Nakon prilično razočaravajučeg prošlog specijala, “The Waters of Mars”, Doctor Who nam se vraća u tradicionalnom Božićnom izdanju, ali ipak u puno drugačijem tonu u odnosu na prošle Božićne epizode.
Svi znaju da je “The End of Time” kraj puta Tennantovog Doktora i Daviesovog vođenja serije. Nikad nisam skrivao činjenicu da je Davies tri sezone predugo vodio seriju, ali isto tako njemu imamo zahvaliti što se Doctor Who uopće vratio na male ekrane. Tako da ga neću potpuno popljuvati, ali recimo da jedva čekam da Steven Moffat preuzme seriju, makar imam rezervacije glede novog Doktora. Možda to nije u redu od mene, jer Smitha uopće nisam vidio u ničemu osim nekoliko promotivnih slika i u vrlo neobičnom, pomalo trippy intervjuu koji je odradio za BBC.
No, ajmo mi na prvi dio “The End of Timea”, za koji sam ja dobio čast pisati, a drugi dio čitajte u tekstu koji će naša rezidentna Whovianka, Kristina, odraditi nakon emitiranja drugog dijela na samu Novu godinu.
Epizoda se otvara (po prvi put u novom Doctor Whou?) epskim govorom pripovjedača (i pratećim orkestralnim glazbenim brojem) koji nam govori kako su u posljednim danima planeta Zemlje, svi imali loše snove. Svi su sanjali o užasnim stvarima koje slijede, ali svi su zaboravili noćne more o vatrama, ratovima i ludilu, jer su morali. Svi, osim jednog. I kamera zumira na jedno poznato lice, lice Wilifreda Motta, Donninog djeda. Sjećate se Donne, suputnice iz četvrte sezone? I već je sasvim očito kako će Wilf igrati važnu ulogu u događajima koji slijede.
S druge strane galaksije, Doktor se vraća na planet Oodova, koji mu govore kako se nešto opako sprema i proročantsvo da je njegovo vrijeme još malo pa isteklo. Da ne bi bilo dosadno, Doktora čeka još jedno iznenađenje, a to je da je slijed događaja pokrenut za Masterovo uskrsnuće. U tipičnoj Daviesovoj maniri, potpuno nelogično i nadasve blesavo, Master se vraća. Nemam ništa protiv Masterova vraćanja, ali način na koji je vraćen je šokantno loš. Naime, kad je Doktor spalio Mastera na kraju treće sezone, nije ga uspio dokrajčiti jer je preostao Masterov prsten. Neka žena ga je našla i uz “pomoć” Lucy Saxon, te nove guvernerke, nekolicine Master kultista i nekakvih napitaka (LOL), Master je vraćen. Scena koja treba biti viđena da bi se moglo vjerovati.
No, dobro, idemo dalje. Master se vratio, gladan je, poblajhan je, nosi otrcanu odjeću, raspada se, ali ima nove superherojske moći. Doktor ga, u igri mačke i miša, pronalazi na smetlištu. Nisu dugo zajedno jer uskoro Mastera nekakva specijalna postrojba pronalazi i odnosi u helikopteru. U drugom lošem Daviesovu potezu, Master je potreban čovjeku po imenu Joshua Naismith, koji je pronašao izvanzemaljska Vrata. Ta Vrata mogu izliječiti sve vrste bolesti, a Naismithu treba Master koji će ih još malo nadograditi da pruže njegovoj kćeri besmrtnost. Sam Naismith ne želi besmrtnost, trebaju mu samo za njegovu kćer. Zvuči li i vama ovo nevjerojatno glupo? Da ne bi sve ostalo samo tako, za Naismitha rade i dva izvanzemaljca (koji izgledaju kao kaktusi), a koji ta Vrata hoće za sebe i svoj narod.
Doktor saznaje gdje drže Mastera i brže bolje uz Wilfovu pomoć ide u Naismithov dvorac. Tamo pronalaze Naismitha koji je mislio da je nadmudrio Mastera, ali Master ima druge planove, i ulaskom u Vrata pretvara sve ljude na Zemlji u sebe. Da, sad imamo 6+ milijardi Mastera na Zemlji. No, to je samo prvi cliffhanger. U drugom, još šokantnijem, pripovjedač koji je pričao o kraju vremena zapravo je Timothy Dalton (ako već prije niste primjetili, a svi koji su gledali i slušali Daltona u Bond filmovima trebali bi odmah znati). Nakon udaljavanja kamere, vidimo Daltona kako stoji u Galifrejskom senatu pred tisućama Vremenskih lordova i govori o povratku svoje vrste i kraju samog vremena.
Realno bi ocjena epizoda bila nekakva trojka, ali Božić je i nisam htio biti Grinch, pa eto, neka navučena četvorka. Još nekoliko nasumičnih zabilježaka:
- Ni u jednom trenutku se nije bolje vidjela Doktorova tuga i znanje da mu dolazi kraj, nego u sceni kada sa Wilfom pije čaj u kafiću.
- Iako mi je na trećem mjestu novih suputnica, bilo je lijepo vidjeti Donnu ponovno.
- John Simm je briljantan kao Master, ovdje čak i više nego prvi put kad se pojavio u trećoj sezoni.
- Timothy Dalton je ugodno iznenađenje kao Vremenski lord, iako je Davies ovdje prekršio svako moguće pravilo jer Vremenski lordovi više ne postoje; biti će i više nego zanimljivo vidjeti što je Davies ovdje zakuhao i kako će to objasniti.
- Odlični Brian Cox je sinkronizirao glas glavnog Ooda.
- Tko je točno ona žena koju je Wilf viđao i koja je Wilfova uloga u svemu tome, tek moramo otkriti.
- Što će se sad dogoditi s Donnom, budući da se ona nije smjela sjetiti onoga što se očigledno sjetila?
- Priprema li nam se neki opaki reset na kraju slijedeće epizode?
- Iako se znalo da ima neke veze s Masterom, konačno je otkrivena i simbolika četiri kucanja.
Kraj Tennantovog puta kao desetog Dokora pogledajte na BBC-u 1.1.2010.
ja sam jos uvijek pod dojmom savrseno ludog cliffhangera, da mi se cijeli specijal cini fantasticnim. :D realno gledajuci, specijalom vladaju john simm (koji je veca zvijezda od doktora) i wilf, car nad carevima. ostalo je klasicni doctor who, ni tamo ni vamo.
izdvojila bih nekoliko sjajnih dijaloga no bojim se da ih jos nema na netu…
nisam citala spoilere (sve), ali da li sam u pravu ako mi se cini da je ovo klasicni RTDovski specijal? jer mi se stvarno nije svidjelo finale 4. sezone, a i ovo mi se cini da ima malo previse OTT =/
jos nisam pogledala, ali mi se cini da ce mi se jedino svidjeti zato sto cemo napokon “see RTD’s back” =>
“ali da li sam u pravu ako mi se cini da je ovo klasicni RTDovski specijal?”
Apsolutno.
“jer mi se stvarno nije svidjelo finale 4. sezone”
Ovaj specijal je megalomanski gotovo jednak finalu četvrte sezone. Ogromna, epska priča o kraju svemira samog, s malo ili gotovo nista smisla i logicnosti radnje.
Da se radi i o jednoj drugoj seriji ne bi nista valjalo, ali kad je rijec o Dr Whou… Nista nije over the top, pogotovo pod perom Russella T Daviesa. Eto.
Pogledao tek sad… ne sviđa mi se nikako. Simm je odličan, ali uloga mi se ne sviđa uopće. Ja bih Doktor – Master interakciju potpuno drugačije izveo.
A meni se svidjelo finale S3 (s kojim skoro nitko nije bio zadovoljan), makar je i taj reset bio… ugh.
” Iako mi je na trećem mjestu novih suputnica, bilo je lijepo vidjeti Donnu ponovno.”
Yup. Meni je do kraja njenog suputničarenja prilično prirasla srcu, i opet, makar je bila univerzalno pljuvanaa
“Tko je točno ona žena koju je Wilf viđao i koja je Wilfova uloga u svemu tome, tek moramo otkriti.”
Imam neku teoriju da je Wilf Master… tj njegova neka ostarjela kopija (da, opet :D)
“Ni u jednom trenutku se nije bolje vidjela Doktorova tuga i znanje da mu dolazi kraj, nego u sceni kada sa Wilfom pije čaj u kafiću.”
Ta scena i Gallifrey su mi jedini pozitivni dijelovi epizode. Samo moraju zaraditi (tj. jako, JAKO dobro opravdati) njihov povratak. Ako to izvedu kak spada, bit će to prejebenodobar setup za Smitha i Moffata.
meni je kraj S3 najbolje finale dosad =/
ja ne znam sto se ljudima to ne svidja, a ono finale S4 u nebesa kuju =S