Kvaliteta nekog djela može se gledati iz više aspekata. Od kvalitete izvedbe, ideje, kod serija i filmova režije, kamere, dijaloga, glume… ali ono najosnovnije, najjednostavnije i najviše esencijalno je osjećaj koji neko djelo u nama izaziva. Postoje djela koja u nama ne bude previše osjećaja, ali nas kvalitetno ispričana priča i zanimljivi likovi vuku u taj svijet, svojevrsna znatiželja što će se dalje dogoditi. S druge strane, postoje djela poput The Handmaid’s Tale, koja u nama izazivaju tako visceralne i emotivne reakcije da više od jedne epizode tjedno možda ne bismo mogli fizički izdržati.
Potpuno subjektivno i osobno ću probati opisati svoju ljubav i divljenje prema ovoj vrhunskoj seriji, apsolutno nužnom i izuzetnom važnom djelu za koje smatram da ga svaka odrasla osoba mora, mora, mora pogledati.
Glavna junakinja ove ekranizacije, čiji je autor Bruce Miller, nam se predstavlja u prvoj epizodi kao Offred. Of Fred. Fredova. Jer ona vlasitito ime više nema. Ona postoji kao nečiji pripadak, kao maternica Fredove žene. Ona je Sluškinja, handmaid svog Zapovjednika, i jedina joj je svrha postojanja rađanje njegove djece, zbog čega je jednom mjesečno Zapovjednik siluje u krilu svoje žene.
Elisabeth Moss kao Offred nam tiho narira i izlaže činjenice o tome kako sad svijet izgleda. Kako joj je dozvoljeno izaći iz kuće, do dućana samo u pratnji druge, dodijeljene joj Sluškinje, jer se tako mogu međusobno kontrolirati, kako je obavezno pranje prije Ceremonije, kako tokom Ceremonije mora ležati u krilu Serene Joy (Yvonne Strahovski), Zapovjednikove žene, dok on ne završi. Kako bira naranče u dućanu, a zapravo samo želi zgrabiti najbližu strojnicu.
U nekoj bliskoj budućnosti, nakon kritičnog porasta neplodnosti i smanjenja nataliteta zbog raznih ekoloških i bioloških uzroka, u društvu jačaju ekstremno konzervativne struje. Počelo je s napadom na Kongres, zatim atentatom predsjednika SAD-a, za što su bili optuženi islamski teroristi; došlo je do suspenzije Ustava, na svakom uglu su stajali naoružani priparnici paravojske – za sigurnost građana. Ljudi su u strahu mirno ostajali u svojim kućama, gledajući u televizije i misleći kako će to stanje ubrzo proći. Nije.
Za pad nataliteta okrivljavaju se i moderni način života žena, koje imaju pravo na izbor, kontracepciju, pobačaj, razmišljanje. Novonastala vladajuća tvorevina, militaristički teokrati donosi zakone po kojima žene više nisu mogle raditi ni raspolagati imovinom i poslove dali njihovim muževima, očevima i braći da odlučuju i upravljaju umjesto njih..
Ljudi su se osjećali nesigurno, ali i dalje se ponašali kao da je sve u redu, normalno. Misleći i dalje da je sve “normalno”, ljudi su izašli na ulice i prosvjedovali. Ne možete ženama uzeti njihova ljudska prava, vikali su i mahali transparentima, ali u trenutku kad ne postoji vlast naroda nego autokratske vjerske manjine, mirni prosvjed nije oružje kojim se nešto može postići. Tako da, i ako ti se ne sviđa kako stvari stoje, slobodno umri, rekla im je vlast i otvorila paljbu iz vatrenog oružja na ljude s transparentima. Oni su samo htjeli da bude bolje; samo, kako je rekao Zapovjednik Waterford (Joseph Fiennes), bolje nikad ne znači bolje za sve, nego uvijek znači gore za neke.
Ubrzo su ih podijelili u klase – po plodnosti i voljnosti služenja višem cilju. Tako su plodne žene postale Sluškinje, kako bi rađale djecu vrhovnim Zapovjednicima Gileada i njihovim neplodnim ženama; neplodne Marte, kako bi im kuhale i spremale, a neplodne zagovornice novog sustava Tetke kako bi fizički i psihički slamale sve plodne kandidatkinje u Sluškinje i pritom hvalile Boga.
Neplodne i neposlušne otpremili su da čiste toksični otpad do skore smrti, ili su ih samo ubili. Kao i homoseksualce, lezbijke, svećenike koji su propovijedali krivu riječ Božju, liječnike koji su vršili pobačaje i pobunjenike. Ono što preostaje je pokoravanje.
June, kako se Offred prije zvala, upoznajemo dok pokušava pobjeći preko sjeverne granice s mužem i djetetom. Muža joj upucaju. Dijete oduzmu. Njoj daju plemenitu svrhu.
Elisabeth Moss nas slomljeno i hladno upoznaje s tim vrlim novim svijetom, njegovim ritualima i izrazima, noseći dodijeljenu joj krvavo crvenu halju i kapu s “krilima”, koja joj sakrivaju lice od pogleda, a njen pogled ograničava tako da ne vidi ni lijevo ni desno. Uostalom, njoj je zabranjeno gledati. Kamera se često fokusira na lica Sluškinja, ispod njihovih krila, gdje skrivene od pogleda nekad i mogu jedna drugoj uputiti neku riječ koja bi inače bila zabranjena, ako jedna drugoj dovoljno vjeruje.
Na jednoj strani kontrasta su krupni planovi njihovih nenašminkanih lica, njihovih malih svjetova, s glavnim fokusom na ono Elisabeth Moss, uparen s njenom naracijom njenih misli, jedinog mjesta u kojem je još uvijek slobodna, osjećajem intimnosti s njenim likom. Na drugoj, kadrovi velikog broja Sluškinja kojima ne vidimo lica već samo halje i krila dok šeću ulicom, biraju namirnice ili sudjeluju u ritualnom ubojstvu neposlušnika pokazuju dualnost, igru između onoga što vidimo i ne vidimo kao važnu tematsku nit.
Vizuali ove serije oduzimaju dah, za što je zaslužna Reed Morano, poznata po svom dobrom oku i osjećaju za kameru, jer su sve skupne scene sa Sluškinjama, a posebno one s rađanjem vrlo upečatljive. Estetika Gileada, to jest bivšeg Bostona kao čistog, hladnog, omeđenog betonskim plohama, sa zidom na kojem vise leševi izdajica vrlo je upečatljiva.
Produkcijski gledano, serija nema grešku. Glumački ansambl je vrhunski, s tim da smo za Moss već znali da je izvrsna karakterna glumica – činjenica da nikad nije nagrađena za portretiranje Peggy Olson ni Robin Griffin, a bila je nominirana 7 puta samo pokazuje na malu važnost nagrada.
S dužnim poštovanjem prema Peggy i Robin, Moss će vjerojatno biti najviše hvaljena baš kao Offred. Njena shrvanost, ranjivost, nemoć i ustrajnost u tome da ne dopusti da je ti gadovi samelju izaziva najmoćniju empatiju, eksploziju bijesa i mučninu radi nemoći. Jedan od razloga za to je i što je Moss naučila napamet svu naraciju koju nam Offred izlaže u svojim mislima, tako da je svaka emotivna nota u točnom taktu.
Uz Moss, izvrsne Strahovski, Fiennesa, Samiru Wiley i Ann Dowd, zasjala je i Alexis Bledel, za koju nisam nikad mislila da može biti toliko uvjerljiva – dok me u trećoj epizodi uspjela shrvati bez ijedne izgovorene riječi. Svi likovi se doimaju kao stvarne osobe. Dijalog nije brz i neprirodan, svaka riječ dobro je odvagana prije izgovora. Konstrukcija tog, nama potpuno nestvarnog, ali zastrašujuće bliskog svijeta izvedena je s pažnjom na minuciozne detalje.
Roman Margaret Atwood, Sluškinjina priča, možda jest napisan 1985., no njegova tematika se čini vrlo svježa. Možda je tako zbog jačanja konzervativizma u zadnjih nekoliko godina, ne samo u Americi, nego i u Europi, a možda je tako zbog užasavajuće činjenice da je distopija Gileada u svakom trenutku vrlo moguća. Kako i sama Atwood kaže, kako se sve što opisuje u svom romanu već vjerojatno dogodilo, to se ne može zvati znanstvenom fantastikom, već spekulativnom fikcijom, koja pokazuje što je sve moguće kad se neki stavovi nekritično slijede do svog logičnog završetka.
Uostalom, u teokraciji Gileada, krajnje patrijarhalnom i mizoginičnom društvu, ne radi se ništa što se već nije dogodilo, ili što već nije prethodno opisano u Bibliji. I dok se vaše mišljenje o Bibliji može razlikovati; za neke je to doslovni opis događaja, za neke je u nekim dijelovima je možda pisana u metaforama, ali u opisima društva vjerojatno nije. Uzimanje sluškinje svoje žene u slučaju neplodnosti u Bibliji se spominje više puta, tako da je vrlo izvjesno da je praksa uzimanja tuđe maternice bila učestala prije 5000 godina. Povratak tradicionalnim vrijednostima u ovom slučaju znači i povratak praksi staroj pet tisućljeća.
Posebno je zanimljivo pratiti razvoj odnosa Zapovjednika i Offred, kao i priču Serene Joy, Zapovjednikove žene koja je jedna od onih žena koje su vlastitom voljom i uvjerenjima pomogle konstruktirati državu u kojoj nema nikakvih prava, bez da za to primi bilo kakve zasluge.
Dobro je da i u toj osunčanoj društvenoj tmini postoji i nada, pokret otpora Mayday, za koji Offred čuje nakon što nakon nekog vremena zadobije dovoljno povjerenja u svoju partnericu Ofglen. Nada postoji i u samoj Offred, koja odmah na početku izjavi kako namjerava preživjeti.
U suprotnom, bez nade za spasom, bijegom, planiranjem kako će naći i spasiti svoju djevojčicu, The Handmaid’s tale bi bilo jednostavno previše brutalno i teško gledati. Počevši od scena sakaćenja Sluškinja u re-edukacijskom Centru od strane Tetke Lydije (veličanstvena Ann Dowd), pranja mozgova i manipulacije, kontroliranja i kažnjavanja električnim štapom za stoku, do Offredinog mrtvog lica za vrijeme silovanja, tj rituala Ceremonije.
No prava jeza i tjeskoba nastupa tek kad se strahotama Gileada da vremenski kontekst i stvori poveznica s današnjim društvom. Najstravičniji dijelovi su prikazi ne toliko davne prošlosti, naše sadašnjosti — prikaz kako je sve nekad bilo normalno i kako to polako više nije bilo. Žene su se nalazile na kavi, pričale, išle na posao, dobivale plaću. Smijele su čitati.
Ništa se nije promijenilo u nekom trenutku. Bilo je puno sitnih stvari. Od žene koja u bolnici otima Juneino dijete do konobara u kafiću koji June i njenoj prijateljici kaže da su drolje jer su ušle u kafić u sportskoj odjeći.
The Handmaid’s Tale je otrježnjavajuć poziv na buđenje i osvještavanje na to da je svijet onakav kakvoga ga mi napravimo i da je osobna odgovornost svakoga od nas pojedino. Bolno opisuje kako izgleda svijet u kojem žena nema nikakvu autonomiju nad svojim tijelom i odlukama, kad se ono što je abnormalno normalizira.
To sve sada zvuči nevjerojatno, ali nije. Takve promjene dolaze postepeno, dok svi i dalje mislimo kako se ništa nije promijenilo i sve funkcionira kao i dosad. Zato nitko ni ne reagira odmah kad, na primjer predsjednik Vlade mimo bilo kojeg zakona i Ustava jednostrano razriješi nekoliko ministara, izgubi većinu u Saboru, ali i dalje autokratski grli vlast. Da sutra odluče staviti Ustav van snage i uvesti nametnutu vlast za naše dobro radi kakve globalne ili državne ekonomske, biološke ili socijalne krize, tko bi se i kako borio protiv toga? Ali jasno, to se neće dogoditi sutra. Sutra će nam možda samo oduzeti, recimo pravo vlasništva. Ostatak – prekosutra.
Ali ne dajmo gadovima da nas samelju.
The Handmaid’s Tale (Sluškinjina priča) je dostupna u ponudi online usluge HBO GO od 27. travnja, sa novim epizodama svaki tjedan.
Distopijska drama
Bruce Miller
Hulu
Elisabeth Moss, Joseph Fiennes, Yvonne Strahovski, Alexis Bledel, Samira Wiley, Ann Dowd
26. travnja
27. travnja (HBO GO)
Šest epizoda pogledano je za recenziju.
Zato nitko ni ne reagira odmah kad, na primjer predsjednik Vlade mimo bilo kojeg zakona i Ustava jednostrano razriješi nekoliko ministara, izgubi većinu u Saboru, ali i dalje autokratski grli vlast. Da sutra odluče staviti Ustav van snage i uvesti nametnutu vlast za naše dobro radi kakve globalne ili državne ekonomske, biološke ili socijalne krize, tko bi se i kako borio protiv toga?
Ovo je bez premca najgluplja stvar što sam pročitao ove godine i pošteno me nasmijalo. Hvala od srca:-) Moram napomenuti da čitam i komentare na 24sata i net.hr tako da sam pomislio da sam imun na ovakve provale. Sa druge strance recenzija solidna , ocjena prenapuhana.
Ako tebe može nasmijati kad državna tijela rade takve stvari bez ikakvog legitimiteta i uporišta, dobro, tebe će vjerojatno nasmijati i kad budu vodili prve ljude na streljanje ;). Meni je bila vrlo zanimljiva paralela između naše pasivnosti i nedostatka edukacije u tom slučaju – jer je učinjeno nešto van dodijeljenih im ovlasti i to se pokušalo – i očito uspjelo, sudeći po tebi – normalizirati.
Ja ne čitam komentare na raznim portalima pa mi preostaje da me tvoj komentar nasmije od srca, makar bio prenapuhan, dajem 7/10 :)
Ne bih rekao da je ovo fikcija, pa vec dugo se na zemlji zivi po slicnim pravilima u zemljama sa serijatskim pravom. Recenzija je ok, ali stavljati istu u svrhu dnevne politike je totalni promasaj. U svakom slucaju zainteresirala si me pa cu je i pogledati. ;)
Haha, kako ste se obojica baš to izdvojili; ne bih rekla da je promašaj jer je na isto to, našu inertnost i nereagiranje i ciljala serija (i roman), a paralela je samo posljednji primjer toga (kod nas). Ali ajde, baš mi je drago da sam te uspjela zainteresirati :)
Od svega možebitno lošeg što ste mogli izdvojiti iz recenzije, našli ste se kritizirati paralelu s političkom situacijom na brdovitom balkanluku, a to je najbolje moguće pogođeno i vrhunski povezano. Na tome svaka čast autorici.
Serija je vrhunski producirana, gluma je vanserijska i sve u svemu je vrlo vjerojatno najbolje što se dogodilo na televiziji ove sezone. Mene osobno nije privukla iz razloga što previše razmišljam, a to je malo teži problem :) Naime, nedostaje mi kontekst, većina radnje se odvija u jednoj kući i par ulica pa iako autori tzv. flashbackovima nastoje dočarati kako je do dotične situacije došlo, svejedno se ne mogu poistovjetiti s trenutnim bolesnim režimom i pratećim mu idejama. Što se u datom momentu zbiva na globalnoj razini? Gdje se odvijaju borbe s prošlim režimom? Blago vama koji ste zadovoljeni prikazanim mikrokozmosom, vaše je kraljevstvo televizijsko :)
Hvala na komentaru :D Meni je ta “najniža” razina zapravo i najzanimljivija, jer kako možeš najbolje pratiti društvene promjene ako ne kroz život jedne osobe ili skupine? Uz to, sa scenarističkog aspekta (a zato je tako i napravljeno u knjizi) i možeš najkvalitetnije približiti ono što se događa pojedincu i tako ostvariti najviše empatije i emotivnog odgovora na viđeno ili pročitano. Većina najboljih (meni) djela se i fokusira na jednu osobu – npr. Rectify nije samo kritika američkog kaznenog sustava, nego proučavanje ljudskosti, društva i pojedinaca i njihovih mana. Uglavnom, neka, ako ti je to jedina kritika <3
Zaista odlicna recenzija ali do onog dijela kad kaze ” predsjednik Vlade mimo bilo kojeg zakona i Ustava jednostrano razriješi nekoliko ministara”.
Vecu glupost nisam skoro procitao i gotovo nisam mogao vijerovati da je to ista osoba napisala, jer bilo tko pozna bar malo zakon i ustav ovome se mora smijati.
Izuzev toga odlicna recenzija koja me je privukla na seriju i moram je pogledati.
Vidim da serijalu čitaju i ustavnopravni stručnjaci, pa pozdrav kolege! :D Evo, nađi mi gdje se u Ustavu spominje institut razrješenja ministra i plaćam pivu. Da ne bi bilo daljnjih dilema, linkat ću tumačenje s kojim se u potpunosti slažem i smatram ga jedinim ispravnim: https://administratiopublica.wordpress.com/2017/05/02/iznad-hrvatskog-sabora-je-samo-bog/
Poznata su mi stajališta prof. dr. sc. Vedran Đulabića, i dijelom se slažem sa sadržajem linka. Istina je da u Ustavu nije definiran akt za razrješenja ministra ali nije ni potreban budući da postoji zakona o Vladi RH.
U ovom slučaju primjenjuje se članak 7. Zakona o Vladi RH kojim je definirano da “razrješenje člana Vlade donosi predsjednik Vlade i o tome izvješćuje Hrvatski sabor. Predsjednik Vlade će novog člana Vlade predstaviti na prvoj idućoj sjednici Hrvatskoga sabora i zatražiti glasovanje o povjerenju tom članu.”
Dakle, premijer razrješuje člana Vlada, a predsjednik sabora tu informaciju prima na znanje.
U premijerskom sustavu vlada se bira u parlamentu, glasuje se za svog ministra, (najčešće u paketu) a ministri su odgovorni premijeru i parlamentu. Premijer može smijeniti ministre, a nove kandidate predložiti Saboru da ih potvrdi. Isto je i u slučaju ostavke. Ministar ostavku podnosi premijeru, a novi kandidat potvrđuje se u Saboru.
Na kraju krajeva nije se ni tražilo tumačenje Ustava jer gotovo svima je ovo bilo jasno.
Jako mi je drago da si pročitao navedeni članak i samo ga djelomično tu citirao. Navedeni članak se odnosi na OSTAVKE ministara, kako možda nisi vidio, bit ću slobodna ovdje citirati stavak 2 čije si značenje djelomičnim izostavljanjem odredbe u cijelosti izmjenio:
Ako predsjednik Vlade prihvati ostavku pojedinog člana Vlade, rješenje o razrješenju toga člana Vlade donosi predsjednik Vlade i o tome izvješćuje Hrvatski sabor.
Dakle jednostavnim gramatičkim tumačenjem – AKO PREDSJEDNIK VLADE PRIHVATI OSTAVKU (a o isključivo ostavkama govori i Ustav, kako je prof. Đulabić lijepo objasnio) možemo vidjeti da se st.2 članka 7 Zakona o Vladi odnosi na ostavke ministara. Rečenica je napisana u kondicionalu – ako ostavka – onda rješenje o razrješenju. Nema rješenja o razrješenju bez prethodne ostavke, ili “kad politički trenutak odgovara Predsjedniku Vlade”. Mislim da o ovako jasnim odredbama nema smisla raspravljati :))
Čemu takva osjetljivost na bilo kakve kritike. I još k tome zastranjivanje u suvišnu i nepotrebnu političko-pravnu raspravu. Osnovna je poruka univerzalna, dakle ne treba je promatrati kroz spolnu, etničku ili vjersku prizmu. Jedina zanimljiva činjenica su reakcije recenzetice i komentatora koje zalosno izražavaju problematiku izvora kojim se bave.
Možda tako izgleda jer volim diskutirati, iako dobro, priznajem, najviše me zasmetalo što se većina uhvatila za tu jednu rečenicu (i po meni dosta krivo informirano k tome), pa sam možda previše žustro odgovorila. A spolna, etnička i vjerska prizma su po meni vrlo važan dio Handmaid svijeta i ne mogu se samo tako odvojiti. Hvala na komentaru :D
go girl :)
serija bez veze u svim nabrojenim aspektima kao i recenzija.Sve je moglo stati u jednu rečenicu: Feministička propaganda liberalne ideologije.Pogledao sam samo jednu epizodu i dosta mi je.Kako mi na živce sve više i više ide ideologiziranje svake novije serije.Ispada da ako se stalno ne boriš za nekakva ženska prava,ako u seriju ne ubaciš nekog gej-a kao super lika serija jednostavno ne prolazi,neće dobiti nagradu,nece biti nastavka,nove sezone itd….Zar nije očito tko stalno siluje s takvim light motivima?Bezveze..Sve mi se to pomalo već gadi…
Nisam se planirao uključiti… ali eto me.
Ovo je serija koja se mora mora mora pogledati, ali i koja se ne smije ne smije ne smije gledati.
ovo je nešto najstrašnije što sam dugo vremena gledao. Horor za odrasle.
Nekome će smiješno zvučati, ali ja sam nakon dugo vremena imao noćne more. Horor.
Možda su poveznice s vladom pretjerivanja i iskrivljavanja, ali za razliku od možda amera kojima je ovo fikcija. sf, mi imamo slične struje. Teta gospođa koja ih odgaja – Ann Dowd (koja je usput još bolja je jednom boljoj – konkurentskoj seriji), ovdje strašno asocira na horvacku željku markić.
Ovo je horor jer je zamislivo…
Kvaliteta je na nivou, sve je strašno realno, na zemlji, zamislivo. Tim gore.
p.s. isto tako plaše i komentari kako je ovo “ljevičarska propaganda”.
Tim više što serija naaglašava kako je do toga došlo baaš zbog pretjeranog liberalnog neokapitalizma koji je nahuškao ove druge..
malo..pomalo… i stranica će biti portal “kontre” ili “iskoraka” ili jednostavno SDP-a…Samo naprijed “JA”takvi su nas spasili…U biti zašto i ne bi postali jer ionako ništa normalno se i ne donosi (pogledajte konkurenciju—http://serijskiubojica.tportal.hr/)—tako se to radi.. Ajmo u nedostatku kreativnosti propagirati glupe serije.Seriju preporučujem svima koji se boje nečega…obavezno pogledati jer je “NEZABORAVNA” “IMPRESIVNA” vauuuu..urbana.Djevojko jesi li možda gledala “The missing” ako ti je ovo impresivna serija godine i ostala kenjala što si nabrojila ajde barem baci oko na preporuku po svim kriterijima koje si nabrojala usporedi i nazovi ovu seriju još jednom “IMPRESIVNOM” nadam se da imaš stida :)
Upravo o ovome pričam (“Petar”). Ovakvi komentari u bilo kojoj iole normalnoj zemlji ne bi bili normalni. Samo se u hrvatskoj to vidi. U hrvatskoj nam je to već pod “normalno”. Kao “različito razmišljanje” …
ajde da ne pretvaramo ove komentare u nešto što ne bi trebali biti…Uglavnom toliko je odličnih serija dala 2016-2017 godina da me je šokirao ovakav naslov za prosječnu propagandu koja nikako ne zaslužuje ovakve komplimente (Tipična borba protiv autoriteta sa snažnim prizvukom feminizma..nebitno i već viđeno na filmu,osvrnem se samo na scenarij).A što je sa genijalnim europskim serijama?Na ovom portalu kao da ne postoji prostora za njih,stranica kao da je napravljena samo za promidžbu američkih serija.Djevojko tko je tebi dao da pišeš recenzije pa nije ovo esej za maturu?Ajde još jednom pročitaj svoju kritiku,pa jel to zaslužuje razinu preporuke?”NEZABORAVNA””IMPRESIVNA” djevojčice daj malo pročitaj na stranim sajtovima što se traži da bi nešto bilo impresivno.Tu i tamo naleti pokoja preporuka na sajtu ali onda 3 rečenice..pogledajte kako ste najavili GoT,jel to razina?Bolje je i ne otvarati temu jer ovo je ispod svakog nivoa.Što je problem kreativnost,profesionalnost ili jednostavno neiskustvo? Pa pitajte ljude, ima masu “luđaka” koji su spremni volontirati i preporučiti ili obraditi ozbiljno temu,samo da imamo neku stranicu na kojoj zaista možemo dobiti “impresivnu””nezaboravnu” preporuku koja je da oprostite i realna a ne samo za one “normalne”
Bok Petre! Nažalost, kako nisi iznio argumente za navedene tvrdnje, ne mogu ti odgovoriti, pogotovo jer je veći dio komentara usmjeren na autora, a ne na djelo :) Hvala na komentaru u svakom slučaju!
Bok “Djevojko”dolje sam ti sve odgovorio pa neću se ponavljati.Recenzija ti je “banana” ali želim da budeš bolja.Sretno!
Dragi Petre,
tvoj je komentar prepun logičkih rupa, nedosljednosti i misdirekcija da sam gotovo siguran kako si ga napisao trolanja radi, a ne da bi u argumentiranoj raspravi ukazao i na svoj stav o ovoj temi. No kako nemam pametnijeg posla, ulovit ću se pa ću nahraniti tvojeg unutarnjeg trola.
Najveći problem tvoje “kritike” je što je ona usmjerena na autoricu recenzije, a ne na recenziju (ili čak na seriju) samu. TIme si napravio prvi faux pas civilizirane rasprave – krenuo si ad hominem napadom. Već te to isključuje iz svake daljnje pristojne rasprave.
Drugi veliki problem tvoje “kritike” je preusmjeravanje. Kako se autorica samo usudila napisati recenziju o OVOJ seriji, i još takvu, kad ima toliko toliko drugih dobrih serija. Nekoliko je problema s ovim tvojim “argumentom”. Jedan je, da se recenzije ne pišu u usporedbi jedna s drugom, nego kao zasebni tekstovi. Također moguće je da je autorica dobila (ili odabrala) ovu seriju, iz najrazličitijih razloga o kojima ti i ja ništa ne znamo. Zaključno, različiti ljudi imaju različite interese. Masa se ljudi, npr. kune u Breaking Bad, a meni serija nije ništa posebno. No ne idem okolo i vrijeđam sve one kojima je serija vrh, na osobnoj razini.
Treći veliki problem tvoje “argumentacije” je što sa serijom očito imaš problema na ideološkoj razini. Naviknut, pretpostavit ću, na to da živiš u dominantnoj ulozi u društvu (pretpostavljam po nicku i tonu “komentara” – muškarac, straight, ne-manjina), ne možeš se uživjeti u ulogu nikoga tko ne propagira tvoj dominantni pogled na život. Volio bi se vratiti u “dobra stara vremena” kad se ovakva “prosječna propaganda” nije mogla naći na TVu i natjerati te da malo promisliš ne samo o društvu u kojem živiš, nego i o tome na koji način ti pomažeš ili odmažeš funkcioniranju takvog društva. Nije li fascinantno da serija koja je snimljena 2017. po romanu iz ranih 1980-ih toliko jasno prenosi mnoge probleme s kojima se čitava društva susreću? Naravno, nekima je super vidjeti troubled ali u duši dobrog muškog protagonista kako spašava svijet od zla u isto se vrijeme boreći s vlastitim demonima, dok čitav koloplet najčešće plošnih i nevažnih epizodnih manjinskih likova, postoje samo kako bi ispunile njegovu ključnu ulogu. Tako je bilo uvijek, pa je to normalno, zar ne? No kao što Aunt Lydia vrlo dobro istakne u jendoj pd prvih epizoda Handmaid’s Talea, čovjek se brzo navikne da je trenutna situacija normalna. Vjerujem da ćeš se i ti tako, dragi naš “kritičaru”, naviknuti da A) serije nisu pisane da se tebi svide, nego da kritiziraju društvo (što je uloga umjetnosti same po sebi); B) autorica ne piše da bi se tebi svidjelo, nego prenosi vlastiti dojam, argumentiran i potkrijepljen dokazima, zašto seriju smatra važnom (ili nevažnom); C) različitost stavova ne umanjuje tvoj stav o određenom pitanju, nego ti pruža priliku da sagledaš stvari koje nisi sam uočio, pa ih prihvatiš ili odbaciš – s obzirom na to da ti nisi centar svemira (osim možda u svojem životu, ako si toliko narcisoidan), tuđi stavovi koji proturječe tvome nisu znak da uništiš pojedinca ili pojedinku koji/a se s tobom ne slaže.
I stvarno prijateljska opaska. Jasno je da ti na živce ide “propaganda s … prizvukom feminizma”, ali kad pišeš stvari poput “djevojčice daj malo pročitaj” ili “djevojko tko ti je dao da pišeš” (kao da ti znaš više od nje jer si muškarac i kao da ona treba nečiju dozvolu da bi pisala), upravo opravdavaš svaku, ali baš svaku kritiku koju feminizam upućuje društvu. Ako stvarno ima “luđaka” koji su spremni volontirati i ako stvarno smatraš d možeš bolje od nje napisati recenziju neke serije, ja sam siguran da će ti uredništvo ovog sajta izaći u susret i objaviti te. Nadam se samo da, ako se to dogodi, neće doći neki “Petar” (jer gotovo uvijek je Petar, a nikad Petra, vjerujem da si to primijetio), koji će ti reći da si debil, idiot, nenačitan, nemaš pojma ni o čemu i da vjerojatno nikad nisi jebao pa si zato ovako isfrustriran.
Dragi “Drugi Dario” premda znamo svi tko odgovara ali dobro i ja i ti imamo pravo na nick name tako da to i nije neki argument sa moje strane….
Pokušati ću odgovoriti bez indirektnog omalovažavanja,ne na isti način kao i ti u odgovoru.Nisam sklon komentiranju niti trolanju tako da kad ponekad i napišem nešto to je onda jasan stav o nekome ili nečemu,dakle iskren,otvoren,subjektivan i prije svega afirmativan jer kako inače zamisliti u digitalnom dobu nekoga nego i sa malo ironije i teških riječi…Comment piše na vašoj stranici što bi meni kao čitatelju značilo da imam pravo komentirati (ne kako vi želite da komentiran,jer u tekstu je cijenjena DJEVOJKA upravo prozvala premjera zbog takvih stvari,nego na način kako funkcionira i što sadrži njezin članak). Da li je moguće odijeliti autora od njegovog djela? Glazbenika od pjesme,kipara od kipa…itd. Kako i što da komentiram nego stav jedne kritičarke prema seriji?..zato postoje komentari? Ili se varam.Dakle ja bi trebao prvo reći sve najbolje o autorici koju ne poznam osim po tekstu a onda u p.s dodati ali imam problema sa njezinim lošim tekstom.Ajde napravite neki obrazac kako se to “civilizirano” radi pa obećavam da ću biti “civiliziran” U tekstu u kojem se proziva Plenković (b.t.w zaboli me briga za njega) zbog iste stvari ni ja ne bi smio dati svoje mišljenje o autorici na temelju njezinog (ne)iskustva i brutalno loše recenzije,opet ponavljam po mom subjektivnom sudu.Na više mjesta izvrćeš moje riječi i moju namjeru pa se neću ovdje osvrtati na to jer to bi bilo trolanje.Ovo što vi iz uredništva odgovarate meni to se zove trolanje. Dakle sve što vam ne odgovara nazivate trolanjem ok super jednostavno, sve drugačije je trolanje. Ostatak teksta ne bi komentirao previše jer je tipičan za sve koji se ne slažu sa “nama”…poruka je jasna vi ste svi drugi “zatucani,srednjovjekovni,primitivni,šovinisti….” samo zato jer se ne slažete s ovim tekstom a poruka serije je iščitavam iz “impresivne,nezaboravne” recenzije uvažavaj i drugo mišljenje s kojim se ne slažeš. a) umjetnost ne služi samo svrsi kritike društva jer ovisi koji pravac zauzimaš ima npr. onih kojima je bitna i publika (uđi malo u teoriju književnosti prije razbacivanja frazama)b) autorica ima pravo iznositi svoje mišljenje s kojim se ja mogu ili NE MORAM složiti sve drugo je ideologija,c) uništavam pojedinku???Ako nije spremna na kritiku kao i cijelo vaše uredništvo ne znam zašto imate ovaj sajt uopće???Halo koje je u proturječju ovdje. Nikada nisam ni u snu pomislio da ja kao “muškarac” sam centar svijeta ili inteligentniji od žena a posebno ne od autorice koju uopće i ne poznajem cjelovito, zar je ovo uopće potrebno komentirati? Ako postoji vrijeđanje ad hominem e onda poštovano uredništvo ovo je najmanje što ste mogli,ovo je nisko,baciti me u ladicu i to je to. Iskreno mislim da je autorica odlična i inteligentna osoba na temelju interakcije koja je rijetka na portalima i svaka joj čast na odgovoru i meni i drugima te na hrabrosti rasprave što na drugim portalima i ne postoji. Mislim da je dovoljno inteligentna i za to da joj ne treba odvjetnik iz uredništva koji će je braniti na način sprdanja sa čitateljima. Ponavljam, ono što je u fokusu problema je ovaj njezin članak koji itekako ima problema sa ozbiljnom recenzijom na što sam je i pomalo ironičo upozorio samo sa ciljem da bi me čula ozbiljno i da bi bila bolja drugi put. Zar nije to smisao komentara barem onih “civiliziranih”?Ako bi pisao za ovaj portal koji se srozao na par članaka djedno,koji se po tri put ponavljaju i uglavnom u najavama nemaju više od tri rečenice, sa sadržajem koji se uglavnom osvrću sa nekim ideološkim prizvukom, tada bi bio svjestan da pišem u pluralističkom društvu gdje je kritika pa i loše mišljenje čitatelja demokratska stvar koju očito ne dozvoljavate. Sumnjam da će do toga doći jer imam dojam da se ovdje propagira samo jedan svjetonazor “impresivnih,nezaboravnih” serija dok odlične naslove po IMBD-u ne po meni se redovito preskoače (Pada mi čak na pamet dali se i nešto zaradi promovirajući određene naslove i silujući čitateljstvo sa prosjekom)Iskreno želi da budete bolji ne zato što mi odgovarate nego zato što ste jedini na kojem mogu pročitati nešto o serijama.Dakle bježim od politike i ideologije na stranicu o serijama kad ondje Dario,Krešimir i “Djevojka” o “Plenkoviću” i zadrtim muškarcima 13 stoljeća?hmm. Svaka slučajnost sa stvarnom osobom je sasvim slučajna ili ipak nije?Sretno u recenzijama gubite vrijeme odgovarajući “običnom čitatelju” koji žudi za “dobrim starim vremenima”
Gdje si Roko! Ili Ivan Ivanic? Sad je Petar?
Dvije i pol godine te nije bilo. Kako si?
Zapoceo si komentar sa “ajde da ne pretvaramo ove komentare u nešto što ne bi trebali biti…” – predlazem da se drzimo toga, pa cemo ovdje stati prije nego pretvorimo ovaj thread kao onaj u za Fresh Off Boat.
Gdje si Krešo, kućo stara?Evo ja promjenio ime,spol… i sve ono što preporučuješ u svojim tekstovima.Skoro pa sad razmišljam kao ti..skoro.Drago mi je kad podignem prašinu u uredništvu to je dobro,jer čete biti bolji: više članaka,više objektivnosti,ozbiljniji pristup i koja objava više na tjednoj bazi(Ako se stranica ne obnavlja -propada jedno od zlatnih pravila virtualne popularnosti)…eto već vidim pomaka,a bravo za mene što vas potičem da budete bolji?Neko nagradno putovanje npr:)?Slažem se već od davno vratimo se na temu zašto postoji ova stranica.Kad ćete prijeći na europske teme? Recimo jedna dobra recenzija Nordijskih orginala?
Čim pokažeš da možeš bolje i napišeš.
Stvarno me zanimala ova serija ali me isto toliko i razočarala. Ne znam kakav je književni predložak, nisam čitala original pa mi je nemoguće uspoređivati, ali ovo je tako ekstremno napuhano. Obožavam Elizabeth Moss, jedva sam dočekala da je vidim u nečem nakon Top of the Lake, i nije me ni ovdje razočarala – glumica je super.
Međutim, tema je onako… crno-bijela sa ekstremom crne. U vrijeme kada žene imaju najviše prava i najbolji život i mogućnosti nego što su imale ikada u povijesti, ljudi se fokusiraju i oduševljavaju ovakvim pretjerivanjima. Znaš što mi ide najviše na živce? Što ljudi padaju na takve stvari, ne uviđajući da je to propaganda isto kao što je komunistički socrealizam bio propaganda. Manipulacija emocijama i pretjerivanjem iz uske perspektive koja uzima samo jednu stranu u obzir.
Ideja kao ideja mi je interesantna kao umni eksperiment spisateljice. Razumijem kako je došla do nje, slijedila je jednu misao i dovela je do njezinog ekstrema. Međutim, motivacije i emocije likova su vrlo neujednačene. Prvi primjer je (spoiler) kada prvi put handmaids ritualno ubijaju lika. Nitko ni ne pomisli zaustaviti se. A onda na kraju, kad je “njihova” u pitanju, odjednom je veliki problem. Pa koji kurac? Nije valjda onaj čovjek manje vrijedan? Nije valjda da su vjerovale što im Aunt Lydia kaže o njemu? Da, da, sigurno su bile ispranog mozga i jedva dočekale da ispucaju svoje traume. Tada im je ubojstvo bilo ok, a sada budući da ženu poznaju nije. To mi je tako jadno, u jednom tako moralizatorskom djelu, tako nezgrapno napisano.
Takvih neujednačenosti ima više, ova je po meni najveća od njih. Najviše mi ide na živce što su autori uzeli toljagu s porukom i lupaju me po faci s njom nemilice od prve scene. Ok, shvatili smo, ženska reproduktivna prava trebaju biti pravo žene. Ok! Znam da negdje u Texasu i američkom Bible Beltu to nije sasvim jasno, znam da ima zastrašujućih trendova u njihovoj politici, ali toljagom mi nećete izazvati simpatije nego iritaciju.
Isto tako mi ne ide u glavu kak nisu plodne žene postale apsolutne carice toga svijeta. Pa one imaju to što svima treba. Njih bi trebalo maziti i paziti da bi mogao doći do djeteta. Previše lako se mogu ubiti da bi samo tako mogli njima vladati. Zapravo me začudila ova polu-varijanta kontrole: očekivala bih da ili one imaju svu kontrolu i mogućnost odabira, ili da nemaju niti malo života nego da su negdje u nekoj bolnici vezane za krevet, u zatvoru.
Ono što je po meni dobro opisano je kako na polagan način, a opet preko noći, može doći do takvih promjena u društvu da se slediš. To je dosta nas iskusilo u ratu. Zato mi i ide na živce kad mi netko pokušava prodavati propagandu, jer znam kako su ljude tada izmanipulirali, upravo ovakvim propagandističkim pristupima.
Što se tiče recenzije, konstruktivna kritika s moje strane je da podsjeća previše na srednjoškolske zadaćnice. Previše emocija i prepričavanja, a premalo sadržaja koji bi mi tu seriju stavio u neki kontekst. Ne zanima me koliko je sablažnjiva tema, to mogu vidjeti kad pogledam seriju. Zanima me koliko je dobro ta tema obrađena u seriji, iz kakve perspektive, kako se odnosi prema kontekstu u kojem je nastala, koje su produkcijske vrijednosti? Takve stvari. Ono što vidimo kad razmišljamo o seriji izvana, a ne toliko naših dojmova dok smo iznutra, dok gledamo. Te dojmove svatko sam za sebe stječe. Nadam se da ovo nećeš shvatiti negativno, jer svakako bih te htjela podržati u daljem pisanju! Treba hrabrosti za napisati nešto ovako javno i izloženo kritici, i nadam se da ćeš u tome i ustrajati.
Na veći dio ti nažalost neću dati zadovoljavajuć odgovor, osim što mogu konstatirati se jednostavno ne slažemo i držati da je vrlo izgledno kako za nekoliko godina nećeš držati isto mišljenje. A što se same kritke tiče, problema ima više; prvo, pisala sam nakon 6 epizoda, da sam pisala nakon svih 10 i analizirala svaku stvar, karakterizaciju ili motivaciju tekst bi bio predugačak i u potpunosti nečitljiv. Da imam više slobodnog vremena u životu, idealan način za raščlanjivanje ovakvih serija je vjerojatno epizodni “recap” kakve rade na AV clubu. Drugo, uopće se ne slažem da se kritika treba više baviti “vanjskim” elementima, nego dojmovima koje ostavlja. Poanta zadaćnica u školi, (koja se izgubila po putu) i jest da te nauče razmišljati introspektivno o nekom djelu i stvoriti vlastito mišljenje i izraziti ga, zajedno s osjećajima (ako ih djelo izaziva). Ocijenjivanje djela raščlanjivanjem na produkcijske elemente nije nikad ni bilo nešto čime se Serijala bavila, a npr. kontekst kojem je Handmaid’s Tale nastao i koja je “tema” obrađena je ipak prilično jasan i bjelodan.
Na kraju, meni najdraže recenzije, one koje čitam s posebnim užitkom su one vrlo vrlo osobne – poput Mo Ryan o Leftoversima http://variety.com/2017/tv/columns/leftovers-hbo-damon-lindelof-justin-theroux-life-death-time-travel-1202449486/ ili ovaj intervju MSZ koji se bavi..opet Leftoversima: http://www.vulture.com/2017/05/leftovers-episode-inspired-by-matt-zoller-seitz.html (sigurno ima i neka Sepinwallova, ali se trenutno ne mogu sjetiti…)
Jasno da te dojmove svatko za sebe stječe, ali poanta kritike i je dijeljenje vlastitog dojma. Kako sam gore i rekla, poanta HT nije ta “propagandna poruka” za koju smatraš da te udara toljagom i od tih pseudoudaraca zapravo ne vidiš ništa drugo – da se radi o cjelovitoj kritici društva, napravljenu kroz perspektivu jednog glavnog i nekoliko sporednih likova u distopiji u kojoj se i više nego jasno odražava današnje društvo – i to je moj dojam, radi kojeg sam smatrala da se radi o izuzetno važnoj seriji (i vrhunsko napravljenoj, ali ta prvotna važnost u ovom slučaju ima primat) – i uostalom radi toga taj svoj dojam i podijelila s drugima.
Puno hvala na opsežnom komentaru, slobodno baci oko i na moje druge tekstove :D
>Na veći dio ti nažalost neću dati zadovoljavajuć odgovor, osim što mogu konstatirati se jednostavno ne slažemo i držati da je vrlo izgledno kako za nekoliko godina nećeš držati isto mišljenje.
Ok je što se ne slažemo, bilo bi dosadno da svi mislimo potpuno isto. Ali ovo s predviđanjem kakvo ću ja mišljenje imati za par godina nije u redu. :)
>A što se same kritke tiče, problema ima više; prvo, pisala sam nakon 6 epizoda, da sam pisala nakon svih 10 i analizirala svaku stvar, karakterizaciju ili motivaciju tekst bi bio predugačak i u potpunosti nečitljiv.
Sve ok, nije da ću ti skočiti za vrat na svaku sitnicu, komentirala sam nekim svojim generalnim dojmom o recenziji. Definitivno cijenim što pišete i uvijek se vratim na serijalu jer mi se sviđa to što radite. A sad, da ću očekivati da će biti 100% savršenstvo i da ću se sa svim slagati… to bi bilo nerealistično i bezveze. Svi smo mi samo ljudi.
> Drugo, uopće se ne slažem da se kritika treba više baviti “vanjskim” elementima, nego dojmovima koje ostavlja. Poanta zadaćnica u školi, (koja se izgubila po putu) i jest da te nauče razmišljati introspektivno o nekom djelu i stvoriti vlastito mišljenje i izraziti ga, zajedno s osjećajima (ako ih djelo izaziva).
Moj problem je kad recenzija ima većinom taj angsty zadaćnica pristup, a manje ovog objektivnog pristupa iz jedne nepristranije perspektive. Ok mi je ako se jasno izrazi pristranost, sve dokle postoji dovoljno odmaka da se to prizna i da se može sagledati i neke druge stvari.
Jedno je recenzija a drugo je književno djelo inspirirano nekim drugim djelom. Od kritičara očekujem kritički, promišljeni pristup, a ne kompletno ufuravanje. Mislim, ok mi je i kompletno ufuravanje ali to onda mora biti fantastično dobro napisano. A ne s kratkim tzv impact rečenicama kakve su mene učili da izbjegavam još u zadaćnicama. Recimo kad pišeš o jeseni pa počneš sastavak sa “Jesen.” To je valjda svaki profesor susreo stotinjak puta u svojoj karijeri, taj isti kliše.
Ne znam, meni smeta kad je netko toliko ufuran u svoju osobnu ideologiju da mu je nemoguće pogledati izvan nje.
>kontekst kojem je Handmaid’s Tale nastao i koja je “tema” obrađena je ipak prilično jasan i bjelodan.
Baš je to i problem, malo je previše jasan i bjelodan. Nedostaje suptilnosti, promišljenosti i šire perspektive.
Uzmimo za primjer rutinsko obrezivanje muških beba u USA, bez medicinskih razloga. Trebali bismo se zgražati što su obrezali curu u HT, a to je nešto što male bebe prolaze svaki dan. Ali to su muške bebe pa kog briga. (Ovo s bebama je još stravičnije ako znaš da su liječnici tek oko kasnih 80tih počeli prihvaćati da su bebe sposobne osjećati bol. Dakle, nije korištena anestezija ni pri zahvatima tipa operacije srca. https://en.wikipedia.org/wiki/Pain_in_babies) Ili pogledajmo nepravednost pri dodjeljivanju skrbništva nad djecom, gdje muškarci redovito izvise ako je iole podjednaka situacija s oba roditelja. Ili činjenicu da neka žena može podmetnuti muškarcu trudnoću, a on onda mora cijeli život plaćati alimentaciju. Ili činjenicu da muškarac totalno financijski najebe ako se žena hoće razvesti.
Slika društva je vrlo kompleksna i ako guraš samo jednu stranu, jednostavno si slijep za tu kompleksnost. Vidiš samo crno i bijelo, umjesto finih gradijenata sive.
Ja ne želim ni crno ni bijelo, već cijelu sliku, što slojevitije i kompleksnije moguće, s što više suptilnih detalja i različitih perspektiva. Eto po tom kriteriju je meni HT kompletni promašaj.
Nisam sigurna da, izuzev Wirea, koji je tvojoj zamisli slojevite kritike najbliži… pa čak ne ni Show me A Hero ili neka druga Simonova serija, je takvo što – u seriji, ili ekranizaciji ovog romana uopće izvedivo ili potrebno, Kroz život jedne osobe je prilično detaljno obrađeno sve što bi po meni trebalo biti. TV serije su takav medij, koji se voli usredotočiti na jednu ili samo nekoliko tema, da bi one bile dobro obrađene. Atwood i je poznata po tome da svoje distopije kreira tako što uzme neku društvenu postavku i odvede je do njenog ekstrema (tj, kako sam gore napisala, zapravo logične konkluzije). To što se tebi taj ekstrem možda ne sviđa, je drugi par rukava, isto kao i razlozi tog ne-sviđanja. Za drugi dio komentara ne znam što reći, jer ne vidim baš poveznicu u ovome o čemu pričamo. :)
>Nisam sigurna da, izuzev Wirea, koji je tvojoj zamisli slojevite kritike najbliži… pa čak ne ni Show me A Hero ili neka druga Simonova serija, je takvo što – u seriji, ili ekranizaciji ovog romana uopće izvedivo ili potrebno
Pa evo, recimo meni je Breaking Bad primjer serije u kojoj imaš više od jedne strane. S jedne strane oštra kritika američkog zdravstvenog sustava, s druge strane kritički pogled na megalomana, bez poštede zbog početne loše situacije koja ga je navela da krene tim putem. To mi je super, o tome pričam.
> Atwood i je poznata po tome da svoje distopije kreira tako što uzme neku društvenu postavku i odvede je do njenog ekstrema (tj, kako sam gore napisala, zapravo logične konkluzije). To što se tebi taj ekstrem možda ne sviđa, je drugi par rukava, isto kao i razlozi tog ne-sviđanja.
Ne sviđa mi se iz istog razloga iz kojeg mi se nije sviđala “Družba Pere Kvržice” kad sam je čitala kao klinka. Opisivali su jednog lika koji je bio uredan i poslušan, i drugog lika koji je bio prljav i prgav. Ja sam pretpostavila da je prvi lik negativac jer mi je bilo prenapadno to guranje pod nos kako je on uredan i poslušan. Poslije sam se razočarala kad sam shvatila da mi je taj lik trebao biti pozitivac. Dakle, ni kao djetetu mi nisu mogli uvaliti nešto što autoriteti smatraju da je ispravno za mene, a kamoli danas.
Ekstremi mogu biti zanimljiv thought experiment, i u tom smislu bi mi sam roman bio zanimljiv. Problem mi je što je tu temu preuzela vodeća ideologija kako bi gurala svoju propagandu i emotivno manipulirala ljudima. Rezultat je nekakav “learned helplessness” mindset koji mi se ne sviđa u kontekstu društva u kojem žene fakat imaju i mogućnosti i prilika najviše što su imale u povijesti.
Naravno da situacija nije savršena za žene, ali nije ni za muškarce. Situacija je kompleksna.
>Za drugi dio komentara ne znam što reći, jer ne vidim baš poveznicu u ovome o čemu pričamo. :)
A jebiga, ne vide svi sve. :)
Još jedan dobar primjer kompleksnosti i kontrasta mi je “Top of the Lake”, koji je baš sveobuhvatno ženska priča ali se ne zadržava na poziciji jadne žrtve. Ona žena oko koje se okupila grupa traumatiziranih žena, im jasno i glasno kaže da su luđakinje koje se trebaju naučiti bolje brinuti za sebe, a ne tražiti bijegove od svojih problema i stvarnosti. Eto to mi se sviđa, taj poziv na vlastitu odgovornost i razvijanje osobne snage, umjesto valjanja u blatu samosažaljenja. To je po meni serija s više perspektiva, koja je to uspjela postići unatoč centralnim ženskim temama.
TOTL je super, ali svejedno nigdje u HT ne vidim gdje se itko valja u blatu samosažaljenja ili je itko jednodimenzionalno na poziciji jadne žrtve :) Eto koliko se impresije mogu razlikovati.
>Rezultat je nekakav “learned helplessness” mindset koji mi se ne sviđa u kontekstu društva u kojem žene fakat imaju i mogućnosti i prilika najviše što su imale u povijesti.
A jebiga, ne vide svi sve :)
A što trebam vidjeti, da danas žene imaju manje mogućnosti i prava nego ikad u povijesti? Pa sorry, to ne mogu vidjeti ni da nasilu pokušam, već generacija naših majki je bila manje slobodna od nas. :)
Najveći problem s nasilnim guranjem jednostrane propagande je što izaziva jednako snažnu protureakciju. I onda ti izaberu Donalda Trumpa za predsjednika pa se slikaj. Ako sami nismo samokritični prema pretjerivanjima, to će nam doći na naplatu kad drugoj strani dopizdi biti dežurni krivac.
>TOTL je super, ali svejedno nigdje u HT ne vidim gdje se itko valja u blatu samosažaljenja ili je itko jednodimenzionalno na poziciji jadne žrtve :) Eto koliko se impresije mogu razlikovati.
Istina. :) Možemo vidjeti različite stvari u istoj seriji, i to je ok.
Meni je ta cijela pozicija u koju su stavili handmaids pretjerana sama po sebi. Žene su kroz povijest nadomještale nedostatak fizičke snage alternativnim pristupima. Recimo način na koji se Daenerys od seksualne robinje pretvorila u imperatoricu, to bi po meni bio tipično ženski pristup za napravit limunadu od limunova. :) Toga skoro uopće nema u HT, jedva nešto malo prikaza te arhetipski ženske moći (kada Offred “zavodi” lika kako bi mogla ostvariti svoje ciljeve). Mislim, u HT imaš one trenutke s vedrom glazbom koji bi trebali evocirati neki gung-ho feeling, girl power… ali meni djeluju impotentno jer nisu povezani s nekim trenutkom u kojem su žene ostvarile bitan pomak. Djeluju više kao samoobmana.
No dobro, mislim da sam konačno istresla sve dojmove. :) Mogla sam umjesto svih ovih komentara napisati svoju recenziju. :)
Definitivno nezaboravna serija!!!
Ostavi te bez daha.
Za svaku preporuku.
Glumice izvrsne!
<3
I see you don’t monetize your blog, don’t waste your traffic, you can earn additional bucks every month because you’ve got high quality
content. If you want to know how to make extra money, search for:
Boorfe’s tips best adsense alternative
Evo odlucih i ja napisati komentar posto se toliko prasine diglo oko recenzije. Serija je ogromno razocaranje, kamera uzas s gomilom nepotrebnih slow motion sekvenci, pretjeranom kolicinom krupnog kadra face offred. Naprosto naporno i iritantno unatoc zanimljivom pripovjedanje protagonistice, serija nema tolikorazrađenu radnju da bi me zanimalo gledati dalje od od pet epizoda…i ne, nisam stereotipno musko koje ne cijeni zene, serija jednostavno nije za mene.