Kauč surferica, epizoda 1: Sarajevo – serijala.com
Trenutno čitaš
Kauč surferica, epizoda 1: Sarajevo

Kauč surferica, epizoda 1: Sarajevo

Kauč-surferica: Sarajevo

Couchsurfing je unazad nekoliko godina sve popularniji način jeftinog putovanja odsjedanjem u nekom kutku doma privatne osobe, gdje oblik i doživljaj smještaja ovise o samom domaćinu. Nepredvidivost i spontanost koju već samim opisom obećava, avanturi sklonim turistima svakako je primamljiv.

Djelić avanture od danas možete osjetiti i iz vlastitog kauča, kroz putopisni dokumentarac autorica Đine Jakir i Barbare Vekarić u kojem nas vode kroz šest balkanskih gradova: Sarajevo, Skopje, Prištinu, Podgoricu, Beograd i Tiranu.

U prvoj epizodi Đinu u Sarajevu ugošćuje Harjeta, djevojka koja živi tradicionalnim muslimanskim stilom života. U tri zajednička dana upoznaje ju sa svojom rutinom, okolinom i pravilima Islama.

Možda je polusatni format nedostatan za neki temeljitiji prikaz, no čitava epizoda djeluje prilično plitko: od činjenice da su njihovi razgovori, Đinina pitanja i čuđenje nad Harjetinim stavovima očekivana toliko da bi vjerojatno i sami mogli rekonstruirati razgovor jedne open-minded avanturistkinje i muslimanke tradicionalnih vrijednosti. Doduše, čuđenje nikad nije preraslo potpuno u isčuđavanje, a epizoda je i ispunjena tračkom karaktera obje protagonistice.

Na žalost, karakter grada, nama gotovo mistikom obavijenog Sarajeva — uz svu njegovu povijest, pjesme, vlastite ili tuđe priče koje su ga opjevale, nije se uopće osjetio. U jednu ruku, odlično je što nisu prvoloptaški prikazane neke očekivane stvari (ćevapi i posljedice rata), no opet, čini mi se kao da je puno, puno prilika propušteno. Primjerice, meni se čitavo vrijeme motalo po glavi pitanje zašto je Harjeta uopće odlučila biti domaćin couch-surferima, zašto joj nismo vidjeli roditelje s kojima živi, a dečka samo čuli telefonom. Naravno, moguće je da su oni odbili sudjelovati ili da jednostavno nije bilo vremena, no čini mi se da se suludo puno vremena ponavljala priča o alkoholu, braku i Harjetinim pogledima na veze i društvo.

Nedostajala je i neka spontanost epizode, a opet su situacije djelovale ukočeno (što donekle je razumljivo); a osjećaj avanture ubijen je već na početku činjenicom da su Đinu na odredište dovezli u kombiju.

Bez obzira na sve mane i propuštene prilike, pokušaj je vrijedan, a format dovoljno kratak da nećete zažaliti provedete li tih pola sata uz ovu sarajevsku avanturu.

Možda ne bih toliko oprostio nedostatke da dobrotom producenata nismo dobili screenere ove i sljedeće epizode (Tirana) koja je opet imala nedostataka, ali puno mi se više svidjela (OK, možda sam ja samo smeće koje voli jeftinu dramu, no takve su činjenice). No, o tome sljedeći ponedjeljak.

4 komentara
    • Da, nije mi se to kršenje pravila s jedne strane uklapalo u potpuno pridržavanje nekih drugih.

      Ali koncept serije očito nije pokazati čitav grad i kulturu, već samo tu jednu osobu – i u biti, ne osuđivati ih, nego samo prikazati kulturne različitosti. To u biti i je ono što mi je dosta falilo, što se epizoda zove Sarajevo, a trebala bi se zvati Harjeta. Možda je prekratko vrijeme za nešto više, ali bez obzira na to…

  • Meni je prva epizoda bila zabavna i drago mi je da je, za nas, riječ o novom konceptu. Odnosno, ne bi imalo smisla da to bude neka kopija Milićevih putopisa. Inače, razumijem ovu kritiku i slažem se da je falilo nekih elemenata. No, čini mi se da je stvar u tome da epizoda traje pola sata, trebali su im dati barem 45 minuta.

    • Ma bojim se da je trajalo i sat vremena da bi se samo svelo na to da bi još triput ponovili kako je ona pokrivena muslimanka i Đina bi se čudila nekom njenom uvjerenju.

Odgovori

Serijala je online magazin posvećen aktualnim i popularnim televizijskim serijama, kritici i novostima.

© 2009-2020 Serijala.com, sva prava pridržana

ISSN 2459-5861