Recenzija: The Wire (Žica) – Ljubavno pismo Baltimoreu

Prva epizoda Žice ili The Wire Davida Simona od danas će biti emitirana na HRT-u. Napokon, rekli bi. No, upravo to “napokon” čini predstavljanje takve serije vrlo nezahvalnim.

Ako pratite bilo koji site na kojem se spominju TV serije, makar samo i ovaj, stotinu ste već puta čuli kako je to najbolja serija koja se ikada pojavila na ekranima (jedina druga za koju bi kolektivno internetsko svršavanje bilo sumjerljivo je Arrested Development). Općenito, lokalno neemitirane serije toliko su sveprisutne da, ako je nekim čudom već niste gledali, dobili ste barem pet preporuka. (Između ostalog, zato i smatram da je klasično televizijsko prikazivanje izgubilo svoj smisao, no to je neka sasvim druga tema.)

Čak je i HRT-ov press release solidno predstavio seriju, stoga mi preostaju samo dvije stvari: prvo, ponoviti kako je usprkos klasifikaciji kao “kriminalistička drama”, to serija o jednom američkom gradu, o Baltimoreu i njegovu licu i naličju; o ljudima s njegovog vrha i dna i o tome kako živimo u kolektivu i utječemo jedni na druge – bili senatori, ulični dileri, radnici, profesori, pošteni policajci ili korumpirani. I kako su i najbolji od nas nesavršeni i često postanu žrtve šugavog sustava.

Drugo, svi hvalospjevi koje ste čuli apsolutno su istiniti. Ne mogu to dovoljno puta ponoviti: The Wire je posebnim i boldanim slovima upisan u televizijsku povijest, toliko da je gotovo uvreda nazvati je “serijom” i rijedak je slučaj u kojem HBO-ov slogan “više od televizije” nije samo floskula. Ambicioznost opsega i strukture serije koja se kroz svojih pet sezona nekom… spiralom kreće po gradu i njegovim stanovnicima i s druge strane perfektna organska posvećenost detaljima gotovo je neopisiva. Odlična je ona šala da ni jednom nije nagrađena Emmyem za najbolju dramsku seriju jer su glasači mislili da su im zabunom poslali dokumentarac. Pravi razlozi su puno jednostavniji, no ovako bolje zvuči.

Posljedica toga je, naravno, da vam serija neće dopustiti da ju gledate na TV-u ili monitoru dok sa strane surfate, čitate novine, večerate ili već jednim okom spavate. Jedini argument protiv gledanja upravo je i taj ako samo gledate serije sadržaja prigodnog za gore navedene aktivnosti, ova vam se neće svidjeti. Zapravo, postoji još jedan koji sam čuo, no notorna je glupost: dovoljno je teške drame u životu da se zamaramo fiktivnima. Jer, nije li upravo poanta televizije empatija; da prepoznamo u likovima Jadranke Kosor i Ive Sanadere i mrzimo ih, skitnice kojima smo dali dvije kune za cugu ili šut, prijatelje i voljene i suosjećamo s njima…

The Wire i njegov Baltimore žive upravo od te empatije i majstorski vas uvjere da vam je stalo do njih; iako to nećete shvatiti u prvoj epizodi, do kraja pete sezone osjećat ćete se kao da ste bili tamo i pijani pišali po pruzi dok nailazi vlak.

The Wire emitira se na HRT-u svakim radnim danom oko 23 sata.