Nakon pune dvije godine, britanska SF serija Torchwood vratila se na male ekrane. Nakon tri sezone pod produkcijskom palicom BBC-ja, Torchwood se dovoljno svidio Amerikancima da je kabelska mreža Starz preuzela veći dio troškova, ali i prava na prvo emitiranje četvrte sezone serije. BBC je i dalje umiješan, ali u mnogo manjem kapacitetu nego prije.
Torchwood je nastao kao spin-off trenutno najpopularnije britanske serije Doctor Who, a kroz tri sezone nametnuo se kao relativno solidna serija sama po sebi. No, ako ću biti potpuno iskren, Torchwood je imao samo pet fantastičnih epizoda, poznatijih pod imenom “Children of the Earth”, odnosno treća sezona. Ta odlična treća sezona podigla je cijelu seriju iz znan-fan mediokriteta, a da li je i četvrta sezona nastavila gdje je prošla završila nešto je što ćemo tek vidjeti kroz deset epizoda na Starzu.
Russell T. Davies, čovjek najpoznatiji po tome što je iz pepela izvukao najdugovječniju znanstveno-fantastičnu franšizu, Doctor Who, i ponovo je pretvorio u svjetski poznat fenomen, glavni je i odgovorni čovjek iza Torchwooda. Davies se potpuno predao ovom projektu nakon otkaza, pardon, nakon što je svojevoljno prepustio vođenje “Doctora” Stevenu Moffatu. Dvije sezone je gađao u mraku, s više katastrofalnih, nego epizoda uopće vrijednih spomena, da bi u trećoj pronašao ono u čemu je najbolji. “Children of the Earth” je prekrasno napisana mini-serija, s jasnim ciljem, vizijom, pričom, likovima i nešto je u čemu je Davies briljirao. BBC je bio zadovoljan, Ameri su bili zadovoljni i Davies je dobio novu priliku, odnosno četvrtu sezonu u kojoj se može dokazati da nije samo jednom slučajno pogodio ono što je gađao.
“Miracle Day” otvara prizorom Oswalda Danesa (Bill Pullman), pedofila optuženog za ubojstvo djevojčice, na izvršavanju smrtne kazne. Nakon što ga ne uspijevaju ubiti smrtonosnim injekcijama, američke obavještajne agencije dobivaju misterioznu poruku koja sadrži samo jednu riječ, “Torchwood”.
Središnja ideja “Miraclea Daya” vrti se oko toga da nitko na Zemlji više ne može umrijeti. Žrtve prometnih nesreći, katastrofa, požara, ubojstava, bolesti; nitko ne umire. Staranje, bolesti i ozljede dalje postoje, no nitko ne umire. Bolesni su i dalje bolesni, svi i dalje stare, a ozlijeđeni, kao što je slučaj s tajnim agentom Rexom Mathesonom (Mekhi Phifer) ne iscjeljuju. Baš kao i prije dvije godine, Davies se poslužio zanimljivim scenarističkim trikom, koji će, ako se serija nastavi, brzo postati dosadan. No, smicalica na globalnoj razini još uvijek pali i Daviesu skidamo kapu.
“Miracle Day” i dalje pati od nekih tipičnih Daviesovih bolesti, dijalog je i dalje prilično užasan, megalomanske ideje su i dalje prisutne, sporedni likovi su i dalje šablone. Divno je vidjeti stara lica, Gwen (Eve Myles) i Jack (John Barrowman) su i dalje srž serije, koju u duetu sjajno vode. Novi likovi imaju potencijala za rast, no nakon dvije epizode nijedan od njih nije ostavio pozitivan dojam. Rex Matheson (Mekhi Phifer) prilično je iritantna pojava, odvratan i nimalo simpatičan tajni agent, s valjda najgorom linijom teksta na TV-u u posljednje vrijeme. “Now listen, I’m not gay, but I’ll let you fill me up if you go get me a vodka.” Za sakrit se iza kauča i plakat sebi u bradu od neugodnosti.
Pored Phifera, imamo ovdje i Billa Pullmana, koji djeluje da glumi pod nekakvim teškim drogama, i čiji lik za sada nemu nekakvu veću svrhu (nakon dvije odgledane epizode). No, jer je to Bill Pullman, sigurno znaju što rade s njim.
Glavni i najvažniji sastojak Torchwooda i dalje je ovdje. Sve je još uvijek vrlo zanimljivo, epizode od sat vremena prolaze brzo, no nije to sve na razini “Children of the Earth”, a bojim se da ni neće biti. Prelazak serije u Ameriku prošao je relativno glatko, no ne bez turbulencija putem. Serija je izgubila onaj poseban šmek koji je BBC-jeva verzija imala, let preko pare bio je više štetan nego koristan, tako da sada imamo pomalu mlaku verziju nečega što nije zahtijevalo radikalne promjene. Jack i Gwen kao dio stare ekipe razvili su se u četiri sezone u sjajne likove, koje volimo gledati na malim ekranima, dok je na sve nove potrebno itekako privikavanje. Radnja i priča donose onu najpotrebniju dozu fiksa koji tjera na daljnje gledanje, otvorena pitanja (Zašto se sve to događa? Tko je poslao e-mail i zašto baš u trenutku kada su svi prestali umirati? Tko je bio u helikopteru? Je li Jack najvažniji dio slagalice?) dovoljno su intrigantna da ostajemo s Torchwoodom do kraja sezone. Nažalost, već u ovom trenutku, nije to sve na razini mnogo bolje treće sezone, no u nedostatku boljeg Torchwood je idealno ljetno televizijsko štivo. Preporuka, ali ipak s dozom suzdržanosti.
Znanstvena-fantastika
Russell T. Davies
Starz
John Barrowman, Eve Myles, Bill Pullman, Mekhi Phifer
8. srpanj 2011.
da,3.sezona je bila prica za sebe,”little master piece”,i brijem da ce 4.sezona biti kao prve dvije,nis posebno ali zabavno za pogledati!jedino se bojim da ce ameri zasrati sa izklisejiziranim gay spikama…
Meni su i prve dvije sezone Torchwooda bile sasvim ok. Bilo je zanimljivih priča, ali i prilično dosadnih. Treća sezona je sasvim neka druga priča.
Ono što sam do sada vidio u ovoj četvrtoj sezoni mi se ne sviđa. Američki likovi su potpuno antipatični. Čak mi ni Jack i Gwen nisu kao u britanskom. On nije više faca kakav je bio.
Kad gledam Torchwood želim da bude nekih izvanzemaljaca, a zasada nema nikakvih naznaka. Nadam se da seriju neće odvesti u smjeru svjetske zavjere farmaceutske kompanije.
Konačno, da se serija ne zove Torchwood već bi je prestao gledati nakon 2 nastavka. OVako, Jack i stara slava je još drže na životu.
Nakon odgledane 4. sezone rekao bih da se slutnje autora ovog teksta, srećom nisu obistinile. 4. sezona je imala malo razvučeniju radnju ali ne toliko da zasmeta što je duplo duža. Priča je bila odlična i rekao bih da je sezona bila bolja od prethodne.
Definitivno je napušten stil iz prve dve sezone, što jeste velika šteta ali ipak, ako želite gledati Doktora, on se i dalje emituje.
Posebno mi je bio dobar kraj i nagoveštaj 5. sezone koji proizilazi iz njega