Recenzija: Počivali u miru III — iskapanjem grobova do istine, posljednji put

Treća i posljednja sezona (nema potrebe birati riječi) najbolje hrvatske moderne dramske serije počela je s emitiranjem u ponedjeljak na HTV 1, a nove epizode moći ćete pratiti pondjeljkom u 21 sat te usporedno s njima i na HRT-ovoj on-demand platformi HRTi. Na istom mjestu dostupne su i sve prethodne epizode, o kojima smo već pisali i koje potpuno preporučamo da pogledate.

Nećemo zato trošiti previše riječi na loše stanje hrvatske produkcije i sve ostale tropove koji se čine nužnima kad se spominje domaća produkcija, već u formatu dijaloga osoba koje ju prate od početka (Djevojka) i bingale su čitavu seriju u tri dana (Marko) približiti vam zašto su Počivali u miru itekako vrijedni vašeg vremena. Za recenziju su, dobrotom produkcije, pogledane četiri epizode treće sezone, a spoilere ćemo pokušati zadržati na minimumu.

Lucija Car dvije godine nakon epiloga afere Chemix u fiktivnom istarskom Globinu još uvijek je povučena u televizijsku arhivu i borbu s vlastitim duhovima stvorenima prethodnim iskustvima u Vukovčaku i Globinu. Odbjegli bivši Udbin ubojica Mate Šušnjara Luciju će nagovoriti na istragu o sumnjivim smrtima pripadnika zagrebačke zlatne mladeži, a otkrivajući njihove grobove na površinu će izaći i godinama skrivane tajne hrvatske tranzicije.

Od svih novijih pokušaja kvalitetne produkcije, jedini u potpunosti uspješan projekt  čiju kvalitetu na svim poljima – od scenarija, glume, režije, produkcije još uvijek promatram u nevjerici

Marko: Imao sam valjda najčudniji niz gledanja epizoda ikad: 1×01 i nakon nje 3×01, pa zatim sve između. I bez prethodnog znanja o svemu što se u tom između događalo, brutalno je napeta bila međuigra Lucije i Mate u premijeri sezone – očita je bila dugogodišnja povijest među ta dva lika i odlično su to i Judita Franković i Dragan Despot odigrali, a atmosfera čitave epizode koja je kulminirala u njihovom susretu sjajno je istkana. Kulminacija je to i dvije sezone temeljitog razvoja odnosa ta dva lika i zapravo je i taj odnos centralan čitavoj seriji: od još jednog neriješenog slučaja u Vukovčaku preko pokušaja ubojstva i izvora informacija do nelagodne suradnje. Kako ti se čini taj svojevrsni obrat i je li Matina novopronađena želja za osvetom logična promjena u liku koji je do sad samo izvršavao zapovijedi i gledao kako da sebe spasi od zatvora ili smrti?

Djevojka: Prvo – digresija. Ja sam presretna što se PUM vratio. Po meni od svih novijih pokušaja kvalitetne produkcije, od Crno-bijelog svijeta do Novina, jedini u potpunosti uspješan projekt  čiju kvalitetu na svim poljima – od scenarija, glume, režije, produkcije još uvijek promatram u nevjerici i kao da čekam trenutak u kojem će se sve raspasti pa ću moći reći – aha! ipak ništa domaće ne valja! Dodatan razlog tome je bio i to što sam jedina članica uredništva Serijale koja je PUM pratila, pa sam se osjećala kao obrnuti nevjerni Toma – jedina sam imala vjere u nemoguće – kvalitetno djelo naše produkcije. Mislim, svima je jasno koliko je vjerojatno bilo potrebno i sreće i truda da se sve ovako savršeno “poklopi” – imamo glumce koje najčešće vidimo u humorističnim ulogama koji naprosto razvaljuju, imamo izvrstan scenarij  i dijaloge koji zvuče kao da ih nisu pisali roboti – a nasuprot svim hrvatskim klijentelističko-nepotističkim tendencijama – u slučaju PUMa je pobijedila kvaliteta nečijeg rada! To je nevjerojatno i divno i toliko tužno istovremeno, radi svega toga sam uvjerena da nakon PUMa nećemo još dugo, dugo vremena išta na ovoj razini.

M: Pogođen sam sad ovim, jer ja isto vjerujem da je moguće postojanje kvalitetnih domaćih serija. Spomenuo bih još i Patrolu na cesti, koja je bila slabija od PUM, ali svejedno dobar predznak. Jedini razlog zašto u startu nisam počeo gledati Počivale u miru bilo je samo zato što ih nije bilo na HRTi, kasnije su pali u ladicu “pogledat ću poslije” dok me sad nova sezona nije praktički natjerala da pogledam. I nadam se da će isto tako i druge čitatelje koji su ju ostavili postrani. Isto tako, ne slažem se, odnosno nadam se da neće biti točno da dugo nećemo vidjeti nešto slično, makar, znam, gotovo u isto vrijeme počela je s emitiranjem i Ko te šiša, kojoj nisam ni primirisao, a opet, znam da je potpuna suprotnost PUM.

D: Ha gledaj… po trenutnom katastrofalnom stanju produkcije nemam na čemu zasnivati neko nadanje da ćemo uskoro vidjeti neki zaista kvalitetan projekt nakon ovoga. PUM je jedini tračak svjetla u toj tmini, no ne znam koliki je faktor kvaliteta završnog proizvoda u našim krajevima. No da, mislim da je i Mamutica je bila početak nečeg drugačijeg, a moram ispraviti svoj propust i pogledati i Lozu no, da se vratimo na temu –  imam pitanje za tebe – kao netko tko je došao na premijeru treće sezone PUMa, kako ti se činila serija dok si je gledao kao tabula rasa, koliko  dramatične težine po tebi nosi sama izvedba, a koliko poznavanje prethodne radnje i razvoja likova kroz protekle sezone? I sad da odgovorim na tvoje pitanje – Mate mi je trenutno još uvijek nepoznanica, točnije, ne vjerujem mu. Čak nakon četiri epizode nisam u potpunosti uvjerena u njegovu motivaciju, očito je i mene, kao i Luciju obilježio i najviše ostavio dojam hladnokrvnog ubojice i doista me iznenadilo kad je Luciju ostavio na životu prošle sezone. Mogu razumijeti osvetnički pohod osobe koja je sve izgubila i sad želi svima vratiti milo za drago pod svaku cijenu, mislim da je scena u kojoj sazna za smrt sestre i ona u kojoj namješta svoj plan za povratak među žive izvrsna, ali… Scena u kojoj se prvi put Lucija s njim suočila nakon prošle sezone je iskrila od napetosti baš zato što ne znamo što od njega možemo očekivati. Maestralna gluma Judite Franković i Dragana Despota u svakom slučaju.

M: Nije bila baš potpuna tabula rasa, bila je malo zaprljana ta tabula prvom epizodom. Tako da je djelomično napetost bila obojana šokom kako su njihov odnos razvili u dvadeset epizoda između, a osim šoka i potrebom da doživim kako su to napravili – odmah – no, većim dijelom, rekao bih, ipak je zaslužna bila i izvedba na svim poljima. Sjetilo me to, dosta je zaslužna i muzika, s kojom su baš najviše napredovali od prve do treće sezone. Svi ostali elementi bili su od početka dobro posloženi i sada su samo izbrušeni, a muzika… pogotovo u prvoj sezoni, bila je dosta… plastična, prenaglašena da stvori efekt drame, a sada mi se čini da je sve potpuno ispeglano. Sigurno će mi biti i žao što je ovdje kraj, ali dobro je da je ograničen broj epizoda i da će priča imati kraj. Mati ni ja ne vjerujem nimalo i tek ćemo otkriti, siguran sam, njegovu pravu motivaciju, ali opet, i on slijedi obrasce drugih popularnih negativaca koji su postali na neki način dragi (ili barem zanimljivi) i publici i scenaristima pa njegov prelazak iz potpune zvijeri od negativca u svojevrsnog antijunaka nije toliko neobičan.

M: Vidi se i da je budžet rastao kroz sezone, makar je već u prvoj produkcija bila odlična, sad se čini da je broj kadrova snimanih iz dronova porastao i, kako je Dario Vince rekao “ovakvu režiju još niste vidjeli na hrvatskoj televiziji”.

D: Primjetno je, i to ne samo iz širokih visinskih kadrova, nego i u pomno uređenim interijerima kao što su Lucijin i pogotovo stan Koste Mandića, kao i stan jednog cijenjenog suca ili roditelja klizačice Nevene… Pa i garderobe, osvjetljenja… Nemam nikakvih zamjerki, sve je na mjestu, odličan.

M: Prošle dvije sezone obje su imale luk koji je praktički završio nekoliko epizoda prije kraja da bi na kraju dodale twist  ili gotovo kodu koja je stvari izokrenula ili (u slučaju druge sezone) vratila likove iz prve koje nismo vidjeli cijelu sezonu i ukomponirala ih u priču. To je bila jedna od rijetkih stvari koje su mi malo negativno upale u oko, no sad se čini kao da će to iznivelirati, iako opet nemamo pojma gdje će to završiti. Čini se da će i Romano Šoršak (Goran Navojec) imati ulogu ove sezone, nisam siguran koliko sam sretan s tim.

D: Da, rekla bih da će ovaj put napraviti kombinaciju sezonske priče s epizodnim pričama i po svemu viđenom mislim da to dobro funkcionira. Tragične sudbine mladih ljudi su vrlo zanimljive i dobro ispričane, a kako će na kraju izgledati tkanje koje pletu… Uz to sve je dodan i pokret “Dosta” kao antipod generacijskom opterećenju prošlosti, a koji će nesumnjivo na kraju biti ili povezan ili će se spojiti s onim zapletom ili kodom za koju si primjetio da je dosad bila prisutna na kraju svake sezone. Vidjet ćemo. Što se Romana tiče, nadam se da će ga Lucija do kraja ignorirati, ali mogu vidjeti kako će mu na kraju oprostiti jer je dosad imala više loših odluka, a i tko zna, možda se baš zaslužuju.

Fantastično je vidjeti poznate kulise i mjesta kojima prolazimo ili gdje pijemo kavu, time priču i likove smjestimo u našu stvarnost, a naša stvarnost je ta privatizacije, pljački, Udbe, ustaša, partizana, gospodarskog kriminala, sveprisutne korupcije i potpune okovanosti za prošlost. Zato mi je drago da je netko napokon uspio fikcijom utjeloviti našu nemogućnost okretanja čistog lista, zato što nam je jako puno toga nepoznato, netransparentno i mutno, a da bi se došlo do nečega nalik na istinu potrebno je iskapati grobove.

M: Izjavio je Vince i da je ove sezone okupljen kompletan vrh hrvatskih glumaca, a sa time se mogu samo složiti. Nadam se i da  Počivali u miru pokazuju da nije problem (samo?) u glumcima koji  su drveni, kazališno obrazovani ili sličnim lošim epitetima, već i da je bitno da im netko zna reći što i kako, jer glumci su redom sjajni. I oni mlađi i stara garda, najsvježije mi je sad u sjećaju Inge Applet (baka Roza) koja je utjelovila prekrasno dirljiv lik.

D: Baka Roza je divna. Svatko bi trebao imati takvu baku. Po meni problem nije nikad ni bio u glumcima, već samo u materijalu koji im je dan. Jasno uvijek postoje iznimke, ali PUM nam pokazuje koliko je važan dobar scenarij i dobra režija. Ostaje nam samo nadati se da će naši glumci imati prilike pokazati sav svoj talent i u budućim projektima.

M: Vijest je bila prije par godina da su prava na seriju otkupile strane produkcijske kuće, ali ono što je seriji jedan od najvećih pluseva je koliko je autentično hrvatska – od epizodnih tužnih sudbina zatvorenika u prvoj sezoni i one privatizacijske isprepletene s pričom o tradicionalnom malom mjestu u drugoj do ove zlatne mladeži i mutnog gospodarstva i politike u trećoj – do prepoznatljvih lokacija i manira likova. Nadam se da će i stranci to prepoznati i ako se dogodi neka strana adaptacija njoj isto udahnuti lokalni štih. Jer koliko god sama priča bila napeta, odlično je bilo prepoznati Ratkajev prolaz, pješački most u Kustošiji, zgradu HRT-a, Zrinjevac, Cvjetno naselje, Dubravkin put i mnoge druge lokacije, a vjerujem da je slično bilo i Istrijanima (Istranima? Histrima?). I to bez previše imenovanja, baš mi je odlično dodalo dojam “stvarnosti”.

Makar bi s druge strane bilo lijepo vidjeti neku priču koja nije obojana podtekstom posljednjih nekoliko desetljeća, ratom i svime što je uz to išlo, no pretpostavljam da će se to dogoditi tek u nekoj sljedećoj generaciji.

D: Neka su otkupile i neka otkupe na sve što god mogu prava jer mislim da bez toga ne bi imali možda ni drugu ni treću sezonu. Da, fantastično je vidjeti poznate kulise i mjesta kojima prolazimo ili gdje pijemo kavu, slažem se s tim da to nekako posebno oživi priču, a time i likove – smjestimo ih u našu stvarnost, a naša stvarnost je ta privatizacije, pljački, Udbe, ustaša, partizana, gospodarskog kriminala, sveprisutne korupcije i neraskidive veze s prošlošću. Da ne kažem potpune okovanosti za prošlost, od toga da se dan danas (a bit će tako i sigurno za 20 i više godina) redovno i pod normalno raspravlja o ustašama, partizanima, lustraciji ne samo po birtijama nego u najvišim državnim tijelima, do toga da  našim ljudima nije nikad bilo dovoljno znati tko si ti, obavezno moraju znati „čiji si“, otkud si, otkud su „tvoji“, i tek te po toj osnovi prosuđuju – neovisno o tome tko si ti zapravo.  Meni je baš zato drago da je netko napokon uspio utjeloviti – pa makar i fiktivno – našu opterećenost onime što je bilo i nemogućnost okretanja čistog lista, zato što nam je jako puno toga nepoznato, netransparentno i mutno, a da bi se došlo do nečega nalik na istinu potrebno je iskapati grobove.

M: Nemam što ovdje dodati, slažem se u potpunosti. I s tom misli bih i završio, jer mislim da bolju preporuku ovoj seriji ne mogu dati.