Reći će vam da je to kabelska bljuvotina. Blijeda kopija Romea i Gladijatora s pretjeranim izgledom filma 300. Ima previše krvi i golotinje. Likovi su dosadni i umjetni, a priča predvidljiva i prepuna povijesnih nekonzistentnosti. Kabelska jeftinoća vidi se u umjetnoj pozadini i CGI krvi. I da, sve to izgleda kao da porno glumci čitaju riječi s papira.
Posljedica takvih brzopletih kritika je nerazumijevanje drugačijeg svijeta kabelskih televizija i poseban jezik s kojim komuniciraju. Indoktrinizirani mlakim dijalogom bez psovki, L plahtama i beskrvnim nasiljem, posve smo zaboravili da postoje i drugi načini izražavanja. Neću se pokušati prikazati pametnim i reći da je to dokumentarac, pa da su krv, nasilje, golotinja i orgije samo vjerni prikaz tog doba Starog Rima.
Krv i sise su tu upravo zato što mogu biti, odnosno zato što mreža, na kojoj se serija prikazuje, to dopušta. Uz današnju konkurenciju morate koristiti svaku prednost kako bi povećali gledanost i svojem djelu osigurali egzistenciju. Upravo zato, CGI i umjetne pozadine doživljavam kao nužno zlo, odnosno kao način kontrole budžeta odstranjivanjem nebitnih dijelova. Da se razumijemo, Spartacus nije „pametna“ serija, ona koja će vas natjerati na mozganje. Naprotiv, to je čista zabava, prikazana na malo drugačiji način od onog na koji smo navikli. I što ako to smatram zabavom? Još uvijek ne gledam Farmu i Big Brothera pa mislim da je moje duhovno stanje neoskvrnuto.
Spartacusa potpisuje Steven S. DeKnight, ime koje mi je duboko urezano u pamćenje iz mnogobrojnih Dollhouse, Buffy i Angel špica koje sam odgledao. Tu su spomenuti Sam Raimi i Robert G. Tapert koji je zaslužan za uključenje Lucy Lawless. Xena mi se u ovoj ulozi više sviđa nego u Battlestar Galactici, ne zato jer ovdje svako malo pokazuje sisu, nego zato što je lik u BSG-u bio užasno iritantan. Poprilično anonimni Andy Whitfield u ulozi Spartaka nije Kirk Douglas, ali uvjerljiv je kao nepomirljivi rob (s licem čovjeka koji jede jako kiseli limun). No neopisivo zabavan je Batiatus koga portretira John Hannah. Hannah se vrlo dobro snalazi u tom arhaičnom engleskom dijalogu koji se koristi u seriji (vjerojatno kako bi bio nalik latinskom). Ostatak glumačke postave doista nalikuje na postavu pornića, što bi ja nazvao jako pametnim castingom.
Što se tiče golotinje, tu je Spartacus najviše nalik Romeu. Ima svakakvih nastranosti, obično jačine mekanih pornića, što znači da je serija neprikladna za djecu. Golotinja često nema nikakve veze s radnjom (a kada uopće ima?) i prikazuje se u službi karakterizacije lika ili (meni najomiljeniji razlog) s izlikom točnog prikazivanja socijalnih razlika tog doba. Iznimno je korisno kada vidite samo jednu sliku scene i odmah možete razaznati gospodara i ropkinje (hint: (.)(.)). Trebali bi biti zahvalni na ovako rijetkoj prilici upoznavanja važnih povijesnih činjenica, kao što je postojanje muških i ženskih fluffera u Starom Rimu. To vas ne uče u školi!
Ponekad taj vjerni prikaz graniči s fanatizmom kada vidite konstantnu golotinju među običnim statistima u publici. Da ne bih opet previše pametovao, istina je ta kako su nastranosti tu zbog efekta šoka i posljedično dobivanja veće gledanosti. Ako vam je Rome bio dobar, vjerojatno vam će se svidjeti i Spartacus. Ali što se tiče kvalitete, a nemojte zaboraviti, i budžeta, neusporedivi su.
Doctore: Never lose focus! Not if Jupiter himself were to rip open the heavens and dangle his cock from the skies.
Nisam shvatio zbog čega serija nastoji izgledati kao film 300. Sve je tu, stripovski izgled, lažne lokacije, nebo, krv, povijesno nemoguće nabildani ljudi, scene borbe, čak i neki glumci. Petera Mensaha ćete prepoznati i reći THIS IS SPARTAA!!! Mensah je odličan u ulozi instruktora gladijatora i nadam se da ćemo ga gledati i u daljnjim sezonama. DeKnight želi postići drugačiji stil od Kubrickovog filma, u smislu prljavijeg lika Spartaka (Možda treba pogledati i Višnjićevog Spartacusa?). Zato i dolazimo polako uz razvijanje lika do filmskog zapleta, odnosno bijega. Najviše utjecaja filmova vidimo u scenama borbe. Obično mrzim duge koreografije, dosadno šaketanje i/ili beskrvno lupkanje mačevima. U Spartacusu imate osjećaj žara borbe i uz malo mašte možete zamisliti prave željezne mačeve u rukama sudionika.
Nekako sam dojma da je serija sve bolja kako epizode odmiču. Svaki puta ima sve manje CGI krvi i sve više dramatičnih elemenata koje obično pridajemo ozbiljnim serijama. No zasad je prilično jednostavan eye candy. Druga sezona osigurana je i prije lansiranja prve epizode, ali trenutno odgođena zbog bolesti Andyja Whitfielda. Umjesto druge sezone, morat ćemo gledati nekakav prequel od šest epizoda koji će vjerojatno biti smeće. Ovaj petak pogledajte zadnju epizodu sezone (16.04.).
Žanr:
Autor:
Mreža:
Glume:
Datum premijere:
Kaj?! Toliko priče o golotinji i nijedna slika ne prikazuje bilokoga golog. :)
Užasno umjetno mi Lucy Lawless izgleda na slici.
Namjerno nisam htio kako bi možda natjerao da pogledate prvu epizodu. A u prvoj epizodi ima toliko golotinje da bi ova recenzija brzo prerasla u Erotiku. Mda, Xena je poprilično umjetna hehe… if you get my meaning.
Edit: Hm, al imaš pravo. Mora biti bar jedna.
A serija je zabavna da je šteta što epizode ne traju 24h.
Andy sretan oporavak i što prije mač u ruke :)
Evo sad kada sam vidjela zadnje tri slike, pogledat ću seriju. :)
Yep, što se toga tiče, ima za svakog ponešto.
Serija je prehebena! Iz epizode u epizodu sve bolja. I Xenin lik nije plitak kao u početku. Super je. Jedva cekam drugu sezonu :)
Sve pohvale za seriju mogu samo reci extra :)
ovo mi frend gleda…sad vidim zašto ;)
dosad najbolja serija sta gledam….10/10
Ja sam pogledao prvu epizodu i stao.
Moram pogledati ostatak.
prve dvi epizode bezvz …. ali ostale epizode sve bolje i bolje… ima manje krvi itd..radnja je odlična.. a glumci odlicno glume
jučer pogledao pilot – EXTRA!!!!!!!!