Prošla su dva tjedna od jesenskog premijernog tjedna i objave prvog dijela našeg rezimea ovogodišnjih pilota. Neki dojmovi ostavljeni odmah nakon prvih epizoda su se malo slegli, no nisu se baš previše izmijenili, dok je samo razdoblje premijera na broadcast televizijama završilo prije nekoliko dana emitiranjem novih CW-ovih serija koje također nisu ispunile naša očekivanja. Ostatak teksta smo popunili sitcomima koje smo uporno odbijali upaliti početkom mjeseca te smo dva tjedna kasnije vidjeli da nismo ništa posebno ni propustili.
Jedan od najgorih pilota sezone djelo je već etabliranih autora i CW-jevog svijeta superheroja. Batwoman (ocjena: 4.5) svoj debi je imala prošle godine u tradicionalnom CW-ovom crossoveru, a nova serija se vraća nešto sitno u prošlost, u trenutak kad Kate Kane (Ruby Rose) tek započinje svoje maskirane avanture. Nevjerojatno nepovezana prva epizoda skače od događaja do događaja bez nekog jasnog cilja, a građenje karaktera i njihovih ličnosti ostavlja za neka druga vremena. Ovaj brzo sklepani pilot ostavlja dojam nedovršenosti, a tempo epizode divlja kao slijepa kokoš nasred autoceste. Sporedna postava ima karizmu registratora ispunjenog isprintanim spam mailovima, a glavna junakinja djeluje kao da je tek usred epizode saznala u kakvoj je prometnoj nesreći. No! Ovaj žanr ipak ostavlja mogućnost poboljšanja nakon određenih prilagodbi tako da bi s ovom serijom možda ipak trebalo malo pričekati osim ako vas je pilot nije već dovoljno odvratio od gledanja. (dš)
CBS opet ulaže u komediju pod vodstvom Chucka Lorrea koja se ovaj put baš ne može pohvaliti primamljivom premisom. Pilot za multi-cam sitcom Bob Hearts Abishola (ocjena: 5), inače emojijevski stiliziran kao BOB❤️ABISHOLA, naručen je još u jesen prošle godine, u isto vrijeme kad je krenuo Lifetimeov (a sad Netflixov) You s jednako uznemirujućom tematikom. Osim što You nije komedija, malo toga se na razini ideje razlikuje od ove serije koja prati debelog prodavača čarapa Boba i medicinsku sestru Abisholu. Bob na samom početku epizode dobije srčani udar, a Abishola postaje prva osoba koju ugleda nakon operacije srca te par sekundi kasnije i ljubav njegovog života. Ako ćemo gledati na pilot kao na uvodno poglavlje u seriju, B❤️A je imala dosta krivo postavljenu prvu epizodu, s humorom prepunim stereotipa, laugh trackom koji je davno trebao izumrijeti i trivijalizacijom očite stalkerske priče, no gledajući drugu epizodu, vidi se da sitcom ipak ide u smjeru romantične/obiteljske komedije. Ne baš previše dobro, ali ipak ne na tako jeziv način kako nam je predstavljeno u prvoj epizodi. (mv)
Ovogodišnji odgovor na Trumpovu migracijsku politiku se nalazi u NBC-jevom Sunnysideu (ocjena: 6) koji prati bivšeg njujorškoga vijećnika čiji je novi posao pomoći nekolicini migranata u lokalnom kafiću da dobiju američko državljanstvo. Ovaj single-cam sitcom se snažno oslanja na svoju šaroliku postavu likova koji rangiraju od zanimljivih do pomalo iritantnih, a epizode prate svakodnevne probleme nedokumentiranih u SAD-u. Nažalost, pilot epizoda (a ni pogledana druga) ne uspijevaju poslati preciznu poruku usprkos aktualnoj temi ni zauzeti jasan stav što se odrazilo i na već dosta lošu početnu gledanost. (mv)
CW širi svoj portfelj pokušavajući uklopiti Nancy Drew (ocjena: 6) u nekakav združeni TV univerzum s Riverdaleom i nadolazećom Katy Keene iako jedno s drugim i nema previše veze. I Nancy Drew ima vrlo sličnu estetiku zamrljanih kadrova i boja koje podsjećaju na ono što Rob Thomas zove “color noir”. I ova serija crpi inspiraciju od Veronice Mars što je opet samo po sebi smiješno jer je Nancy bila dio pop-kulturnog kataloga i prije srednjoškolke iz Neptunea. Pilot CW-ove mješavine između trilera i horora ne pogađa nijednu metu dovoljno dobro, a grozan sporedni glumački ansambl djeluje kao nezainteresirana klupa trećeligaša. Kennedy McMann je jedina stvar koja spašava pilot svojom karizmom i prava je šteta što nema podršku scenarija. Nancy Drew ima potencijala, ali nažalost sve je realizirano toliko prvoloptaški dosadno da frustrira. (dš)
Prije gledanja Foxovog Almost Family (ocjena: 6.5) nisam znao što očekivati od serije koja prati grupu ljudi čiji život mijenja neočekivano saznanje da su braća i sestre, a sve ih spaja šef klinike za umjetnu oplodnju koji je oplodio njihove majke vlastitim uzorcima. Nakon gledanja prve dvije epizode, moje očekivanje je i dalje upitno jer ova serija kombinira elemente obiteljske drame ispunjene mnoštvom etičkih i pravnih problema, i u to sve umiješa seks i humoristične crtice. S jedne strane je vrlo zanimljiva, ponajviše zbog odličnog glavnog ženskog trojca Brittany Snow, Megalyn Echikunwoke i Emily Osment koje glume novopečene sestre, a s druge strane je vrlo čudna jer nijedan glavni lik nije previše opterećen time što je njihov biološki otac zapravo uhićeni doktor! Almost Family nekako previše ležerno pristupa takvoj temi te više teži obraditi premisu na način tople obiteljske drame zaboravljajući svoju dosta hladnu motivaciju. (mv)
NBC-jeva komedija Perfect Harmony (ocjena: 6) krade gotovo sve što je Glee napravio prije desetak godina do te mjere da Foxova uspješnica dobiva i spomen krajem prve epizode. Perfect Harmony je upola kraći Glee koji umjesto srednjoškolaca ima ljude u srednjim godinama koji pokušavaju pobijediti drugi, zločesti zbor na nekakvom natjecanju. Problem s Perfect Harmony nije nužno kopiranje koliko prosječnost izvedbe. Plejada popularnih i dobrih glumaca i glumica svakako je pozitvna stvar i najbolja je pojedinost ove serije. Bradley Whitford i Anna Camp izvlače ono najbolje iz prosječne serije, ali hendikep NBC-jeve komedije je nespremnost, ali i nesposobnost da se izdigne iz mediokritetsva. Gledljivo, ali pratit ćete ovu seriju samo ako se dovoljno mrzite. (dš)
Uz Raymonda i The Middle, stvarno je uzbudljivo opet vidjeti Patriciu Heaton u glavnoj ulozi u humorističnoj seriji. U Carol’s Second Act (ocjena: 5) njena Carol Kenney, nakon poslova učiteljice i majke dvoje djece, konačno postaje doktorica koja stažira u lokalnoj bolnici te pri tome svojom svojeglavosti i simpatičnosti zabavlja sebe, svoje kolege i gledatelje. No, osim Patricije, ovaj multi-cam sitcom nema nikakvih drugih kvaliteta — epizode su s medicinskog stajališta jako nerealistične i pojednostavljene, sav je humor baziran ili na Carolinim godinama ili na umirućim pacijentima, a sporedni likovi su obične karikature. Ovo stvarno nije način na koji se radi workplace komedija. I da, Kyle MacLachlan, čiji je lice uvijek lijepo vidjeti, se uspio nekako vezati za ovaj projekt, no bez ikakvog kvalitetnog materijala. (mv)
