Parenthood: Iz dramedije u punokrvnu dramu

Pokušat ću sročiti recenziju tako da bez spoilera zainteresira one koji je još nisu gledali, ali i potakne na raspravu one koji jesu. Svih petero vas.

Srijeda je. Fali mi Parenthood. Prije sam epizode ostavljao za završetak dugog i napornog dana, bio mi je savršeni eskapizam za zaboravljanje svih sranja te brzo opuštanje. Lagana dramedija, većinom pozitivna i umirujuća, sa relativno rijetkim konfliktima među likovima, u prošlih se mjesec dana pretvorila u nešto drugo…

Kada smo sastavljali listu najboljih 10 lanjskih serija, mislim da sam bio jedini koji je glas dao Parenthoodu. Realno, ne, do tada to još nije bila jedna od deset najboljih serija televizije, no bila mi je, kao što rekoh, vrlo draga. No, nakon povratka sa pauze početkom siječnja, a posebice kroz posljednjih 4-5 epizoda emitiranih u veljači, Parenthood se pretvorio iz dramedije i lagane karakterne drame u punokrvnu dramu nabijenu emocijama, tenzijama, fantastičnim glumačkim nastupima i svime onime što čini brilijantnu televizijsku dramu. I to bez (ili uz minimum) ofucanih i melodramatičnih scena. Zapravo, postao je ono za što je uvijek imao potencijal, ali ga je (pre)rijetko pokazivao, u korist jednostavnijih, “samostojećih” epizoda, uz puno izraženiji humoristični ton. U sličnom, mračnijem i ozbiljnijem tonu, završena je i prva sezona, no kasnije se Parenthood vratio u familijarni laganiji ritam, ostavljajući velik neiskorišten potencijal.

Nisam (još) pogledao čitav Friday Night Lights, ali u usporedbi sa viđenim, Parenthood je nešto najbliže FNL-u, sada kada je ta vrlo često podcijenjena drama završila. Sasvim nimalo slučajno, dvije se serije poklapaju u Jasonu Katimsu. Kreirao je¹ Parenthood te obavlja dužnost izvršnog producenta, a na FNL-u bio je showrunner i glavni scenarist.

Parenthood, prvo i osnovno, ima sjajan ansambl. Glumce koji mogu odraditi laganije komične scene i povremene dirljive emocionalne momente, ali apsolutno briljiraju u intenzivnim dramskim scenama nabijenim emocijama. Ansambl je vrlo širok; iako serija prati zapravo jednu obitelj, u biti gledamo petero različitih dijelova, odnosno vlastitih familija četvero braće i sestara te njihovih roditelja. I usprkos tome, prilično je dobro balansiran², sa zanimljivim pričama svih dijelova ansambla. Likovi, njihov iskren odnos i gut wrenching momenti uvjerljivo su pretočeni na ekran zahvaljujući nizu sjajnih glumaca, od kojih su Peter Krause (Six Feet Under) i Lauren Graham (Gilmore Girls) vjerojatno najpoznatija imena. No, vjerujte mi kad kažem, radi se o ansamblu bez slabe karike.

Prvotno sam namjeravao napraviti samo kraći non-spoilery uvod te se više koncentrirati na posljednje događaje i epizode, no nekako ne vidim svrhu u analiziranju potankosti svakog storylinea. Samo ću spomenuti da ima poprilično vikanja, svađa, razbijanja i suza; razvili su se neki neminovni događaji, a neke su stvari otišle predaleko za popravak i vraćanje na staro.

Volite li prizemljene i emocionalne karakterne drame, Parenthood je izvrsna serija. U biti, svaka serija koja koristi The National za glazbenu podlogu u montažama mora biti odlična.

¹ Ili bolje rečeno adaptirao, jer radi se o seriji baziranoj na istoimenom filmu iz 1989., prema kojem je već jednom snimana serija, no propala je nakon jedne sezone. Original je režirao i napisao Ron Howard kojeg, nadam se, ne treba posebno predstavljati.

² Dobro. Uz eventualnu iznimku Julijinog dijela obitelji, koja je zajedno sa svojim suprugom i razmaženom klinkom nekako odsječena od ostatka obitelji.

* Neću forsirati ocjenu; najpravednije bi bilo zasebno ocjenjivati onaj laganiji i posljednji, dramatičniji ton serije. Vjerujem da će se s vremenom serija vratiti u onaj prvo, no – nadam se – ne predugo. U svakom slučaju, recimo da sam joj dao vrlo visoku.