Recenzija: Fargo – Adaptacija kultnog filma braće Coen dostojna originala

Nešto drugačija recenzija za promjenu — kao promjenu dinamike, pokušali smo sastaviti recenziju kroz konverzaciju dvaju autora. Slične pokušaje imali smo davno, iako ne potpuno istog formata. Pa da vidimo hoće li ovo funkcionirati.

Dario Španović: Dobro došli na naš razgovor povodom FX-ove najnovije serije, Fargo. Mislim da smo ovako nešto već imali, bar slično — u vrlo ranim danima stranice, ali nećemo se sad vraćati na to. Čini mi se da je tad u pitanju bio Modern Family i svatko je imao svoj blok teksta o seriji — dakle, nimalo slično i vrlo… recimo da se svakako radilo o pokušaju. No, dobro.

Fargo je FX-ova serija bazirana na istoimenom filmu braće Coen koji je zaradio dva zlatna kipića na dodjeli nagrada Oscar 1997. godine. Frances McDormand je dobila za najbolju glavnu žensku ulogu, a Coeni su otišli kući s nagradom za najbolji scenarij. Film i serija dijele neke sličnosti, ali FX-ova verzija nije potpuna adaptacija filma, te će završiti nakon deset epizoda.

Serija započinje gotovo identičnim uvodom kako se radi o istinitoj priči, u kojoj su neka imena promijenjena radi obzira prema preživjelima, a automobil se probija kroz snijeg — u pratnji vrlo sličnog orkestralnog komada, ali ne onog poznatog iz filma, za koji je zaslužan Carter Burwell. Šteta, ali tako je kako je. Krešo, ti si prije nekoliko dana prvi put gledao film, kako ti se svidio? Meni je Fargo osobno najdraži film braće Coen, kojeg nisam gledao sigurno jedno četiri-pet godina, i volio bih da sam ga stigao pogledati prije pilota, ali vrijeme mi nije dopustilo.

Krešimir Vinšćak: Da, postojao je sličan pokušaj recenzije, koji zapravo uopće nije bio nimalo sličan. Bilo je to negdje na samom početku našeg piskaranja po ovom sajtu, iako nisam siguran jesmo li to trebali spominjati, jer taj pokušaj sada stoji gdje mu je i mjesto. Daleko u prašnjavom kutu Serijaline arhive. Nego, da, (filmski) Fargo je donedavno bio moja pop-kulturalna rupa, ali drago mi je da sam ga pogledao prije gledanja serije.

Film je odličan sam po sebi, pa iako uopće nije nužan kao predznanje za seriju, definitivno bi preporučio svima da ga pogledaju prije pilota. Priča generalno nema nikakvih sličnosti, osim mjesta radnje, činjenice da se radi o crnohumornoj krimi-drami te osnovnih obrisa nekih likova. Recimo, smotani i neuspješni srednjovječni Lester Nygaard (Martin Freeman) dijeli sličnosti sa smotanim i neuspješnim srednjovječnim Jeromeom Lundegaardom (William H. Macy) iz filma, a dosta paralela našlo bi se između lokalne policajke Margie Gunderson (Frances McDormand) i serijine junakinje Molly Solverson (Allison Tolman). Sad kad im gledam ispisana prezimena, sličnosti su očito namjerne, obzirom na identične završetke prezimena.

Nakon prve epizode, čini mi se da u seriji nema baš toliko humora koliko u filmu, te je atmosfera mračnija, više prijeteća i nasilna. Recimo, jedna od zadnjih scena pilota, ona sa Lorneom Malvom (Billy Bob Thornton) i policajcem kojeg glumi Colin Hanks djelovala mi je napetije, jezivije od one sa Buscemijem, Stromareom i “njihovim” policajcem. U Thorntonovom liku ima dosta Javiera Bardema iz No Country For Old Men, također filma braće Coen – meni recimo dražeg od Farga. Kako bi ti usporedio film i seriju?

Dario: Mislim da je Noah Hawley u potpunosti pogodio atmosferu. I to je ono što je meni ovdje bilo bitno, jer da budem potpuno iskren, bio sam jako skeptičan kad je najavljeno da će se raditi adaptacija Farga. Da stvar bude još i gora, FX je za showrunnera uzeo Noaha Hawleya, koji iza sebe ima meni vrlo dobre, ali ne i odlične Unusualse, ali i užasan My Generation te Bones kojeg nisam nikad trpio.

Pilot me jako ugodno iznenadio, ne toliko pričom, koja je intrigantna; već samom naravi, odnosno raspoloženju koje vrlo snažno prati film. Sviđa mi se i kako Hawley ubacuje razne reference na film, uključujući i onaj poznati početak kako se radi o istinitoj priči — iako, baš kao i u filmu, ni ovaj put to nije točno. Ovaj put smo u 2006. godini, gdje lutalica Lorne Marvo (Billy Bob Thornton) stiže u gradić Bemidji na američkom sjeveru i svojom pojavom, koja je zlobna i nasilna, uvelike utječe na populaciju gradića okovanog snijegom.

Ima nešto vrlo posebno u Thorntonovom tumačenju lika koji se ponaša gotovo sotonski prema svim likovima priče, nešto uznemirujuće, opako i zlo. Moram priznati i da nisam očekivao obrat pred kraj pilota, ali izveden je iznimno dobro i veselim se kako će se sve to rasplesti u sljedećih devet epizoda. Kako ti se svidjela glumačka postava, pored jezive pojave Billy Boba?

Krešo: Jedna od zabavnijih stvari filma bio je onaj potpuno pretjerani i nerelani naglasak — smijao sam se na pokušaj Martina Freemana (Sherlock) da skine taj komični naglasak Minnesote, zvuči još čudnije obzirom da je Britanac. Nije loš, dapače, samo mi se čini suzdražnije, dok je Macy bio potpuna karikatura. Pratio sam casting vijesti prije nego je serija krenula, ali svako malo je u pilotu iskočio netko prepoznatljiv.

Lista poznatih imena je stvarno podugačka, bili oni u epizodnim ili glavnim ulogama, a pogledaš li IMDb vidiš još hrpetinu poznatih. Bob Odenkirk (Breaking Bad) je ponovo super kao comic relief lik, dok je Allison Tolman, u stilu Frances McDormand, predstavnica stereotipa blage i naivne dobričine kakvim se često na televiziji i filmu predstavljaju Kanađani i Minneso…ćaaanii?

Thornton je, naravno, odličan i bez njegove debele soul patch bradice o kojoj Goran Vlaović može samo sanjati. On (Thornton, ne Vlaović) je potpuna suprotnost tom sjevernjačkom stereotipu, kao utjelovljenje čistog negativca. Hladan, inteligentan i proračunat. Jeziv.

Nego, jedna od televizijskih lokacija koje ponajviše volimo je pripizdina američkog juga. Ovdje imamo pripizdinu američkog zaleđenog srednjeg zapada, potpuno suprotnu temperamentnoj i vrućoj zabiti ili pustoši kakve smo gledali u Friday Night Lightsima, Breaking Badu, True Detectiveu, Tremeu, Justifiedu… Fargo opet pokazuje kako televizija usprkos daleko manjem budžetu može izgledati upečatljivo i dojmljivo.

Dario: Da, baš kao što si rekao, ova pripizdina zaleđenog srednjeg zapada izgleda prekrasno na televiziji i dodatni je sloj atmosferi koja pršti iz svakog kadra serije. Snijeg i led su najupečatljiviji sporedni glumci. Pokušavao sam se sjetiti kada smo zadnji put gledali ovako nešto okovano snijegom i ledom na televziji i nekako sam došao do Happy Towna, koji je bio apsolutno smeće. Možda ćeš se ti sjetiti nečega ili neki od naših čitatelja.

Znam da smo imali namjeru pisati osvrt nakon dvije-tri epizode, ali pilot je prilično odličan i funkcionira prekrasno kao samostalna priča. Odnosno, bar početak neke veće priče, jel’. Primjetio sam i ja koliko se Martin Freeman trudi da, ne samo imitira američki naglasak, već taj šašavi Minneso…ćanski. Da ne znam da je Britanac, ne bih ni zamjetio baš, ali ovako znam da se u potpunosti unio u ulogu i dobar je. Općenito sam jako zadovoljan Fargom, obzirom na vlastita očekivanja mogu reći da sam ugodno iznenađen i sretan sam što će nakon deset epizoda i završiti. FX po meni ima još jedan hit, ne znam već koji u nizu, ali samo neka tako nastave. Palac gore od mene.

Krešo: Pada mi na pamet Život na sjeveru, ali u bližoj prošlosti… Sarah Palin’s Alaska i Bristol Palin: Life’s a Tripp…? Ne? Nitko? Ne sjećam se druge serije koja je snježne krajolike koristila ovako dobro, lijepo i upečatljivo. Mislim da smo krenuli s gledanjem pilota sa različitim očekivanjima, prvenstveno zbog (ne) pogledanog filma i privrženosti njemu. Mene zato nije previše mučilo pitanje može li serija biti dobra kao film, no slažemo se da je odgovor na to potvrdan. Odnosno, različitosti ima više nego dovoljno da seriju promatramo neovisno o filmu i kao takva je zbilja odlična. Pa čak i u kontekstu ekstenzije kultnog filma. Spomenuo sam već u recenziji kad je krenuo True Detective, sviđa mi se taj trend “limitiranih serija” ili antologija te davanja povjerenja showrunnerima da sami osmisle čitavu sezonu i veselim se daljnjim pokušajima u ovom formatu.