju popularnost nije doživio u prvom emitiranju, već – poput Fireflya u prošlom desetljeću – repriziranjem; već početkom sedamdesetih dosegavši kultni status.
Tadašnjoj poslovnoj politici televizijskih kuća bila je važnija generalna, a ne specifična slika gledanosti te upravo zato će se 1987. odlučiti kako se TNG neće prodati većoj televizijskoj kući. Pokušaj oživljavanja serije, sada poznatiji pod nazivom “Star Trek: Phase II”, nakon dva neuspjela pokušaja stvaranja filmova, 1978. godine na kraju nije uspio, iako je Paramount bio voljan seriju pustiti na svom televizijskom kanalu Paramount Television Service, kojeg su imali u planu osnovati. Predprodukcijski poslovi bili su u punom jeku: izgrađivali su se setovi, radilo se na scenariju, novim likovima; bilo je pripremljeno gotovo pola sezone. No, pokretanje Paramount Television Servicea je propalo i od serije se odustalo. Budući da je to bilo vrijeme uspjeha Ratova zvijezda, Paramount se ohrabrio i odlučio od pilota nove serije napraviti film.
Ipak, Star Trek je nesumnjivo postao prototip kultne serije, gdje su fanovi i dugo nakon njenog otkazivanja gledali brojne reprize, okupljali se na konvencijama, neki pisali, a drugi čitali ozbiljne rasprave i članke vezane uz Star Trek ili jednostavno konzumirali produkte nastale kao rezultat njenog snažnog ukorjenjivanja unutar popularne kulture. Upravo izvorni Roddenberryjev svemir, koji će se zadržati i u nadolazećim serijama (u nekim više, a nekima ipak manje), bio je jamac daljnjem poklonstvu publike ovoj franšizi.
