Deseti ožujka tisuću devetsto devedeset i sedme. Čini se stoljećima, tisućljećima daleko (što, doslovno, i je). Polusezonska serija glupavog imena, nepoznatih aktera ispred i iza kamere, smiješnog budžeta, na televizijskoj mreži koja se jedva takvom mogla zvati postala je jedan od stupova današnje televizijske izvrsnosti.
I jedina serija za koju mogu reći, koliko god to glupo zvučalo, da mi je promijenila život. U jednu ruku, gurnuvši me u kritičko gledanje serija i u drugu, tangencijalno, kroz poznanstva i prijateljstva proizašla iz hr.rec.tv.buffy njuzgrupe (sjećate li se Useneta?), oblikovala dobrih deset godina života. Dobar dio njih sada su samo odjeci uspomena, ali prilično dobrih uspomena, ali te uspomene kao i deset godina mlađi pregled, ostavimo ovom tekstu.
Buffy gotovo nikad nije bila proglašavana najboljom dramom, najboljom komedijom, najboljim hororom, pa čak ni najboljom srednješkolskom serijom, jer uvijek je od nje bilo boljih u svakoj kategoriji (ako ćemo rangirati stvari, a vjerojatno znate da ne volim rangirati stvari), no niti jedna serija nije tako dobro kombinirala sve te elemente u savršeno koherentnu cjelinu kao Buffy.
Bila je ispunjena (dobro ili manje dobro realiziranim) alegorijama i čitavim spektrom društveno relevantnih tema, o kojima su čak i ispunjene tisuće stranica znanstvenih radova, no sve je to manje bitno, jer prije svega, tako je beskonačno zabavna. Ni jedna serija nije kao Buffy uspijevala u tren oka ganuti iz smijeha u plač i obrnuto, naoko bez truda angažirati pričama i suosjećanjem s likovima. Znala je biti šašava i ozbiljna, dijaloga prošraranih odličnim kratkim dosjetkama, inspirirajućim ili razarajućim monolozima, u najboljim trenutcima sjajno balansirajući svime navedenim.
Na svim navedenim poljima njen utjecaj na televiziju osjeća se i danas, a osjećat će se još i godinama. Bilo da se radi o narednim radovima Jossa Whedona — od Angela i Fireflya do Avengersa, koji su samo sublimacija njegovog osobitog autorskog potpisa. Bilo da se radi o narednim radovima drugih koji su zanat započeli uz Whedona — poput Shawna Ryana, Tima Mineara, Jane Espenson i Drewa Goddarda — ili drugima poput J.J.-a Abramsa i Damona Lindelofa, kojima je Whedon pokazao što televizija može biti i to tamo gdje to najmanje očekujete.
Buffy, ubojica vampira, serija koja svojim smiješnim naslovom već subverzira sva očekivanja i već dvadeset godina ostaje vrhom televizijske umjetnosti.
U knjizi TV (The Book), Alan Sepinwall svoj esej o Buffy završava riječima “… a name that may have made some potential viewers roll their eyes, but that made enough of them smile and think this might just be a show for them. And it was.”
Stoga, svima vama koje je nasmiješila i bila za vas, prisjetite se koliko je još uvijek sjajna, a vama kojima je promakla i niste kolutali očima na spomen njenog imena, potražite je, pogledajte, oduševite se.
Buffy, sretan ti rođendan.
kvragu sad želim gledati ponovno a tko danas ima vremena za sedam sezona televizije.
Kad smo već kod knjiga o tv serijama, za sve koji još ne znaju, dobili smo prvu hrvatsku ,a i južnoslavensku studiju o serijama, autorice Sanje Kovačević: ”Kvalitetne tv serije- milenijsko doba ekrana”, meni je knjiga bila sjajna, nadam se da će te popratiti to
Hoćemo.
predobra serija