Dugo se čekalo na novi Doctor Who. Svima je bio potreban fiks nakon toliko mjeseci apstinencije od najdražeg izvanzemaljca, želja za novih sat vremena provedenih u Whoniverseu i ono najvažnije – približiti se toliko hvaljenom finalu jednog razdoblja u ovoj franšizi. Što smo dobili?
Jedan od razloga zašto pratim Doctor Who jest radi pozitive kojom svaka epizoda zrači, uvijek dobro pobijedi zlo i pritom se svi zabavljaju, pogotovo Doktor. Doktor je oličenje pozitivne osobe, Doktor je ono što svakom svemiru očajnički treba. Problem nastaje kada se nešto želi učiniti sa tim likom, kada ga se želi “razviti” i kada se to želi forsirano učiniti u okviru sat vremena jednog prosječnog filler specijala.
Doktora se strpalo u situaciju kada ne može pomoći jednoj grupici astronauta, kada su osuđeni na smrt jer je to zacrtano u vremenu. Vremenski lord ovdje je nemoćan i bori se sa vlastitom savješću. Sve bi to bilo u redu i prihvatljivo da nije riječ o osobi koja se u svojih 900+ godina suočila sa toliko nepojmljivih situacija, i koja ima toliko iskustva sa spašavanjem svijetova da je ovo zbilja mizerna sitnica, pogotovo kada je svjestan da ne bi smio promijeniti tok vremena. Jeste, u pitanju su ljudi, njegovi omiljeni Zemljani koje voli kao svoju djecu. No svejedno je nepojmljiv razlog radi kojeg je, pa, uništen Doktorov lik. Da li je u pitanju bila kap koja je prelila čašu (no pun intented)?
Mišljenja sam da se sve to previše naglo dogodilo, u jednom trenutku Doktor je veselo kročio na planet Mars, u drugom se već pretvorio u puno mračniju osobu od one na koju smo navikli, “pobjedničkog Vremenskog lorda”. Priča koja je sama po sebi klišej do bola ovdje je služila kao podloga za Doktorovu unutarnju promjenu – on je sada megalomanska, arogantna osoba koja promatra ljude i bira sudbinu onim najvažnijima. Doktor kojeg poznajemo u dušu, ali i posve novi Doktor. Sve to treba biti priprema za kraj njegove pjesme, cliffhanger za ono što zaista očekujemo više od svega.
Upozoravali su nas da će ovaj specijal biti nešto najstrašnije što smo dosad mogli vidjeti. Da će biti strašnije i od zaista jezivog “Midnighta”, kojeg nikako ne bi nitko trebao gledati sam i u mraku. Tako su nam rekli. U stvarnosti smo se nagledali poprilične poplave na marsovskoj bazi. Da je ovo pisao Steven Moffat a ne Russell T. Davies, bojala bih se vode do kraja života, kao što je bio slučaj sa satovima, kipovima i maskama u prethodnim sezonama. Ovako sam samo ostala jako jako žedna!
Ljudi koji paničare pred čudovištem i vodenom infekcijom u jednoj skučenoj sobici marsovske baze uvelike podsjećaju na ono što smo već imali prilike vidjeti. Sjećate li se “Impossible Planeta” i “Satan’s Pita”? Ponovno klišej, ponovno već prožvakani recept: klaustrofobična sobica, check; grupa ljudi koji nemoćno nemaju kamo pobjeći, check; this-week-zombie-like-monster, check. Sve je to fino umotano u novi scenarij, no zagrebemo li pod površinu, dolazimo do već očiglednog zaključka da Doctor Who treba novog šefa. Na sreću, brojimo dane do Moffatovog preuzimanja. Hvala ti Daviese, no red je da se makneš, Doctor Who mora odrasti po pitanju kvalitete i originalnosti.
Sve u svemu ovo je tipično prosječna epizoda Doctor Whoa, aperitiv koji je potreban fanovima da prežive do glavnog jela, kada nam Davies obećava megalomanski spektakl za pamćenje, povratak likova koje nam ne dozvoljava zaboraviti i emocionalno nabijen oproštaj sa voljenim desetim Doktorom. Da, sve nas to čeka u iduća dva specijala, a do onda neka nas još malo kuhaju…
Par crtica za kraj:
- zašto Marsovce privlači voda na Zemlji? Sami proizvode dovoljno vode da mogu poplaviti cijeli Mars, ne?
- Murray Gold se ponovno iskazao po pitanju glazbe, čovjek zna odabrati kako lagane, tako i dramatične melodije kada je to potrebno.
- Adelaide i Doktor si savršeno pristaju. Ona je dovoljno hrabra i u stanju popraviti ono što zabrlja Doktor, ima li boljeg kandidata za suputnicu od nje?
- doista su pretjerali sa flashevima internet vijesti. Da sam ovo gledala na TV-u kao što su gledali Britanci, ne bih mogla svih 12 puta pauzirati video da pročitam o čemu se radi.
- pojava Ooda u ključnom trenutku uz prateću pjesmu, izvrsno, izvrsno odabrano.
- četiri kucanja. <3
malo prekriticna recenzija Doktora? Ajde prica je bila malo slaba, ali iskreno vrijeme je bilo da se pojavi ovaj “mracni” Doktor. A vec smo vidjeli neke naznake toga…i to je sasvim logican razvoj lika, da jednostanvo vidimo da mu je potrebna regeneracija jer ruku na srce ovaj 10 doktor je najvise vidio i izgubio….
deveti doktor bio je puno mracniji od trenutnog, sto je izvrsno prikazano u par scena prve sezone. iskusio je propast cijele svoje civilizacije, sumnjam da bilo sta to moze nadmasiti. tragicna sudbina nekoliko ljudi ne bi trebala *toliko* djelovati na doktora.
slažem se sa Smegom, mislim da je Desetom jednostavno dosta gubljenja svega do čega mu je bilo stalo … tako da mi je ovakav sljed događanja bio vrlo logičan (i da ne kažem, kinda broke my heart)
Mislim da Doktora nije toliko pogodilo što nije uspio spasiti par ljudi već se je poveselio da može spasiti Timelordove od uništenja, kad je shvatio da ipak ne može promijeniti te ključne trenutke odmah je pao u depru.
moji komentari nakon prvog gledanja –
1 – preforsirano
2 – vec vidjeno (“The Fires of Popmpeii” meets “The Satan Pit”, ali fakat). znaci, prica uopste nije originalna. razumjela bih da je na neki drugaciji nacin iskoristeno to “certain events are fixed in time”, ili ako je vec htio to iskoristiti u specijalu onda nije trebao trositi pricu na “The Fires of Pompeii” (koja je fenomenalna prica).
3 – sporedna prica, sa Doctorom u sporednoj ulozi. citavih 40 minuta apsolutno nista ne radi, samo se pita sto je jos uvijek tu.
4 – nije strasna, uopste. ja ne shvatam sta je ovdje trebalo biti strasno? uopste nema price o tome sta je zapravo ta bolest, ili sta bi se moglo desiti, nista, nista. samo par scena u kojima vidimo “strasne” ljude =S
umjesto da RTD napravi “ludu” pricu sa malo paradoksa, o borbi, i zatim o potpunom odustajanju, odbacivanju svega, svih pravila (pa cak i razuma), dobili smo pricu o Doctoru koji je od pocetka odustao, i na kraju samo malo poludio. u redu, kraj jeste dobar, shvatam to sve, ali mi je prvih 30 minuta potpuno bez veze sa krajem. Doctor se uopste nije bio ukljucio u desavanja, i da na kraju odjednom poludi zbog toga?!
naravno, opet moram reci, kraj je gotovo pa fenomenalan. kako se odjednom trgne, sve, sve, sto ga je pogodilo u ove tri godine, se osjeti tu, “Time Lord victorious” je jednostavno predobro, pogotovo kad kaze “tough” =D i vidi se jednostavno da su svi izbezumljeni sa njegovim ponasanjem (gotovo se i na TARDISu vidjelo ^^).
i trailer, gaaaaa, samo se nadam da nece i to unistiti, jer trenutno puno obecava (valjda nece biti kao Journey’s End – puno price nizasta, stvarno se nadam da ce se za The End of Time malo vise fokusirati na pricu, a ne na “akciju”)
u principu se slazemo, drago mi je da sam s nekime na istoj valnoj :D
hehe, evo sad citam recenziju (nisam smjela dosad zbog spoilera ^^)
kad shvatis da ovo nije 4. sezona vec 30. ukupno, i sta je sve Doctor porzivio dosad i kakve je nesrece dozivio bude ti muka sto RTD trosi ovako “masovne” stvari i emocije na “sacicu astronauta”. ma i da ne gledamo tih 26 sezona prije, sta je to Doctor trebao uciniti u Journey’s End kada je postojala prijetnja da se citav svemir unisti, ako je ovdje odlucio zbog 3 astronauta da mijenja zakone vremena? ili ako je to vec moralo da bude sad, prije ovih posljednjih specijala, zasto nismo dobili pricu sa likovima sa kojima smo se mogli povezati, ili koje vec poznajemo od prije?!
Malo kasnim, tek nekidan pogledao. Slažem se s Kristinom. Potpuno. Osim u tome što ja nisam bio žedan, nego mi se pripišalo. Dvaput. Ovak blizu kraju, to mora mora mora mora biti puno bolje.
I, ovo je više samo zato da budem đavolji odvjetnik (jer inače jako volim Moffata), ali i Moffat se prilično ponavlja u svojim epizodama, samo ih malo drugačije zapakira (Silence in the Library / Forest of the Dead su samo malo drugačiji Blink).