Blic recenzija: The Big C

Ne mogu reći da mi se pretjerano sviđaju Showtimeove crnohumorne dramedije (s jasnim izuzetkom Californicationa). A ja obično padam na crni humor. Weeds, United States of Tara, Nurse Jackie i The Big C oslanjaju se na kvartet sjajnih glumica (Mary-Louise Parker, Eddie Falco, Toni Collette i Laura Liney) koje glume neobične likove sa podosta vlastitih problema.

Sa posljednjom, The Big C, sad imaju četiri poprilično iste serije. Laura Liney skrojila je seriju i glavni lik u kojima se vrlo dobro snalazi. Jer to je uglavnom serija koju nosi sama, poligon za njen talent, slično kao Toni Colette sa Tarom.

Njen lik, Cathy Jamison, kalup je dosadne žene srednjih godina. Zaposlena kao učiteljica, majka jednog sina, oženjena, konzervativnog i nenametljivog ponašanja… Nakon što joj je dijagnosticiran rak (ono veliko “C” iz naziva), okreće život naopačke – otpušta inhibicije se i pod kraj pilota čak namjerno prolijeva vino po trosjedu! I to crveno! A to ne ide van, nego treba spaliti kauč, što pametno čini u drugoj epizodi.

Užu familiju čine suprgug (nerijetko zabavni Oliver Platt), kojeg je istjerala iz kuće, bezobrazni sin u tinejdžerskim godinama (pogodite tko će vam na živce ići) te brat beskućnik koji pred trgovinom propovijeda o štetnosti terenaca (zamislite Ala Gorea, samo u prljavoj odjeći). Da, još i debela (uzmite Kristie Alley u najgorim danima, pa je još par tjedana ne skidajte sa McDonaldsa – e, to), mrzovoljna učenica koju glumi Gabourey Sidibe, ove godine nominirana za Oskara.

U narednim epizodama gostovat će nekoliko poznatih glumaca, Idris Elba, Cynthia Nixon i Liam Neeson, između ostalih.

Dobro

Mislim da u prve dvije epizode nisam zamrzio nijedan lik, što je plus kod ovakvih serija sa hiperboliranim likovima. Ili je još uvijek rano. Možda Cathyinog sina, ali zapravo se na neki čudan način suosjećam. Ne oko dijela sa preprebrižnom majkom, hvala na pitanju dr. Freud, više oko dijela sa “pospremanjem” odjeće. U biti i sin, i brat, i debela učenica su naporni, no srećom nikada ne nose scenu samostalno, pa njihovu iritantnost izvlači Laurin lik.

Spomenuo već, Laura Liney je vrlo simpatična (“lajkabilna”, kako to moj kolega Dario voli reći) i sjajno se snalazi u ulozi. Ima nekoliko urnebesnih situacija u prve dvije epizode, no svejedno se radi o vedroj dramedijici sa nekoliko humorističnih trenutaka po epizodi, a ne komediji.

Loše

Glavno pitanje kod ovakvih serija jest koliko vam se likovi uspiju uvući pod kožu. Koliko ćete se uspjeti uživjeti i do koje mjere ćete tolerirati pretjeranu karakterizaciju likova i situacije. Jer pokušate li zamisliti stvarnu osobu u sličnoj situaciji, vjerojatno to znači da niste popušili osnovni koncept.

Pitanje je i koliko će dugo izdržati ideja o odbijanju liječenja i življenja punim plućima. Što je zapravo cijela premisa serije. Nisam stručnjak, ali čini mi se da se rak neće povući samo uz sretne misli. I ideja da ne podijeli lošu vijest sa obitelji više bode u oko nego otvara prostor za komedijske situacije.

U globalu, nijedan od sporednih likova zasad nije pretjerano definiran niti se ističe, a sama Laurina simpatičnost jednostavno mi nije dovoljna.

Zaključak

Od Tare i Jackie sam odustao relativno brzo, nakon par epizoda. The Big C zapravo nije bolji ni od jedne od navedenih. Cathy čak djeluje normalno i uravnoteženo u usporedbi sa njima. Osloniti seriju na jedan lik je uvijek opasno, no još je uvijek rano i ostatak ekipe sigurno će u daljnjim epizodama dobivati više izražaja. Nisam doduše siguran da ću dogurati do narednih epizoda…