Sada kad je Hannibal završio impresivnu prvu sezonu, što nas čeka dalje?
Prvi dio teksta lišen je spoilera, dok dio nakon podnaslova “Kamo dalje?” slobodno preskočite, ako niste pogledali čivavu sezonu. Prije toga možete baciti oko i na inicijalnu recenziju serije.
Ovog tjedna završena je prva sezona Hannibala, iznenađujuća na više razina. Prvo, iznenađuje što je serija uopće preživjela prvu sezonu i dobila drugu. I potom, iznenađujuće odlična, praktički univerzalno hvaljena. Iskoristit ću priliku i likovati jer ovog puta nisam ureknuo seriju nakon odličnog starta, pa je ova gotovo kontinuirano bila na visokom nivou, sve do besprijekornog finala kojim je sezona zaključena.
Bryan Fuller i njegov tim nadogradili su početne epizode pričom koja je čak i poneke monotonije fillere i proceduralni balast (koji je svejedno bio bitan za “bigger picture”) upakirala u zaokruženu i smislenu cjelinu. Mads Mikkelsen je drugačiji dr. Hannibal Lecter od Bryana Coxa i Anthonyja Hopkinsa i ulogu je učinio svojom dostojno popunivši poprilično velike cipele filmskih prethodnika. Fulleru ide priznanje što je Hannibala prikazao inteligentnim i spretnim, bez da Jacka Crawforda, Willa Grahama i ostalu FBI-jevu ekipu učini slijepima i naivnima, nakon što ih je ovaj čitavu sezonu ismijavao kopirajući zločine drugih ubojica te ih ponekad servirao na pladnju – doslovce (“teletina” iz finala).
Hannibal se poigravao sa Grahamovim ludilom tjerajući ga sve bliže (mentalnoj) provaliji, a Hugh Dancy fantastično je oživio njegovu empatiju sa žrtvama, suočavanje (mentalnim) posljedicama ubojstva iz prve epizode te zavirivanje u mračan um ubojica. Sumnjam da će glasači primjetiti seriju, no da je bila gledanija i s tog aspekta uspješnija, bio bi realan kandidat za Emmy. Zabavno je primjetiti kako Dancy, suprug Claire Danes, ima poprilično sličnu, podjednako zahtjevnu i razmetljivu ulogu poput agentice Carrie Mathison u Homelandu. U tim je momentima Hannibal najviše briljirao vizualno. Čak i kad sami slučajevi te ubojstva nisu bili toliko interesantni, Dancy i popratni vizuali bili su perfektni. Teško je vjerovati da su neke poprilično jezive i grafičke scene leševa bile slobodno prikazane na konzervativnoj nacionalnoj televiziji. Jezivosti atmosfere dodatno je doprinosila kulinarska strana dr. Lectera kojeg smo rijetko viđali kako ubija, a češće kako pedantno servira svoje žrtve. Zgodan i upečatljiv trik, kao podsjetnik na Hannibalovu kanibalsku stranu i ilustracija njegove zastrašujuće poremećenosti.
Kamo dalje?
Alan Sepinwall sa HitFixa ulovio je showrunnera i autora adaptacije, Bryana Fullera, na čašicu razgovora u kojem otkriva svoje planove za naredne sezone. Množina, da. Druga sezona osigurana je usprkos slaboj gledanosti, a zahvaljujući internacionalnoj koprodukciji u kojoj NBC samo dopunjuje budžet. Fuller je i prije premijere spominjao da ima višesezonski plan, čemu smo se prerano smijali. U idućoj sezoni gledat ćemo drugačijeg Willa Grahama, sada kada su strane okrenute, nakon što je serija završila lijepim obratom uloga u odnosu na one kakvim smo ih gledali u filmovima. Graham je sada svjestan što mu se dogodilo i bit će prijetnja Hannibalu.
Do teoretske četvrte sezone trebali bi dostići događaje romana “Red Dragon”, iz kojeg serija vuče inspiraciju, prvog u serijalu koji je napisao Thomas Harris. Peta sezona dotakla bi se najpoznatije filmske ekranizacije serijala, Kad jaganjci utihnu, no tu počinju i problemi. Trenutno su otkupljena samo prava na likove iz spomenutog romana “Red Dragon”, a one iz Jaganjaca – prvenstveno Clarice Starling – drži studio MGM. Osim ako Fuller odluči pribjeći taktici robe s placa, pa njen lik nazvati Carly Sretling. Ili nešto. Također, u prvom dijelu intervjua, Fuller govori o stvaranju već spomenutog vizualnog stila serije, (ne)očekivanoj obnovi, NBC-jevoj podršci te važnosti kulinarske strane serije.
