Najbolje serije 2014. godine: od 30. do 11. mjesta

Krenuli smo sa popisom serija koje smo nerado ostavili na pragu najboljih trideset, a sada krećemo prema odbrojavanju do najboljih deset. Dvadeset odličnih serija, dvadeset odličnih sezona. Nije odbrojavanje, već samo nabrajanje — nije nam se dalo mozgati oko sasvim proizvoljnog poretka, pa je redoslijed samo abecedan. Evo što smo posebno voljeli gledati u 2014. godini, a sada već možete naslutiti što je završilo među najboljih deset:

» Najbolje serije 2014. godine: ono što nije stalo

Archer

Sada već u završenoj petoj sezoni, Archer je napravio mini-reboot okrenuvši seriju naopačke, dodavši si podnaslov Vice – kao hommage Miami Viceu, što se dobro uklapa akcijsko-špijunsko-kriminalistički žanr kojeg stalno parodira. Archer i ISIS (ne onaj islamski) prelaze na drugu stranu zakona, bježe prema jugu, postaju narko kartel i počinju dilati kokain, u sezoni koja nam je donijela mršavu Pam na kokain-dijeti, nesuđenu country zvijezdu Cherlene, pravu country zvijezdu i Archerovog idola, Kennyja Logginsa… Odličan primjer kako osvježiti seriju u kasnijim sezonama. Ako nikada niste gledali seriju, a razmišljali ste da počnete, prva epizoda pete sezone dobra je odskočna daska, iako vam neće biti velik problem ni ako krenete od samog početka. (Krešimir Vinšćak)

Boardwalk Empire

Boardwalk Empire će u mom sjećanju ostati kao serija koja je definicija televizijske nepravde. Uz toliko serija o kojima su se nezaluženo tipkale silne riječi (u tebe gledam, The Walking Dead), Boardwalk je ove jeseni vrlo tiho priveo svoju priču kraju. Istina, nikada to nije bila serija s točnom definiranim vrhuncem i raspletom kojeg smo napeto iščekivali, kao što je to, naprimjer, imao Breaking Bad, no ekipa iza još jednog HBO-ovog junaka kroz četiri je sezone složila fantastičan ansambl likova i približila nam njihov svijet na vrlo uvjerljiv i vizualno prekrasan način. Osam epizoda za kraj u startu se činio kao lijep poklon fanovima serije da posvjedoče raspletu zavrzlami iz Atlantic Citya i ostalih mafijaških gradova. Međutim, u osam sati materijala — koliki god oni bili užitak za gledati — ipak nismo stigli dobiti pošteni zaključak za neke drage nam likove. Posljednja je, pak, epizoda bila prikaz konačnog raspada carstva Nuckyja Thompsona. Duh neprežaljenog Jimmya Darmodyja bio je prisutan u posljednje tri sezone kroz tragičnu priču njegove majke Jillian, a u zadnjim nam je trenucima serije svima postalo kristalno jasno zašto su scenaristi inzistirali fokusirati se na njezin lik kada su se tijekom sezona riješili toliko dobrih drugih. Bonus bodovi za fantastičan casting mladih verzija likova. (Marin Kuharić)

Bob’s Burgers

Ove godine, Bobovi hamburgeri dobili su konačno priznanje koje zaslužuju, Emmy za najbolju animiranu seriju. I dalje relativno mala, neugledna i ni približno razvikana komedija kao MacFarlaneov Family Guy, Bob’s Burgers pokazuje da animirani humor može proći i bez namjerno kontroverznih, uvredljivih i napadnih fora. Kad je internet bio preokupiran lošim crossoverom Simpsona i Family Guyja, klinci iz Bob’s Burgersa radili su mjuzikl adaptaciju filmova Brucea Willisa, Die Hard i Working Girl. Bilo je stoput bolje. Simpatični i dragi likovi, uvrnuti humor sa nerijetkim apsurdnim i potpuno uvrnutim situacijama sa najboljim dječjim likovima na televiziji. Plus, H. Jon Benjamin posuđuje glasove dvama glavnim likovima iz dvije ponajbolje animirane serije na televiziji, a koliko god isto ili slično zvučao u njima, ne možete fulati kada slušate Archera, a kada Boba Belchera. (Krešimir Vinšćak)

Brooklyn Nine-Nine

Foxova komedija je i u drugoj sezoni kliknula na svoje mjesto, zato što su dobro definirani likovi također trenutno kliknuli na svoja stara mjesta. Glavno oružje ove serije je veličanstveni Andre Braugher, poznati dramaturški glumac koji je pomanjkanjem izraza i reakcija ispao jednime od najsmiješnijih likova u bogatom ansamblu. Kontrast između Braugherovog kapetana Holta i gotovo bilo kojeg drugog lika — od Andyja Samberga i njegovog šašavog i djetinjastog detektiva Peralte, do štreberice Amy Santiago koja samo očajnički želi priznanje od svog nadređenog, ili Rose Diaz, koja se upusti u one-night stand s kapetanovim nećakom. Brooklyn Nine-Nine je tokom prve sezone postao neočekivano slojevita komedija i s velikim smo veseljem dočekali ponovno okupljanje stare ekipe i zakoračili u još jednu dobru sezonu koja garantira puno zabave u lovu na dilere nove droge, “hihotajućeg praseta”. (djevojka)

Game of Thrones

Nakon, meni osobno, dvije slabije sezone, Game of Thrones je ove godine bio vrlo dobar. Serija koja je iz godine u godinu sve veći hit za HBO, došla je do kraja nekih priča iz knjiga, a blizu je završetku svih repova do kojih je Geroge Martin napisao. Benioff i Weiss tako su prepušteni stvaranju novog sadržaja, uz suglasnost samog autora. Kako će to izgledati tek ćemo vidjeti, ali činjenica je da su uzbudljiva vremena pred nama. Thrones je jedan od važnijih televizijskih eventova godine, apsolutno ga svi gledaju i komentiraju, a sada više nitko nije u golemoj prednosti. Meni je četvrta sezona možda bila najbolja, a nadamo se da će kvaliteta serije samo rasti. (Dario Španović)

Girls

Moj love / hate s ovom serijom nastavio se i ove godine, pa sam valjda zato i dobio zadatak za napisati par rečenica ovdje. Šalim se, ovo je bila jedna od rijetkih serija koje sam pratio redovito i o kojima imam različito mišljenje iz tjedna u tjedan. Girls je dobra serija, na trenutke je to i odlična serija. Sama činjenica da Lena Dunham piše, režira, producira, glumi i donosi ćevape svima na setu izaziva golemo strahopoštovanje. Nivo na kojem funkcinora serija također je za aplauz. Ono što me užasno nervira u ovoj seriji su ti jebeni likovi. Toliko su odbojni, odvratni i sebični da se redovito nerviram do mjere da bih počeo bacati stvari u ekran. No, svejedno gledam i svejedno navijam da će shvatiti koliko su grozni. Možda to nije ni cilj, možda je i cilj da vidimo koliko su oni retardirani (da, je). Bilo kako bilo, Girls će i dalje biti jedna od najrelevantnijih serija sljedeće godine iz razloga što nadilazi samo gledanje radnje na ekranu. I to je u redu. Gledat ćemo i mi, naravno. I opet ćemo se staviti na listu. (Dario Španović)

Masters of Sex

Kad god se sjetim ove serije, prvo mi padne napamet ona stravična uvodna špica koja kao da je ispala iz najnovije MTV-jeve serije o srednjoškolcima koji međusobno odgajaju svoje male jaslice. Uvodna špica na stranu, ostatak materijala u Masters of Sex — onaj koji je bitan — je apsolutan užitak. Druga je sezona, međutim, u nekim aspektima ipak bila za nijansu slabija od prve, utoliko što je ponekad bilo teško dokučiti kuda serija uopće vodi. Mastersova studija, koja je ipak u prvoj sezoni bila temelj radnje, ove sezone samo kao da je… Postojala. Ipak, dvije su se epizode istakle kao sam vrh ovogodišnje televizijske produkcije. Prva je treća epizoda, “Fight”, koja je u potpunosti smještena u hotelsku sobu s Mastersom i Virginiom za vrijeme boksačkog meča; dok je druga, “Asterion”, kao potpuna suprotnost, epizoda koja je u šezdeset minuta na fenomenalan način ubrzala kroz nekoliko godina radnje. Lizzy Caplan i dalje je briljantna, drago nam je i da je Caitlin Fitzgerald (Libby Masters) dobila pošteni storyline ove sezone, ali nam je žao što scenaristi nisu mogli izdvojiti više vremena da se pozabave apsolutno fantastičnim dvojcem Beau Bridges / Allison Janney. (Marin Kuharić)

Person of Interest

Iako bi svatko od nas mogao potpisati recenziju napisanu nakon gledanja pilota Person of Interest, ono što nitko od nas nije mogao predvidjeti, jest koliko će se serija promijeniti od te začetne proceduralne forme. Ono što svaka dobra serija želi, jest da svakom epizodom i sezonom bude bolja od prošle, a to Person of Interest se uspio unutar proceduralnih okvira razviti u nešto mnogo, mnogo kompleksnije. To je tim impresivnije ukoliko uzmemo u obzir činjenicu da CBS i nije općepoznat kao mreža koja voli eksperimentirati ili razdrmavati status quo. Sa svakom novom epizodom, dobili smo novi komad pozadinske priče, otkrivanje i dodavanje novih slojeva postojećim likovima i proširenje novim likovima, a teme kojima bi se serija bavila su varirale od pitanja filozofije, privatnosti, nadzora, etike i morala do pitanja o prirodi umjetne inteligencije. U trenutnoj sezoni jedan od glavnih srazova jest sukob dvaju umjetnih inteligencija različitih moralnih kompasa, što je nešto što se na ovakav način sigurno nije nikad istraživalo na televiziji. Person of Interest se razvio od običnog procedurala u izvrstan SF triler koji je u kontinuiranom razvoju i propitivanju vlastitih pretpostavki. (djevojka)

Rick and Morty

U prisilnoj pauzi nakon što ga je NBC maknuo s Communityja, Dan Harmon pridružio se Justinu Roilandu radeći na formatu u kojem njegova uvrnutost i pozitivna poremećenost mogu još bolje doći do izražaja – animiranoj seriji koja ne poznaje ograničenja fizičkog svijeta. Pa ni ovog svijeta. I to još na Adult Swimu, gdje prolazi sve. Rick and Morty je bizarni, šareni, mračni put kroz uvrnuto, serija koja je nastala iz potpuno bolesne parodije Povratka u budućnost. Rick je brilijantni, ali poremećeni alkoholičar, a Morty njegov blesavi i povodljivi unuk koji sa svojim djedom prolazi avanture kroz različite svjetove i dimenzije. Očekujte standardne reference na pop kulturu, crni humor, neugodne situacije i zabavnu seriju u kojoj Harmon može raditi sve što mu zakoni fizike nisu dopuštali u Communityju. (Krešimir Vinšćak)

Shameless

Maloljetničke trudnoće, preljubi, ubojstva, ilegalne transplantacije organa… Da vam netko naslaže sve moguće zaplete kojima se Shameless pozabavio u svojoj četverogodišnjoj povijesti, na prvu bi pomislili da se radi o sapunici goroj od Desperate Housewivesica. Međutim, teško ćete na televiziji naći seriju za čije ćete likove više navijati, s kojima ćete se od srca nasmijati ili čije ćete nesreće gledati s čvorom u želucu. Četvrta je sezona za Gallagher klan bila mračnija nego inače. Inače nemamo dovoljno rijeli hvale za Emmy Rossum, no ove je sezone, utjelovivši shrvanu Fionu u raljama zatvorskog sustava, bila klasa za sebe te je apsolutno zapanjujuće da nije dobila niti jedno relevantnije priznanje. Također, ove smo sezone imali prilike svjedočiti izuzetno pametno osmišljenoj, tragikomičnoj i srcedrapajućoj evoluciji lika Mickeya Milkovicha. Scena njegovog outanja svom ocu u birtiji prepunoj polupijanih alfa mužjaka bila je nezaboravna, a njegovo konačno suočavanje sa svojom osjećajnom stranom rezultiralo je emotivnim nastupom Noela Fishera u posljednjoj epizodi, kada sazna da njegova ljubav pati od bipolarnog poremećaja. Užitak nam je gledati kako Gallagheri odrastaju, a nadamo se da scenaristi imaju u sebi još barem četiri sezone inspiracije u sebi, jer mi se Shamelessa ne možemo zasititi. (Marin Kuharić)

Silicon Valley

Ako je recency bias problem pristranosti prema friškijim serijama u izborima najboljih, onda je finale bias razlog da nam neke serije ostaju u boljem sjećanju zbog izvrsnih finala sezone. Silicon Valley, na primjer, koji nije baš sjajno krenuo u sezonu, ali je počeo biti odličan negdje u trećoj epizodi Ulrichovim tripom u WC-u benzinske postaje, a završio brilijantnom forom sa traženjem optimalnog načina zadovoljavanja što većeg broja ljudi i izvodom “mean jerk time” formule. Mike Judge (Office Space, Beavis and Butthead) uspio je napraviti komediju o računalnoj industriji bez puno pojednostavljenih fora u stilu The Big Bang Theoryja, zajedno sa sirovim humorom koji mu dopušta kabelska i HBO, a serija je postajala bolja iz epizode u epizodu. (Krešimir Vinšćak)

The Comeback

Ima li prikladnijeg naziva za seriju koja se vratila na male ekrane nakon devet godina izbivanja? U Comebacku Lisa Kudrow prkosi standardima snimanja serije, prezentirajući kompletan uvid u život naizgled vječno optimistične, ali tragično naivne i slave gladne Valerie Cherish kroz snimanje samostalno financiranog behind the scenes dokumentarca. Uz sve silne docu-reality showove koji svaki holivudski D-lister mora imati ovih dana, ali i uz evoluciju televizije u smislu snimanja serija fokusiranih na usko specifičnu publiku kao rezultat sve bogatije ponude, ovo je bilo pravo vrijeme za comeback Comebacka. Ovo je serija koja vam neće servirati očite fore svakih 15 sekundi kao The Big Bang Theory, niti će vas nasmijati fizičkim humorom kao Phil Dunphy iz Modern Familya. Comebackova ljepota je vrlo suptilan humor koji je u detaljima i kojeg se treba iščitati iz tragičnih postupaka, reakcija i izraza lica kojeg serviraju likovi, a ponajviše Kudrowicina Valerie Cherish. Zaboravite Matta LeBlanca i njegov Episodes, Lisa Kudrow je Prijatelj na kojeg trebate obratiti pozornost. (Marin Kuharić)

The Fall

U drugoj sezoni nešto bržeg tempa, The Fall je i dalje uspješno balansirao klasični lov na ubojicu s detaljnom i intimnom psihološkom analizom likova. Mogli bi ga staviti na listu samo radi scene dugoočekivanog sučeljavanja licem u lice lovca i lovine, fantastične Gillian Anderson kao hladne detektivke Stelle Gibson i Jamieja Dornana kao Paula Spectora, naizgled običnog obiteljskog čovjeka koji u slobodno vrijeme troši na voajerizam, provaljivanje, dominiranje i davljenje mladih žena. Detektivka Gibson i u drugoj sezoni biva hladnom profesionalnom ženom koja djeluje po svojim pravilima te razotkriva institucionalizirani seksizam, nakon čega ga verbalno iscipelari štiklama, ali je Paul Spector prava zvijezda čudnovatog šarma i razlog zašto smo prikovani uz ekran. Kako se netko može doimati normalnim članom društva, a po noći provaljivati u domove i gledati kako nekoga napušta dah života radi vlastitog djelovanja i kontrole, glavno je pitanje ove sezone, koje napokon dobije i odgovor, bar onaj koji sam Paul ponudi. Mračan i nelagodan uvid u poremećenu ljudsku psihu završio je cliffhangerom radi kojega s nestrpljenjem čekamo vijesti o trećoj sezoni. (djevojka)

The Honorable Woman

“Whoooo do youuuu trust?” To su riječi kojima je odlična Maggie Gyllenhaal svojim sablasnim glasom započinjala uvodnu špicu svake epizode ovog britanskog mini-serijala. Iako na prvu djeluje kao vrlo usporena serija, dovoljno je bilo da trepnete i da izgubite nit gledajući ovu kompleksnu političku dramu koja se bavi uglednom britanskom obitelji porijeklom iz Izraela u središtu konflikta između Izraela i Palestine. Iako na trenutke za nijansu pretjerana i previše dramatična, Honourable Woman se svojim vrlo zanimljivim i dinamičnim prikazom sraza obiteljske drame s dugogodišnjim političkim konfliktom apsolutno zasluženo našla na našoj listi najboljih serija godine. Serija je, međutim, pred kraj djelovala kao predozirana tabletama sa smajlićima, jer su se likovima dijelile smrtne kazne kao poklon paketi Oprinoj publici, no Honourable Woman će ostati zapamćena kao jedan od boljih političkih trilera. (Marin Kuharić)

The Knick

Čak i uz sav pedigre koji je dolazio uz The Knick, nisam se baš jako zagrijao za gledanje. Ne volim povijesne drame previše, a još manje one prljave s početka dvadesetog stoljeća. Tjedni su prolazili, kritike su bile sve bolje, tako da sam pred sam kraj godine odlučio izbingeati cijelu sezonu. Soderbergh je snimio seriju koje ne izgleda kao ništa drugo na televiziji, a priče su iz epizode u epizodu bile sve čvršće, bolje i zanimljivije. Drugi dio sezone donio nam je i jednu od najboljih epizoda godine u vješto napravljenoj “Get the Rope”, dok je glavni junak (odlični Clive Owen) doktor Thackery podsjećao na ekstremnu verziju Housea. Cinemax će sljedeće godine emitirati drugu sezonu Knicka, a serija koju sam mislio preskočiti popela se pri vrh onih koje najviše iščekujem. (Dario Španović)

The Trip to Italy

Nakon što su Steve Coogan i Rob Brydon (koji glume fikcionalne verzije samih sebe) 2010. godine u prvoj sezoni prošli šest vrhunskih restorana u Velikoj Britaniji, ovaj put ih je The Observer poslao u Italiju, gdje posjećuju restorane i prate životne putove Byrona i Shelleyja. Tako je, kroz cijelu seriju pratimo par sredovječnih muškaraca kako jedu i pričaju i fantastično je. Svaka epizoda sastoji se od vožnje Minijem kroz prekrasnu talijansku prirodu uz glasno puštanje Alanis Morissette koju dva komičara zajedno pjevaju (i svađaju se oko pravilnog izgovora njenog imena i interpretacije njenih naglasaka) i posjeta restoranu, nakon čega igraju nagradni kviz “pogodi koliko iznosi račun”. Ono radi čega je ova serija jedinstvena, su osobnosti i osobitosti dvaju komičara, koji znaju cijele poluimprovizirane dijaloge provesti u imitacijama poznatih i nama manje poznatih celebrityja i glumaca Velike Britanije i radi kojih ćete se često i naglas smijati.

Coogan i Brydon glume istovremeno i prijatelje, kolege, ali i suparnike koji jedan drugomu znaju ići neopisivo na živce, tako da se često znaju porječkati, uspoređivati uspjehe u karijerama i “spuštati” jedan drugomu. Uz neizostavne doze smijeha i humora, The Trip to Italy se često dotiče i smrti i njene neizbježnosti, te Steve i Rob posjećuju katakombe, okamenjene ostatke Pompeja i plažu na kojoj je spaljen utopljeni Shelley i razmišljaju o tome kako će jednog dana biti na nekoj metalnoj ploči u mrtvačnici dok će ih netko posljednji put odijevati. Jedna od najsmiješnijih i najinovativnijih komedija, protkana promišljanjem o egzistencijalizmu, smrtnosti i tugi, neizostavno je ovogodišnje štivo. (djevojka)

Transparent

Dirljiva i intimna drama koja prati kako se članovi jedne prilično nekonvencionalne obitelji nose s tim da im je otac postao trans-žena u svojoj 68-oj godini, napravljena zadivljujuće toplo i realno – što i nije čudno s obzirom na to da se autorica Jill Soloway već itekako bavila nekonvencionalnim obiteljima, prvotno u Six Feet Under. Uz vodstvo Maure (Jeffrey Tambor) koja se tek oslobađa i otkriva pred cijelim svijetom, i njena djeca propitkuju vlastit odnos sa svojim ocem, okolinom te vlastitim vezama, nakon što ih očeva objava o vlastitoj seksualnosti sve uznemiri. Svi likovi u potrazi za ljubavi i intimnosti često rade greške i krajnje idiotske stvari, na što Transparent gleda blagonaklono i suosjećajno, ne prikazujući ljudsku manjkavu prirodu ništa više dobrom ili lošom nego krajnje ljudskom i normalnom. (djevojka)

Utopia

Iako je serija mogla sasvim fino ostati na jednoj sezoni, drago nam je da smo dobili još dodatnih šest epizoda ovog nerijetko brutalnog trilera o teoriji zavjere, a druga sezona produbila je misteriju i nastavila je prema epilogu uglavnom ponudivši odgovore na sva bitna pitanja, privevši priču prema kraju. Druga sezona bila je podjednako zaigranog vizualnog stila, prepuna jarkih boja i svega onog što ju je činilo jednom od najljepše snimljenih serija televizije. Nažalost, Channel 4 je odlučio da neće biti treće serije, pa nam ostaje oprezno se radovati HBO-ovoj adaptaciji koju će raditi dvojac koji je stajao iza filma Gone Girl, David Fincher kao redatelj (navodno svih epizoda) i Gillian Flynn kao scenaristica. (Krešimir Vinšćak)

Veep

Julia Louis-Dreyfus je apsolutna kraljica, Armando Iannucci je fenomenalan redatelj / scenarist, bla bla bla. Svaki naš spomen Veepa zvuči kao pokvarena ploča, no što da radimo kada rijetko koja serija iz sezone u sezonu uspijeva ostati tako dobra — od priče i scenarija, preko režije, sve do fenomenalne glume. Treća sezona serije nije se plašila novih teritorija – počašćeni smo izvrsnom epizodom u Silicon Valleyu (“Do they have a bathroom here, or do they put their turds up in the cloud?”), pozabavila se i vječnom problematikom u američkoj politici – pobačajima i oružjem, a u konačnici, Selini Meyer ostvario se i životni san kada je spletom okolnosti postala predsjednica SAD-a. Hoće li zadržati tu titulu? Serija se ipak zove Veep, tragikomičnost te nesretne pozicije ipak je srž ove odlične serije, a nitko drugi to ne može bolje predočiti od omiljene nam JLD. (Marin Kuharić)

You’re the Worst

Uz Jane the Virgin, FX-ova simpatična, nepoznata, urnebesna i odlična serija jedno je od najvećih iznenađenja godine. Činjenica je da od mreže koja nam je donijela It’s Always Sunny imamo pravo očekivati neočekivano, ali sve reklame, svo predznanje nije me pripremilo da će me upravo ova serija osvojiti. Počevši od sjajne uvodne špice, pjesmu koja ide uz nju do nevjerojatno simpatičnih Chrisea Geera i Aye Cash, da uopće ne govorim o Kether Donahue i Desminu Borgesu, Stephen Falk je ovdje učinio nemoguće i od mojeg hladnog srca učinio vjernika. Mislim, sjetite se samo onog seksa u troje kada Jimmy silazi niz stepenice s kartonskim likom pod rukom. “I started at the top of the stairs.” Očekivanja su ovdje bila jebena stvar. (Dario Španović)