Recenzija: Deadwood: The Movie — stari prijatelji iz mlađih dana

Prolazak parne lokomotive po tračnicama, crne grdosije koja prevozi balvane za telefonske stupove, čuje se i prije nego se prva slika pojavi u HBO-ovom filmskom nastavku jedne od najboljih serija svih vremena, Deadwood.

I nakon kratkog prologa ispunjenog nezaboravnim, pijanim monologom o nadutosti, krvavim čirevima na guzici, ali i staroj neuzvraćenoj ljubavi – počinje svirati Schwartzova poznata tema iz špice serije i vrijeme je za prve suze niz obraz.

Trinaest godina je prošlo od neslavnog, nesretnog i nespretnog završetka čarobnog Milchevog Deadwooda i gotovo je nevjerojatno da ispred sebe imamo konačan kraj ove jedinstvene sage o bezvlađu i moralnoj propasti zapakirane u priču o stvaranju civilizacije na Divljem zapadu. Nisam nikad bio previše nesretan završetkom serije — radnja je samo prekinuta usred nekoliko paralenih nedovršenih priča, ali i tako je možda nesvjesno imitiran sam život. Naravno, tuga je bila golema, ali višestruki cliffhangeri ostali su golicati maštu. Mjesto radnje i priča nisu nedostajali, bar ne u tolikoj mjeri kao likovi… ljudi zapravo. I svi oni monolozi, dijalozi, pogledi, blato, brkovi, haljine, čizme, cocksuckeri i šašave pizde. Ma… sve je nedostajalo.

Povratak u Deadwood počinje 1899., deset godina nakon serije, a film ujedinjuje likove radi proslave državnosti Južne Dakote. Stari prijatelji se ponovno sreću, a stara neprijateljstva ponovno su povod i pokretač glavnine priče filma. Glavni negativac zadnje sezone, George Hearst (Gerald McRaney), uvaženi je gost slavlja, a imućni kalifornijski senator bogatiji je i snažniji nego ikad prije. Prijezir stanovnika naselja prema Hearstu, pogotovo mržnja šerifa Bullocka (Timothy Olyphant) i vlasnika saluna Al Swearnegen (Ian McShane), otvara stare rane; nikad zaboravljen rivalitet i borbe za prevlast.

Povratak u kamp pomalo je dezorijentirajući – film se odvija nešto brže od epizodnog tempa serije, a Milch pokušava ostaviti mjesta za cijeli glumački ansambl, koji broji i više od dvadesetak stalnih likova. Naravno – većina priče počiva na glavnom dvojcu, Timothy Olyphant i Ian McShane ponovno su uskočili u svoje kožne čizme i odijela, a evolucija njihovog odnosa doživljava kulminaciju sredinom filma u kojem Al i Bullock planiraju svoj sljedeći potez.

Dinamika filma je nešto drugačija od serije i u pišljivih sat vremena i pedeset minuta potrebno je spojiti prije-trinaest-godina naprasno prerezane konce i to je nešto što je Milch brilijantno uspio. Gledajte, film djeluje kao lijepa, savršeno zaokružena cjelina i moguće ga je gledati bez prijašnjeg poznavanja serije, ali ako prije stiskanja “play” ne znate tko su Bullock, Sol Star, Al Swearengen, Alma Garret, Joanie, Trixie, Doc… propustili ste velik i predivan dio televizijske povijesti, ali i golemo predznanje koje će vam upotpuniti rupe.

Povratak u Deadwood je nevjerojatno emotivan — a pogotovo ako vam je ova serija išta značila u životu; film je koda, točka na i i veliko hvala svima koji su se nadali, sanjali i zaslužili kraj. Čak i nakon završetka filma i end creditsa teško je pojmiti koliko se toga moralo savršeno poklopiti da i ovo dobijemo. Deadwood: The Movie je plod dugogodišnjeg rada i truda, ljubavi prema likovima i borbi s nepobjedivim izgledima. Milchu je prije nekoliko godina dijagnosticirana Alzheimeirova bolest i teško je zamisliti da će nam ovaj jebeni ovisnik, okorjeli kockar, pijanac, vlasnik trkaćih konja i predavač na Yaleu podariti još koji televizijski projekt. I ne mora. Napravio je puno. Deadwoodu na kraju svega skidamo šešir i zahvaljujemo na svemu — pospremit ćemo ga kao divnu uspomenu i jedan veličanstven djelić televizijske povijesti.

Deadwood: Film bit će dostupan od 1. lipnja na HBO GO-u.