Odbrojavanjem kroz mini-seriju članaka o najboljim serijama godine došli smo i do finalnih deset. Serije razvrstane po mjestima od 21. do 30. te 11. do 20. mjesta predstavili smo ranije, pa u nastavku slijedi deset nama najdražih, najboljih, najistaknutijih serija 2012. godine. Godina iza nas ponovo je bila dobra za televiziju i ne vjerujte nikome tko vam kaže da nema ničeg pametnog za gledati. Ipak, ovo je bila godina nešto slabijeg razvoja novih serija — tek su se tri ugurale među 30 najboljih. Usto, neke serije sa samog vrha možda nisu imale svoje najbolje sezone dosad, dok je nekolicina onih sa sredine naše ljestvice napredovala — stoga je neka prividna, iz našeg kuta gledanja percipirana razlika u kvaliteti ponajboljih serija ponešto smanjena. Uglavnom, lista je informativnog i zabavnog karaktera — prvenstveno je namjenjena vama kao preporuka za gledanje i poticaj za nadoknađivanje serija koje ste propustili, a poredak nije nužno zapisan u kamenu spuštenom s nebesa. S time na umu, najbolje serije 2012. godine su…
Televizija jednostavno ne može bez poštene odvjetničke drame. Dani kada je žanrom vladao David E. Kelley (Ally McBeal, The Practice, Boston Legal) davno su iza nas. Kada je prije tri i pol godine CBS predstavio The Good Wife, nitko nije vjerovao da serija može opstati na životu duže od 13 epizoda, a kamoli unijeti novi život u žanr, preporoditi ga i onom ozloglašenom CBS-u napokon donijeti barem neki pedigre. I iako gledanost serije, za CBS-ove standarde, nije baš sjajna, upravo taj pedigre održava The Good Wife na životu.
Način na koji kreatori serije, Michelle i Robert King, elegantno kombiniraju priče iz sudnice i s političkih bojišnica s privatnim životima likovima, te proceduralne aspekte serije sa serijaliziranima je fantastičan. A uz jednako fantastičnu glumačku postavu (i postavu gostujućih glumaca također, kao što smo već u nekoliko navrata spomenuli), nije ni čudo da inspiracije imaju napretek. Dodatna pohvala što su pokazali da slušaju svoju vjernu publiku, kada su se zbog negodovanja fanova riješili storylinea koji je bio izvan karaktera serije.
Parenthood je uvijek bio odlična, vrlo nam draga serija; personalna i intimna priča o jednoj golemoj obitelji. Kao i sve obitelji, Bravermani imaju svojih nedostataka i mana, no one nikad nisu bile manje uočljive kao ove godine. Aktualne sezone obitelj Braverman potresla je vijest o teškoj bolesti jednog od glavnih likova. Rak, kao jedna od našokantnijih i najtragičnijih nesreća koja može pogoditi jednu obitelj, u rukama gotovo bilo kojeg drugog autora izgledala bi grozno manipulativno i lijeno, kao jeftin trik za pridobivanje suosjećanja publike. Možda to i jest ovdje.
Ali način na koji ga je realizirao Jason Katims sa svojom scenarističkom ekipom rezultirao je izvlačenjem maksimuma iz ionako sjajne glumačke postave, zbližavanjem nekih likova i općenito vrlo potresnih i emocionalnih, vjerojatno najdirljivih televizijskih trenutaka koje ste mogli gledati na televiziji 2012. godine. Kako serija odmiče, Parenthood je sve bolji i bolji, a jedva smo čekali priliku i izvor da ga uvrstimo u deset najboljih serija godine.
Ove je jesenske sezone nedjelja bila poprilično zauzet dan za ljubitelje televizije. Uz sve silne spletke i twistove koji su se događali u Homelandu i poznate face koje su gostovale u The Good Wife — Boardwalk Empire bi često bio zapostavljen i ostavljen u sjeni drugih serija. Međutim, Nucky Thompson i njegova ekipa priredili su nam i ove sezone fantastičnih dvanaest epizoda.
Prošle je godine serija dobila veliki plus kod nas jer su scenaristi i producenti pokazali kako ih nije strah riješiti se stalnih članova glumačke postave u korist kvalitetnog napretka priče. Isto su pokazali i ove sezone, a uz solidnog glavnog negativca (Bobby Cannavale), koji je, istina, nerijetko djelovao kao da je ispao iz American Horror Storya, i intrigantne sporedne storylineove, Boardwalk je još jednom opravdao status jednog od glavnih HBO-ovih igrača. Vizualno spektakularan i nenadmašiv, sa prvoklasnom ekipom scenarista, redatelja i glumaca, Boardwalk Empire itekako zaslužuje svoje mjesto među deset najboljih serija godine.
U godini na izmaku, Homeland je bio jedna od serija o kojima se najviše pričalo i raspravljalo. Nismo sigurni da je “kontroverzna” prava riječ, no druga sezona definitivno je bila polarizirajuća te poticala na rasprave. Nakon uvjerljive prve sezone — u biti još od samog pilota — postavljala su se pitanja može li serija nastaviti ovakav tempo i kada će se (hoće li) jednostavno raspasti pod bremenom očekivanja. Nakon još jednog fantastičnog ulaska u sezonu (epizoda sa ispitivanjem Brodyja!), pukotine u Homelandovoj priči počele su se nazirati, ali kada podvučemo crtu ispod druge sezone, dojma smo da je u svojim najboljim trenucima bila bolja od prve, a lošija u onim slabijim.
Znači li to da se krajnosti pokraćuju? Nismo baš sigurni, zamjerki imamo — nedostajala nam je moralna dvosmislenost prve sezone, serijin ekvivalent Osame Bin Ladena je do finala djelovao kao grozan teroristički papirnati klišej (onaj apsurdni govor…), a priča je ponekad išla logičkim prečacima i povremeno prekoračila granicu uvjerljivosti. No, kao dramski triler, Homeland je uvijek bio napet i zabavan, a njegovo rangiranje na listi vjerojatno se svodi na to koliku važnost pridajete problematičnijim dijelovima radnje. Jedna stvar, doduše, ne bi smjela biti otvorena za raspravu — Claire Danes, Damian Lewis i Mandy Patinkin ponovo su bili očaravajuće brilijantni te spašavali seriju kada je bila u padu.
Primjetit ćete da je Parks & Recreation jedini sitcom s velikih mreža na našem popisu deset najboljih serija. Razlog je jednostavan – riječ je o seriji koja nam iz tjedna u tjedan, iz epizode u epizodu svojom inovativnošću, duhom, šarmom i grupom nezaboravnih likova stavlja osmijeh na lice. Od grupnog sramoćenja na ledu iz epizode emitirane u siječnju, sve do priča u Washingtonu i čuvene prosidbe (koja je, usput, bila jedan od najboljih televizijskih trenutaka godine) iz epizoda s kraja godine, Parks & Rec je poslastica koja nikad ne razočara.
U zadnje vrijeme često slušamo o nepotrebnim otkazivanjima serija i žaljenjem gledatelja jer “XY serija nije stigla pronaći svoj glas i doći na svoje”. P&R je savršen primjer serije kojoj je to dopušteno (uglavnom zahvaljujući NBC-evim problemima, no nećemo cjepidlačiti) te koja se dovođenjem Adama Scotta i Roba Lowea digla u nove visine. Sada na polovici pete sezone (kad prije?), još uvijek je na kreativnom vrhuncu. Nadamo se samo da će Amy Poehler kad-tad dobiti svoje itekako zasluženo priznanje i stati na pozornicu jednog rujna s Emmyem u ruci.
HBO dugo nije imao ovako dobru dramediju. Možda čak nikad. Mnogi će sad vikati: Sex and the City! Hung! Bored to Death!, ali ako ćemo biti realni na trenutak nijedna od tih serija nije dostigla visine debitantske sezone ove fantastične serije. Lena Dunham čvrsto u svojim rukama drži sve uzde; od glume, režije, producentskih i scenarističkih dužnosti. Teško je ne biti impresioniran sposobnostima ove dvadesetšetogodišnjakinje. Girls se vraća u siječnju, a mi vas ostavljamo s riječima našeg Marina.
Miskoncepcije i očekivanja su zajebana stvar. Kada vaš um jednom zacementira što očekuje od filma, serije, čega god drugog – teško će prihvatiti i naviknuti se na nešto drukčije. A s Girls ne možete predvidjeti što će vam servirati, a upravo je zato posebna i nezamjenjiva serija…. U deset kratkih epizoda, stvorila je jedan brutalno realističan svijet i upoznala nas s četiri djevojke i njihovom okolinom, te je teško zamisliti da, ukoliko ovog trenutka sjednemo na let za New York, nećemo u Brooklynu sresti Shoshannu na drogama ili Jessu u Central Parku kako čuva djecu.
Ryan Murphy je u svoje dvije serije u razmaku od 48 sati imao dvije reference na Treme (u Gleeju i u The New Normalu). Par mjeseci kasnije, i scenaristi Happy Endingsa smjestili su šalu na Treme u seriju. Bile su to dobronamjerne šale tipa “ništa meni nije jasna ta serija”, “oni tamo previše sviraju” i “tamo ima previše likova”. Nažalost, samo smo mi i još šačica ljudi koja uistinu prati Treme shvatili te šale. Ostali su gledatelji vjerojatno počešali glavu i zapitali se: “A o čemu oni buncaju?”
U svojoj je trećoj sezoni Treme ponovno pokrio širok spektar tema koje su u post-Katrina New Orleansu bila svakodnevica — od korupcije u policiji, birokracije i nepravdi, preko kulinarskih i glazbenih majstorija sve do vođenja školskog benda i snimanja jazz albuma s lokalnim legendama. Zahvalni smo HBO-u što je Davidu Simonu dao zeleno svjetlo za snimanje četvrte sezone, makar se sastojala od samo pet epizoda, a mi smo zahvalni Davidu Simonu i svima iza i ispred kamere koji su nas uveli u fantastičan svijet New Orleansa, grada čiju smo dušu uspjeli osjetiti i kroz male ekrane.
Louis CK stvorio je seriju koja se može beskonačno secirati, kritički analizirati i tumačiti. Serija koja u svom polusatnom formatu probija granice medija te impresionira svojom kreativnošću. Gledamo je impresionirani lakoćom kojom ruši okvire televizije, zamišljeni nad društvenim komentarom i kritikom, a zabavljaju nas vicevi o prđenju, masturbaciji i ostale “politički nekorektne” (odvratnog li pojma) opservacije sjajnog komičara. Louie nije komedija, nije ni drama; nije najsmiješnija serija trenutno, ni najozbiljnija. Zapravo, nije usporediva ni s čime na televiziji.
To je gotovo eksperimentalna serija, igralište divno poremećenog uma Louisa CK-a u kojoj 13 puta godišnje, pred milijunskim auditorijem, priča o svojim najvećim životnim strahovima, ali i radostima. Druga sezona bila je uistinu revolucionarna i smjela, a trećom Louie ostaje jedna od najintrigantnijih i najdubokoumnijih televizijskih serija. Činjenica da Louis to radi potpuno sam — od produkcije, preko pisanja scenarija do režije — samo pridonosi našem poštovanju njegovog rada. Volite li Louieja — ili čak ako ga ne volite, ali ste dovoljno otvoreni i znatiželjni — bacite oko na tekst u kojem AV Clubov Todd VanDerWerff uspoređuje seriju sa Obitelji Soprano, samo u kontekstu televizijske komedije.
Skoro. Breaking Bad je skoro i treću godinu zaredom zasjeo na prvo mjesto naše godišnje liste, ali serija ispod je emitirala jednu od od svojih najboljih sezona. Dugo smo razmišljali i ipak odlučili da je ovih osam epizoda Breaking Bada što smo vidjeli u 2012. možda bilo premalo za prvo mjesto. To ne govori puno o kvaliteti epizoda, jer je i ove godine Breaking Bad bio fantastičan, ali ona dolje, serija koja je zauzela prvo mjesto, emitirala trinaest sjajnih, cjelovitijih epizoda. Vidjeli smo prvu polovicu posljednje sezone Breaking Bada i nestrpljivo čekamo kraj. Bez obzira na sve, radi se o dvije najbolje serije na televiziji koje biste morali gledati, ako kojim slučajem to već i ne činite.
“Degradiranje” Breaking Bada na “tek” drugo mjesto, nakon dvije uzastopne godine stolovanja na čelu, ne predstavlja baš nikakvu promjenu u našemu mišljenju. Jednostavno, AMC-jevom odlukom posljednja, peta sezona podijeljena je na dva dijela od osam epizoda, a kao posljedica toga, ovogodišnjih osam djelovalo je tek kao uvertira u finalni niz. Zato ga je teško uspoređivati sa potpunim, kompletiranim i zaokruženim sezonama drugih serija, pa Breaking Bad “ispašta” samo kod ovakvih, u načelu nebitnih informativno-zabavnih rangiranja. Prošle godine smo napisali kako autore serije čeka iznimno težak posao završavanja priče u šesnaest preostalih epizoda serije, a način na koji su napravili ovih osam, mislimo da neće biti problema.
Koplja su se lomila, krv prolijevala i beskonačno raspravljalo o tome treba li na ovoj poziciji biti Breaking Bad ili Mad Men, no mjesto je samo za jednog i konsenzus u redakciji bio je: Mad Men je najbolja serija 2012. godine. Rekli smo 2010. komentirajući njeno drugo mjesto: “Oni posjeduju smrtno ozbiljnu produkciju i vizualni stil od kojeg prdonje u Akademiji dobivaju trajnu erekciju, ali nama je ipak najvažniji balans dramskih elemenata koji se postiže konstantnim razvojem likova (i njihove okoline) te sidetrackova u vidu Draperovih avantura.”
Postoji mogućnost da nas je osupnula nostalgija nakon osamnaest-mjesečne pauze, razljutilo zaobilaženje na Emmyjima i Globusima ili smo i sami u međuvremenu postali stari prdonje s trajnom erekcijom na Mad Mene, no kako god bilo, peta sezona bila je savršen nastavak fantastične četvrte. I dok je četvrta bila najvećim dijelom duboko egzistencijalistički tmurna, peta je podigla tempo i najviše dosad doslovno izrazila i reflektirala promjene u životima zaposlenika Sterling Cooper Draper Prycea, uz kontroverzne razvoje radnje, a čak i uz podignutu dozu humora zadržala prepoznatljivu melankoliju. Na prve taktove uvodne špice svaki put znamo da nas u sljedećih sat vremena očekuje nešto drugačije od bilo čega na televiziji, drugačije, neusporedivo i u svakom pogledu odlično i zato im čestitamo.
- 11. Game of Thrones
- 12. Justified
- 13. Sherlock
- 14. Archer
- 15. Community
- 16. Luck
- 17. The Hour
- 18. Southland
- 19. Downton Abbey
- 20. Happy Endings
- 21. 30 Rock
- 22. The League
- 23. It’s Always Sunny in Philadelphia
- 24. Peep Show
- 25. Shameless
- 26. Fringe
- 27. Doctor Who
- 28. The Walking Dead
- 29. Veep
- 30. Cougar Town
To je to. Raspravljajte, kritizirajte nas, hvalite nas i, prije svega, sastavite svoje liste najdražih serija, pa da možemo mjeriti tko ima većeg. Ali prije budite tako dobri, pa pročitajte nekoliko opaski vezanih uz listu, njeno sastavljanje i raspravljanje:
- Ako nečeg nema na listi ili je “prenisko”, razlozi su jednostavani — nismo htjeli izbaciti nešto drugo da napravimo mjesto, odnosno druge serije smo smatrali boljima.
- Ove godine izdvojili smo ravno trideset serija, ali vjerujte nam kad kažemo, još ih je desetak bilo razmatrano za širu listu. Ako mislite da “_________” fali na listi, lako je moguće da smo seriju teška srca ostavili na pragu 30. mjesta.
- Za finalnih 10 trebalo bi nam barem 15 mjesta, jer neke od serija između 11. i 20. mjesta bile su sasvim blizu upada u završni izbor, u nekim ranijim verzijama čak i u “top 10.”
- Poredak je prilično proizvoljan. Da, Mad Men proglašavamo najboljom serijom 2011. godine, ali tvrdimo li da je serija na sedmom mjestu bez ikakve sumnje bolja od one na osmom? Ne. Možete li nas uvjeriti da je serija na osmom mjestu zapravo bolja od one na šestom? Zašto ne. U svakom slučaju, ako je serija među finalnih 30, prilično nam je draga, a rasprave o tome je li trebala biti par mjesta gore i dolje ipak graniče sa sitničarenjem.
- Ovo je lista serija koje su omiljene nama. Ljetos smo imali niz anketa u kojima ste vi, čitatelji, birali svoje favorite. Takav izbor imat ćemo i idućeg ljeta.
- “20 nezadovoljnih tipova ljudi koje ćete sresti u komentarima na godišnje liste“.
- Ovaj dio zapravo ni ove godine nitko nije pročitao, a svi ste samo proletjeli kroz listu zar ne?
