Boardwalk Empire (pilot)

Postoji televizija i postoji HBO. “Više od televizije”, poznata krilatica Home Box Officea, nije samo marketinška igra riječima. “Više od televizije” je orden koji je HBO dugogodišnjim trudom pošteno zaradio i sada ga ponosno može pokazivati i unositi konkurentima u lice. Čak je i onaj poznati HBO uvod u program malo remek-djelo samo po sebi. Bijaše ništa, potom snijeg, a onda, uz “waaaaaaah” efekt – HBO. Savršeno.

Sopranosi su završili 2006. prije četiri pune godine, kada su počele priče kako je mreža izgubila svoju vodeću poziciju u stvaranju originalnog, kvalitetnog televizijskog sadržaja. Showtime je krenuo sa svojim Dexterom, AMC nas je očarao Mad Menima, FX nas je provozao sa svojim anarhičnim bikerima iz Charminga. Konkurencija dakle nije spavala. Teško je za HBO pao kraj Sopranosa, serije koja je postala sinonim za mrežu i obrnuto, a jedno i drugo za nenadjebivu kvalitetu. U te četiri godine, HBO je pronašao zamjenu u True Bloodu. Bar po broju gledatelja. No, koliko god se trudili s True Bloodom, i njima je bilo jasno da južnjački vampiri i seljoberske konobarice nisu zamjena za Tonya i Carmelu. Kvalitetom je True Blood daleko ispod gotovo svih bivših uspješnica mreže, no to je ipak priča za jedan drugi, budući članak.

Sredinom prošle godine najavljeno je da će se vratiti onome što najbolje rade. Najavljena je nova mafijaška drama, ovaj put s povijesnim predznakom. Boardwalk Empire je na papiru zvučao kao potpuno savršena serija, koju su ljubitelji Sopranosa čekali otkad se slika na finalu zacrnila, a Tony je, uz Journeyev “Don’t Stop Believing”, otišao u povijest. Terence Winter kao producent i showrunner (i dobitnik Emmya za rad na Sopranosima), Martin Scorsese kao redatelj pilota, Steve Buscemi i mali milijun poznatih HBO lica obećavali su vrhunsku zabavu i još bolju seriju.

Godinu i nešto sitno dana poslije, Boardwalk Empire imao je svoju premijeru. I ispunio je sva obećanja. Empire je najbolja nova serija godine (uz Rubicon, o kojem ćemo također, ponovo, nešto kasnije) i to je u principu sve što morate znati.

No, u kratkim crtama, priča ide otprilike ovako. Mjesto radnje je Atlantic City, godina je 1920. Prvi Svjetski rat je završio, Amerika je na pet minuta od prohibicije. Nucky Thompson (Steve Buscemi), neprikosnoveni mutikaša, blagajnik je Atlantic Citya. Prohibicija alkohola za Nuckya je samo prilika za dodatni prihod. Atlantic City nalazi se na savršenom položaju čvorišta između New Yorka, Chicaga i Philadelphije. Nucky drži pola grada, uključujući i policiju u kojoj je njegov vlastiti brat, Eli Thompson (Shea Whigham) – šerif. Ako dobro odigra karte, Nucky bi mogao dilati alkohol preko pola Amerike i postati iznimno bogata osoba.

Jimmy Darmody (Michael Pitt), koji se tek vratio iz rata, bivši je Nuckyev štićenik koji sada želi što prije uspjeti i probiti se kroz hijerarhiju Nukcyjeve organizacije. Brzo shvaća da situacija nije onakva kakvoj se nadao, Jimmy sklapa nepromišljeni savez s nekim Nuckyjevim suradnicima, koji će ga kasnije skupo koštati. Dolaskom FBI-jevih agenata sve se dodatno komplicira, a gledateljima se se daje do znanja da nas čeka nešto zbilja posebno. Serija svoje temelje ima u knjizi Nelsona Johnsona “Boardwalk Empire: The Birth, High Times, and Corruption of Atlantic City”.

Boardwalk Empire su već rano počeli uspoređivati sa Sopranosima, što je u jednu ruku točno jer je tip serije koji svakako povlači paralele s najuspješnijom mafijaškom serijom ikad. No, Empire je ipak tematski bliži jednom Carnivaleu ili Deadwoodu. Sve tri serije prikazuju točno određeni period američke povijesti, onako kako to samo HBO može. Produkcijski vrlo skupo, a tematski bogato i autentično. Sama rekonstrukcija šetališta (u Brooklynu) je navodno koštala preko 5 milijuna dolara, a sam pilot oko 20-ak. Druga sezona je već naručena, a investicija će se gotovo sigurno višestruko isplatiti.

Serija izgleda prekrasno, stvarno odaje dojam kao da košta onliko koliko je koštala i još 100 milijuna dolara više. Atmosfera vas vraća u dvadesete godine prošlog stoljeća do te mjere da želite zapaliti Lucky Strike bez filtera i popiti odvratni viski iz domaće proizvodnje. Terence Winter zna lijepo ispripovijedati priču i pilot vrlo snažno prati njegovu zacrtanu narativnu strukturu uz prepoznatljivi Scorseseov redateljski stil. Dajem ruku da ćete odmah prepoznati njegove redateljske “tikove”, čak i ako ste pogledali samo jedan njegov film. Osim što je režirao pilot, Scorsese će obavljati dužnosti izvršnog producenta, a služio je i kao savjetnik na svih dvanaest epizoda prve sezone.

Gluma je, baš kao i sve ostalo, na jednoj posebnoj razini gdje Buscemi daje sve od sebe da nas zadivi i pokaže kako on može nositi seriju kao glavni lik. Uz njega, serija se može ponositi cijelom četom odličnih karakternih sporednih glumaca u kojoj će fanovi The Wirea prepoznati Michaela K. Williamsa kao Chalkya Whitea, Nuckyevog suradnika s crne strane grada. Potom Kelly MacDonald u ulozi Margaret Schroeder, irkinje čija ju je sudbina odvela do Nuckya. Michael Shannon kao agent Van Alden, Michael Stuhlbarg kao Arnold Rothstein; jedan od najpoznatijih kriminalaca s početka prošlog stoljeća koji je bio upleten i u namještanje finala bejzbolskog World Seriesa 1919. I tako dalje i tako dalje. Winter, Scorsese i HBO su okupili odličnu postavu, koja se možda ne može podičiti zvjezdanim imenima, ali svaki od njih je jednako uvjerljiv i jednako dobar. Ako već slučajno niste, pilot možete pogledati na HBO On Demand, a u regularnu rotaciju na HBO Adriji će krenuti kroz mjesec-dva. Nikako nemojte propustiti ovaj dragulj od serije.