Najbolje serije 2023. godine

Štrajk scenarista u televizijskoj sezoni 2007./08. bio je katastrofalan za industriju. Hollywood se od tih stotinu dana obustave rada pošteno nije oporavio godinama, a posljedice su bile toliko dalekosežne da ih ni ne možemo početi nabrajati. Ove su godine štrajkali i scenaristi i glumci. Iako su na kraju i jedni i drugi bili zadovoljni rezultatima pregovora, posljedice ovog dvostrukog štrajka počet ćemo osjećati tek u nadolazećim mjesecima. Neki projekti već su otkazani, a drugi su pomaknuti u dalju budućnost. Nadamo se da će se neke stvari u industriji promijeniti nabolje, ali teško je vjerovati da će AMPTP i studijske glavešine dopustiti korjenite promjene. Živi bili pa vidjeli.

Kad smo prvi put krenuli s izborom najboljih serija godine prije četrnaest godina, bazen odabira bio je višestruko manji. Networksi su žarili i palili (i zapravo naručivali zanimljivije i hrabrije projekte), a kabelska televizija imala je pet ili šest kanala koji su puštali kvalitetan program. HBO, FX, Showtime i društvo imali su manje sadržaja, ali svaka serija koja je završila u eteru bila je vrijedna razgovora. Streaming još nije u potpunosti zaživio, a Netflixovi originali bili su nekoliko godina udaljeni. U 2023. Netflix je predvodnik prezasićenosti, a njegove serije sinonim su za bezličnost. Tu i tamo dobijemo zaista kvalitetan poklon s Netflixa, više usprkos proizvodnoj traci nego radi nje. Apple je i ove godine nastavio s dobrim serijama, Disney+ se pogubio u Marvelovoj riznici diskutabilnih projekata, a bez Andora i Star Wars je bio nebitan. Peacock, Paramount+ i Max imali su… nešto, ali i ovdje se trebalo probijati kroz kilometre kanalizacije. Svaki put spominjemo da je iz godine u godinu sve teže pronaći zaista kvalitetne serije i da se sve više okrećemo starim favoritima, a tako je bome bilo i ove godine.

Prvih šest-sedam sezona Hitne službe je i dalje fantatsično, The O.C. je dvadeset godina od premijere dobio odličnu knjigu Alana Sepinwalla, pa smo i radi toga pregledavali neke stare epizode te serije. Taylor Townsend je bolja od Marisse Cooper, a druga i treća sezona su potopile ovu seriju. Star Trek: The Next Generation (Deep Space 9 također) je i dalje odličan izbor za nabaciti koju epizodu i zaspati uz nju, a Život na sjeveru je najbolja serija ikad. Deadwood je isto najbolja serija ikad, a bome su i Sopranosi. I The Wire. I… da. Stare serije su bolje.

Primijetili ste da je naša lista spisak od sedamnaest serija. Zašto sedamnaest? Pa, zašto ne? Mogli smo srezati dvije, mogli smo dodati još tri ili osam ili trinaest, ali nismo. Bit će ih sedamnaest. Bilo je serija koje su ušle na popis od sedamnaest, ali su ih druge stvari izgurale. Gledali smo i sjajne Reservation Dogse koji su nakon tri sezone završili i koje ćete negdje u budućnosti otkrivati. Gledali smo i Dead Ringers i Rachel Weisz je bila sjajna, smijali smo se uz Deadloch, fantastičnu australsku noir krimi komediju, oprostili smo se od Mikea Flanagana na Netflixu uz The Fall of the House of Usher. Party Down se vratio nakon više od deset godina i uživali smo mi i preostalih šest gledatelja te serije. HBO je imao nekoliko odličnih epizoda The Last of Us (“Long, Long Time”), ali nažalost je samo “prepisivao zadaćnicu”. Mi smo uvijek za slobodniju interpretaciju originala, a ovo je bilo praktički kadrirano kao igra iz 2013. Ted Lasso je završio s nešto slabijom sezonom, Netflix je predstavio Urasawin anime Pluto, Britanci su imali Blue Lights i The Lovers, a najvažnije od svega Tim Robinson je naručio 55 burgera, 55 krumpirića, 55 tacosa, 55 pita. Bilo je svega, ali mi imamo sedamnaest nama najdražih.

Kao i obično — jubilarni petnaesti put. Naš tradicionalni disklejmer.

Ako nam nedostaje neka od preko 50.000 godišnje produciranih serija razlozi mogu biti različiti:

• Nismo imali vremena pogledati je.
• Zaostali smo u nekoj od prošlih sezona i nismo uspjeli nadoknaditi.
• Zaostali smo u nekoj od prošlih sezona i nismo imali namjeru nadoknaditi ih.
• Pogledali smo sve sezone do ovogodišnje i nismo stvarno stigli.
• Pogledali smo prve epizode i odustali tamaaaan prije onog dijela kad postane stvarno super.
• Pogledali smo i nije nam se dovoljno svidjelo.
• Da, gledamo novu sezonu Farga i da, super je. Bit će sljedeće godine na listi osim ako se ne useru u cipelu u zadnjih nekoliko epizoda.
• Da, gledamo i četvrtu sezonu For All Mankind, pročitaj iznad za Fargo.
• Pogledali smo sve epizode koje je Marvel ove godine ispovraćao na svoj streaming servis i Disney nam nije dovoljno platio da uvrstimo neku njihovu seriju na listu. Aupičku kako je Secret Invasion bio loš, uf.
• Pogledali smo i uopće nam se nije svidjelo. Da, Brit Marling stanovi, A Murder at the End of the World je bila meh s velikim M. Meh.
• Sjetili smo se tvog komentara da ti je super i namjerno je nismo uvrstili. Da, baš tvog.
• Počeli smo gledati prvu epizodu jedan dan, ali onda je došao susjed s gajbom pive. Na kraju smo se napili i zaboravili na tu seriju.
• Počeli smo gledati prvu epizodu drugi dan, ali onda smo se sjetili da bismo mogli ponovo gledati Babylon 5 od početka. Tako da taj cijeli mjesec nismo ništa drugo gledali.
• Kolektivni ugovor nam garantira mjesec dana godišnjeg odmora, tako da smo tu već došli na četiri mjeseca ukupno.
• Ove godine smo imali nekako puno manje vremena da sjedimo pred televizorom.
• Zaspali smo pred televizorom baš kad smo upalili Yellowstone. Sori, Kevine Costneru.
• Pretenciozna smo smeća bez ukusa i trebalo bi nam zabraniti sastavljanje ikakvih lista osim one za špeceraj.
• U sveopćoj poplavi serija, nije nam se učinila dovoljno zanimljivom da joj damo šansu.
• A gdje su Peaky Blinders, čovječe? Gdje su Peaky Blinders zaista.

---

17. Silo

Desetodijelna prva sezona Appleove serije Silo prati prvu knjigu iz istoimene post-apokaliptične trilogije autora Hugha Howeyja. U bliskoj budućnosti, ostatak čovječanstva je smješten u dubokom podzemnom silosu koji ga štiti od otrovnog zraka s uništene zemljine površine. Ili im je barem tako rečeno. Život u silosu je strogo kontroliran, sve kretnje se nadziru, a propitkivanje prošlosti je tabu tema. Zbog toga, autoritarna je vlast organizirala niz vrlo čudnih pravila i restrikcija, sve kako bi ograničila razvoj znanja, znatiželju i kritičku misao. Ovakva distopijska atmosfera, koje se ne bi posramila ni Orwellova 1984., pokazala se plodnim tlom za napetu i uzbudljivu potragu za istinom predvođenu Rebeccom Ferguson i njenom slojevitom izvedbom vodeće inženjerke Juliette. Što se dublje spuštamo niz razine silosa i prolazimo kroz epizode, otkrivamo sve mračnije i dublje zakopane tajne koje prijete stabilnosti svih njegovih stanovnika. Serija time jako vjerno preslikava originalni materijal, izgrađuje njegov tmurni totalitarni zatvor, te obraća veliku pažnju na detalje, pritom nagrađujući pažljive gledatelje. –mv

16. Slow Horses

Teško mi je sada ići provjeravati, ali uvjeren sam da je svaka nova sezona Appleove špijunske drame predstavila Jacksona Lamba tako da prdne kad se prvi put pojavi na ekranu. Više od toga gotovo da i ne treba reći, ali ako vam ovo nije dovoljno onda 1) niste nikad čuli za Slow Horses ili 2) već gledate Slow Horses i brojite sekunde do novih epizoda. Sjajna Appleova serija pravi je mali dragulj sa sezonama koje se emitiraju na relativno redovnoj bazi, što je veći uspjeh od gotovo bilo koje druge serije s ovog popisa. Treća sezona započela je s Katherine Waterstone u Istanbulu, a svaka od šest epizoda imala je svoj jedinstveni twist. Gary Oldman predvodi odličnu glumačku postavu, a njegov Jackson Lamb jedan je od najboljih likova na televiziji. –dš

15. Scott Pilgrim Takes Off

U godini koja nam je donijela nekoliko zaista fenomenalnih animiranih serija, Bryan Lee O’Malley i BenDavid Grabinski učinili su nemoguće. Kao osoba koja je odrasla uz Scotta Pilgrima i čije police krase svi stripovi Bryana Leeja O’Malleyja, najava Netflixove serije bila je iznenađenje. Crtež, a kasnije i Wrigthova bombastična filmska adaptacija sjajno su ispričale priču i nisam bio siguran treba li nam još jedna verzija iste stvari. O, kako li sam bio u krivu. Promotivni materijal s Netflixa predivno je zamaskirao prave namjere autorskog dvojca jer je ono što su napravili jednako Annovom rebuildu Evangeliona. Kao velik fan rebuilda te franšize, bio sam oduševljen Netflixovom serijom, a činjenica da su se svi glumci iz filma vratili posuditi glasove za seriju bila je samo šlag na ovoj predivnoj torti. Ovo nije serija za nove gledatelje, ovo je ljubavno pismo svima nama koji se već skoro dvadeset godina družimo s ljudima iz ove šašave priče, čiji junaci i junakinje napokon odrastaju. Scott Pilgrim je mrtav, živio nam Scott Pilgrim još dugo. –dš

14. Strange New Worlds/Lower Decks

Kapetan Pike i društvo vratili su se ove godine u boljoj, zabavnijoj i eksperimentalnijoj drugoj sezoni Strange New Worlds. Samo deset epizoda godišnje nije dovoljno za druženje s posadom Enterprisea u 23. stoljeću, ali što možemo. Druga sezona imala je i crossover s Lower Decks, humorističnu epizodu sa Spockom, mjuzikl u najboljoj maniri Buffyjeve “Once More With Feeling”, (budućeg) kapetana Kirka, ma sve živo. Treća sezona počela se snimati taman pred početak štrajka i sada kasni nekih šest mjeseci, tako da sljedeće godine vrlo vjerojatno nećemo gledati nove epizode nego tek 2025. što je baš žestoka pušiona. Lower Decks je pak bio bolji nego ikad i ova animirana inačica Staza iz bogate povijesne riznice priča i likova ove je sezona izvukla zbilja neka iznenađujuća imena. Odlična sezona Lower Decks zaokružila je jednu od najboljih godina Treka u zadnjih dvadeset godina i napisati da se jako veselimo novim epizodama bilo bi suvišno. Ali svejedno smo napisali. A i treća sezona Picarda bila je festival nostalgije na koji nismo ostali imuni. Nije bilo baš dobro, ali svi su bili tamo. –dš

13. Abbott Elementary

Abbott Elementary polako zauzima mjesto vodeće workplace komedije 2020-ih. Serija uvjerljivo seli žanr iz korporativnih ureda, policijskih postaja i trgovina u nešto toplije i svima poznatije okruženje osnovne škole, time potencijalno proširujući svoju publiku. U drugoj sezoni, Abbott je zadržala svoj šarm i zakoračila nešto dublje u privatne živote svojih vrijednih nastavnika, istražujući nova prijateljstva i ljubavne interese. S druge strane, nastavila je ukazivati na očitu razliku između željenog i realnog stanja američkog školstva, ne skrivajući svoju kritičnost. –mv

12. Mrs. Davis

Objasniti Mrs. Davis u kratkim crtama gotovo je nemoguće. Miniserija pod vodstvom Tare Hernandez i Damona Lindelofa priča je o umjetnoj inteligenciji koja je eliminirala glad i ratove bavi se potragom za Svetim gralom, templarima, opaticama, Isusom koji radi falafel i suludim teorijama zavjere između ostalih šašavih događaja koje je spakirala u svojih osam epizoda. Apsurdno je i bizarno, većinom bedasto i nebulozno, ali svaki kotačić odrađuje svoj dio posla. Kad pomislite da ne može neozbiljnije serija vas udari u srce, baš onako kako Lindelof to zna. Betty Gilpin kao sestra Simone i Jake McDorman kao njen bivši Preston Wiley preskaču svakakve scenarističke prepreke s najvišim ocjenama, a Chris Diamantopoulos opet je dragulj sporedne glumačke postave. Predivno, ali i glupo. Čestitke. –dš

11. Colin From Accounts

Slatka australska serija koja nas je neočekivano oduševila, Colin from Accounts funkcionira zbog glavnih likova koji su nesavršeni na način da se s njima možemo jako dobro povezati. Glavni par, Ashely i Gordon, imaju otegotnu okolnost unatoč kojoj su i dalje simpatični — upoznali su se tako što je on pregazio pasića kojeg nije vidio na cesti jer mu je ona flertujući pokazala cicu. Pasić je preživio, iako je ostao paraliziranih stražnjih capica, a njih dvoje se našlo u kompliciranoj situaciji zajedničke brige o njemu. U idućim epizodama polako saznajemo što točno nije u redu s njima, a dosad još nismo vidjeli da se netko ozbiljno pozabavio razlikom u godinama glavnih likova na ovako milenijalski način. Bračni par u stvarnom životu, Patrick Brammall i Harriet Dyer uspjeli su ne samo u rom-com aspektu, već i utjelovljavanju dobro karakteriziranih likovima koji su prisiljeni da se mijenjaju i suočavaju s problemima, a serija ne zazire ni od doticanja trauma. Ova nepretenciozna lagana komedija s nešto drame i neopisivo simpatičnim glumcima nas je osvojila. -d

10. The Curse

Nije tajna da smo dugogodišnji fanovi Nathana Fieldera, tako da smo napeto čekali i The Curse, njegovu prvu zaista igranu seriju. Iako su mu dosadašnji projekti bili (pseudo?) dokumentarni i u njima je dokumentarni žanr razvio u dosad neviđenim razmjerima, u The Curse glumi lika koji se začudo ne zove Nathan Fielder. On i fantastična Emma Stone su Asher i Whitney Siegel, bračni par koji u Novom Meksiku pokušava snimiti svoju reality seriju, Flipanthropy, a pritom i pomoći lokalnoj zajednici i spriječili gentrifikaciju grada.

Uz Nathana, koautor serije je Benny Safdie (“Uncut Gems”), koji glumi manipulativnog producenta Dougieja, a rezultat je miks snažne i agresivne neugode pomiješane s Fielderovom karakterističnom sporosti i stajanju u toj neugodi da bismo je mogli u cijelosti iskusiti i udahnuti punim plućima. Svakako, takvo nešto nije za svakoga. Fielder je ponovno našao nov način kako bi kritizirao reality televiziju, performativne činove dobrote i ljudsku nemogućnost da shvati drugu perspektivu osim vlastite. I uz to je objavio na YouTubeu pilot epizodu serije iz serije, Flipanthropy — tako da svi čim prije mogu vidjeti razmjere dobrote Ashera i Whitney.

Vrhunska satira, puno, puno neugode, bizarnosti, misterija i želje da izađete iz vlastite kože. -d

9. How to With John Wilson

Treća i posljednja sezona dokumentarca (?) jednostavne premise, baveći se minornim detaljima života na ovom planetu, ali i načinom na koji vidimo sami sebe, nikad ne razočara u tome da između tih dviju naizgled miljama udaljenih stvari povuče nit poveznicu. Briljantnost John Wilsona ne samo da nam je na ekrane poslala neke od najčudnijih mogućih ljudskih priča, nego je samog svog autora u trećoj sezoni odvela u puno osobnije ogoljavanje nego dosad. Anksioznost s jedne, ali empatija i znatiželja na kojima Wilson temelji svoj pristup s druge pokazao nam je još jednom svijet oblikovan nejednakostima, nepravdom, nerazumijevanjem, u isto vrijeme kao i svijet u kojem se ljudi s time nose pronalazeći stvari do kojih im je stalo i za koje žive. U prenošenje genijalnog završetka nemoguće je ući bez spojlanja, ali radi se o jednom od najboljih, gotovo katarzičnih finala koje smo ikad pogledali. Ajme, kako će nam ova serija nedostajati. –gpn

8. Somebody Somewhere

Ima tako tih serija u kojima se naizgled ništa dramatično ne događa, ali ispod površine svakodnevice koju opisuju nalazi se lava osjećaja, ona koja ne prijeti ludom erupcijom, nego polaganim izgaranjem guta sve pred sobom. Ovo je takva serija, serija koja će vas natjerati da osjećate sve osjećaje odjednom. U drugoj se sezoni Sam polako smješta u svijet u koji se nevoljko vratila i, iako stalno imate osjećaj da će je njena usamljenost i tuga natjerati na bijeg, u svakoj epizodi ona odlučuje pronaći novi razlog za ostanak. Ono u čemu je ova sezona posebno uspješna jest gradnja odnosa između Sam i Joela, koji je jedno od neobičnijih televizijskih, ali u svojoj kompleksnosti, nezgrapnosti, humora i ljubavi, vrlo poznato neuredno ljudsko iskustvo. Somebody Somewhere je obnovljena za treću sezonu, u kojoj se najtoplije nadamo da će konačno dobiti pažnju koju zaslužuje. –gpn

7. Starstruck

Nakon prve dvije sezone u kojima je dominirala kemija između Rose Matafeo i Nikesha Patela, kao i njezin svjež humor, u trećoj je sezoni Starstruck bio manje rom-com, a više se bavio hvatanjem u koštac s “odraslim” životom i pronalaskom vlastitog smjera u njemu. Tom i Jessie su (uz par montaža u kojima prođe dosta vremena za tako kratku seriju) stariji i zreliji, a iako se i dalje vole, znaju da to možda i nije dovoljno za “…i živjeli su sretno do kraja života”. U posljednjoj sezoni, Starstruck je više melankoličan i realniji, odvojen od prvotne bajkovite premise, ali istovremeno zanimljivo i prikazuje uzbudljiv početak ostatka života glavnih likova i njihovih prijatelja. Sve to začinjeno je vrhunskim šarmom i humorom Rose Matafeo, čije ćemo sljedeće projekte sigurno gledati. -d

6. Poker Face

Na listi najzabavnijih serija ove godine Poker Face bi s punim pravom zauzela prvo mjesto. Rian Johnson ovdje ne izmišlja toplu vodu, nego osuvremenjuje (samo donekle, što je također dio šarma serije) howcatchem koncept dobro poznat obožavateljima Columba – gledatelj saznaje pojedinosti zločina prije nego Natasha Lyo… ovaj, Charlie Cale dobije priliku očešati se o taj svemir i otkriti što se zapravo dogodilo. Slučajevi koje Charlie rješava povezat će se hipsterskom estetikom s prstohvatom sedamdesetih u niz pomaknutih likova, od vozačica kamiona preko ocvalih metalaca do teroristica u staračkom domu i priuštiti vam zabavu, iako ne perolaku, na način na koji su to radile upravo serije na koje se ova ugleda. Za bolji doživljaj i kako biste izbjegli zamor koji bi uzastopno gledanje moglo naglasiti u formuli po kojoj su složene epizode, preporuka: ako već niste, gledajte jednu tjedno, kako svemir i televizija zapovijedaju. –gpn

5. Beef

Danny (Steven Yeun) i Amy (Ali Wong) dvoje je ljudi s potpuno različitim životima. Dok Danny živi s bratom i pokušava oživjeti stari obiteljski biznis, Amy se bavi dekorativnim biljkama te stanuje s mužem i kćeri u profinjenijem dijelu Los Angelesa. No, ispod svoje nasmiješene površine zakopali su identične osjećaje nezadovoljstva, manjka samopouzdanja i razočaranosti u svoje dosadašnje životne odluke. Taj unutrašnji grč je lagano kuhao u njima, čekajući trenutak kad su im se putevi presjekli kao dvjema električki nabijenim česticama, pri čemu je uslijedio potpuni nuklearni kaos koji smo pratili kroz ovih deset epizoda.

Netflixov Beef nam je servirao presliku današnjeg društva — ljude pune bijesa koji jedva čekaju izgovor da se istresu na drugima oko sebe i razbiju kolotečinu svoje užasno dosadne svakodnevice. Može nam se učiniti da je taj slučajni susret glavnih (anti)junaka samo pogoršao oba života — što bi se svakako složile njihove obitelji — no Danny i Amy su zapravo jedno drugom našli razlog za život. To nije bila ljubav na prvi pogled kako to obično u serijama biva, nego nešto što će im dati taj iznenadni udar adrenalina za kojim dugo žude jer ih je okolina toliko umrtvila i otupila, da svoje postojanje smatraju besmislenim i uzaludnim.

Zarazno dobra kemija između vodećeg dvojca dala nam je uzemljene osobe s kojima se možemo poistovjetiti i uvjerljivo gradiranje radnje koje je odraz njihovog unutrašnjeg stanja. Uz sve to, A24 produkcija i jedinstvena režija dostavile su egzistencijalnu crnohumornu dramu koju ne smijete propustiti. –mv

4. Blue Eye Samurai

Velike su šanse da vas je netko ove jeseni udavio kako apsolutno morate pogledati Netflixovu animiranu seriju Blue Eye Samurai. Da je jebeno, da je super, da je ovaj superlativ, da je onaj superlativ. I ok, posustali ste i došli kući nakon radnog dana, uzeli daljinski u ruke i kliknuli na prvu epizodu samo da sutra tom/j kolegi/ici možete reći da vam nije baš nešto jer animirane serije ne mogu biti baš tako dobre. Ali… nakon prve epizode pogledali ste i drugu, pa treću, pa vjerojatno i četvrtu i pogledali ste na sat i odjednom je bilo 02:30 i imate još samo finale, a sutra je srijeda i sad morate pogledati i zadnju i nek’ sve ide u 3pm. I nakon odgledane cijele sezone dolazite na posao, tražite kolegu/icu da mu/joj kažete kako je Blue Eye Samurai fantastičan i da ćete dobiti živčani slom dok ne naprave novu sezonu jer to znači čekanje dvije-tri godine do novih epizoda.*

Michael Green i Amber Noizumi su u suradnji s francuskim studijem Blue Spirit napravili jednu od najboljih priča godine o samurajki Mizu i njezinom osvetničkom pohodu u Japanu 17. stoljeća. Ova predivno animirana serija tri je godine putovala do malih ekrana, a ako sve bude išlo prema planu, možemo se nadati da ćemo je gledati još bar tri sezone. –dš

*ova priča nije inspirirana istinitim događajima, khm.

3. Succession

“I love you, but you are not serious people”

Nezahvalan je zadatak pisati o posljednjoj sezoni serije o kojoj je napisano sve što se napisati dalo i onda još malo više. Što novog uopće reći o seriji koja na samom početku posljednje sezone eliminira vlastitog protagonista i time gurne u bezdan razvoj radnje čiji je on neprikosnoveni katalizator? Mogli bismo uzeti nešto prostora ovdje u prepričavanju tko koga i zašto u dvorskim igrama Royevih, ali budimo iskreni: nitko živ nije pratio radnju radije nego uživao u tome kako zaplet provocira najgore ljudske karakteristike u našim antijunacima. 

Snaga Logana Roya kao glavnog negativca koji nestaje u trećoj epizodi vidi se upravo u kaosu kojim i nakon smrti mrsi račune svojoj obitelji. Više nego u ranijim sezonama, kreatori nam tu dopuštaju da razvijemo mrvicu empatije prema tim razmaženim govnarima od njegove djece. U pomiješanim osjećajima tuge, gubitka, ljubavi i mržnje oni djeluju gotovo toplo. Ista se ta mrvica pojavljuje do samog kraja sezone u scenama koje prizivaju dječja savezništva i blesave obiteljske tradicije, taman toliko da pomislimo da se mogu iskupiti ili barem dogovoriti. Taman toliko da se ponadamo da će postati malo bolji ljudi i time zaslužiti priliku da dobiju ono što žele. Naravno da se nijedno od toga neće dogoditi, ali to nismo zaista ni očekivali, jer bi takav kraj poništio sve na čemu se četiri sezone vrlo predano radilo. 

Možda najbolji i najindikativniji detalj, Kendallovo opsesiranje oko toga je li njegovo ime precrtano ili podcrtano na listu papira nađenom među Loganovim stvarima, govori sve o svijetu koji je sebi stvorio Logan Roy. U konačnici, nasljeđe straha, nesigurnosti, nepovjerenja s jedne i pokvarenosti, taštine, bahatosti, egoizma, pohlepe s druge strane suvereno vlada ovom serijom koja nam je u četiri sezone dala priliku da se osjećamo nadmoćno nad nevjerojatno bogatim ljudima. Bilo je zabavno dok je trajalo. –gpn

2. Scavengers Reign

Ova je godina bila godina sjajnih animiranih serija. Sjajnih. Od Plutoa, novog Scotta Pilgrima, My Adventures with Superman, Blue Eye Samurai nadalje. Ali između svih tih fantastičnih serija, nijedna nas nije toliko izbila iz fotelja poput Scavengers Reigna.

Znanstvena fantastika dosad nije imala toliko strane i zastrašujuće svjetove poput planeta na koji se srušio teretni brod Demeter 227. Sama priča u suštini nije toliko originalna te prati nekolicinu preživjelih koji pokušavaju naći način da pozovu pomoć ili se vrate, ali je način na koji je izvedena potpuno nov i jedinstven. Planet na kojem pratimo glavne likove, Vesta Minor, je toliko nepoznat i stran; flora i fauna koje mogu u sekundi ubiti su toliko orignalno i maštovito dizajnirane i zamišljene da smo cijelo vrijeme bili prikovani uz ekran u čudu, ne znajući što nas dalje može čekati.

Osvježavajuće je što je ta strana priroda i ekosustav potpuno indiferentan na ljudsku prisutnost i nije jednostavno (i dosadno) glavni antagonist u priči. Ono što najviše fascinira jest upravo inovatovnost i originalnost u građenju svijeta u kojem se priča odvija. Tako u prvim epizodama možemo vidjeti kako su neki likovi bizarno koristili stvorenja i materijale koje su našli na planetu da bi preživjeli, a kasnije iz simbioze jednog od preživjelih i jednog od predatora na Vesti nastaje ono što bi se moglo nazvati glavnim negativcem u priči.

Animacija podsjeća i na umjetnost Moebiusa i Miyazakiya (posebice na “Nausicaä of the Valley of the Wind”), a animiranje i izrada 12 epizoda je trajala preko dvije godine. Ne treba ni dodavati — serija izgleda prekrasno, zbog čega istraživanje stranog svijeta oduzima dah te je jednako uzbudljivo koliko i zastrašujuće. Serija je nastala temeljem kratkog animiranog filma iz 2016. istog autorskog dvojca Joea Bennetta i Charlesa Huettnera, a druga sezona valjda će biti naručena jer smo je voljni čekati koliko god dugo treba. –d

1. The Bear

Iako nam se činilo da način na koji se The Bear u prvoj sezoni bavio gubitkom, tugom i krivnjom teško može biti nadmašen, evo nas razoružanih – u drugoj sezoni serija oštro zaokreće i odlazi u nešto još bolje. Dvije su razlike među sezonama odigrale ključnu ulogu u postavljanju ove serija na vrh na ovoj i mnogim drugim listama: promjena perspektive i davanje prostora cijelom ansamblu.

Druga sezona započinje žustro, ambicioznim rokom za pretvaranje kvartovske zalogajnice u vrhunski restoran, i time otvara nešto novo: pitanje svrhe. No u procesu pretvaranja Beefa u Beara nemamo priliku vidjeti samo kako se Carmy nosi s time i to je možda najbolji potez napravljen u drugoj sezoni. Bolje upoznajemo Sidney, koja se sa stresom nosi štreberski proučavajući restoranske prakse i tražeći u njima uzorke košarkaške taktike, Tina i Ebraheim odlaze na usavršavanje s vrlo različitim ishodima, Sugar odbija samoj sebi dopustiti da se zastraši u svojim novim ulogama menadžerice i buduće majke. No dvije najbolje epizode, Honeydew i Forks, vrlo nježno i istovremeno nevjerojatno emotivno silovito obrađuju iskustva i samospoznaje koje će od Michaela i Richieja do kraja sezone napraviti promijenjene ljude. Iako je o sad već famoznoj božićnoj, zvjezdanim ulogama nakrcanoj epizodi već puno toga rečeno (i da, Jamie Lee Curtis je fenomenalna, kao i svi ostali), karakterne studije izvedene u dvjema gore spomenutima najbolje su što The Bear ima ponuditi u ovoj od početka do kraja sjajnoj sezoni.

U cijeloj toj atmosferi ludila i pritiska serija postaje još kontemplativnija nego što je bila u prvoj sezoni. Scena u kojoj Richie i kuharska zvijezda Terry (gostovanje s razlogom univerzalno obožavane Olivije Colman) gule gljive i razgovaraju o smislu i svrsi, vremenu, obitelji i ponovnim počecima nema u sebi ništa posebno duboko, ali ubada na svim onim razinama zajedničkim svim ljudima. Univerzalnosti osjećaja, širenjem svog svemira i okretanjem od prošlosti ka budućnosti, makar i s vječnom strepnjom i pesimizmom, The Bear se uvlači u misli i srce brže nego išta. –gpn

(tekstove pisali: Djevojka, Gorana, Mihailo i Dario)