U drugom po redu članku u kojem nastojimo rezimirati najbolje serije protekle godine predstavljamo serije između 11. i 20. mjesta. Kao što smo spomenuli u uvodu prethodnog članka, ove godine biramo trideset najboljih serija protekle kalendarske godine, u nešto drugačijem, sistematiziranijem formatu nego lani. Ovu listu bilo je možda najteže sastaviti, jer s jedne strane imali smo dvojbe koje serije ostaviti na “nižoj listi”, a s druge strane imali smo više od par kandidata koje smo htjeli uvrstiti u finalnih deset – a jednostavno nismo mogli. Ponovo opaska – poredak je gotovo proizvoljan, a razlike u kvaliteti serija vrlo male. Mislite li da neka serija treba biti koje mjesto više, to je uredu, čak nas u to možete i uvjeriti ako se potrudite, ali cjepidlačenje oko tri-četiri mjesta gore-dolje pomalo je uzaludno, zar ne? Deset nama najboljih serija otkrivamo u petak, a u međuvremenu, možete li pogoditi koje će to biti?
Koliko serija možete nabrojati, čija kvaliteta ne opada s godinama, već dapače, na samom je vrhuncu i nakon osam sezona? Pada nam na pamet samo jedna, a ta je malo poviše na ovoj listi. Jedan od razloga je i taj što Larry David novu sezonu počinje raditi kada on to poželi te ako ima dobru ideju. Što je samo jedna od lijepih privilegija koje dolaze uz čast snimanja serije za HBO. Volimo ovog politički nekorektnog seronju, ali bili bismo sretniji kad bi svoje staro naboralo dupe malo češće natjerao na posao, pa da ne gledamo 10-ak epizoda tek svake dvije godine.
Nakon slabije treće sezone prizivali smo sjajne prethodne dvije, no vrlo dobro finale postavilo je dobre temelje za četvrtu, nedavno završenu sezonu. Koje je serija većim dijelom iskoristila, vrativši se snažnom, upečatljivom i napetom četvrtom sezonom – na tragu prvih dviju… Da bi Kurt Sutter, showrunner serije, uspio zajebati stvar praktički resetiravši čitavu sezonu lošim, antiklimaktičnim finalem i odbio prihvatiti visoke uloge – koje je serija, odnosno autori, sama sebi postavila. I dalje će ovo biti serija koju ćemo vrlo rado pogledati te se veseliti novoj sezoni, ali možda bismo u petu sezonu trebali ući s prilagođenim očekivanjima?
Kada vam mreža zabilježi datum premijere za travanj, gotovo na samom kraju regularne televizijske sezone, ne treba vam puno klikera u glavi da zaključite da i nemate pretjeranu podršku. Međutim, Happy Endings je u kratkom periodu uspio dovoljno impresionirati ABC-evce da im daju drugu priliku. A bome je impresionirao i nas. U početku otpisan kao još jedan ripoff Friendsa i How I Met Your Mothera, Endings se u svojoj drugoj sezoni razvio u iznimno simpatičan i vrlo smiješan sitcom, zahvaljujući glumačkoj postavi između koje ima toliko kemije da vas uspiju uvjeriti kako već godinama i godinama glume zajedno. Damon Wayans Jr. i Eliza Coupe fantastični su zajedno, a Adam Pally i Casey Wilson svojim ludim individualnim nastupima daju ogroman doprinos ovom podcijenjenom sitcomu.
S obzirom na navalu sitcoma u posljednjih par godina, Sunny in Philly je ostao u sjeni nekih većih hitova, no to ne znači da je ostao i zaboravljen. Ako ništa drugo, predanost poslu nešto je što se ekipi Phillya nikako ne može zamjeriti – Rob McElhenney nabio je preko dvadeset kila za potrebe serije. Humor ne poznaje granice, ne? Sitcom iz sezone u sezonu održava kvalitetu na zavidnoj razini, a ove su se jeseni pozabavili odlaskom na Jersey Shore i beauty natjecanjima za djecu, između ostalog, te tako potvrdili da su i dalje relevantan izvor zabave. Radi se o seriji koju žiriji različitih televizijskih nagrada konstantno nezasluženo ignoriraju, čak i tada kad bi se trebali distancirati od njenog možda kontroverznog sadržaja – kad je u pitanju glumačka postava. Philly nikad neće biti nominiran za “relevantnu” nagradu i to nikog ne bi trebalo previše živcirati.
U ovogodišnjem izboru najboljih serija, na pozicijama između 30. i 1. mjesta, imamo čak četiri od pet FX-ovih komedija, a i ona preostala peta bila je na samom pragu uvrštavanja na finalnu listu. Njihove komedije u potpunosti pogađaju naš ukus, a The League u trećoj sezoni nastavlja nas zabavljati nerijetko okrutnim, bezobraznim i kompetitivnim odnosom između šestero prijatelja, sudionika fantasy lige američkog nogometa. Poznavanje pravila ovog sporta nije bitno niti nužno za praćenje, jer serija je vrlo, vrlo smiješna i kad izbacite reference na najpopularniji američki sport, čemu uvelike doprinosi vrlo dobra postava koja više godina radi zajedno, a improvizacija joj nije strana.
Baš kao i Men of a Certan Age, Parenthood je u sličnom stilu jedna vrlo, vrlo draga, emocijama, ali i humorom nabijena serija. Da je kojim slučajem na kabelskoj mreži – odnosno, da sezone nisu pomalo razvučene (uvjetno rečeno) manje sadržajnim fillerima, serija bi konkurirala za sam vrh. Ovako, radi se “samo” o vrlo nam dragoj dramediji koja kao da funkcionira u dva različita moda. Prvi, laganiji, nešto samostalnijih epizoda, s više naglaska na humor, nego dramu, u koje upadaju spomenute filler epizode. I drugi, poput onog sjajnog niza epizoda s početka godine, kad serija odluči postati prava, punokrvna drama nabijena emocijama, tenzijama, fantastičnim glumačkim nastupima i svime onime što čini brilijantnu televizijsku seriju.
Neobično je koliko empatije može izazvati jedna serija o problemima trojice srednjovječnih muškaraca, do čijeg smo godišta otprilike na pola puta. Ono što su 2010. godine bili Terriersi i Rubicon, u godini na izmaku to su Men of a Certain Age. Sjajne serije otkazane debelo prerano. Koncept je bio jednostavan, nimalo atraktivan zapravo, no priče su bile dorljive, na trenutke iznimno drage i komične, na trenutke teške i mračne. Volite li studije likova, seriju koja se zazire od emocionalnih dramskih momenata, kao ni simpatičnih komičnih, obavezno se morate vratiti na MoaCA. Dvije sezone vrlo su lagane su za pogledati, a kraj je – iako prisilan i naprasan – zadovoljavajuć.
FX je u protekloj godini potvrdio da ima kolekciju vrhunskih komedija. Među njima se posebno istaknuo Archer, koji je u drugoj sezoni, emitiranoj početkom godine, samo dodatno razradio bolesne odnose među likovima. Mreža nas je počastila i s trotjednim nizom epizoda ove jeseni, a treća sezona krenut će početkom iduće godine. Archer je jedna od onih serija koju ili volite ili mrzite – humor je bezobrazan, oštar, te in your face. Izuzetan scenarij, odlična animacija i fantastični glasovi H. Jon Benjamina, Aishe Tyler, Jessice Walter i Judy Greer potvrđuju pravilo da animiranu seriju ne mora potpisivati Seth MacFarlane da bi bila uspješna, a pogotovo kvalitetna.
The Good Wife je jedan od rijetkih primjera koji prkosi današnjem trendu da su sve kvalitetne dramske serije na kabelskoj televiziji. Iako nikada nije bila proglašena hitom, niti ju je CBS ikad smatrao ključnim dijelom svog rasporeda – Good Wife se (uglavnom) zahvaljujući iznimnoj podršci kritičara i brojnim nagradama uspjela zadržati na malim ekranima. Glavno lice ove fantastične serije možda je Julianna Margulies (koja je apsolutno zasluženo u rujnu osvojila Emmy), no kompletan glumački ansambl TGW jednako je impresivan (Alan Cumming, Christine Baranski i Matt Czuchry posebice se ističu), a valja istaknuti i gostujuće glumce (Michael J. Fox, Martha Plimpton, Dylan Baker,…) koji su šlag na torti. Sada u trećoj sezoni, The Good Wife je evoluirala iz nadprosječno kvalitetne odvjetničke drame u serijaliziranu dramu koja se jednostavno ne propušta.
Nakon fantastične druge sezone Parks and Recreationa, njena glavna zvijezda Amy Poehler, je zatrudnjela (Will Arnett i Amy će imati male komičarske genije, osim ako taj gen ne preskače generaciju) i donekle poremetila snimanje i emitiranje dugoočekivane treće sezone. U travnju ove godine Parks se napokon vratio i briljirao je u svih svojih šesnaest proljetnih epizoda. Serija koja se može pohvaliti jednim od najboljih glumačkih ansambla na televiziji, vratila nam se i ove jeseni u četvrtoj sezoni, u kojoj i dalje drži kvalitetu, o kojoj njen stariji brat, The Office, sada može samo sanjati i tužno se prisjećati. Od sjajnih likova i simpatičnih priča do nenametljivog i neforsiranog humora, Parks pokazuje zašto ga predpotopni NBC i dalje drži na malim ekranima unatoč skromnim rezultatima gledanosti. Kada se radi o humorističnim serijama, NBC, bar donekle, drži do njihove kvalitete. Iako je lani bio vrlo visoko na našoj ljestvici, usprkos možda najboljoj sezoni serije dosad, Parks teška srca ostavljamo na pragu završnih deset serija. Previše je dramskih serija imalo fantastične sezone u prošloj godini.
