Recenzija: Terra Nova (1. sezona)

U godini 2149. zemlja je prenapučeno i prezagađeno mjesto za život na kakav smo navikli danas. Priliku za novi početak nudi portal koji omogućuje vraćanje 85 milijuna godina u prošlost, u doba kada je zemlja u svojem punom sjaju, sa pregršt prirodnih blagodati i raskoši, ali i živim bićima željnih mesa – dinosaurima. Kvaka je u tome što portal omogućuje prolaz samo u jednom smjeru; kada jednom zakoračite u prošlost, povratak u budućnost je nemoguć. Barem se tako činilo ispočetka…

Kolega je recenzirao pilot, stoga se ovdje neću previše baviti uvodnim stvarima nego se osvrnuti na nastavak sezone i razdoblja koja je serija prolazila do finala. Prvu sezonu možemo podijeliti na tri dijela; prvu polovicu sezone (ne računajući dvosatnu premijeru), drugu polovicu sezone, te dvosatno finale. Svaki dio pati od određenih nedostataka, i dok je prvi, najbanalnije rečeno – dosegnuo dno, u drugom dijelu sezone priča se napokon usredotočila na glavnu radnju, a finale je donijelo niz naivnih rješenja od kojih poneka vrijeđaju gledatelja. Krenimo redom…

Prva polovica sezone

Ovo se odnosi na sve epizode nakon premijere pa do šeste (uključivo). Ako se kojim slučajem odlučite gledati Terra Novu, najbolje je poslije pilota odmah pogledati sedmu epizodu i nastaviti maraton do kraja. Prvi dio sezone je toliko katastrofalan da ne vjerujem kako postoji hrvatska riječ koja bi opisala tu bijedu, jad i čemer. Od milja, ovaj dio sezone zovem CSI: Terra Nova. Isprva su to bili dinosauri tjedna; znate, otkriju novu vrstu dionsaura pa se njima bave kroz cijelu epizodu, dok je glavna radnja upotpunosti zanemarena. Kasnije je krenulo još i gore, maknuli su dinosaure te na njihovo mjesto postavili ljude, pa sam gledao čistokrvni procedural smješten radnjom 85 milijuna godina u prošlost. Drugim riječima, sve ove epizode su nepotrebni filleri, što je vrlo glupo za sezonu od 13 epizoda.

Druga polovica sezone

Nakon udara meteora u sedmoj epizodi, što je za Terra Novu imalo iste posljedice kao udar EMP-a, krenulo se s fokusiranjem na glavnu radnju. Iznenađujuće, taj trend nastavio se i rastao sve više kroz nadolazeće epizode da bi se u jedanaestoj stvari pripremile za finale. U drugoj polovici sezone serija je ono što je trebala biti od samoga početka, međutim, kada je napokon taj problem zakrpan, procurilo je na drugoj strani, pa novi nedostatci izlaze na vidjelo. Naivna rješenja, predvidivi preokreti, i ono što me najviše zasmetalo, tretiranje gledatelja kao da ima IQ identičan dinosaurima.

* * *

U nastavku teksta spoileri

* * *

Ok, možda bih i prešao preko toga što scenaristi imaju tako nisko mišljenje o nama gledateljima da i sama serija nema bedasta i smiješna, odnosno, niska rješenja. Jedan od primjera: Vilin konjic, sredstvo preko kojeg su Sixersi špijunirali Terra Novu. Sve do devete epizode Konjica nigdje ga na vidiku, a onda se odjednom pojavi u dotičnoj epizodi, ljudi ga slučajno vide, postaje sumnjiv, istraživanje počinje i eto ga… Sama ta priča oko krtice je promašaj, hoće li se scenaristi ikad sjetiti nečeg domišljatijeg od ubacivanja krtice? Zašto uvijek mora biti taj netko koji radi iznutra? To je dosad već devettisućaosamstočetrdesetisedam puta viđeno, ta priča ne drži vodu.

Štih Brannona Brage se itekako osjeti kroz cijelu sezonu i to je jedna od stvari koja najviše bode u oči. Nakon što napravi obećavajući pilot, sav potencijal baci u vodi narednih nekoliko epizoda (khm, FlashForward), onda se sjeti malo posvetiti glavnoj radnji, ali to radi na načine koje smo već 85 milijuna puta vidjeli u nekim drugim serijama. Nema originalnosti. Sve što vidite u Terra Novi je prekopirano i negdje drugdje već viđeno, a vrhunac toga svega dosegnut je u finalu, kada sve to skupa zapakirano gledate u završnim dvjema epizodama popraćeno nešto većom količinom efekata, akcije i pucnjave.

Kroz cijelu prvu sezonu škrtarilo se na dinosaurima, tek ih ponekad vidimo, čisto da ne zaboravimo kako oni lutaju tamo negdje vani u divljini. S tehničke strane serija izgleda dobro, no CGI dinosauri su trebali izgledati bolje. Vrlo su neuvjerljivi, što posebice dolazi do izražaja u sceni kada su Jim i Taylor na pecanju. Nisam očekivao vrhunske efekete, ali trebalo se još poraditi na dinosaurima, iako treba naglasiti kako ima izuzetaka i pojedinih prikaza gdje izgledaju barem zadovoljavajuće. No, ovo je serija čiji je pilot, navodno, bio jedan od najskupljih televizijskih pilota…

Finale

Očekivano, daleko najviše stvari izdogađalo se u finalu, nego sve skupa u cijelom dosadašnjem tijeku sezone. Kao što sam naveo već prethodno u tekstu, od raznih bezveznih, predvidivih i klišejiziranih stvari do onih srcedr(a)pajućih. Evo jedne: kada se Lucas navodno pokaje i traži oprost od oca zagrljajem pa kifla – nož završio u bubregu. Bilo je jasno kako se Lucas neće obratiti tako lako (izgleda svima, samo ne njegovom ocu) i nevjerojatno je kako lik kao što je Taylor niti malo ne posumnja, već slijepo povjeruje. No kao da to nije dosta, još jedno zaglupljivanje, pa nakon što je pogođen s dva metka, Lucas ustaje iz jarka i uspijeva pobjeći tako da ga njegov otac i Skye ne skuže, a udaljeni su od njega svega nekoliko metara. Izgleda, normalna pojava za scenariste serije.

Situacija kada Jim mora neprimjetno upasti u vozila koja kane napustiti Terra Novu je također za plakanje. Tip (invalid) stane ispred kolone, navodno se ne može pomaknuti, i tako se odvlačenjem pažnje Jim bezbrižno smjesti na poziciju i idemo dalje. Sve su to jeftina rješenja koja vrijeđaju gledateljevu inteligenciju. Ovo su tek primjeri ostali mi u svježem sjećanju, a kada bih sjeo, izdvojio vremena i naveo svaki takav, trebao bi mi još jedan zaseban članak. Serija obiluje takvim situacijama. A upravo su one bitne, jer su ključne za daljnji razvoj radnje, a donose samo ono već viđeno, apsolutno nikakva nova kreativna rješenja.

Scena kada Jim u 2149. godini bježi iz Centra Nade, a on se urušava u eksploziji, instantno me podsjetila na finale FlashForwarda kada je tamošnji glavni lik (kojemu se imena više ne sjećam) također bježao iz zgrade koja se urušava pod eksplozijom. I kažu onda, originalna serija s maštovitim idejama? U pitanje su se dovodili životi glavnih glumaca, što je bio još jedan epic fail. Jasno je svima da ovo nije serija od koje bi očekivali da će ubiti glavnog lika već u prvoj sezoni, stoga su takve scene suvišne i sasvim nepotrebne, pa su sva ona dramatiziranja i napetosti teške budalaštine.

Finale je zaključilo radnju prve sezone i sve čime se ona bavila. Lucas je osmislio način kako bi portal funkcionirao u oba smjera, pa bi onda iz 85 milijuna godina u prošlosti dovlačili rude u 2149. godinu, te gledali samo na svoje dupe i ostvarenje što većeg profita. Sve se završilo onako kako biste i očekivali, a u zadnjim minutama stiže par misterija koji namještaju priču za sljedeću sezonu.

Zaključak

Terra Nova je kilometrima daleko od onoga što sam očekivao, prvi dio sezone da i ne spominjem, a od onog dijela kada radnja prati ono što je trebala od samoga početka, serija pati od sindroma Brannona Brage. Istina, moram priznati, od sedme epizode pa do kraja niti u jednom trenutku serija mi nije bila negledljiva, niti sam razmišljao odustati, unatoč svim tim nedostacima. Čovjek se nada iskorištenju potencijala, pa čak i u ovakvoj situaciji, s promjenama u redovima scenarista druga sezona ima prilike postati bolja i usredotočenija, međutim, šanse za to su gotovo nikakve.

Likovi ostaju zatrpani razvojom radnje i nebitnim stvarima, tako da su vrlo slabo razvijeni. Vrijedi izdvojiti Jima (Jason O’Mara) kao zanimljivoga, pogođene jesu uloge Taylora i Mire, ali potencijal slabo iskorišten. Dobili smo i novog najiritantnijeg lika godine, a to je Jimov sin Josh. Negdje u ranku onog malog iz V-a. Dobra stvar je što se, kako je sezona odmicala, sve manje pojavljivao na ekranu. Skye (Allison Miller) je jedina od ženskog glumačkog dijela koja me je oduševila, doduše, više pojavom i izgledom nego ostalim stvarima, ali eto, barem nešto.

U suštini, za Terra Novu se može reći – tresla se brda, rodio se miš. Što se tiče ocjene najjednostavnije bi bilo ocijeniti prema skali od 1 do 5 gdje bi serija dobila dvojku od mene. Nije nešto najgore što sam gledao, ali zbog očekivanja i onoga čega je mogla biti definitivno veliko razočarenje i ispodprosječno ostvarenje. Može poslužiti za usputno gledanje, tu i tamo se zadesi koje ugodno iznenađenje poput dinosaura u kontejneru, tu i tamo koji impresivni vizualni efekt, ali ako govorimo o nekoj pravoj kvaliteti, to je ovdje nepostojeće. Šteta, s obzirom kako je pilot nudio pregršt toga i zasada i ostao najbolja epizoda serije.