Televizija u devedesetima

Nakon klasičnih, već i tada zamarajućih sitcomova, te zatvorenih tipova drama sedamdesetih i osamdesetih, došlo je pravo vrijeme za promjenu. Razdoblja televizije podijelili smo po desetljećima, no nijednom drugom se početak ne može ovakvom preciznošću odrediti kao trenutnom, zlatnom dobu televizije.

“Mrtva je, zamotana u plastiku.”

Osmi travanj 1990. označio je jednu veliku prekretnicu. Mrtvo i hladno tijelo srednjoškolke Laure Palmer, zamotano samo u plastiku, pronađeno je na plaži. Osmog travnja premijerno je krenuo Twin Peaks. Igrajući na potpune nove karte za televiziju, David Lynch i Mark Frost mješavinom su žanrova stvorili remek-djelo. Kroz elemente sapunice, misterije, drame, trilera pa čak i komedije, Twin Peaks je bio prva serija koja je angažirala i poticala svoje gledatelje da sudjeluju u procesu rješavanja slučaja. To uranjanje u imaginarni svijet serije zabavljalo je tada još nestrpljive gledatelje, sve dok nisu počeli shvaćati kako brzih odgovora neće biti.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=5PcoMrwEa5o[/youtube]

Twin Peaks je trajao samo dvije kratke sezone, ali je otvorio vrata za sve hrabrije, modernije projekte. Fox Mulder i Dana Scully bili su popularni kao Beatlesi sredinom dvadesetog vijeka, a zbog Dosjea X otkazivali su se planirani dogovori za druženja s prijateljima.

Plavci i ćelavci

Stari i izlizani žanr policijskih proceduralnih drama, iz pepela zaborava i nevažnosti, uskrsnula su dvojica Davida. Homicide: Life on The Street, remek-djelo malih ekrana pod autorskom palicom velikana medija, Davida Simona, pokazao je kako policijska serija može biti relevantna, beskompromisna, teška i nadasve realistična. Šest godina na televiziji Homicide je gledao u leđa popularnijoj ABC-jevoj policijskoj drami NYPD Blue. David Milch i Steven Bocho svoju su seriju smjestili u srce New Yorka, sa središnjim likovima prepunim mana i osobnih problema.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=Ezv2wqvfNOY[/youtube]

Detektiv Sipowicz postao je pop-kulturna ikona kojoj se divio jedan drugi proćelavi lik, također ikona malog ekrana. Riječ je, naravno, o Georgu Costanzi, a serija u pitanju je Seinfeld. Nezapamćeni uspjeh serije, koja je krenula kao ljetno popunjavanje NBC-jeva programa, nitko nije očekivao. Serija o ničemu, koja se redovito sprdala izvanrednim meta-referencama na vlastiti račun, bila je neka vrsta protuteže još jednom velikom sitcomu devedesetih, Prijateljima. Monica, Chandler, Ross, Rachel, Joey i Phoebe zaslužili su svoje mjesto u “Dvorani slavnih” TV ličnosti, a glumci koji su ih igrali prvi su probili granicu plaće od milijun dolara po epizodi.

Život na Aljasci

Eksploziju tinejdžerskih serija sa, sve samo ne tinejdžerskim glumcima, predvodili su Beverly Hills i nešto “ozbiljniji” Melrose Place. Ni jedna ni druga nisu mogle ni sanjati o televizijskim visinama koje su ponudile devetnaest epizoda My So-Called Lifea, odnosno osamnaest epizoda Freaks & Geeksa sa kraja desetljeća. Sjajne priče o mladim ljudima ispričane iskreno, s puno ljubavi prema tematici i likovima, uvijek će imati svoje poklonike — gledatelja vjerojatno nešto manje, nažalost.

Život na sjeveru razveseljavao je svojom bezbrižnošću subotnja popodneva na hrvatskoj televiziji. Neobični likovi, predivna zabačenost lokacija na Aljasci, gdje se serija i snimala, mirne priče o još mirnijem životu nešto su zbog čega smo zaboravljali stresnu svakodnevicu.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=JW1GxeBAAdM&feature=related[/youtube]

Buffy je tek u drugoj polovici desetljeća počela ubijati vampire na WB-u, Simpsoni su uživali u najplodnijem kreativnom razdoblju, HBO je pokrenuo svoju prvu seriju, Oz. Obitelj Soprano briljirala je u prvoj sezoni 1999. a prijelaz u novo desetljeće, stoljeće i milenij donijelo je još jednu televizijsku revoluciju. O tome pak – sljedeći put.