Američka željeznica: Kako je stvoren mit? – serijala.com
Trenutno čitaš
Američka željeznica: Kako je stvoren mit?

Američka željeznica: Kako je stvoren mit?

Nedavno je završila prva sezona nove AMC-jeve serije Hell on Wheels. Recenziju ste mogli pročitati nakon nekoliko prvih epizoda i nakon zaokružene sezone, no ovdje se nećemo dalje osvrtati isključivo na samu seriju o kojoj su, sigurni smo, mišljenja podijeljena. Čemu onda tekst posvećen američkoj željeznici? Čemu uopće serija posvećena željeznici? U američkoj povijesti, kulturi, ali i mitologiji željeznica ima važnu ulogu.

I Was One Man And I Tackled a Big Railroad.

I Did the Best I Could.

O. Winston

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=2a-tM0F3YbE[/youtube]

Druga polovica 19. stoljeća za SAD je značila početak stvaranja snažne države koja će tijekom Prvog svjetskog rata pokazati potencijal nove svjetske sile, a potvrditi ga nakon Drugog svjetskog rata. Američki građanski rat (1861.-1865.) je završio i nastupilo je vrijeme oporavka i povezivanja države koja se prostirala na izrazito velikom teritoriju. Istovremeno, druga polovca 19. stoljeća vrijeme je Druge industrijske revolucije, gdje pitanje prometa postaje izrazito važno. Tako industrijska revolucija Europi donosi i nužnost bolje povezanosti, u čemu prednjači željeznica te postaje, uz tvorničke dimnjake, simbolom razvoja i industrije.

No, s druge strane Atlantskog oceana situacija je nešto drukčija. I dok u Europi željeznica predstavlja nasljednicu predindustrijskog perioda, u SAD-u ona zahvaća nenaseljenu divljinu i širi industrijalizaciju. Stoga, željeznica postaje simbolom stvaranja američke ujedinjene nacije, ali i industrijskog napretka, jer da bi divljina postala pristupačna civilizaciji i ekonomskom iskorištavanju, bilo je nužno uspostaviti transportni sustav koji će imati takvu učinkovitost. Time je mogla započeti američka industrijska revolucija. Taj je fenomen dobro opisao znameniti sociolog Max Weber:

Američka kultura željeznicom je započela ono što je europska njome usavršila. Prije jednostavne pješačke staze, prije ceste za konje i zaprege, željeznica je zašla u divlju savanu i prašumu. U Europi željeznica mora posredovati promet, u Americi ga mora stvoriti.

Europa na to gleda kao na nužno zlo. Uostalom, nije li nam većini uz spomen 19. stoljeća u mislima dickensovski prikaz viktorijanske Engleske? Rasprostranjeno je mišljenje kako mehanizacija i industrijalizacija uništavaju visokorazvijenu kulturu zanatske proizvodnje i manufaktura. No, u SAD-u je situacija obrnuta. Zanatska kultura nije visokorazvijena, prirodnih resursa nema mnogo, a nedostaje i radne snage. Mehanizacija zato predstavlja napredak i čuva radna mjesta, a željeznica ne uništava krajolik (kao što je bio europski stav), već ga civilizira i pacificira.

Na određeni način, ovom (američkom) industrijskom revolucijom započinje doista i američka povijest, jer bi se sve ono prije moglo nazvati kolonijalnom prapovijesti. Američka željeznica ujedinjuje beskrajno veliku zemlju, a tako i naciju.

Kako je sve počelo?

Ideje o gradnji željeznice počele su nakon što su parne lokomotive i željeznice na njihov pogon uvedene u Velikoj Britaniji 1830-ih godina. To se rasplamsalo nakon što su teritorij Oregona i Kalifornije pridodani SAD-u 1846., odnosno 1848. Odmah su se nametnula dva glavna pitanja: kako će se platiti izgradnja željeznice i kojim teritorijima će ići, tj. kako izbjeći Stjenjak (Rocky Mountains). Prva transkontinentalna željeznica (First Transcontinental Railroad, Pacific Railroad) tako je građena u Sjedinjenim Državama između 1863. i 1869. godine, a sastoji se od Central Pacific Railroad (Sacramento, Kalifornija – Ogden, Utah) i Union Pacific Railroad (Chicago, Illinois – gradovi oko rijeke Mississippi – obala Tihog oceana). Izgradnja željeznice dogovorena je nizom aktova američkog Kongresa (Pacific Railroad Acts) iz 1862. i 1864. godine, još tijekom Američkog građanskog rata. Kongres je donio odluku o tridesetogodišnjoj potpori projekta državnim obveznicama i zemljom u vlasništvu države. Željeznica je spojila američki istok i zapad, a sam zapad SAD-a učinila pristupačnijim i poželjnijim za život, dok je brži i jeftiniji transport ljudi i robe uvelike pomogao ekonomiji.

Karta

Prvi inženjer Central Pacific Railroada bio je Theodore Judah, koji je razradio prolazak preko Sierra Nevada planina do Kalifornije. Njegovu ideju zapazio je Collis Huntington, trgovac željezom, te odlučio poduprijeti projekt s Markom Hopkinsom, njegovim poslovnim partnerom, Lelandom Stanfordom, trgovcem mješovitom robom i budućim kalifornijskim guvernerom te osnivačem Stanford Sveučilišta, i Charlesom Crockerom, trgovcem suhom robom. Svaki od njih je uložio 1500 dolara, a zajedno su formirali upravni odbor. Postali su poznati kao Velika četvroka. Najveći problem bile su prirodne barijere – planine – što je otežavalo i usporavalo napredak jer je bilo potrebno probiti mnoge tunele.

Skele na dionici izgradnje Central Pacific rute
Skele na dionici izgradnje Central Pacific rute

Izgradnja Union Pacific Railroada nije tekla sporazumno i linerano kao ona Central Pacifica. Iskoristivši slab nadzor Vlade nakon završetka Građanskog rata, Thomas C. Durant, koji je vodio ovaj projekt (iako je bio samo potpredsjednik, kako bi bio manje izložen udarima javnosti), usput se dodatno obogatio, a izgradnju ove linije pratili su razni skandali. Početni dogovor je bio da svaki partner u izgradnji ove željeznice može posjedovati najviše 10 % dionica. No, dionice su se slabo prodavale, a Durant se još poslužio brojnim prevarama te je na kraju posjedovao gotovo polovicu i postao glavni investitor. Također, mnogo je zaradio i zbog činjenice da se plaćalo po miljama te je Durant gradio trase koje oblikom nalikuju slovu U. Manipulirao je cijenama dionica tako što je širio razne glasine koje željeznice će se spojiti s Union Pacificom. Zbog pogodnog terena, početak izgradnje ove željezničke trase tekao je vrlo brzo. No, to se promijenilo kada su ušli na teritorij u kojem u obitavali Indijanci koji su smatrali da su ovime prekršeni dogovori između njih i američke vlade. Indijanci su često upadali u pokretne radničke kampove (kretali su se kako je izgradnja napredovala). Odgovor su dobili u obliku lova na bizone, što je odobrila američka vlada, a sami bizoni  su predstavljali prijetnju za vlakove, ali su bili i primarni izvor hrane Indijancima. Nakon toga su domorodci počeli ubijati radnike jer su shvatili da „željezni konj“ (Iron Horse) prijeti njihovoj egzistenciji. Amerikanci su zatim još više postrožili zaštitne mjere te se moglo nastaviti s daljnjim radom.

Kako je bilo graditi željeznicu?

Izrada željezničke mreže bio je sektor koji je tada zapošljavao najviše ljudi. Posao je najčešće bio naporan, neugodan i opasan. Plaće su bile niske, a isplata često djelomična i neredovita. Život u pokretu i izolirani radnički kampovi bili su primitivni i nasilni. Rad na otvorenom izlagao je radnike teškim temperaturama i surovom vremenu, a smrtnost od nesreća i bolesti bila je velika. Bijelo stanovništvo SAD-a uglavnom je izbjegavalo ovaj posao te su izvođači radova bili prisiljeni tražiti druge izvore radne snage. Najčešće je to bilo stanovništvo afričko-američkog podrijetla, Azijci, europski doseljenici i Meksikanci. Central Pacific Railroad gradili su najviše kineski useljenici zbog velikog nedostatka radne snage na zapadu SAD-a. Bili su osim toga mnogo jeftinija radna snaga, koja je pristajala na teže uvjete rada. Zanimljivo je da su se radnici drugih rasa i nacionalnosti najmanje zbližavali s kineskim radnicima jer im nisu previše vjerovali. Razlog tome je što Kinezi nisu pili alkohol, a upravo su barovi i saloni su bili mjesta zbližavanja (uz alkohol, naravno) i prelaženja rasnih i etničkih granica. Union Pacific Railroad većinom su gradili veterani iz rata i irski doseljenici i oslobođeni robovi, kojima je ovo bila izvrsna prilika da se oslobode rada u poljoprivredi jer su, između ostaloga, mogli mnogo više zaraditi. Dnevnice su im se protezale od 60 centi do jednog i pol dolara.

Radnici na Union Pacific Railroad
Radnici na Union Pacific Railroad

Dakle, prije Američkog građanskog rata, željeznica se uglavnom gradila na Istočnoj obali kako bi povezala tamošnje gradove, no nakon Rata, fokus je na širenju prema zapadu zemlje. Pri razmišljanju o američkoj željeznici i kulturi putovanja ne treba zaboraviti na njenu preteču koja je inspirirala uvjete, način i ideju putovanja. To su bili parobrodi. Prije ekspanzije željeznice, Sjedinjene Države bile su povezane riječnim putovima. Parobrod je poslužio kao model za izgled i funkcionalnost vlaka. (Sjajna povezna ovih dvaju svjetova je i sam Mark Twain te njegovi romani! No, o njemu više u nastavku teksta.) Naime, kao što su europski vlakovi bili poznati po kupeima – što je naslijeđe cestovnog putovanja kočijama koje je prethodilo željezničkom – tako je parobrod, njegova prostranost, prohodnost, sadržaj (restorani, dijelovi za spavanje zbog velikih udaljenosti) bio model za izgled američkih vlakova. Naravno, njihova prilagođena opcija.

Koliko je „osvajanje“ Zapada bilo uspješno, svjedoči i primjerice rast populacije Dakote između 1870. i 1890., odnosno rast od 14000 stanovnika do oko pola milijuna!

Kako je stvoren mit?

Kao relativno mlada kultura, američka kultura se htjela što prije i učinkovitije distancirati od svojih europskih korijena. Da bi to mogla napraviti, morala je stvoriti, između ostaloga, vlastite mitove i heroje. I dok su neki bili u potpunosti izmišljeni, kao npr. priče o Paulu Bunyanu, koji je formirao Grand Canyon ili Joeu Magaracu, koji je izrađivao tračnice za željeznicu tako što ih je oblikovao stišćući užareno željezo golim rukama! Neki mitovi su temeljeni na životima stvarnih osoba. Najpoznatiji su zasigurno oni o Danielu Booneu, američkom pioniru, istraživaču koji se probijao kroz neistraženu divljinu američkog zapada ili onaj o Davidu Crockettu, američkom političaru, vojniku i junaku, „Kralju divlje granice“ (King of the Wild Frontier), koji je poginuo u Bitci za Alamo.

Tome je zasigurno pridonijela osobitost američkih institucija koje su se morale suočiti s promjenama koje su uključivale prijelaz kontinenta, osvajanje divljine, te razvoj osvojenih područja iz primitivne ekonomije i političkih uvjeta u kompleksu mrežu gradskog života. Ukratko, stvoren je pojam „američke granice“ (american frontier) – vanjski rub vala – susret divljine i civilizacije (Frederick Jackson Turner). Frontier je linija najbrže i najučinkovitije „amerikanizacije“. Pustinja gospodari osvajačem, kolonistom – nalazi ga u europskoj haljini, industriji, alatima, načinu putovanja i mislima (Turner). Okoliš je na prvi pogled previše divlji i pretežak za čovjeka. No, on mu se mora prilagoditi i savladati ga. Kako ga savladava, nastaje nešto što nije naslijeđe stare Europe, već nešto sasvim novo – nešto američko.

Probijanje granice (frontier) u Minnesoti.
Probijanje granice (frontier) u Minnesoti.

Poligon za stvaranje mita, legende je stvoren. Motiv željeznice ući će u sve aspekte kulture – književnost, glazbu, film… Već je Mark Twain bio svjestan vremena koje je bilo pred njim, a motivi željeznice i vlaka našli su svoje mjesto u brojim njegovim pripovijetkama. U njegovoj knjizi The Gilded Age: A Tale of Today (napisao s Charlesom Dudleyom Warnerom, 1873.) već stoji: „Cijela zemlja se otvara i samo što želimo je kapital za razvitak.“ Uskoro je cijelo to razdoblje razvoja, povezivanja, korupcije i želje za kapitalom, nazvano Gilded Age.

U posljednjim desetljećima 19. stoljeća pojavio se sasvim novi žanr u američkoj književnosti, tzv. željezničke priče (railroad stories). Bili su to jeftini i jednostavni romani dostupni svima, koji su zabavljali široke mase popularnim pričama sa željeznice. Glavni likovi su bili hrabri i inteligentni radnici na željeznici, koji su teško i predano radili, a mnogi autori ovih romana su zapravo u njima iznosili vlastita iskustva. Najpoznatiji među njima bio Cy Warman s romanima Tales of an Engineer (1895.), The Express Messenger (1897.),  Short Rails (1900.), i The Last Spike (1906.).

Južnjačkom renesansom (Southern Renaissance) u književnosti (zamah američke južnjačke književnosti od 1920-ih i 1930-ih predvođen Williamom Faulknerom, Caroline Gordon, Tennesseeom Williamsom, Allenom Tateom…) željeznica će postati učestali motiv i simbol, a u kasnijoj teoriji i analizi metafora kako bi se opisala konzervativna izgradnja, nastanak južnjačke literature s jedne strane i s druge njena vlastita revizionistička dekonstrukcija. Željeznica tako simbolizira novi američki jug kao nešto što predstavlja tenzije između tradicionalnog i modernog, praktičnog i mitskog. Građanski rat, rekonstrukcija koja je uslijedila, Novi Jug s povećanim naglaskom na željeznicu kao snaga južnjačke kulture, utjecali su na južnjačko pisanje.

Kao snažan motiv željeznica se javlja i u glazbi. Folk je zabilježio dvije popularnije radničke pjesme te tematike: I’ve Been Working on the Railroad i She’ll Be Comin’ Round the Mountain. Već se 1850-ih pojavljuje i u gospelu. Najčešća tema su junačka djela radnika i teške nesreće. U ranim blues i country pjesmama 1920-ih i 1930-ih prevladavali su motivi odvajanja od obitelji i lutajućeg stila života kojeg je željeznica omogućila.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=hcrgvSpfFgU[/youtube]

Prve pjesme o vlakovima najčešće su govorile o drugim ljudima na koje se može naići tijekom putovanja. Tako pjevaju o izgubljenim djevojkama (Riding in a Rail Road Keer, 1850-e: Suke Sattinet was a comely gal / And loved her parents dear / Till she met Slim Jim, the miller’s son / A ridin’ in a rail road keer), dovitljivim krađama (The Charming Young Widow I Met on the Train, 1860-e: misleći da joj pomaže, ukrala mu je novac dok joj je pridržavao bebu), ukradenim poljupcima dok se voze kroz tunel (In the Tunnel, Riding in a Railroad Train). Naravno, neizbježne su i pjesme o radničkom iskustvu. Tako su primjerice radnici irskog podrijetla od 1850-ih pjevali pjesmu Paddy Works on the Railway, od 1880-ih Jerry, Go Ile That Car ili Drill, Ye Tarriers, Drill. Talijanski imigranti pjevali su Where Do You Worka, John?. Radnici najnižeg statusa imali su pjesmu The Little Red Caboose behind the Train. Opjevani su i heroji (This Ole Hammer Killed John Henry) i zločinci (The Crime of the D’Autremont Brothers), nesreće na radu (The Wreck on the C&O), samoća (Because He Was Only a Tramp)…

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=58VA2VJ8eCM[/youtube]

Ove teme zasigurno će populariziralti Jimmy Rodgers, kojeg mnogi smatraju predvodnikom countryja u SAD-u, koji je s njim postao nacionalni fenomen. On je sam radio s ocem na izgradnji željeznice, prvo kao vodonoša. Slušao je pjesme afro-amerikanaca, skitnica, bludnica te je uz gitaru počeo svirati i bendžo. Kada je oblio od tuberkuloze, postao je preslab za rad na željeznici te je radio svakakve poslove, a ponekad je i nastupao. Tada ga je otkrila izdavačka kuća RCA te je počeo snimati svoje pjesme. Njegove najpoznatije pjesme posvećene željeznici su: Train Whistle Blues, The Brakeman’s Blues, i Waiting for a Train. Ostavio je velik utjecaj na svoje nasljednike te su i nakon njega nastajale mnoge pjesme te tematike (Freight Train Blues, Box Car Blues, I’ve Got the Railroad Blues i Wabash Cannon Ball Blues).

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=gbzc77Tz6PA[/youtube]

I Glenn Miller Orchestra obuhvatio je ovu temu pjesmom Chattanooga Choo Choo predstavljena u filmu Sun Valley Serenade iz 1941. godine.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=-XQybKMXL-k[/youtube]

I primjera iz filmske industrije ima mnogo. Zanimljivo je kako jedan od prvih filmova braće Lumière prikazuje vlak, odnosno ulazak vlaka na stanicu. Film te vrste, koji gledateljima pruža dosta realistično iskustvo, odnosno posredno putovanje, polučio je veliki uspjeh i stvorio fenomen tzv. Hale’s Tours kina. Takva kina su zapravo bili vagoni u kojima su stvoreni uvjeti za prikazivanje filmova te tematike te su se gledatelji mogli poistovjetiti s iskustvom putovanja u filmu. Vrhunac ovih kina bio je 1906.i 1907. godine kad ih je u SAD-u bilo 500!

Teme koje su se provlačile kroz filmove bile su slične onima u glazbi. Bili su tu filmovi koji opisuju nesreće, pljačke i slične akcijske avanture, kao što su The Photographer’s Mishap (1901.), The Tramp’s Miraculous Escape (1901.), Uncle Josh at the Moving Picture Show (1902.), Rube and Fender (1903.) i The Great Train Robbery (1903.). Zatim nesporazumi kao npr. kada mladenka ne primijeti da joj je skitnica sjeo na mjesto njenog supruga (Nat Kisses the Bride, 1904.) ili kada mladić pokuša ukrasti poljubac od jedne djevojke te završi ljubeći njezinu crnu sluškinju (What Happened in the Tunnel, 1904.). Jako popularni su bili filmovi u kojima su glavni likovi bile žene koje spašavaju vlakove iz raznih neugodnih situacija. To su bile operaterke, odnosno željezničke telegrafistice, a najpoznatija među njima bila je Helen (koju je glumila Helen Holmes), koja je tjedno, od 1914. do 1917. u The Hazards of Helen, spašavala vlakove od nesreća, ljude, suprotstavljala se banditima. Ipak, na kraju radnog dana i njoj je najčešće treba spas u obliku muževnog muškarca. I Afro-amerikanci su imali svoje junake, a najpoznatiji takav film je The Pullman Porter (1912.).

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=4_S3PzZMtPI[/youtube]

U dvadesetim godinama 20. stoljeća uslijedili su filmovi koji su manje prikazivali radničku klasu, a više onu upraviteljsku, menadžersku. Da bi zaplet bio što više komercijalan, najčešće se kći predsjednika određene željezničke kompanije zaljubljivala u običnog radnika na njegovoj željeznici (The Love Special, 1921., Blood and Steel, 1925., The Open Switch, 1926.). Kako je kinematografija postajala ozbiljniji biznis, tako su i ideje postajale ozbiljnije. Tako je nastao i popularni epski film The General Bustera Keatona iz 1926. godine u kojemu je glavni lik lokomotiva koju je Unija uzela za vrijeme Građanskog rata, a Keaton ju pokušava spasiti. Da stvar bude napetija, njegova odabranica Annabel Lee je također u tom vlaku. Produkcija ovog filma bila je izrazito skupa, a jedna scena koja je uključivala most u plamenu te pad s tog mosta, koštala je 42000 dolara, nevjerojatno velik iznos za to doba.

Buster Keaton u filmu The General, 1926.
Buster Keaton u filmu The General, 1926.

Jedan od prvih tematski ozbiljnijih filmova bio je The Iron Horse iz 1924. godine velikog redatelja Johna Forda. Film govori o borbi jednog radnika i njegovom preživljavanju kako bi ostvario san ubijenog oca, a to je završetak transkontinentalne željeznice. Film u sebi sadrži i temu potrage za američkim identitetom, što će biti čest motiv u Fordovim kasnijim filmovima.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=-yZk0ANu7CU[/youtube]

Od 1966. do 1968. godine u dvije sezone emitirala se istoimena serija u kojoj protagonist Ben Calhoun (glumi ga Dale Robertson) osvoji na pokeru poluzavršene željezničke linije Buffalo Pass, Scalplock i Defiance Line te se mora boriti protiv Indijanaca, bankara i ostalih bad guys kako bi završio projekt. Radnja je smještena u 1880-e.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=nnQZvS0lZ3k[/youtube]

I kasnije će se motiv željeznice pojavljivati u filmovima, no nešto rjeđe i bit će uglavnom u pozadini, kao i u književnosti gdje će služiti kao svojevrsna metafora. Ipak, tema će doživjeti velik procvat u znanosti, posebice historiografiji. Tako nastaju brojne knjige posvećene nastanku Transkontinentalne željeznice, vodećim osobama, poslovnoj i ekonomskoj povijesti tog vremena, a kasnije i u istraživanju društva, svakodnevice i mentaliteta. No, najveći zamah je ovaj motiv možda doživio u glazbi, a zadržat će se ponajviše u country glazbi. Predvodnik je Johnny Cash i njegov album iz 1960. (reizdanje s četiri dodatne pjesme objavljeno je 2002.) Ride This Train te se smatra jednim od prvih konceptualnih albuma. Jedna od takvih pjesama je i Desperados Waiting For A Train Guya Clarka iz 1975. godine, a kasnije su je novoj generaciji predstavili Highwaymeni (1985.). Poznata je i pjesma City of the New Orleans Stevea Goodmana koja opisuje putovanje vlakom iz Chicaga do New Orleansa, a zatim su je prepjevali i brojni drugi country pjevači (Willie Nelson, Johnny Cash).

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=A2iFhtYRjBg[/youtube]

Kasnije, od 1950-ih godina, ulogu željeznice u popularnoj kulturi preuzet će cesta, točnije Jack Kerouac i roman Na cesti (On the Road), film Goli u sedlu (Easy Rider), Route 66.

Daljnji tekst sadrži spoilere za prvu sezone serije Hell on Wheels

Hell on Wheels, AMC-jeva nova dramska serija koja je nedavno završila s prvom sezonom problematizira ovu tematiku. Oni koji su odgledali prvu sezonu mogli su uočiti brojne elemente te serije u ovom članku. Dakle, izgradnja dijela Transkontinentalne željeznice, točnije Union Pacific Railroada, Thomas Durant je jedan od protagonista i vidjeli smo ga kako manipulira dionicama, podmićuje političare, spletkari. Radnike čine ratni veterani, irski doseljenici i oslobođeni robovi (seriji se zamjeralo što ne prikazuje i kineske radnike, kojih je, kako je već napisano, bilo izrazito mnogo prilikom gradnje Central Pacific trase, no tvorci serije su se odlučili za Union Pacific priču jer su je smatrali više američkom), sukobi s Indijancima su stalni, naporan rad, poroci, teški životni uvjeti u hladnoći i blatu, grad (pakao) na kotačima… Ostaje nam još samo lik Lily Bell, udovice Durantovog inženjera. Njezino ime, ali i uloga koju bi mogla imati između dva glavna lika, Thomasa Duranta i Cullena Bohannana, neodoljivo podsjećaju na još jednu tradicionalnu američku folk pjesmu Lily of the West. Možda ne doslovno, ali sigurno simbolički. I, konačno, posljednja scena zadnje epizode, po mom mišljenju, sažima cijelu ideju američkog mita o željeznici.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=9LeqSJi0D1k[/youtube]

Literatura:

  • Arnesen, Eric. Brotherhoods of Color: Black Railroad Workers and the Struggle for Equality. Harvard University Press, 2002.
  • Black, Rachel. Alcohol in Popular Culture: An Encyclopedia. ABC-CLIO, 2010.
  • Boyd, Jim,William F. Howes, Joe Welsh. The American Railroad: Working for the Nation. MBI Publishing Company, 2006.
  • Daniels, Rudolph L. Trains Across the Continent: North American Railroad History. Indiana University Press, 2000.
  • Leeming, David Adams. The Oxford Companion to World Mythology. Oxford University Press, 2005.
  • Millichap, Joseph R. Dixie Limited: Railroads, Culture, and the Southern Renaissance. The University Press of Kentucky, 2002.
  • Schivelbusch, Wolfgang. Povijest putovanja željeznicom. O industrijalizaciji prostora i vremena u 19. stoljeću. Zagreb: Naklada Ljevak, 2010.
  • Stover, John F. American Railroads. University of Chicago Press, 1997.
  • Telgen, Diane. „Gilded Age. Art and Literature.“ U: The Industrial Revolution in America: Iron and Steel, ur. Kevin Hillstrom and Laurie Collier Hillstrom. Santa Barbara-Denver-Oxford: ABC Clio, 2005.
  • Turner, Frederick Jackson. The Frontier in American History. Courier Dover Publications, 1996.
  • Wikipedia
4 komentara
  • Pohvale autorici na članku. Zbilja mi je odlično da se na trenutak udaljilo od svih pilota, gledanosti i pokušalo dočarati nešto čime je jedna serija inspirirana.

    Moram priznati da mi je članak izrazito zanimljiv iako nisam neki tip koji voli povijest (dajte vi meni brojeve i digitron :D), a naročito me se dojmilo kako je spretno isprepletena povijest s prikazom knjiga, glazbe, filmove, serija… i da obavezno kad se čita slušati ove klipove po tekstu baš daju odličan ugođaj ;)

  • Dobro je da se ljudi bave i pravim sadržajem jedne takve serije. Željeznica je toliko puno dala Americi…povezala je njena velebna prostranstva, dala odgovor na probleme opskrbe, prehrane i trgovine, te munjevitim koracima gurnula naciju među najsnažnije države tog vremena. Željeznicu onog doba moguće je usporediti s internetom, toliko je brz i velik bio napredak. Bravo, vrlo dobro napisano i pospojeno s američkom kulturom. Šteta što nema spomena nekih kultnih train filmova i nekih još poznatih pjesama, ali ne može se uvijek sve dobiti.

  • Clanak je savrsen sve pohvale. Objasnio je sustinu amercike zeljeznice da je ona mnogo vise od same mehanizcije i da je imala veliki politicki, ekenomski i kulturni znacaj za samu Ameriku a onda posredno i citav svijet.

  • Serija je upravo imala za cilj da kaze sto i sam ovaj clanak, ukaze na znacaj zeljeznice i sve zamiljivosti koje su vezane za nju. Ima slicnosti sa serijom Into the west isti osjecaj gledati.

Odgovori

Serijala je online magazin posvećen aktualnim i popularnim televizijskim serijama, kritici i novostima.

© 2009-2020 Serijala.com, sva prava pridržana

ISSN 2459-5861