Početkom studenog HBO je proslavio 40 godina od svog osnutka, a mi slavimo mrežu koja je svojim dramama promijenila televiziju te pokrenula njeno svojevrsno drugo zlatno doba. Bogatije priče, kompleksniji likovi, realizam i smionost opravdali su famozni slogan “To nije televizija, to je HBO”, jer njihove dramske serije uistinu su više od televizije.
The Wire (Žica)
Ako pratite bilo koji sajt na kojem se spominju TV serije, makar samo i ovaj, stotinu ste već puta čuli kako je to najbolja serija koja se ikada pojavila na ekranima. Čak i ako je nekim čudom već niste gledali, dobili ste barem pet preporuka. Svi hvalospjevi koje ste čuli na račun Davida Simona i serije apsolutno su istiniti. Serija o jednom američkom gradu, o Baltimoreu i njegovu licu i naličju; o ljudima s njegovog vrha i dna i o tome kako živimo u kolektivu i utječemo jedni na druge – bili senatori, ulični dileri, radnici, profesori, pošteni policajci ili korumpirani. I kako su i najbolji od nas nesavršeni i često postanu žrtve šugavog sustava.
Ambicioznost opsega i strukture serije koja se kroz svojih pet sezona nekom… spiralom kreće po gradu i njegovim stanovnicima i s druge strane perfektna organska posvećenost detaljima gotovo je neopisiva. Odlična je ona šala da ni jednom nije nagrađena Emmyem za najbolju dramsku seriju jer su glasači mislili da su im zabunom poslali dokumentarac. Pravi razlozi su puno jednostavniji, no ovako bolje zvuči. Posljedica toga je, naravno, da vam serija neće dopustiti da ju gledate na TV-u ili monitoru dok sa strane surfate, čitate novine, večerate ili već jednim okom spavate. Jedini argument protiv gledanja upravo je i taj ako samo gledate serije sadržaja prigodnog za gore navedene aktivnosti, ova vam se neće svidjeti.
The Sopranos (Obitelj Soprano)
Znate o čemu pričamo, čak i bez pjesme. Druga originalna drama koju je HBO producirao tokom godina postala je kulturni fenomen. Milijardu hvalospjeva joj je opjevano, o njenoj veličini, o donošenju novog, višeg standarda televiziji, o utjecajima na kasnije serije. A na kraju, o finalu se pričalo mjesecima. Mnogima vjerojatno prvo padne na pamet –- serija o mafiji. Ali to nije serija o mafiji, već o obitelji. Koliko god je serija tour de force njenog autora Davida Chasea, ostalih producenata i glumaca, možda i najviše, Jamesa Gandolfinija.
Tony Soprano univerzalno je prva asocijacija na seriju i ako ne možete suosjećati s njim, nema smisla gledati seriju. A teško je ne suosjećati s njim. Da, on je debela sirovina, mafijaški don koji naređuje ubojstva i mučenja, krade, vara ženu i drogira se; i točno u tome je i genijalnost serije – za takvog čovjeka navijamo. A kako je on kompletno definiran i kako je jednako kompletna Gandolfinijeva izveda, to nije teško. Ako ste Sopranose dosad zaobilazili, propustili ste veliki, veliki dio televizijske povijesti. Ispravite to.
Deadwood
Želite li stvoriti seriju povijesne tematike, treba li se strogo držati povijesnih činjenica? Deadwood je dobar primjer serije kojoj ono “povijesno” služi samo kao vrijeme radnje. Iako su se u seriji pojavljivale povijesne ličnosti Divljeg zapada i mnogo likova temelji se na stvarnim osobama, serija je hvaljena upravo zato što je sjajno napisana (dakle, zbog fikcije). David Milch je vrlo specifičan televizijski autor, a glavna odlika njegovih serija su gotovo poetični dijalozi i Milchu tu nema premca na današnjoj televiziji. I ne radi se tu samo o sočnim, fantastično kreativnim psovkama kojima je serija obilovala, zahvaljujući manjku cenzure s HBO-ove strane.
HBO je otkazao seriju nakon tri sezone, što ju je ostavilo dobrim dijelom nedovršenom (ni u kom slučaju manje vrijednom gledanja), iako je Milch kasnije izjavio da je ulazeći u finale znao kako će to biti završetak. Natezala se ideja o završetku serije dvosatnim filmom, no od svega je na kraju ispalo jedno veliko ništa. Milchu je HBO u narednim godinama otkazao dvije serije — John from Cincinnati i Luck — i to obje nakon jedne sezone.
Band of Brothers (Združena braća)
Prema predlošku filma Spašavanje vojnika Ryana, snimljenog tri godine prije mini-serije, HBO, Tom Hanks i Seven Spielberg snimili su njegov spiritualni nastavak, ovog puta bez toliko izraženog Spielbergovog utjecaja te sa Hanksom samo u kreativnoj ulozi. Ogromna i ambiciozna produkcija bila je svojedobno najskuplja u povijesti televizije, odavanje počasti onima koji su se borili na europskom tlu u posljednjem Velikom ratu.
U Brothersima smo pratili E satniju 506. pukovnije 101. zračne divizije američkih vojnih postrojbi; od njihove pripreme za rat, preko iskrcavanja na Normandiju te naposlijetku samog kraja rata. Spielberg je i sam priznao da je možda pogriješio kada je u miniseriju “natrpao” previše likova i da zato Band of Brothers “pati”, bar pri prvom gledanju. Neki od nas su ga gledali i malo više od jednom, pa tako više i ne doživljavamo te “greškice”.
Six Feet Under (Dva metra pod zemljom)
Alan Ball (Vrtlog života) danas je ponajviše poistovjećivan sa trenutno najgledanijom HBO-ovom serijom, True Blood, no nama je daleko draža njegova prva serija za HBO, kod nas znana pod nazivom Dva i pol metra pod zemljom. Iako je na prvi pogled teško naći sličnosti između te dvije serije, veže ih Ballova opsesija bizarnim, provokativnim i morbidnim temama. U fokusu radnje je disfunkcionalna obitelj Fisher, a pogrebnički posao kojim se bave samo je dodatni sloj Ballu uvijek dragog crnog humora.
Među sjajnim ansamblom ističu se Peter Krause (Parenthood) i Michael C. Hall (Dexter), braća koja preuzimaju obiteljski posao nakon smrti njihovog oca, a serija se također poigravala osjetljivim temama poput religije, smrti i moralnosti. Iako se rijetko dovodi u isti kontekst kao The Wire i The Sopranos i ne pridaje joj se sličan televizijski značaj, hvaljena je kao jedna od najbolje zaokruženih serija, sa jednim od najboljih finala u povijesti televizije.
Rome (Stari Rim)
Rome je nastao kao suradnja američkog HBO-a, britanskog BBC-a i talijanskog RAI-a. Povijesna priča starog Rima unaprijeđena dramskim elementima ispričana je kroz dva, povijesno gledano, nebitna lika. Proširivanjem njihovih priča dobili smo naizgled neograničenu priču uz održanje dovoljne povijesne konzistentnosti. Bez brige, upoznajemo sve povijesne ličnosti i vidimo sve važne događaje. Naravno, svi likovi prilagođeni su za seriju i postoje neke scene o kojima nećete moći pročitati u povijesnim knjigama jer to je ipak dramska serija. No, na kraju prve sezone, Brut ubija Cezara (ups, veliki spojler). Rome je bio posebno dobar u prikazivanju običnog života građana Starog Rima i u tome mu je kabelska koprodukcija svesrdno pomogla. Seks i nasilje u ovoj seriji doista tjera oznaku “za odrasle” do maksimuma.
Iako osmišljena kao mini-serija, HBO ju je ipak pretvorio u pravu seriju, ali izdržala je samo dvije sezone. Života ju je stajala grandioznost i ambicioznost triju partnerskih mreža koje su za 12 epizoda prve sezone osigurale 200 milijuna dolara — cifra koju je kasnije nadmašio Pacifik sa svojih 10 dijelova mini-serije. Produkcija Rima pokazala se preskupom za nastavak suradnje HBO-a, BBC-a i RAI-a — nakon otkazivanja 2006. godine još se neko vrijeme vukla ideja o filmu koji bi finiširao seriju, no to je s vremenom zamrlo, kao što to u pravilu biva sa takvim idejama.
Treme
Treme je krenuo 2009. godine, kada je The Wire već stigao izrasti iz eventualne inicijalne opskurnosti i zanemarnosti, te mu je natovareno nasljedničko breme koje dolazi sa potpisom Davida Simona. Kao što je The Wire za svog emitiranja bio zanemarivan, tako i Treme danas živi na televizijskim marginama, njime se bave tek poneki kritičari, a u velikom luku zaobilaze ga žiriji “prestižnih” nagrada te šira publika.
Četiri sezone — tri i pol zapravo — doživjet će samo zahvaljujući svojevrsnom altruizmu HBO-a (oksimoron za jednu komercijalnu mrežu), zapravo jedinog televizijskog programa koji si može dopustiti održavanje serije na životu radi prestiža i ugleda te dobrih odnosa sa njenim autorom.
Možda ste se zapitali zašto bi, pobogu, gledali seriju o nekim tamo trubačima iz New Orleansa. Čovjeku, koji nije pogledao ni minute možda je najpametnije reći kako uopće nisu bitni ni mjesto radnje, ni uragan Katrina, ni siromaštvo, ni New Orleans kao grad tradicije, glazbe i karnevala. Bitni su samo likovi. Oni će vam postati dio obitelji.
The Pacific (Pacifik)
A kad smo već kod serija koje se nose sa izuzetno velikim očekivanjima te uspjesima svojih prethodnika… Pacifik također ima slavnog, popularnog, hvaljenog i nagrađivanog starijeg brata s kojim će uvijek biti uspoređivan. Band of Brothers predstavlja visoko dignutu letvicu, no nepošteno je uspoređivati ove dvije izričajno suprotne mini-serije. “Roditelji” — Steven Spielberg i Tom Hanks — su isti, ali Pacifik je odabrao svoj životni put, drugačiji od starijeg brata, te iako ćete moći ćuti površne komentare u stilu “nije tako dobar poput prethodnika”, mi smo skloniji tvrditi da je gotovo u potpunosti ostvario svoje ambicije.
Priča je “zategnuta” te prati isprepletene sudbine samo trojice američkih marinaca, a fokus je premješten na pacifički teatar Drugog svjetskog rata, vjerojatno još užasniji i mračniji od eurokskog fronta. Tako je i Pacifik bio nerijetko slobodniji u grafičkom prikazu užasa najmračnijeg doba čovječanstva. Iskonski strah, nemir, gubitak, opravdavanje cilja, sačuvanje vlastite duše i eventualna integracija u normalnost života poslije rata prekrasno je dokumentirano u deset epizodnih filmova najskuplje televizijske produkcije do danas.
Game of Thrones (Igra prijestolja) i Boardwalk Empire (Carstvo poroka)
Uzeli smo si za pravo da varamo i kršimo okvir od deset serija koji smo si ionako postavili sami, ali bilo nam je vrlo zgodno i prikladno ove dvije serije spojiti na jedno mjesto liste jer dijele više od par sličnosti, usprkos potpuno različitoj tematici. Obje su aktualne serije sa dvije, odnosno tri napunjene sezone te ih je teško uspoređivati sa kompletiranim i zaokruženim djelima koja su usto imala par godina vremena da se mariniraju u saftu pop kulture te da polako budu beatificirana u televizijskim almanasima. Obje serije stvorile su izrazito životopisan, detaljan i raskošan svijet oko sebe, realističan i uvjerljivo dočaran, iako ni metar njihovih krajolika nije moguće naći u današnjem svakodnevnom životu. Obje serije stvorile su širok spektar likova, što glavnih, što sporednih, koji se povremeno pojavljuju samo da bi vam malo napregnuli moždane vijuge i natjerali da se prisjetite od kuda ih znate i zašto su važni.
I dok obje serije imaju potencijal da po svom kraju ravnopravno stanu uz bok prethodno spomenutim drametinama, obje se povremeno gube u svojoj ambicioznosti, kompleksnosti i širokoj, golemoj paleti likova. Što, nažalost, u relativno kratkim sezonama od 10 do 12 epizoda godišnje ostavlja malo vremena da se likovima i njihovim radnjama posveti u potpunosti. Druga sezona Igre te prva Boardwalka posebno su “patile” od tog problema, no u svojim najboljim trenucima — koji nisu rijetki — pokazuju zašto zaslužuju da ih se spominje u kontekstu slavnih HBO-ovih drama s početka prošlog desetljeća. Obje se nose sa velikim teretom očekivanja — Boardwalk je zbog autorskih imena i same tematike dočekan kao logični nasljednik Obitelji Soprano, dok je Game of Thrones adaptacija kultne serije romana sa vojskom zagriženih fanova uvijek spremnom da na nož dočeka svako gađenje omiljenog im izvornog materijala.
Oz
Iako je ipak ne bismo uvrstili među deset najboljih HBO-ovih drama (blizu, svejedno!), Oz svakako moramo spomenuti kao seriju koja je pokrenula lavinu. Radi se o prvoj HBO-ovoj originalnoj drami, koja je krenula 1997. — dvije godine prije Tonyja Soprana. Kroz šest sezona i 56 epizoda Oz je postavio nove standarde televizijske slobode izražavanja; “šarolikog” jezika, nasilja i golotinje, koje je slijedile i ostale HBO-ove serije (doduše, što se golotinje tiče, druge serije ipak su preferirale gola ženska tijela).
Seriju o fikcionalnom strogo čuvanom zatvoru stvorio je Tom Fontana, čovjek koji je bio jedan od najvažnijih kreativnih kotačića NBC-jevog odličnog procedurala Homicide: Life on the Street, baziranog na knjizi Davida Simona. Oz je išao kontra televizijske logike i pravila, kršio ih i stvarao nova. Srećom po televiziju današnjice, uspio je.
