Noć je bila sparna. Najbolje preporuke za novu seriju obično dobijem iz popisa ljudi koji na njoj rade. U ovom slučaju nema bolje preporuke. Rob Thomas, John Enbom i Dan Etheridge, osim Party Downa, imaju zajedničko i rad na seriji Veronica Mars. Pridodajte zabavi Paula Rudda i brdo glumaca koji su radili na spomenutoj seriji i dobit ćete jednu divnu zabavu za Thomasove prijatelje i usput odličnu seriju.
Na prvi pogled neće vam uopće biti jasno da je komedija. Nije to sad niz viceva s pančlajnovima, ba-dum chingom i smijehom publike koji će vam dati dopuštenje za smijanje. To je tip humora koji vam se lagano prišulja i brzo otkrije baloner. Odmah ćete uočiti lika kojemu je glavna uloga stvaranje onog sramitisa o kojem uvijek pričamo i koji je svojstven Michaelu iz The Officea (ovaj, pardon, U uredu). Odličan je Ken Marino u ovoj ulozi, kao i Ryan Hansen u svojoj. Obojicu poznajemo iz, naravno, Veronice Mars, gdje je Hansen glumio gotovo pa istog lika. Ako to znači da će ga i dalje ovako typecastati, svesrdno podržavam jer ne mogu zamisliti definiciju douchebaga u drugačijem obliku.
Adam Scott ima pak zadaću utjeloviti čovjeka kojemu se živo jebe za sve i, iako meni čudno, on je glavni lik u seriji. Čudno mi je jer su skoro svi likovi zabavniji od Henryja. Tu je Roman koji je zadužen za sve moguće pop-kulturne reference i Constance (Jane Lynch) za dodatne akward i sramitis momente. Jane Lynch ima gažu na Gleeju pa ju ne gledamo kroz cijelu prvu sezonu, stoga u dvije epizode mijenja ju Jennifer Coolidge iliti Stifler’s Mom. U te dvije epizode zaslužila je, po meni, Emmyja. Samo da još spomenem i Lizzy Caplan koja glumi funny-but-fuckable konobaricu.
Obično se ne zadržavam toliko na likovima, ali uspjeh ove serije ovisi upravo o tome koliko će vam se oni svidjeti. I znam da je glupo spominjati neku drugu seriju stalno, ali toliko toga imaju zajedničko. Veronica Mars bila je jedna od onih serija koje tiho stupaju na scenu i brzo stvaraju kult. Imala je malo gledatelja, ali su svi bili hardcore. Nije dobila prestižne nagrade, ali zaslužila ih je.
Zašto sve to pričam? Stvar je u tome ako Party Down iskoristi i samo mali dio potencijala kojeg mu daje ta logistika, možemo očekivati blockbuster. Za sada je na dobrom putu. Iako kritičari uglavnom spominju neku neoriginalnost u vidu stare situacijske priče, mislim kako snaga leži upravo u urnebesnim likovima. U novoj sezoni ekipi se pridružuje Megan Mullally (Will & Grace) i tek ćemo vidjeti jesu li te stalne promjene postave dobra stvar. Nova sezona donijela nam je i bitne izmjene u odnosima među likovima što, morate priznati, nije čest slučaj u serijama. Vjerujem kako je tu pridonijela i Starz kabelska televizija and their queer and cheap ways.
U jedno sam siguran, nigdje do sada još niste vidjeli ovako dobra gostovanja glumaca i, što je još važnije, prikladne uloge i potpuno iskorištavanje svih talenata. Odmah u prvoj epizodi možete vidjeti golog Enrica Colantonija, kasnije i odličnog Eda Begleya Jr., a i Kristen Bell u epski boljoj ulozi od one u Heroesima (and many more). Ova imena samo potvrđuju awesomeness castinga i onu zabavu za prijatelje o kojoj stalno kenjkam. Ah, ma znate već za tu foru ubacivanja poznatih glumaca u novi projekt za malo instant zaluđenosti gledatelja. Proklet bio, ali na meni uvijek upali.
Svrstao bih ovu seriju u tip stonerske bajke. To je tip komedije u kojem su većina likova pod utjecajem i takvi likovi kreiraju zaplete (Constance i Bobbie FTW). Često bivate uljuljani u atmosferu stonerske melankolije i zaboravite kako likovi nisu stvoreni isključivo za ismijavanje. Štoviše, za ovoliku dozu zajebancije, ponekad je previše patetike, ozbiljne radnje i posredno, unutarnjeg razvoja likova. U tim trenucima vidi se namjera prema otkrivanju pravog stanja u Hollywoodu. Primjera društvene kritike ima mnogo i uglavnom je upućena prema industriji i cijelom odvratnom procesu stvaranja zvijezde. Party Down nas podsjeća kako je teško postati uspješan u tom poslu i ne bira načine da posere bogate ljude-govna koji odlučuju, ni manje ni više, tko živi, a tko umire. Iskreno, ja gledam zbog sisa i vulgarnih viceva.
Druga sezona upravo je počela. Go, see and spread the word.
ocemo ocjenu na kraju. :P
Roman mi je najgori lik. Em je ekstremni stereotip geeka, em, kolko se sjećam, neke reference je fulao :)
Ed Begley je bio prejebenodobar guest star, on mi je i najdraži u S1. Uz Kristen :D
A i JK Simmons sad u 2×02 je rulao poprilično.
Ma što je fulao? Ordinary fucking people… I najjača scena kad mu porno glumica kaže da voli SF, a pogotovo zmajeve. Onda on onako polako uzme čašu, otpije, duboko udahne i… totalno ju popljuje jer su zmajevi fantasy.
Simmons je predobar, opet. Čak je i George Takei u tih 5 sekundi bio odličan. Jednostavno, guest starovi rulaju. E i fala na pity commentu.
Uvijek, buraz, uvijek.
Is it just me ili u dvije stranice teksta NIGDJE ne piše o čemu se uopće u seriji radi?
Ups, nisam vidio komentar… Hm, obično smatram uspjehom to izostavljanje radnje iz recenzije. Ne volim spojlere, i ne volim stavljati stvari koje može svatko pročitati na wikipediji u 3 klika, pa čak ni stvari koje mogu saznati u prvih pet sekundi serije. Bez obzira na to, primjedba je na mjestu. Hvala na inputu.
Party Down je serija o ljudima koji rade u cateringu.