Kraj godine tradicionalno je vrijeme za pisanje sto i jedne varijacije lista “najboljeg od.” Kao i uvijek, više iz zabave i razonode, nego ičeg drugog, i mi ćemo izabrati naše favorite, televizijske naravno, ovog puta u malo drugačijem formatu nego lani. Za razliku od prošle godine, kada smo bez nekog naročitog poretka nabrojali serije iz “šireg izbora”, ove godine smo izbor koncipirali malo više sistematski. Izdvojit ćemo ravno trideset najboljih, ili barem nama najdražih, serija protekle godine. I to kroz tri članka. U ovom predstavljamo serije između 30. i 21. mjesta na našoj listi, one od 20. do 11. mjesta predstavit ćemo prekosutra (srijeda), a članak s finalnih deset najboljih serija 2011. godine očekujte u petak. Iako biramo “samo” (ili čak) trideset serija, ali vjerujte nam kad kažemo, još smo barem 10-ak ostavili na pragu 30. mjesta. Lista je numerirana, ali pozicije su gotovo proizvoljne. Tvrdimo li da je serija na 24. mjestu bez ikakve sumnje bolja od one na 27.? Ne. Možete li nas uvjeriti da je serija na 28. mjestu zapravo bolja od one na 26.? Da, pogotovo ako platite pivo.
Ovo je dio gdje vi velite “la la, 30 Rock je smeće već neko vrijeme, postali su naporni”, a mi odgovaramo “jok, 30 Rock je i dalje drag dio našeg televizijskog rasporeda.” Dobro, u četvrtoj sezoni možda je došlo do laganog kreativnog zasićenja, no lani su nas Liz Lemon i Jack Donaghy nasmijavali gotovo jednako često kao u sjajnim počecima serije. Neke druge komedije možda su ga prešišale; Parks and Recreation je konzistentniji, a Community konceptualnošću i meta referencama redovito dobiva 30 Rock na vlastitom terenu. Ali čak i ako Alec Baldwin konačno ostane pri obećanju da po isteku ugovora, nakon ove sezone, napusti seriju, veselimo se još barem jednoj sezoni jedne od najnagrađivanih serija proteklog desetljeća.
Ako ste na ovu komediju zaboravili nakon osrednjih i čudnih prvih epizoda prve sezone, zbilja bi joj trebali dati još jednu šansu. Bill Lawrence (Spin City, Scrubs) vrlo je brzo shvatio da originalni koncept serije ne funkcionira najbolje, te je do kraja prve polovice prve sezone počeo preusmjeravati prema vrlo simpatičnoj komediji o neobičnom prijateljstvu dragih i “pomaknutih” likova, koje glumi ekipa koja sjajno funkcionira zajedno. Nažalost, nespretan naziv, koji više nema veze sa samom serijom, ostao je i dalje; poput ožiljka koji vas podsjeća na idiotsku onu pijanu noć pred par godina. Tek završnih desetak epizoda druge sezone emitirano je prošle godine, pošto je ABC već dvaput odgodio povratak serije…
Britanska serija Hidden pravi je mamac za ljubitelje zavjera i političkih trilera isprepletenih korupcijskim i špijunskim zapletima te je, unatoč kompleksnosti same radnje i pomalo nespretnog raspleta, zasigurno jedan od najboljih ovogodišnjih poteza BBC-jeve produkcije. Philipu Glenisteru pripala je glavna uloga odvjetnika kojeg proganjaju duhovi iz prošlosti, a čija se povezanost s nemirima i političkom krizom u Britaniji vrlo brzo naslućuje. Kada se na kraju svi dijelovi slagalice spoje, rezultat je uzbudljiva i napeta priča. Potrebno je istaknuti i odličnu glumačku postavu u kojoj se ističu i David Suchet te Thekla Reuten, ali i činjenicu da je u posljednje vrijeme nedostatak ovog žanra i više nego očit. Stoga veliki plus Britancima.
U početku otpisan kao njujorška kopija popularnog Entouragea, How to Make it In America u svojoj se drugoj sezoni razvio u vrlo zabavnu i originalnu dramediju. Serija bez konkurencije osvaja nagradu za najrealističniji prikaz New Yorka, počevši od same uvodne špice, preko zanimljivih fotografija iskorištenih za tranziciju između scena pa sve do samih dijelova snimanih na lokaciji. Bryan Greenberg i Victor Rasuk neće osvojiti nikakve glumačke nagrade za svoj rad na seriji, no Benovo i Camovo prijateljstvo i njihova specifična dinamika je ono što seriju čini posebnom. Bit će nam žao ako HBO otkaže HTMIIA (s obzirom da imaju viška polusatnih serija), pogotovo zato što nam je osam epizoda ove sezone bilo premalo. (Nadopuna: HBO je samo dan kasnije, nažalost, otkazao seriju)
Imali smo Misfitse na široj listi i lani, imamo ih i sada, usprkos odlasku (uvjetno rečeno) glavne zvijezde, Roberta Sheehana. Najzabavnijeg lika, zapravo. Postavi je početkom netom zavrpene treće sezone pridodan novi delikvent Rudy Wade (Joseph Gilgun), koji se vrlo dobro uklopio u ekipu. Dosta sličan Nathanovom liku, samouvjeren i ekstrovertiran – barem jednom polovicom. Rudyjeva “moć”, “sposobnost” ili to kako hoćete nazvati, je razdvajanje svojih podvojenih ličnosti u dvije kopije sebe, dominantnu i samouvjerenu te sramežljivu i introvertiraniju. Misfitsi su i dalje zabavni, uvrnuti i nepretenciozni, kakve smo ih zavoljeli u početku.
Možda će neke od vas iznenaditi (relativno) nisko pozicioniranje jedne od rijetkih serija koja u hvalospjevima ujedinjuje široku publiku, žirije raznih televizijskih nagrada i kritičare, no Modern Family polagano počinje patiti od sindroma Big Bang Theory – izvorno vrlo zabavne i šarmantne serije, koja rastućom popularnošću sve češće igra samo na jednu kartu i svira samo jednu notu. Da se razumijemo, ta jedna nota poprilično je jaka, zato seriju uvrštavamo u finalnih 30. Modern Family zna biti pametan, vrlo duhovit i iskren, no u posljednje vrijeme forsira isprobane šale, ziheraški humor te općenito djeluje kao da se ne trude previše. Šteta. Nismo ga se spremni odreći tako lagano, ne još, ali znamo da ovaj sjajan ansambl može više, kad im se pruži materijal za to.
Nakon sjajnog prošlogodišnjeg uvoda Matta Smitha kao novog Doktora u petoj sezoni, Steven Moffat, izvršni producent i showrunner serije, u šestoj sezoni samom je sebi podigao letvicu koju je opet uspješno preskočio. BBC je prvi put u ovih šest godina modernog Whoa, odlučio prepoloviti sezonu na proljetni i jesenski dio sezone, nešto s čime se nismo baš slagali (dobro, da, popizdili smo), ali ispalo je i više nego zadovoljavajuće. Kako i ne bi kada je u ovoj sezoni Moffat uspio dovesti i velikog Neila Gaimana da mu napiše jednu od najljepših epizoda bilo koje serije ove godine. Veliki sezonski arc uspješno je podmiren na kraju sezone, a mi s nestrpljenjem iščekujemo sljedeću.
Fringe se prošle godine zasluženo našao vrlo visoko na našoj ljestvici da bi ove godine ipak malo pao. Obožavamo mi Fringe još uvijek, ali veliki dio kreativnih odluka, pogotovo onih u samom finalu treće sezone, nije nam baš najbolje sjeo. Cijeli blok posljednjih nekoliko epizoda prošle sezone klimao se na labavim nogama (soul magnetsi, zbilja?), ali jesenskim dijelom povratila se i vjera u scenariste. Zbog velike šanse da je četvrta sezona serije ujedno i posljednja, uživat ćemo u preostalim epizodama kada se Fringe konačno vrati na male ekrane u siječnju. Vjerujemo da nas neće razočarati.
Ako ćemo biti potpuno iskreni, nismo ušli s nekim prevelikim očekivanjima u Showtimeov Shameless. Britanski original većina nas nije ni gledala, ali snobovi kakvi jesmo odmah smo bili spremni pljunuti na ovu američku krađu i diskutirati o sveopćoj katastrofi remakeova. Međutim, dogodilo se ono upravo suprotno te smo iskreno uživali u vrlo dobroj prvoj sezoni ove simpatične serije vođene starim rutinerima (William H. Macy, Joan Cusack) i mladim glumačkim snagama (Emmy Rossum, Justin Chatwin…). Shameless se vraća u siječnju i jedva čekamo nove dogodovštine ove disfunkcionalne obitelji.
TNT-jev slogan “We know drama.” bio bi poprilična smijurija kada na mreži ne bi bilo Southlanda. Nakon što su otkazali Men of a Certain Age, ova užasno podcijenjena policijska drama jedina je hvalevrijedna serija na TNT-u. Odbačen od strane NBC-a kako bi se stvorilo mjesta za propali eksperiment zvan “The Jay Leno Show”, Southland se prebacio na kabelsku mrežu te ondje procvjetao, dobivši puno više kreativne slobode, ali i uz manju narudžbu epizoda i priliku da se riješi nepotrebnog fillera. Rezultat? Izuzetni nastupi Regine King, Michaela Cudlitza, Shawna Hatosya i Bena McKenziea. Žalosno je da brojne udruge dijele nominacije/nagrade Dexteru, a zaobilaze jedan ovakav odličan ansambl. Četvrta sezona počinje 17. siječnja, a mi jedva čekamo.
