Najbolje serije 2014. godine: od 30. do 11. mjesta – serijala.com
Trenutno čitaš
Najbolje serije 2014. godine: od 30. do 11. mjesta

Najbolje serije 2014. godine: od 30. do 11. mjesta

Krenuli smo sa popisom serija koje smo nerado ostavili na pragu najboljih trideset, a sada krećemo prema odbrojavanju do najboljih deset. Dvadeset odličnih serija, dvadeset odličnih sezona. Nije odbrojavanje, već samo nabrajanje — nije nam se dalo mozgati oko sasvim proizvoljnog poretka, pa je redoslijed samo abecedan. Evo što smo posebno voljeli gledati u 2014. godini, a sada već možete naslutiti što je završilo među najboljih deset:

» Najbolje serije 2014. godine: ono što nije stalo

Archer

Sada već u završenoj petoj sezoni, Archer je napravio mini-reboot okrenuvši seriju naopačke, dodavši si podnaslov Vice – kao hommage Miami Viceu, što se dobro uklapa akcijsko-špijunsko-kriminalistički žanr kojeg stalno parodira. Archer i ISIS (ne onaj islamski) prelaze na drugu stranu zakona, bježe prema jugu, postaju narko kartel i počinju dilati kokain, u sezoni koja nam je donijela mršavu Pam na kokain-dijeti, nesuđenu country zvijezdu Cherlene, pravu country zvijezdu i Archerovog idola, Kennyja Logginsa… Odličan primjer kako osvježiti seriju u kasnijim sezonama. Ako nikada niste gledali seriju, a razmišljali ste da počnete, prva epizoda pete sezone dobra je odskočna daska, iako vam neće biti velik problem ni ako krenete od samog početka. (Krešimir Vinšćak)

archer_vice

Boardwalk Empire

Boardwalk Empire će u mom sjećanju ostati kao serija koja je definicija televizijske nepravde. Uz toliko serija o kojima su se nezaluženo tipkale silne riječi (u tebe gledam, The Walking Dead), Boardwalk je ove jeseni vrlo tiho priveo svoju priču kraju. Istina, nikada to nije bila serija s točnom definiranim vrhuncem i raspletom kojeg smo napeto iščekivali, kao što je to, naprimjer, imao Breaking Bad, no ekipa iza još jednog HBO-ovog junaka kroz četiri je sezone složila fantastičan ansambl likova i približila nam njihov svijet na vrlo uvjerljiv i vizualno prekrasan način. Osam epizoda za kraj u startu se činio kao lijep poklon fanovima serije da posvjedoče raspletu zavrzlami iz Atlantic Citya i ostalih mafijaških gradova. Međutim, u osam sati materijala — koliki god oni bili užitak za gledati — ipak nismo stigli dobiti pošteni zaključak za neke drage nam likove. Posljednja je, pak, epizoda bila prikaz konačnog raspada carstva Nuckyja Thompsona. Duh neprežaljenog Jimmya Darmodyja bio je prisutan u posljednje tri sezone kroz tragičnu priču njegove majke Jillian, a u zadnjim nam je trenucima serije svima postalo kristalno jasno zašto su scenaristi inzistirali fokusirati se na njezin lik kada su se tijekom sezona riješili toliko dobrih drugih. Bonus bodovi za fantastičan casting mladih verzija likova. (Marin Kuharić)

BE

Bob’s Burgers

Ove godine, Bobovi hamburgeri dobili su konačno priznanje koje zaslužuju, Emmy za najbolju animiranu seriju. I dalje relativno mala, neugledna i ni približno razvikana komedija kao MacFarlaneov Family Guy, Bob’s Burgers pokazuje da animirani humor može proći i bez namjerno kontroverznih, uvredljivih i napadnih fora. Kad je internet bio preokupiran lošim crossoverom Simpsona i Family Guyja, klinci iz Bob’s Burgersa radili su mjuzikl adaptaciju filmova Brucea Willisa, Die Hard i Working Girl. Bilo je stoput bolje. Simpatični i dragi likovi, uvrnuti humor sa nerijetkim apsurdnim i potpuno uvrnutim situacijama sa najboljim dječjim likovima na televiziji. Plus, H. Jon Benjamin posuđuje glasove dvama glavnim likovima iz dvije ponajbolje animirane serije na televiziji, a koliko god isto ili slično zvučao u njima, ne možete fulati kada slušate Archera, a kada Boba Belchera. (Krešimir Vinšćak)

bobs-burgers-guardians

Brooklyn Nine-Nine

Foxova komedija je i u drugoj sezoni kliknula na svoje mjesto, zato što su dobro definirani likovi također trenutno kliknuli na svoja stara mjesta. Glavno oružje ove serije je veličanstveni Andre Braugher, poznati dramaturški glumac koji je pomanjkanjem izraza i reakcija ispao jednime od najsmiješnijih likova u bogatom ansamblu. Kontrast između Braugherovog kapetana Holta i gotovo bilo kojeg drugog lika — od Andyja Samberga i njegovog šašavog i djetinjastog detektiva Peralte, do štreberice Amy Santiago koja samo očajnički želi priznanje od svog nadređenog, ili Rose Diaz, koja se upusti u one-night stand s kapetanovim nećakom. Brooklyn Nine-Nine je tokom prve sezone postao neočekivano slojevita komedija i s velikim smo veseljem dočekali ponovno okupljanje stare ekipe i zakoračili u još jednu dobru sezonu koja garantira puno zabave u lovu na dilere nove droge, “hihotajućeg praseta”. (djevojka)

b99

Game of Thrones

Nakon, meni osobno, dvije slabije sezone, Game of Thrones je ove godine bio vrlo dobar. Serija koja je iz godine u godinu sve veći hit za HBO, došla je do kraja nekih priča iz knjiga, a blizu je završetku svih repova do kojih je Geroge Martin napisao. Benioff i Weiss tako su prepušteni stvaranju novog sadržaja, uz suglasnost samog autora. Kako će to izgledati tek ćemo vidjeti, ali činjenica je da su uzbudljiva vremena pred nama. Thrones je jedan od važnijih televizijskih eventova godine, apsolutno ga svi gledaju i komentiraju, a sada više nitko nije u golemoj prednosti. Meni je četvrta sezona možda bila najbolja, a nadamo se da će kvaliteta serije samo rasti. (Dario Španović)

game_of_thrones

Girls

Moj love / hate s ovom serijom nastavio se i ove godine, pa sam valjda zato i dobio zadatak za napisati par rečenica ovdje. Šalim se, ovo je bila jedna od rijetkih serija koje sam pratio redovito i o kojima imam različito mišljenje iz tjedna u tjedan. Girls je dobra serija, na trenutke je to i odlična serija. Sama činjenica da Lena Dunham piše, režira, producira, glumi i donosi ćevape svima na setu izaziva golemo strahopoštovanje. Nivo na kojem funkcinora serija također je za aplauz. Ono što me užasno nervira u ovoj seriji su ti jebeni likovi. Toliko su odbojni, odvratni i sebični da se redovito nerviram do mjere da bih počeo bacati stvari u ekran. No, svejedno gledam i svejedno navijam da će shvatiti koliko su grozni. Možda to nije ni cilj, možda je i cilj da vidimo koliko su oni retardirani (da, je). Bilo kako bilo, Girls će i dalje biti jedna od najrelevantnijih serija sljedeće godine iz razloga što nadilazi samo gledanje radnje na ekranu. I to je u redu. Gledat ćemo i mi, naravno. I opet ćemo se staviti na listu. (Dario Španović)

Girls-Beach-House

Masters of Sex

Kad god se sjetim ove serije, prvo mi padne napamet ona stravična uvodna špica koja kao da je ispala iz najnovije MTV-jeve serije o srednjoškolcima koji međusobno odgajaju svoje male jaslice. Uvodna špica na stranu, ostatak materijala u Masters of Sex — onaj koji je bitan — je apsolutan užitak. Druga je sezona, međutim, u nekim aspektima ipak bila za nijansu slabija od prve, utoliko što je ponekad bilo teško dokučiti kuda serija uopće vodi. Mastersova studija, koja je ipak u prvoj sezoni bila temelj radnje, ove sezone samo kao da je… Postojala. Ipak, dvije su se epizode istakle kao sam vrh ovogodišnje televizijske produkcije. Prva je treća epizoda, “Fight”, koja je u potpunosti smještena u hotelsku sobu s Mastersom i Virginiom za vrijeme boksačkog meča; dok je druga, “Asterion”, kao potpuna suprotnost, epizoda koja je u šezdeset minuta na fenomenalan način ubrzala kroz nekoliko godina radnje. Lizzy Caplan i dalje je briljantna, drago nam je i da je Caitlin Fitzgerald (Libby Masters) dobila pošteni storyline ove sezone, ali nam je žao što scenaristi nisu mogli izdvojiti više vremena da se pozabave apsolutno fantastičnim dvojcem Beau Bridges / Allison Janney. (Marin Kuharić)

MoS 2x03

Person of Interest

Iako bi svatko od nas mogao potpisati recenziju napisanu nakon gledanja pilota Person of Interest, ono što nitko od nas nije mogao predvidjeti, jest koliko će se serija promijeniti od te začetne proceduralne forme. Ono što svaka dobra serija želi, jest da svakom epizodom i sezonom bude bolja od prošle, a to Person of Interest se uspio unutar proceduralnih okvira razviti u nešto mnogo, mnogo kompleksnije. To je tim impresivnije ukoliko uzmemo u obzir činjenicu da CBS i nije općepoznat kao mreža koja voli eksperimentirati ili razdrmavati status quo. Sa svakom novom epizodom, dobili smo novi komad pozadinske priče, otkrivanje i dodavanje novih slojeva postojećim likovima i proširenje novim likovima, a teme kojima bi se serija bavila su varirale od pitanja filozofije, privatnosti, nadzora, etike i morala do pitanja o prirodi umjetne inteligencije. U trenutnoj sezoni jedan od glavnih srazova jest sukob dvaju umjetnih inteligencija različitih moralnih kompasa, što je nešto što se na ovakav način sigurno nije nikad istraživalo na televiziji. Person of Interest se razvio od običnog procedurala u izvrstan SF triler koji je u kontinuiranom razvoju i propitivanju vlastitih pretpostavki. (djevojka)

Person-of-Interest-The-Devils-Share-Dont-fuck-with-Root-Amy-Acker

Rick and Morty

U prisilnoj pauzi nakon što ga je NBC maknuo s Communityja, Dan Harmon pridružio se Justinu Roilandu radeći na formatu u kojem njegova uvrnutost i pozitivna poremećenost mogu još bolje doći do izražaja – animiranoj seriji koja ne poznaje ograničenja fizičkog svijeta. Pa ni ovog svijeta. I to još na Adult Swimu, gdje prolazi sve. Rick and Morty je bizarni, šareni, mračni put kroz uvrnuto, serija koja je nastala iz potpuno bolesne parodije Povratka u budućnost. Rick je brilijantni, ali poremećeni alkoholičar, a Morty njegov blesavi i povodljivi unuk koji sa svojim djedom prolazi avanture kroz različite svjetove i dimenzije. Očekujte standardne reference na pop kulturu, crni humor, neugodne situacije i zabavnu seriju u kojoj Harmon može raditi sve što mu zakoni fizike nisu dopuštali u Communityju. (Krešimir Vinšćak)

rick_morty

Shameless

Maloljetničke trudnoće, preljubi, ubojstva, ilegalne transplantacije organa… Da vam netko naslaže sve moguće zaplete kojima se Shameless pozabavio u svojoj četverogodišnjoj povijesti, na prvu bi pomislili da se radi o sapunici goroj od Desperate Housewivesica. Međutim, teško ćete na televiziji naći seriju za čije ćete likove više navijati, s kojima ćete se od srca nasmijati ili čije ćete nesreće gledati s čvorom u želucu. Četvrta je sezona za Gallagher klan bila mračnija nego inače. Inače nemamo dovoljno rijeli hvale za Emmy Rossum, no ove je sezone, utjelovivši shrvanu Fionu u raljama zatvorskog sustava, bila klasa za sebe te je apsolutno zapanjujuće da nije dobila niti jedno relevantnije priznanje. Također, ove smo sezone imali prilike svjedočiti izuzetno pametno osmišljenoj, tragikomičnoj i srcedrapajućoj evoluciji lika Mickeya Milkovicha. Scena njegovog outanja svom ocu u birtiji prepunoj polupijanih alfa mužjaka bila je nezaboravna, a njegovo konačno suočavanje sa svojom osjećajnom stranom rezultiralo je emotivnim nastupom Noela Fishera u posljednjoj epizodi, kada sazna da njegova ljubav pati od bipolarnog poremećaja. Užitak nam je gledati kako Gallagheri odrastaju, a nadamo se da scenaristi imaju u sebi još barem četiri sezone inspiracije u sebi, jer mi se Shamelessa ne možemo zasititi. (Marin Kuharić)

Shameless

Silicon Valley

Ako je recency bias problem pristranosti prema friškijim serijama u izborima najboljih, onda je finale bias razlog da nam neke serije ostaju u boljem sjećanju zbog izvrsnih finala sezone. Silicon Valley, na primjer, koji nije baš sjajno krenuo u sezonu, ali je počeo biti odličan negdje u trećoj epizodi Ulrichovim tripom u WC-u benzinske postaje, a završio brilijantnom forom sa traženjem optimalnog načina zadovoljavanja što većeg broja ljudi i izvodom “mean jerk time” formule. Mike Judge (Office Space, Beavis and Butthead) uspio je napraviti komediju o računalnoj industriji bez puno pojednostavljenih fora u stilu The Big Bang Theoryja, zajedno sa sirovim humorom koji mu dopušta kabelska i HBO, a serija je postajala bolja iz epizode u epizodu. (Krešimir Vinšćak)

silicon_valley

The Comeback

Ima li prikladnijeg naziva za seriju koja se vratila na male ekrane nakon devet godina izbivanja? U Comebacku Lisa Kudrow prkosi standardima snimanja serije, prezentirajući kompletan uvid u život naizgled vječno optimistične, ali tragično naivne i slave gladne Valerie Cherish kroz snimanje samostalno financiranog behind the scenes dokumentarca. Uz sve silne docu-reality showove koji svaki holivudski D-lister mora imati ovih dana, ali i uz evoluciju televizije u smislu snimanja serija fokusiranih na usko specifičnu publiku kao rezultat sve bogatije ponude, ovo je bilo pravo vrijeme za comeback Comebacka. Ovo je serija koja vam neće servirati očite fore svakih 15 sekundi kao The Big Bang Theory, niti će vas nasmijati fizičkim humorom kao Phil Dunphy iz Modern Familya. Comebackova ljepota je vrlo suptilan humor koji je u detaljima i kojeg se treba iščitati iz tragičnih postupaka, reakcija i izraza lica kojeg serviraju likovi, a ponajviše Kudrowicina Valerie Cherish. Zaboravite Matta LeBlanca i njegov Episodes, Lisa Kudrow je Prijatelj na kojeg trebate obratiti pozornost. (Marin Kuharić)

Comeback

The Fall

U drugoj sezoni nešto bržeg tempa, The Fall je i dalje uspješno balansirao klasični lov na ubojicu s detaljnom i intimnom psihološkom analizom likova. Mogli bi ga staviti na listu samo radi scene dugoočekivanog sučeljavanja licem u lice lovca i lovine, fantastične Gillian Anderson kao hladne detektivke Stelle Gibson i Jamieja Dornana kao Paula Spectora, naizgled običnog obiteljskog čovjeka koji u slobodno vrijeme troši na voajerizam, provaljivanje, dominiranje i davljenje mladih žena. Detektivka Gibson i u drugoj sezoni biva hladnom profesionalnom ženom koja djeluje po svojim pravilima te razotkriva institucionalizirani seksizam, nakon čega ga verbalno iscipelari štiklama, ali je Paul Spector prava zvijezda čudnovatog šarma i razlog zašto smo prikovani uz ekran. Kako se netko može doimati normalnim članom društva, a po noći provaljivati u domove i gledati kako nekoga napušta dah života radi vlastitog djelovanja i kontrole, glavno je pitanje ove sezone, koje napokon dobije i odgovor, bar onaj koji sam Paul ponudi. Mračan i nelagodan uvid u poremećenu ljudsku psihu završio je cliffhangerom radi kojega s nestrpljenjem čekamo vijesti o trećoj sezoni. (djevojka)

fall

The Honorable Woman

“Whoooo do youuuu trust?” To su riječi kojima je odlična Maggie Gyllenhaal svojim sablasnim glasom započinjala uvodnu špicu svake epizode ovog britanskog mini-serijala. Iako na prvu djeluje kao vrlo usporena serija, dovoljno je bilo da trepnete i da izgubite nit gledajući ovu kompleksnu političku dramu koja se bavi uglednom britanskom obitelji porijeklom iz Izraela u središtu konflikta između Izraela i Palestine. Iako na trenutke za nijansu pretjerana i previše dramatična, Honourable Woman se svojim vrlo zanimljivim i dinamičnim prikazom sraza obiteljske drame s dugogodišnjim političkim konfliktom apsolutno zasluženo našla na našoj listi najboljih serija godine. Serija je, međutim, pred kraj djelovala kao predozirana tabletama sa smajlićima, jer su se likovima dijelile smrtne kazne kao poklon paketi Oprinoj publici, no Honourable Woman će ostati zapamćena kao jedan od boljih političkih trilera. (Marin Kuharić)

Pročitaj još

THW

The Knick

Čak i uz sav pedigre koji je dolazio uz The Knick, nisam se baš jako zagrijao za gledanje. Ne volim povijesne drame previše, a još manje one prljave s početka dvadesetog stoljeća. Tjedni su prolazili, kritike su bile sve bolje, tako da sam pred sam kraj godine odlučio izbingeati cijelu sezonu. Soderbergh je snimio seriju koje ne izgleda kao ništa drugo na televiziji, a priče su iz epizode u epizodu bile sve čvršće, bolje i zanimljivije. Drugi dio sezone donio nam je i jednu od najboljih epizoda godine u vješto napravljenoj “Get the Rope”, dok je glavni junak (odlični Clive Owen) doktor Thackery podsjećao na ekstremnu verziju Housea. Cinemax će sljedeće godine emitirati drugu sezonu Knicka, a serija koju sam mislio preskočiti popela se pri vrh onih koje najviše iščekujem. (Dario Španović)

the knick

The Trip to Italy

Nakon što su Steve Coogan i Rob Brydon (koji glume fikcionalne verzije samih sebe) 2010. godine u prvoj sezoni prošli šest vrhunskih restorana u Velikoj Britaniji, ovaj put ih je The Observer poslao u Italiju, gdje posjećuju restorane i prate životne putove Byrona i Shelleyja. Tako je, kroz cijelu seriju pratimo par sredovječnih muškaraca kako jedu i pričaju i fantastično je. Svaka epizoda sastoji se od vožnje Minijem kroz prekrasnu talijansku prirodu uz glasno puštanje Alanis Morissette koju dva komičara zajedno pjevaju (i svađaju se oko pravilnog izgovora njenog imena i interpretacije njenih naglasaka) i posjeta restoranu, nakon čega igraju nagradni kviz “pogodi koliko iznosi račun”. Ono radi čega je ova serija jedinstvena, su osobnosti i osobitosti dvaju komičara, koji znaju cijele poluimprovizirane dijaloge provesti u imitacijama poznatih i nama manje poznatih celebrityja i glumaca Velike Britanije i radi kojih ćete se često i naglas smijati.

Coogan i Brydon glume istovremeno i prijatelje, kolege, ali i suparnike koji jedan drugomu znaju ići neopisivo na živce, tako da se često znaju porječkati, uspoređivati uspjehe u karijerama i “spuštati” jedan drugomu. Uz neizostavne doze smijeha i humora, The Trip to Italy se često dotiče i smrti i njene neizbježnosti, te Steve i Rob posjećuju katakombe, okamenjene ostatke Pompeja i plažu na kojoj je spaljen utopljeni Shelley i razmišljaju o tome kako će jednog dana biti na nekoj metalnoj ploči u mrtvačnici dok će ih netko posljednji put odijevati. Jedna od najsmiješnijih i najinovativnijih komedija, protkana promišljanjem o egzistencijalizmu, smrtnosti i tugi, neizostavno je ovogodišnje štivo. (djevojka)

trip_to_italy

Transparent

Dirljiva i intimna drama koja prati kako se članovi jedne prilično nekonvencionalne obitelji nose s tim da im je otac postao trans-žena u svojoj 68-oj godini, napravljena zadivljujuće toplo i realno – što i nije čudno s obzirom na to da se autorica Jill Soloway već itekako bavila nekonvencionalnim obiteljima, prvotno u Six Feet Under. Uz vodstvo Maure (Jeffrey Tambor) koja se tek oslobađa i otkriva pred cijelim svijetom, i njena djeca propitkuju vlastit odnos sa svojim ocem, okolinom te vlastitim vezama, nakon što ih očeva objava o vlastitoj seksualnosti sve uznemiri. Svi likovi u potrazi za ljubavi i intimnosti često rade greške i krajnje idiotske stvari, na što Transparent gleda blagonaklono i suosjećajno, ne prikazujući ljudsku manjkavu prirodu ništa više dobrom ili lošom nego krajnje ljudskom i normalnom. (djevojka)

transparent-cover9

Utopia

Iako je serija mogla sasvim fino ostati na jednoj sezoni, drago nam je da smo dobili još dodatnih šest epizoda ovog nerijetko brutalnog trilera o teoriji zavjere, a druga sezona produbila je misteriju i nastavila je prema epilogu uglavnom ponudivši odgovore na sva bitna pitanja, privevši priču prema kraju. Druga sezona bila je podjednako zaigranog vizualnog stila, prepuna jarkih boja i svega onog što ju je činilo jednom od najljepše snimljenih serija televizije. Nažalost, Channel 4 je odlučio da neće biti treće serije, pa nam ostaje oprezno se radovati HBO-ovoj adaptaciji koju će raditi dvojac koji je stajao iza filma Gone Girl, David Fincher kao redatelj (navodno svih epizoda) i Gillian Flynn kao scenaristica. (Krešimir Vinšćak)

utopia

Veep

Julia Louis-Dreyfus je apsolutna kraljica, Armando Iannucci je fenomenalan redatelj / scenarist, bla bla bla. Svaki naš spomen Veepa zvuči kao pokvarena ploča, no što da radimo kada rijetko koja serija iz sezone u sezonu uspijeva ostati tako dobra — od priče i scenarija, preko režije, sve do fenomenalne glume. Treća sezona serije nije se plašila novih teritorija – počašćeni smo izvrsnom epizodom u Silicon Valleyu (“Do they have a bathroom here, or do they put their turds up in the cloud?”), pozabavila se i vječnom problematikom u američkoj politici – pobačajima i oružjem, a u konačnici, Selini Meyer ostvario se i životni san kada je spletom okolnosti postala predsjednica SAD-a. Hoće li zadržati tu titulu? Serija se ipak zove Veep, tragikomičnost te nesretne pozicije ipak je srž ove odlične serije, a nitko drugi to ne može bolje predočiti od omiljene nam JLD. (Marin Kuharić)

Veep Clovis

You’re the Worst

Uz Jane the Virgin, FX-ova simpatična, nepoznata, urnebesna i odlična serija jedno je od najvećih iznenađenja godine. Činjenica je da od mreže koja nam je donijela It’s Always Sunny imamo pravo očekivati neočekivano, ali sve reklame, svo predznanje nije me pripremilo da će me upravo ova serija osvojiti. Počevši od sjajne uvodne špice, pjesmu koja ide uz nju do nevjerojatno simpatičnih Chrisea Geera i Aye Cash, da uopće ne govorim o Kether Donahue i Desminu Borgesu, Stephen Falk je ovdje učinio nemoguće i od mojeg hladnog srca učinio vjernika. Mislim, sjetite se samo onog seksa u troje kada Jimmy silazi niz stepenice s kartonskim likom pod rukom. “I started at the top of the stairs.” Očekivanja su ovdje bila jebena stvar. (Dario Španović)

you're the worst

21 komentar
  • zašto ovaj portal ignorira serije USA networka? Isto tako, Turn da nije među honorable mention barem…

  • od ovih 20 sam gledao 5 koje su mi stvarno odlicne, ostalo me ili uopce nije zanimalo (animirane i komedije) ili me bas i nisu zainteresirale (B99, MoS, BE, GoT).
    The Knick mi je daleko najugodnije iznenadjenje. Nisam bas nesto ocekivao od toga a ispalo je i vise nego odlicno.

  • Od 26 koje sam pogledao, najviše su me iznenadii Silicon Valley i Rick and Morty! Bob’s Burgers i Archer su i dalje odlični, Shameless dinamičan, a Boardwalk je dobio fini kraj (i tu se potpuno slažem da je jedna od najboljih serija koja je uvijek bila u sjeni). Isto se slažem da je GoT imao odličnu/bolju sezonu nakon zadnje dvije.

    Znamo da je previše serija, da se nestigne sve pogledati, ali moram ubacit i svoje neke serije vrijedne spomena (ne kažem favorite, ali spomen su zaslužile, barem na onoj listi iznad 30, ako ne već ovdje):
    SoA – ne dolaze drame na FX-u svaki dan do kraja sedme sezone. bez obzira na poznato mišljenje serijale o seriji, vrijedno je spomenuti seriju koja je došla svome planiranome kraju.

    House of Cards – malo mi je nevjerojatno da je nema ni na spomen.
    Homeland – po meni najbolja sezona nakon prve, morala je biti na nekoj spomen listi kad već radite presjek po godini.
    Tha Affair – vjerujem da dijelim iznenađenje s ostatkom kad kažem da se ovo nije našlo ni među 30..

    Od humorističnih, Bojack Horseman – kad arnett već promašuje s glumačkim projektima, barem mu ovi glasovni idu.
    Legit – sad kad nabrajam u biti kužim koliko mi je dobar FX(X)
    The League – jedno od najjačih finala sezone. Also, gornji opis :)
    Htio sam napisati i The Wrong Mans, ali sam skužio da je prva sezona išla krajem 2013., a druga je tek krenula.

    • Re: SoA – eventualno na nekoj worst of listi. Mada, ja sam gledao šest sezona, a ove godine samo finale, pa eto. Mozda je ostalih 12 epizoda fantastično. Malo mi je besmisleno spominjati samo zato jer je došla kraju. Kao, planiranom, iako je bilo prerastegnuto. Završila je hrpa serija, to je tema za poseban članak i listu (koja neće biti napisana, vjerojatno).
      Re: HoC – mislim da smo komentirali to ranije u tekstovima ili negdje, ne volimo previše tu seriju. Sa produkcijske strane, sve pet. Story-wise, preproducirana sapunica, melodrama u suštini. Obrati, spletke, far-fetched epilozi. Kao, trebala bi imati neki politicki statement i jako se ozbiljno shvaca, iako je samo… baš preproducirana sapunica.
      Re: Homeland – bio je shortlisti za neki spomen, ako bi se našlo mjesta. Maknut nakin finala. Tri epizode bile su najbolje što je serija radila još od druge sezone, ostalo nije baš štimalo (meni).
      Re: Affair – komentirao sam u drugom threadu, obzirom da sam ja jedini gledao. Bila mi je bolja u početku nego kao cjelina na kraju. Jako dobra serija. Ima li 30 boljih serija ove godine? Rekao bi da da. So there we are.
      Gledali smo i League, i Legit, i Affair i kud bi došli da idemo spominjati sve, samo zato da svi budu zadovoljni? I ovako smo nabrojali previše, već je sada to u stilu osnovne škole “everybody wins, everybody gets a prize”.

          • Neka neka. Btw, razumijem da ti se može ne svidit serija, ali pogledat 6 sezona i onda samo finale zadnje dok se ostale stvari razotkrivaju u ostalih 12 epizoda, ne znam, ne bih mogao tako “rezati”. Nije da nisi uspio povezati, ali ima nešto u tim trenucima kad glavni likovi otkrivaju bitne stvari (nevezano sad za SoA, općenito). Možda ja i previše natežem za SoA, ali objasnio sam si to činjenicom da sam pogledao 5 sezona u komadu taman prije nego je počela šesta, tako da u takvim okolnostima serija ipak ostavi veći utisak nego da se gleda iz 10ak tjedana 7 godina.

          • Preko kurca sam pogledao već šestu sezonu. (a na kraju druge sezone sam davao ruku u vatru da se radi jednoj od pet najboljih drama na televiziji) Planirao sam gledati sedmu, ali previše je serija na jesen, a kako tada počinjem kasniti i sa serijama koje zapravo želim pogledati… Ovo nisam više imao volje catchupati. A volju mi onda potpuno uništi Sutter sa svojim epizodama od 70+ minuta, iako nema baš nikakve potrebe za to. Finale sam pogledao čisto da vidim kako je završilo (a završilo je komično sa napadnom simbolikom).

      • House of cards- preproducirana sapunica lol. Jos sam 5 puta gledao liste, zbunjen trazeci hoc u prvih 30 :D gluma je jedna od boljih koje nam se nude za gledanje. prica se lijepo razvija i ne moze se reci sapunica kad politika i je prljav posao- pogotovo u americi (usluga za uslugom, sjebat ces ti mene, ja tebe i tako u krug). prikazivanje frank-a kao nekog ko ne zazire ni pred cime kako bi ostvario svoj cilj je ocito ono sto je prijelomno da li se serija voli ili ne. moc je njihova droga i nikad je dosta. po meni je treca sezona prijelomna, ako ju ne zeznu bit ce jedna od boljih serija ikada + trebalo bi ju prikazivati max 5 sezona.

        • O, apsolutno. Ako nista drugo, Spacey je sjajan i vecina ostalih. I sve je to fino i krasno, lijepo izgleda i fino je rezirano. Sva tehnicka strana serije je impresivna.Prica? Meni je to jako suplje. I Frankov uspon na mjesto moci je nevjerojatni Rube Goldberg machine, a sve mu polazi od ruke. Sve se poslaze njemu u korist, a vecina onih na suprotnoj strani je beznacajna. Koliko god Spacey bio dobar, Frank je jednodimenzionalan.

          • Eh da osim sto je vizualno to majstorski napravljeno i sto je gluma tip top, prica je malo zeznuta stvar. Frank-u nije islo od ruke puno toga, ali buduci da je on vrhunski manipulator on se uspio iskoprcati i to nekako okrenuti u svoju korist. Zato mislim da je treca sezona prijelomna jer ja u njoj ocekujem njegov pad, kao uvod u 4. sezonu on bi mogao zavrsiti u zatvoru (sto zbog ubojstva, sto zbog nekih prevara sto je pocinio) di u 4. sezoni u tom okruzenju njegova manipulacija ne bi naisla na plodno tlo te bi to bio njegov konacan pad. Prikazati ga kako trune u zatvoru i kako pokusava voditi zatvor te spoznaja da tamo ne vrijede ista pravila i kako je zapravo u drugom okruzenju totalno nemocan, bi u idilicnom svijetu pravda bila zadovoljena njegovom smrcu il sakacenju u najbolju ruku. Iako on je antijunak pa je sve moguce.

Odgovori

Serijala je online magazin posvećen aktualnim i popularnim televizijskim serijama, kritici i novostima.

© 2009-2020 Serijala.com, sva prava pridržana

ISSN 2459-5861