Recenzija: Banshee – Tučnjava, pucnjava, guzice i sise Ivane Miličević

Banshee je jedna od rijetkih novih serija koju možemo gledati (legalno) i kod nas, barem ako ste HBO-ov pretplatnik, u čijoj je ponudi njihov sestrinski kanal Cinemax. To je prva originalna produkcija ovog kanala, ne računajući preuzimanje akcijske serije Strike Back, koju su nakon prve sezone kupili od britanskog Skyja, te akcijski Hunted, nastao u koprodukciji sa BBC-jem.

Allan Ball kao izvršni producent trebao je Cinemaxu značiti veći marketinški proboj i više gledatelja ovoj ambicioznoj, ali opet nepretencioznoj i samosvjesnoj seriji samim time što je True Blood u vrijeme njegova vođenja obarao rekorde gledanosti, a Six Feet Under je po mnogima i danas vjerojatno u deset serija snimljenih zadnjih dvadesetak godina. Stvarni autori i showrunneri serije su David Schickler i Jonathan Tropper, a Ballova uloga je uz marketinšku bila uglavnom savjetodavna. Da Cinemax želi isporučiti seriju koja se može uključiti u bitku sa konkurencijom sa HBO-a, Showtimea, FX-a ili AMC-a, pokazali su i izborom iskusnog tv-rutinera Grega Yaitanesa za redatelja pilota, koji je režirao epizode Housea, Losta, Prison Breaka, Grey’s Anatomy…

Serija započinje puštanjem neimenovanog i šutljivog  zatvorenika (Anthony Starr) na slobodu nakon 15 godina robije zbog krađe umjetnina. Isprva o njemu ne znamo gotovo ništa, pa nam tek nešto kasnije kroz flashbackove autori počinju otkrivati njegove motive i životnu priču iza zamišljenih plavih očiju budućeg šerifa Lucasa Hooda.

Nakon što ga u New Yorku zamalo ubiju plaćeni ubojice, na ukradenom motoru uz pomoć transeksualnog krivotvoritelja Joba (Hoon Lee), po danu frizera, po noći hakera te svog  jedinog prijatelja bježi u Banshee gdje živi njegova bivša partnerica u ljubavi i zločinu Anastasia (Ivana Miličević), kod koje je ostao plijen iz posljednjeg zajedničkog posla.

Banshee je fikcionalni gradić u Američkoj saveznoj državi  Pennsylvaniji sa ovećim amiškim i indijanskim udjelom u broju stanovništva što postaje sve važnije za radnju što se serija odmiče prema finalu prve sezone.

Hood odmah po dolasku u grad pije u birtiji kod bivšeg boksača Sugara Batesa (koji će mu postati drugi prijatelj nakon Joba), kad igrom slučaja u istu birtiju ulazi i novi šerif kojeg je izdaleka pozvao novi mladi gradonačelnik kako bi im čovjek izvana riješio probleme sa Kaiem Proctorom (Ulrich Thomsen), izopćenim Amišem koji je postao lokalni kriminalni moćnik koji drži sve konce Bansheeja u rukama.

I kako to već obično biva, novi šerif izgine u tučnjavi sa Proctorovim utjerivačima dugova, a jadni Hood “nema” alternative nego skupiti šerifovu značku, naručiti od Joba krivotvorene dokumente i uzeti pravdu u Bansheeu u svoje ruke. U međuvremenu Hood saznaje i da ljubav njegovog  života pod lažnim imenom živi udana za gradskog tužitelja i majka je dvoje djece. Da stvari u njegovom životu budu još kompliciranije brine se misteriozni Ukrajinski gangsterski boss Mr. Rabbit (Ben Cross) koji sa Hoodom očito ima nekih neriješenih računa iz prošlosti.

Cinemax je poznat po nekad i neukusnom guranju ženskih grudi u prvi plan (ne zovu ga badave “Skinemax”, je li), pa tako dok naganja sada poštenu Anastasiu / Carrie, šerif krati vrijeme spavajući sa ženom čovjeka kojeg je ubio u pilotu, a na njegov šarm nije imuna ni šerifova zamjenica Siobhan. Zabavna je stvar da sam dok sam radio background check (rečeno rječnikom policijskih procedurala) serije na više različitih foruma i stranica naletio na razočaranje dijela gledateljstva veličinom košarice Ivane Miličević, koja je ravna kao daska. Što valjda govori nešto o očekivanjima od Cinemaxovih serija, ali recimo neuobičajen casting za glavni lik u njihovoj seriji.

Scenarij po elementu preuzimanja identiteta podsjeća na nekoliko uradaka iz prošlosti, relativno svjež primjer je FX-ov The Riches iz 2007. godine sa Eddiejem Izzardom i Minnie Driver. Ne optužujem za plagiranje niti išta slično, ali ovaj primjer ilustrira razinu originalnosti na kojoj se scenarij često nalazi sa bezbrojnim logičkim rupama, naprasnim, često tupavim odlukama likova i rješenjima ex machina.

Ono što je još — uz negativce, pristojnu količinu golotinje po epizodi i ekscesivne količine nasilja — u seriji dosta dobro je zaista ogromna količina potencijalnog subplota koji uz kvalitetnije pisanje može pogoniti seriju još barem nekoliko sezona. Za drugu sezonu je već obnovljena, gledanost je zadovoljavajuća za mrežu, a mora se priznati da se do aktualne devete epizode serija poprilično popravila.

Čak i uz to progresivno poboljšanje kako epizode odmiču, i dalje se radi o guilty pleasure seriji jer sapuničasti dijalozi, napete situacije, šerif koji po epizodi krši 10-ak različitih zakona  jednostavno tjeraju na još gledanja pa i ruganja. Šteta je što u jednom trenutku serija dođe blizu kvaliteti npr. Justifieda da bi se 10 sekundi poslije srozala na akcijski B filmić iz 90-ih. Ako autori uspiju izbalansirati ritam serije i dati nam dovoljno dobar kraj prve sezone, Cinemax će se moći pohvaliti kako im je prva originalna drama uspješan projekt.

http://www.youtube.com/watch?v=0vMPOqzYLwk