Fortitude je jedna spora, tiha i neočekivano izvrsna serija od 12 epizoda, čiji je autor Simon Donald zaslužan za britanski Low Winter Sun. Koprodukcija britanskog Skyja i američkog Pivota, sa svojom snažnom glumačkom postavom, raznolikim ansamblom zanimljivih likova, predivnim kadrovima prirode i vrlo pažljivo tempiranom režijom, trenutno je jedna od najboljih serija na televiziji.
Žanrovski je najbliže psihološkom krimi-trileru, bar tako započinje – tijekom serije sve su češće primjese horora, humora i neobjašnjivih misterija kakvih se ni Lost ne bi posramio. Ako ste čuli za nju, vjerojatno ju i gledate, a ako niste, još stignete stići sve zaostatke do finala.
Glumačka postava je zaista zvjezdana, od Stanleyja Tuccija u ulozi istražitelja Eugenea Mortona, Michaela Gambona kao fotografa Henryja Tysona, Richarda Dormera (Beric Dondarrion u Game of Thrones), Sofie Gråbøl (najpoznatija po glavnoj ulozi u Forbrydelsen, danskom prethodniku The Killinga) i Christophera Ecclestonea, čije uloge ne valjda ne treba isticati, bar ne na ovom sajtu.
Ono po čemu je jedinstven je njegova lokacija – Fortitude je fiktivni gradić od 713 stanovnika, miješanog stanovništva od Šveđana, Danaca, Islanđana i Laponaca, okružen djevičanskom bjelinom vječnog snijega i ledenjaka. I polarnih medvjeda, u omjeru 3:1 prema ljudima. Mjesto u koje odeš ako želiš nestati i pobjeći od ostatka svijeta. Mjesto predivne ljepote divlje prirode, koja je istovremeno zadivljujuća i zastrašujuća. Mjesto u kojem ne smiješ šetati obalom bez puške, jer će te inače polarni medvjed pojesti. Fortitude je mjesto zaslužno svog naziva.
U Fortitudeu svatko svakoga zna. Nema stranaca, slučajnih prolaznika. Nema ni nezaposlenih. Klima je toliko neprikladna za ljudski život da drugačije ne može funkcionirati. Svatko ima krov nad glavom i određeni posao koji mora obavljati kako bi zajednica funkcionirala. Zločin skoro ni ne postoji. Svi se moraju držati strogih pravila koja su jedinstvena za takvo ekstremno okruženje, na primjer – radi krajnje niskih temperatura nitko ne smije umrijeti tamo, već mora ići na kopno. Naime, leševi se na tim temperaturama ne raspadaju.
U svim najavama se mogao vidjeti kratak opis: u mirnom gradiću na u arktičkom krugu istražuje se prvo brutalno ubojstvo koje je potreslo malu i blisku zajednicu stanovnika. To doista ne zvuči kao nešto novo, istrage brutalnih ubojstava su nam toliko svakodnevne da ih na televiziji svaki dan možemo vidjeti bar desetak, od fiktivnih do ekranizacija stvarnih događaja ili dokumentarnih emisija o različitim činovima nasilja. Formula “ubojstva u maloj zajednici” je u zadnje vrijeme bila posebno popularna, od Broadchurcha i njegove kopije Gracepointa, britanskog Happy Valleyja do snijegom i ledom zametenog Farga, ali Fortitude je na kraju ispao bliži Twin Peaksu i istovremeno nešto potpuno drugačije od običnog psihološkog trilera. Na trenutke se čini kao običan krimić, zatim ljubavna drama, obiteljska drama, bijeg u divljinu (Ronnieja i Carrie), filozofsko promišljanje, fantastični misterij ili SF.
Fortitude počinje vrlo nasilno i naprasno (polarnim medvjedom koji blaguje još uvijek živog čovjeka) pa vremenskim skokom od tri mjeseca. Nema namjeru izlaganjem ekspozicije ili dijaloga gledatelju objasniti likove ili radnju, navedeno ubojstvo se ni ne dogodi do pred sam kraj prve epizode, a dotad u mraku nagađamo tko će biti žrtva. Šerif Dan Anderssen (Dormer) nije nikad istraživao ubojstvo, a kako zapravo nikad nije imao ozbiljnog posla, nitko ne zna je li dobar ili loš u njemu. U pomoć mu stiže DCI Morton (Tucci), koji polako prodire do činjenica kroz mreže intriga; velikog broja bračnih nevjera, političkih ambicija guvernerke Hildur (Gråbøl), mogućeg otkrića prof. Stoddarta (Eccleston), nestabilnosti i bulažnjenja fotografa Henryja (Gambon) koja bi u sebi mogla imati nešto istine.
Ne želim previše o samoj radnji, da izbjegnem uništavanje užitka gledanja spoilerima onima koji još nisu gledali, što čini pisanje ovog teksta posebno teškim, a i kad se radi o ovako kratkoj i samostalnoj priči svaka je sitnica važna za radnju.
Serija koristi metodu čudnih misterija koje guraju radnju i želju za daljim gledanjem (poput Losta), vrlo brzo skicira upečatljive likove koji ipak nisu uvijek ono što se čine. U epizodama koje slijede se radnja razvija u toliko neočekivanim smjerovima, a nit misterije nas vuče sve dublje dok većinu vremena ni ne znamo što-se-to-upravo-događa iako nam se upravo odvilo pred očima. Štoviše, neke scene sam morala više puta gledati u nevjerici koliko su bile neočekivane i nerealne.
Fortitude se voli igrati i davati puno detalja dok priča priču, samo što nikad nije jasno koji su detalji važni, a koji su tu radi ukrasa. Svakom epizodom postavlja sve više pitanja umjesto da se priča razrješuje i nudi odgovore. Čak i kad saznamo tko je odgovoran za brutalno ubojstvo, to saznanje zapravo otvara samo još veću kutiju pitanja. Sa svakom epizodom, likovi i njihove karakteristike, koji su ionako bile opisane u grubim crtama postaju upitni jer više nismo sigurni u bilo što što smo mislili da znamo, samo ih je nekoliko ostalo konzistentno. Uz to, prvu polovicu sezone uspješno koristi ono staro pravilo “užas i horor su veći ako ih ne prikažemo, već sugeriramo što se događa”, dok u drugoj polovici potvrdi da je sav zamišljeni užas stvaran krvavim izravnim prikazom.
Trenutno su do kraja sezone preostale četiri epizode, a s obzirom na niz pitanja koja su trenutno otvorena i glavni misterij (koji se bog tu uopće događa??), moguće je da će dio gledatelja ostati razočaran odgovorima. Uostalom, kao i sa svim ostalim ikad prikazanim serijama koje se jako oslanjanju na misteriju. S obzirom na tijek serije do sad, iskreno ne znam što možemo očekivati, jer me više ne bi ni izleti u znanstvenu ili fantasy žanr iznenadili, nakon što je Fortitude uspio uspješno inkorporirati ovoliko različitih elemenata. Znam da će biti dobro ako ovako nastavi.
Misterija, triler, drama
Simon Donald
Sky Atlantic, Pivot
Christopher Eccleston, Stanley Tucci, Sienna Guillory, Michael Gambon, Sofie Gråbøl, Richard Dormer
29. siječnja 2015.
Deset epizoda pogledano je za recenziju.
Pohvale za recenziju, sve napisano, po mom mišljenju, stoji :)
Počeo sam gledati bez pretjerano velikih očekivanja pa mi je možda i zato Fortitude ugodno iznenađenje. Sigurno jedna od boljih novih serija koje sam gledao ove godine.
Preporuka za sve ljubitelje intrige i krimića.
Tako sam i ja, prvu epizodu sam pogledala čim se prikazala i bilo je instant oduševljenje bez nekakvih predhodnih očekivanja. Ne znam hoće li, ako bingeaju, drugima možda dojam biti drugačiji, čula sam i da se nekima ne sviđa “smjer” u kojem je otišlo, ali nakon tamo negdje 5-6-7 epizoda je to bilo to, za mene čista brilijantnost. jej!
Uh, svida mi se recenzija nakon razocaranja s broadchurchom u 2.sezoni ovo mi se cini zanimljivim :)
Da, birljantnost u drugoj polovici + odlična recenzija, Djevojko! Ja sam na 8. epizodi, gledali smo dečko i ja i otkad je došao DCI Morton već pri prvoj šalici kave koju je prinio ustima pljesnula sam: Twin Peaks! Ali dečko je negodovao i oponirao da fali element surealnosti cijelog mjesta (on je iz sjeverne zemlje & znao je što je lutefisk kad su prvi put to spomenuli pa možda zato :D meni je čist dovoljno surealan taj arktik!). Tehnički serija u rangu kvalitete True Detectiva u Farga! KAKO će se izvrtiti, ajme… ali moje glavno pitanje je zašto neki jesu *exposed* a neki nisu! (- ovo ne bi trebao bit spojler) Voljela bih nadnaravno objašnjenje, ali nemam dobar predosjećaj jer jedino što mogu zamjeriti seriji je da malo “vara”: naime, ono što se dogodilo s dječakom, pa kad se odvrtilo…d,d,d,ne, :)— nisu prikazali neke momente koji su prvotnu fabulu učinili zbunjujućom i manjkavom, e da bi onda odjednom iznjedrila pidžama itd…
Ma ne mogu se ljutiti na njih. Prvo kad se pojavila pidžama sam i ja bila zatečena otkud sad to, onda na kraju ipak posložiš sve komadiće slagalice na mjesto i bude logično. I onda skužim da mi se zapravo sviđa što mi nisu crtali kako se sad to tamo pojavilo jer se oslanjaju na to da će gledatelji uspjeti zbrojiti dva i dva.
A koji je tek šok bio kad se odvrtilo što se dogodilo s malim, ja sam bila više u šoku što su -otišli tamo- nego što se to dogodilo. Zabavno nespojlerasko komentiranje!
Don’t eat the lutefisk.
Ne bih se ni ja ljutila na njih, ne ne! :) Predobri su i fora je to, ajd, iako: prvi put sam gledala sama tu prvu epizodu skoro do kraja, onda je došo dečko i nagovorila sam ga da gleda. I na tom dijelu gdje je crnac bio s onom… pa se vratio, stao pred ogledalo :D sam rekla dečku: Ajde sad ti meni reci od čega je on sad krvav?? OD ČEG? :D Onda je teorija bila da ga je ova grebla :D Ali kako to s malim nismo skužili!!! Upravo zato jer su izrezali dio! Jel ima tko da je skužio rano?
Ma sto posto nije nitko, tako je rezano da odmah pomisliš da je on nakon akcije u štaglju obavio i “to” pa bio krvav. Zločesti Fortitude :D
Na 10. sam epizodi, ovo je bolje i od True Detectiva i Farga! O.o A nekih scena bi se posramio i Hannibal :D
Upravo tako! Ali mislila sam ako napišem da je bolje od TD ili Farga da će me tu razapeti (već je i ocjena čitatelja iz nekog razloga prkosno niska, a čini mi se da nitko nije ni gledao?) – ali kvragu, bolja je, od TD meni definitivno, čekam kraj da vidim jel bolja od Farga. :D
Isao pogledati. 16 ocjena, od toga 4 najniže.
I usputna zanimljivost: imala si na recenziji Jane nekog tko ti je dolazio svaki dan lupati najnizu ocjenu. That’s dedication.
Nekako sumnjam da su 4 osobe gledale i zaključile kako se radi o najvećem smeću ikad snimljenom :D
A za Jane… da, ima puno aktivnih mrzitelja. Nisu vidjeli svjetlost!
ne znam što da kažem HAHAHA.
sporo, sliči švedskim, danskim i sl. serijama. podsjetilo me na jednu davnu, bolnica u kojoj se dešavaju sva moguća čudesa, od duhova, ljudskih nakaza itd., svašta izmiješano, bez neke posebne glave i repa. glavno da ide. samo što je tamo i bilo naznake humora kroz uvrnuti horor i atmosferu, dok ovdje, HAHAHA, samo ako se baš jako potrudiš i imaš čudan smisao za humor pa ga pronalaziš u identičnim kockicama na policajčevom kaputu i kauču, i tako, ili na trenutke gdje se iz aviona vidi kako glumačka ekipa uživa, pa im je sve smiješno :D.
10 ep., sve skupa ocjena +3.
Ti misliš na Lars Von Trierov Kindgom, s kojim Fortitude nema baš ništa zajedničko, osim toga što su neki glumci Danci.
ne sjećam se naslova, ali da, vidim na imdb-u da se radi o toj seriji.
kada kažem da podsjeća onda mislim na atmosferu, ne radnju , iako bi se našlo nekih dodirnih točaka.
fortitude u prve tri-četiri epizode je spor, puno praznog hoda, i doslovno,bez obzira što se time želi postići,valjda ,napetost i sl.. peta epizoda je bila najkompletnija i zaslužuje najvišu ocjenu. na žalost, ostalo mi se nije dopalo i nakon druge smrti postaje jako predvidljivo, brodić s kljovom isplovi itd., već vidim sezonu dva, možda tri ,kojim putem ide, u ovako sporom ritmu, bez obzira na krajolik i neke izvrse, neke nešto manje izvrsne uloge, nije me oduševio kao blood simple nap., obzirom da se uspoređuje sa opusom braće coen, a ljubitelj farga nisam, premda seriju fargo još nisam odgledala.
Počeo sam gledati Fortidude s velikim očekivanjima u najavama serije, ali uskoro se razočarah. Sve je jako ambiciozno zamišljeno i bojim se da se ne završi kao ona francuska serija o mrtvima koji se pojavljuju u malom gradiću. Radnja se odvija na više kolosjeka i puno je likova. Vjerojatno je bio cilj da na taj način svaku minutu ispune napetošću no na kraju sve nekako postaje previše razlomljeno. Po mom skromnom mišljenu likovi su uglavnom stereotipni i iritantni kao i već sto puta viđeni odnosi između njih, najviše se to odnosi na taj očekivani anagonizam izmađu detektiva iz Londona i šerifa Fortituda. Imamo šerifa koji predstavlja tradiciju i korumpiranost, detektiva koji je pravda i novi poredak, Španjolku koja je tu zbog emocija, tatu djećaka koji je bezuman bijes i nekontrolirana emocija (za što se najčešće angažiraju crni glumci) itd. Svatko igra svoju simboličnu poziciju, ali bez pravih ljudskih karakteristika. No OK, to je i za očekivati u detektivskom žanru, ljudi su figurice na šahofskoj ploći, ali ovi su mi nekako posbno iritantni.
Možda zbog silnih nelogičnosti zbog koje se autori serije ne trude prikriti. Čas im je jako zima i nitko ne može izdržati vani dulje od par sati da se ne smrzne, a onda se prešetavaju po cičoj zimi lagano zaogrnuti kaputićima. Ili otac odlazi u nepoznato s curicom obučenom u tanke traperice. Pa padne u nesvijest i ostane licem prislonjen za hladan led tko zna koliko dugo i probudi se bez ozeblina, dok je klinac koji se bos šetao po snijegu dobio ozebline 3. stupnja. Kćer mu se vratila u grad bez ikakvih problema, a prethodno su danima i noćima putovali ledenim prostranstvom i brodom i motornim sanjkama. Onda onaj pogled kroz prozor na kojem se nalaze muhe. Poima nemamo koja je to zgrada i kakve to veze ima s ostatkom priče, ali muzika je zloslutna i prijeteća, tek tolko da se održi napetost i mističnost, bez ikakvog drugog razloga i objašnjenja. Starac koji boluje od raka ima nepredvidljive reakcije, malo tužaka, ali nikad do kraja. ne može se odlučiti što želi iako mu je život pri kraju. Odlazi spavati na ledenjak, ali se ipak ne smrzne, a detektiv ga u toj pustoši pronađe bez ikakvog problema šečući se ledom bez zaštitene opreme ili puške, kao da ide na Sljeme u proljeće. Upuca dobrog detektiva samo tako, iako je kroz sve prijašnje epizode izjedan grižnom savijesti jer je pucao u čovjeka kojeg je medvjed raskomadao.
Reakcije oca od klinca su jako isforsirane. Znam da im je trebala dodatna napetost i u tom smijeru, ali ovo je samo da se popuni minutaža.
No za sve to bi se moglo reći da su ionako trivijalni razlozi na koje se može zažmiriti iako ima takvih detaljčića još. Ja nekako ipak više volim serije i filmove u kojima vidim da me autori ne muljaju nego su se potrudili postaviti svoj svijet dosljedno.
Najviše me u stvari zbunjuje najbitniji dio radnje oko pronalaska ostatka mamuta. Ne kužim zašto se tome pridaje takva važnost kad takvih mumija ima u Sibiru priličan broj. No možda se i varam, svaki mamut se računa pretpostavljam. Vjerojatno je u Sibiru više kljova nego ostataka mamutovih tijela.
Na kraju pogledat ću seriju do kraja jer me ta neizvjesnost ipak drži, ali bilo bi mi draže da je priča sprovedena dosljednije. Krajolici su impresivni, a i kuće su im lijepo izdizajnirane, velikih prozora, kao da žive na Floridi.
Uh, sorry zbog grešaka, tek sad ih vidim. Dječak, ploča… bla.
Ukalupljeni likovi, bezvezna serija. Vama na serijali su malo žešće pali standardi ili nemate ukusa? Bokte, pa uskoro ćete i sapunicama davati fantastične ocjene… fejspalmčina na kvadrat
Procito recenziju i komentare i krecem veceras sa prvom epizodom pa ce mo vidjeti, imam sad velika ocekivanja.